REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-555/2022-24

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. V., OIB:, iz Z., U. S. M. 78, zastupan po punomoćniku

I. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika H. N.,

OIB:, iz L. 1, P., zastupan po punomoćniku S.

G., odvjetniku iz P., radi predaje posjeda, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 06. listopada 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 14. studenog 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku H. N., OIB: L. 1, 52440

P., predati tužitelju F. V., OIB: , Ulica S.. M. 75, 10000

Z., posjed konobe – spremišta oznake S1 , u prizemlju, podne površine 48,19 m2, koja je pripadak stana tužitelja na k.č.br. 3557, kuća, L., L. 1,

upisana u z.k.ul.br. 2463 etažnog vlasništva s određenim omjerima u k.o. Ž., 4. suvlasnički dio: 25/100 etažno vlasništvo (E-1), s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela, jednosobni stan broj 1, u prizemlju, koji se sastoji od ulaza/kuhinje, ostave i sobe, ukupne korisne površine stana 25,38 m2, kojemu pripada konoba – spremište oznake S1, ispražnjenoga od svojih stvari i osoba, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 818,02 eura[1] / 6.163,37 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sukladno odredbi čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 02. kolovoza 2022. godine podnio tužbu protiv tuženika radi predaje posjeda. U tužbi navodi da je vlasnik nekretnine označene kao k.č.br. 3557, kuća, L., L. 1, upisana u z.k.ul.br. 2463 etažnog vlasništva s određenim omjerima u k.o. Ž., 4. suvlasnički dio: 25/100 etažno vlasništvo (E- 1), s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela, jednosobni stan broj 1, u prizemlju, koji se sastoji od ulaza/kuhinje, ostave i sobe, ukupne korisne površine stana 25,38 m2, s pripadkom stanu: spremište oznake S1 u prizemlju, podne površine 48,19 m2. Stanu tužitelja da pripada i konoba odnosno spremište označeno oznakom „S1„. Tužitelj je svoj stan kupio od supruge tuženika i da su susjedski odnosi bili dobri, a tužitelj da je dopustio tuženiku služiti se rečenom konobom – spremištem određeno vrijeme do opoziva, dopustivši mu ujedno da u njoj može držati svoje razne stvari.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je očitovanje od 15.06.2018. (na kojemu su potpisi parničnih stranaka ovjereni kod Đ. P., javnog bilježnika u P. pod Broj: OV-3574/2018, a temeljem

kojega je Očitovanja u zemljišnim knjigama pod Posl.br.: Z-34271/18 provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice parničnih stranka na k.č.br. 3557 k.o. Ž. (ranije k.č.br. zgr. 136 k.o. Ž.) uspostavom etažnog vlasništva) ništetno i to upravo u dijelu u kojem se kao pripadak stanu označenom kao 1. ETAŽA 25/100, Jednosoban stan broj 1, navodi spremište oznake S1 u prizemlju podne površine 48,19 m2, a čija se predaja traži u ovom postupku i to iz razloga jer je navedeni ugovor (Očitovanje) suprotno prisilnim propisima i moralu društva. Ranije nekretnina današnje oznake k.č.br. 3557 k.o. Ž. (ranije k.č.br. zgr. 136 k.o. Ž.), bila je suvlasništvo sada pok. M. S. (izvanbračne supruge tuženika) i tuženika,

svakog u ½ dijela, a to su svoje suvlasništvo bili uspostavili Sudskom nagodbom od 02.09.1992. sklopljenom pred tada Općinskim sudom u Poreču u postupku pod posl.br.: R2-219/92. Potom je M. S. svoj suvlasnički dio od ½ prava vlasništva prodala ovdje tužitelju Kupoprodajnim ugovorom od 12.06.1993. god. provedenim u ovosudnom postupku pod Posl.br.: Z-1440/93. Suvlasnički dio kojega je tužitelj stekao temeljem prethodno citiranog ugovora u naravi je predstavljao točno određeni (realni) dio zgrade sagrađene na toj čestici (koji je bio jasno odijeljen i predstavljao jednu cjelinu) te je u taj dio po sklapanju navedenog ugovora stupio u neposredan posjed – međutim tužitelj nije tim ugovorom stekao nikakva prava na spremište koje je predmetom ove parnice jer isto nije niti bilo predmetom prodaje i niti je isti tada stupio u posjed navedenog dijela, budući da je navedeno spremište sukladno dogovoru ostalo vlasništvo ovdje tuženika s obzirom na realnu podjelu na terenu prilikom prodaje. Potom je tuženik Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 01.08.2007. god., prodao ¼ svog suvlasničkog dijela sinu tužitelja D. V. gdje se u čl. 1. navedenog ugovora točno definira što u naravi predstavlja taj suvlasnički dio – stan od 56 m2 na drugom katu objekta – budući da je navedena nekretnina bila uvijek jasno među suvlasnicima (parničnih stranka) jasno i realno podijeljena. Povijesni prikaz promjene prava vlasništva na k.č.br. 3557 k.o. Ž. tuženik smatra važnim upravo iz razloga jer je tužitelj prijevarnim postupanjem kroz sklapanje ugovora (Očitovanja od 15.06.2018.) sebi priskrbio vlasništvo spremišta čija se predaje traži, a na koje spremište s obzirom na realnu podjelu i dogovor prilikom kupnje nije polagao nikakva prava. Budući da je tužitelj na čestici k.č.br. 3557 k.o. Ž. bez dozvole izvršio određene građevinske radove to je u postupku legalizacije ishodovao Rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-05/12-7/436 URBROJ: 2167/01-10/03-14-10 od 08.12.2014. (legalizaciji) i potom Rješenje o utvrđivanju građevne čestice KLASA: UP/I-350-05/16-05/11 URBROJ: 2167/01- 10/03-16-2 od 09.06.2016. god., a koje su sve promjene povodom navedenih isprava provedene u zemljišnim knjigama u postupku pod Posl.br.: Z-10896/2018 temeljem Parcelacijskog elaborata izrađenog od strane Geo tim d.o.o. od 21.10.2016., Prijavnog lista od 21.10.2016., Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12.01.2018., Potvrde Grada Poreča od 26.01.2018. i Suglasnosti CZSS Poreč od 22.01.2018. Tuženik da je kao dugogodišnji prijatelj s tužiteljem (preko 30 godina) imao puno povjerenje u tužitelja i cijenio ga kao rođenoga brata, te je sve dokumente koje mu je tužitelj prezentirao (za potrebe legalizacije) tuženik potpisivao i ovjeravao držeći da je sve ono što mu tužitelj usmenim putem navodi i obrazlaže odgovara stvarnom stanju stvari, te nije imao potrebe provjeravati sadržaj isprava koje je potpisivao upravo zbog povjerenja koje je imao prema tužitelju.

Dalje tvrdi da je tužitelj u više navrata usmenim putem od tuženika (negdje 2016. – 2017. god.) zahtijevao da mu proda spremište koje je predmetom ovog spora, a tuženik to nije želio, tužitelj da je kroz uspostavu etažnog vlasništva (i to besplatno) prisvojio si navedeni prostor prikazavši ga kao pripadak stanu koji je temeljem razvrgnuća njemu pripao u vlasništvu. Tužitelj koji je puno okretniji od tuženika (tuženik rođ. 1940. god.) i očito pravno „potkovaniji“, da je iskoristio dugogodišnje povjerenje, prijateljstvo, neimaštinu tuženika, te mu pod izlikom da za potrebe legalizacije treba kod bilježnika ovjeriti svoj potpis doslovce „uvalio“ Očitovanje od 15.06.2018. koje je tuženik bez ikakvog čitanja, vjerujući u svrhu koju mu je tužitelj naveo, jednostavno potpisao ni ne sluteći da se zapravo radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice gdje si tužitelj upisuje sporno spremište kao pripadak svoga stana. Da je tuženik znao da potpisuje ispravu kojom će tužitelju pripasti navedeno spremište on to nikad ne bi potpisao. Takvo postupanje tužitelja u kojem je iskoristio povjerenje tuženika i zapravo lažnim prikazivanjem činjenica (da se radi o isprava koje je potrebno potpisati za legalizaciju) suprotno je moralu, ali isto tako su takvim postupanjem ostvarene sve karakteristike bića kaznenog dijela prijevare iz čl. 236. Kaznenoga zakona. Da je tužitelj zapravo inicijator postupka razvrgnuća u kojem je tuženik sudjelovao samo prilikom potpisivanja Ugovora (Očitovanja) o razvrgnuću suvlasničke zajednice jasno proizlazi iz činjenice da se upravo tužitelj obraćao nadležnom Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u svrhu provedbe navedenog razvrgnuća u zemljišnu knjigu, a što je vidljivo iz dopisa tog ministarstva od 30.10.2018. god. koji prileži uz Očitovanje od 15.06.2018. i uz druge isprave u ovosudnoj zbirci isprava pod Posl.br.: Z- 34271/18, gdje se kao adresant za pitanje zabilježbe pod brojem Z-1491/11 navodi upravo tužitelj, a ne tuženik na kojega se ta zabilježba zapravo i odnosi. Isto tako suprotno navodima tužitelja iz toč. 3. historijata tužbe nije ovdje tužitelj dozvolio tuženiku da se koristi spornim spremištem za potrebe odlaganja stvari, već upravo suprotno, tuženik je nakon inzistiranja tužitelja da mu proda navedeni prostor, dao ključ da u toj prostoriji može ostavljati svoje stvari jer ih drugdje nije imao gdje staviti. Stvari koje se nalaze u spremištu su stvari tuženika koje tamo stoje već preko 30 godina (radi se o raznom alatu, ormarima i dr. stvarima), a iz čega jasno proizlazi da zapravo tužitelj nije nikada polagao nikakva prava na tom prostoru sve do prijevarnog i nemoralnog postupanja prilikom potpisivanja Očitovanja kojim se uspostavlja etažno vlasništvo. Suvlasnički udio od ½ prava vlasništva na k.č.br. 3557 k.o. Ž. koje je tužitelj stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 12.06.1993. god., uspoređujući zemljišnoknjižno stanje nakon provedbe razvrgnuća uspostavom etažnog vlasništva temeljem Očitovanja od 15.06.2018. provedenog pod

Posl.br.: Z- 34271/18, u naravi je predstavljalo danas označen 5. Suvlasnički dio (E5) i 4. Suvlasnički dio (E1) ali bez spremišta oznake S1. Tuženik je tek tijekom lipnja 2022. saznao da je prevaren i izigran (u svezi uspostave posebnih dijelova) od strane tužitelja i to je saznao na način kada je vidio da tužitelj prilikom obilaska predmetne nekretnine s budućim kupcima pokazuje da je predmet prodaje i to sporno spremište koje je označeno oznakom S1. Do tada – računajući od dana potpisivanja spornog Očitovanja15.06.2018. – tuženik nije niti znao da je zgrada etažirana na navedeni način kao i da bi sporno spremište pripadalo tužitelju. Od tog trenutka kada je tuženik shvatio da je prevaren raskinuo je svaku komunikaciju s ovdje tužiteljem. Obzirom da je pravni posao (Očitovanje od 15.06.2018. kojim se uspostavlja vlasništvo posebnih dijelova) temeljem kojega tužitelj sebi u zemljišnoj knjizi upisuje vlasništvo spremišta oznake S1 kao pripadka Etaže E1, zbog nemoralnog i prijevarnog postupanja tužitelja zapravo ništetno, to tužitelj nije ovlašten u ovom postupku od tuženika tražiti da mu navedeni prostor preda u neposredan posjed, budući da tužitelj zbog ranije iznesenih navoda i prigovora nije niti vlasnik navedenog spremišta.

3. Tuženiku je Rješenjem Istarske županije-Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove od 29. rujna 2022. godine imenovan pružatelj pravne pomoći u osobi Sandija Grubića, odvjetnika u Poreču, te je tuženik oslobođen plaćanja troškova ovog sudskog postupka u visini od 100% iznosa od 25. kolovoza 2022. godine na dalje.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (4-5), nacrt posebnih dijelova nekretnine prilog 1 (6), kupoprodajni ugovor (32-33), Sudsku nagodbu (34-35), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (36-38), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (39-43), očitovanje (46-50), obavijest (51-53), Rješenje Z- 34271/18 (54-56), potvrdu (57-58), nacrt posebnih dijelova nekretnine s prilozima (59-81), parcelacijski elaborat (82-89), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (90-93), potvrdu (94-95), suglasnost (96), Rješenje Z-10896/2018 (97-100). Izvršen je očevid lica u prisutnosti vještaka mjerničke struke i izvršen je uvid u orto foto snimak i u prijepis posjedovnog lista koje je mjernički vještak priložio uz svoj iskaz na licu mjesta (122-123), izvršen je uvid u fotografije koje je na licu mjesta fotografirao mjernički vještak (127-129), te su saslušani tužitelj i tuženik kao parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari je vlasničko pravni zahtjev tužitelja za predaju posjeda predmetnih nekretnina, u smislu odredbe čl. 162. st. 1. u vezi s odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17 dalje: ZV), kojom vlasnik zahtijeva od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (4) utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine koja je predmet ove pravne stvari. Naime, tužitelj je upisan u listu "B" kao vlasnik 4. Suvlasničkog dijela: 25/100 etažno vlasništvo (E-1) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio jednosobni stan broj 1 u prizemlju koji se sastoji od ulaza/kuhinje, ostave i sobe, ukupne korisne površine stana 25,38 m2, s pripadkom stanu: spremište oznake "S1" u prizemlju podne površine 48,19 m2. Tužitelj dolazi upisan i na nekim drugim suvlasničkim dijelovima, drugim dijelovima etažnog vlasništva, koji nisu predmet ovog spora.

8. Iz Nacrta posebnih dijelova nekretnine (6) iz svibnja 2018. godine, koji prikazuje grafički prilog 1 – prizemlje proizlazi da jednosobni stan u prizemlju površine 25,38 m2 je označen oznakom "1", a sporna nekretnina u naravi spremište površine 48,19 m2 je označeno oznakom "S1".

9. Nesporno je da je nekretnina ranije oznake k.č.br.zgr. 136 u k.o. Ž. sada nove oznake k.č.br. 3557 k.o. Žbandaj.

10. Uvidom u Sudsku nagodbu sklopljenu 02. rujna 1992. godine pod posl.br. I R2-219/92-1 na Općinskom sudu u P. utvrđeno je da su tuženik i njegova izvanbračna supruga M. S. sklopili Sudsku nagodbu kojom su utvrdili da su u izvanbračnoj zajednici od 1969. godine, da su zajednički kupili zgradu izgrađenu na k.č.zgr. 136 u k.o. Ž. iako je Kupoprodajni ugovor zaključen između O. P. i M. S. 01. veljače 1988. godine.

Nagodbene strane su nadalje utvrdile da je kasnije zaključen i Aneks kupoprodajnog ugovora. Istom Nagodbom je M. S. priznala tuženiku -

H. N. pravo vlasništva na ½ dijela zgrade sagrađene na k.č.zgr. 136 u k.o. Ž., te mu je dozvolila da ½ dijela te nekretnine upiše u svoje ime i u svoju korist.

11. Uvidom u Kupoprodajni ugovor (32-33) utvrđeno je da je isti sklopljen 12. lipnja 1993. godine između S. M. iz L. kao prodavateljice i tužitelja

kao kupca, a člankom 1. prodavateljica prodaje kupcu svoj suvlasnički dio od ½ dijela zgrade sagrađene na k.č.zgr. 136 u k.o. Ž. za iznos od 15.000,00 dem u protuvrijednosti hrvatskih dinara, te je prodavateljica izdala kupcu - tužitelju tabularnu ispravu za uknjižbu ½ dijela nekretnine u zemljišnu knjigu. Istim Ugovorom je ugovorena i predaja posjeda odmah po zaključenju tog Ugovora.

12. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 01. kolovoza 2007. godine i ovjeren istog dana kod javnog bilježnika u Poreču (36-38) utvrđeno je da je između tuženika u svojstvu prodavatelja i D. V. u svojstvu kupca sklopljen Ugovor o kupoprodaji, da je prodavatelj prodao, a kupac kupio ¼ dijela obiteljske kuće izgrađene na k.č. 136 k.o. Ž., u naravi stan od 56 m2 na drugom katu objekta, te tavan, za 15.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama.

12.1. Predmet ovog Ugovora o kupoprodaji nije relevantan za nekretninu koja je predmet ovog parničnog postupka.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (39-43) vidljiv je prikaz tijeka zemljišnoknjižnih upisa za k.č.zgr. 136, stare oznake, odnosno nove oznake k.č. 3557 u k.o. Ž., pa između ostalih i za spornu nekretninu koja je upisana kao četvrti suvlasnički dio: 25/100 etažno vlasništvo (E-1), a koji suvlasnički dio osim jednosobnog stana broj 1 u prizemlju površine od 25,38 m2, čini i sporno spremište oznake "S1" u prizemlju podne površine 48,19 m2, kao pripadak stanu u prizemlju oznake broj 1 i to temeljem potvrde Grada Poreča- Parenzo od 07. lipnja 2018. godine, očitovanja (javni bilježnik Đ. P. broj

OV-3574/18 i javni bilježnik N. J. broj OV-1868/18 od 15. lipnja 2018.

godine), te očitovanja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Uprave za socijalnu politiku od 30. listopada 2018. godine koji se odnose na uspostavu prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine.

14. Uvidom u Očitovanje od 15. lipnja 2018. godine (46-50) utvrđeno je da su tužitelj, tuženik i Dino Velić potpisali očitovanje kojim su konstatirali da su zemljišnoknjižni vlasnici k.č. 3557 k.o. Ž., da su izrađeni nacrti posebnih dijelova nekretnine: stambene zgrade i zemljišta na k.č. 3557 k.o. Ž., po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Z. R. od svibnja 2018.

godine, a potvrđeni 07. lipnja 2018. godine od G. P., Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, da sukladno navedenom razvrgavaju suvlasničku zajednicu, te uspostavljaju pravo vlasništva na posebnim dijelovima zgrade i suvlasništva idealnih zajedničkih dijelova zgrade i zemljišta tako da:

- prvu etažu: 25/100 – jednosobni stan broj 1 u prizemlju koji se sastoji od ulaza/kuhinje, ostave i sobe ukupne korisne površine stana 25,38 m2, s pripadkom stanu: spremište oznake "S1" u prizemlju podne površine 48,19 m2 dobiva u vlasništvo tužitelj,

- drugu etažu: 25/100 – dvosobni dvoetažni stan broj 2 na 1./2 katu istok, koji se sastoji od ulaza s internim stubama i kupaonice na prvom katu (22,62 m2) i sobe s internim stubama na 2. katu (16,60 m2), ukupne korisne površine zatvorenih prostora stana 39,22 m2, s natkrivenom terasom oznake T2 na 2. katu podne površine 9,87 m2, ukupne podne površine stana 49,09 m2 dobiva u vlasništvo tuženik,

- treću etažu: 50/100 - četiri i pol sobni dvoetažni stan broj 3 na 1./2. katu zapad, koji se sastoji od ulaza/sobe, hodnika s internim stubama, kupaonice i sobe na 1. katu (52,58 m2), internih stuba/hodnika, 2 sobe i sobe s internim stubama za potkrovlje na 2. katu (50/90 m2), ukupne korisne površine zatvorenih prostora stana 103,48 m2, s terasama T3-I i T3-II podne površine 7,64 m2 i 20,14 m2, ukupne podne površine stana 131,26 m2, s pripadkom stanu: niskotavansko spremište oznake "S3" u potkrovlju podne površine 80,60 m2 dobivaju svaki u ½ dijela tuženik i D. V..

Stranke Očitovanja su jedan drugome izdale i tabularnu ispravu za uknjižbu tako utvrđenog prava u zemljišne knjige. Ostalo ugovoreno u navedenom Očitovanju je irelevantno za ovu pravnu stvar.

15. S obzirom da je u zemljišnoj knjizi - izvatku iz zemljišne knjige (4-5) u teretovnici upisan teret: prvenstveni red upisa Z-1491/2011 od 23. ožujka 2011. godine, te je zabilježena novčana tražbina na nekretnini tuženika (na ¼ dijela k.č.zgr. 136) u korist RH, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Uprave za socijalnu skrb, Centar za socijalnu skrb P., Centar za socijalnu skrb P. je dana 22. siječnja 2018. godine (96) izdao suglasnost kojom se dozvoljava tužitelju, tuženiku i D. V. provedba Ugovora o kupoprodaji nekretnine (90-93).

15.1. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (90-93) utvrđeno je da je G. P. u svojstvu prodavatelja, te tužitelj, tuženik i D. V. u svojstvu kupaca,

a pozivom na Parcelacijski elaborat klase: 932-06/17-02/135 ur.broj 541-27-05/6- 17-4 od 06. travnja 2017. godine kojim je izvršena parcelacija k.č.zgr. 138/1 k.o. Ž. na način da je dio u površini od 13 m2 pripojen novonastaloj čestici k.č. 3557 k.o. Ž., te da prodavatelj prodaje kupcima taj dio površine i da se taj dio pripaja novonastaloj k.č. 3557 k.o. Ž. zajedno s površinom k.č.zgr. 136 od 115 m2.

16. Uvidom u Potvrdu Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju s prilozima (57-96), u sastavu kojeg su nacrti posebnih dijelova nekretnine, izvatci iz posjedovnog lista, kopija katastarskog plana, izvatka iz zemljišne knjige, Opći uvjeti o upravljanju nekretninom, grafički prilozi i parcelacijski elaborat, utvrđeno je da je da je navedeno tijelo izdalo potvrdu da je posebni dio u prostoru prizemlja zgrade posebni dio "1" stan površine 25,38 m2, koji se proteže na sporedni dio spremište u prizemlju zgrade "S1", zatim posebni dijelovi u prostoru prvog i drugog kata zgrade oznake i površine posebni dio "2" – stan 49,09 m2, te posebni dio "3" – stan 61,11 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: ulaznu terasu oznake "T3-I" i terasu oznake "T3-II", oboje na prvom katu zgrade i tavansko spremište u potkrovlju zgrade "S3", samostalne uporabne cjeline.

17. Na temelju svih naprijed navedenih isprava u obrazloženju Zemljišnoknjižni odjel izvršio je upis etažiranja, te je donio Rješenje pod posl.br. Z- 34271/18 dana 11. prosinca 2018. godine (54-56).

18. Očevidom lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke utvrđeno je da se sporno spremište nalazi na k.č. br. 3557 k.o. Ž., koja katastarska čestica ima prema službenom katastarskom stanju tlocrtnu površinu od 128 m2. K.č.br. 3557 k.o. Ž. u naravi je obiteljska kuća u bloku, koja se sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja. Unutar k.č.br. 3557 k.o. Ž. tužitelj je pokazao podrum, koji prema iskazu mjerničkog vještaka, prema Planu posebnih dijelova zgrade ima oznaku "S1" s površinom od 48,19 m2. Prema Planu posebnih dijelova zgrade predmetna konoba - spremište "S1" pripada stanu u prizemlju označenog s brojem "1" , u etažnom izvatku iz zemljišne knjige upisanim pod etažnim vlasništvom "E1" i navedeni su dijelovi vlasništva kao stan broj 1 i spremište oznake "S1". U podrumu se nalaze drveni ormari, viseći kuhinjski elementi, stalaža za boce, inox bačve, stol, stalaže, dvije satelitske antene obješene na zidu, prazni plastični kanistri, dvije plinske boce, poljoprivredni i razni drugi alati te druge stvari za kućne potrepštine.

18.1. Iznad konobe nalazi se posebni dio "3". Iz konobe tj. spornog spremišta se ne može ući u posebni dio "3" jer ulazna vrata za u konobu su samo s južne strane, a unutar konobe ne postoji nikakvo stepenište ni bilo kakva druga arhitektonska komunikacija prema prvom katu. Za ulaz u stan tužitelja označen oznakom "1" je s južne strane. Vještak je priložio i orto foto snimak (122) i fotografije (127-129) iz kojih fotografija je na slici 1 na listu 127 vidljiv vanjski dio spornog spremišta koji je ofarban u narančastu boju, identično boji u kojoj je i ofarban stan tužitelja (a prema iskazu tužitelja fasada spornog spremišta i stana tužitelja ofarbana je prije više od 20 godina. Iz fotografija (na listu 128-129) vidljive su stvari koje se nalaze u spornoj nekretnini, a na fotografiji 6 na listu 128 vidljiv je i betonirani zid (za kojeg je tužitelj iskazao da ga je on betonirao budući da je tuženik prigovarao da stari postojeći zid spornog spremišta gura šternu i zato da je tužitelj morao izgraditi novi betonski zid).

18.2. Iz iskaza mjerničkog vještaka utvrđeno je da je identificirana predmetna nekretnina ista nekretnina koja je i predmet tužbenog zahtjeva, da se u sporno spremište može pristupiti samo s južne strane u prizemlju, kao što se s južne strane pristupa u stan "1" vlasništvo tužitelja.

19. Tužitelj je iskazao: "Tuženik je potpisao izjavu o uspostavi etažnog vlasništva. Tuženik je izjavu potpisao kod javnog bilježnika u P. i pred javnim bilježnikom je potpisao izjavu o uspostavi etažnog vlasništva. Tuženik je prije potpisivanja te izjave imao nacrt o uspostavi etažnog vlasništva i tu izjavu i to kod sebe doma, a tu istu izjavu i nacrt imao je i kod javnog bilježnika. Fasada ofarbana kako je danas i glede kuće i glede konobe ofarbana je prije više od 20 godina. Ja sam postao vlasnik kuće kupnjom od gospođe M. S. odnosno od nje sam kupio ½ dijela kuće. M. S. bila je u vanbračnoj zajednici sa H.

N.. To sam kupio još za vrijeme Jugoslavije, ne sjećam se točno koje godine. M. S. i H. N. su prije živjeli tamo gdje sada živi tuženik tj. u kući

na katu iznad konobe. M. S. je točno pokazala što mi prodaje, pokazala je i konobu i kuću i to od starog dijela budući da ovaj ulazni dio za u kuću to sam ja dogradio, kao i stepenice za ući odnosno ići na kat. Sa tuženikom sam bio u dobrim odnosima, kao da mi je rođeni brat. U konobi, u vrijeme kada sam ja to kupio nalazile su se iste stvari koje se nalaze i danas, i te stvari koristi H. N. i te stvari su vlasništvo od H. N.. Ja sam tuženiku dozvolio da nastavi koristiti konobu jer mi je bio kao rođeni brat, a kako ja nisam tu živio, meni nije smetalo da on koristi konobu. Ja bi sada sve to moje prodao i zato sada tražim da mi preda konobu. Ja sam tuženiku pokazao i na nacrtu o elaboratu da je konoba sastavni dio mog stana. Nikakvih tajni između mene i H. N. nije bilo. H. ima auto i to sivi auto je sada parkirano ispred konobe. Kod bilježnika smo otišli sa mojim autom. Na upit da li je bilježnik pročitao ugovor prije nego smo potpisali, iskreno kažem da ne znam. Ja sam legalizirao to što sam dogradio tj. stepenište i predulaz za u stan. Za sve što sam bilo što radio i potpisao za sve to je znao i H. N., a nije mi govorio da je on u sustavu socijalne skrbi, ja sam to vidio u dokumentima vezano za vlasništvo. H. N. je meni nakon dugo vremena rekao odnosno pokazao rješenje o socijalnom skrbi. Posao legalizacije sam angažirao ja, jer ja sam dogradio. I za izradu etažnog elaborata sam također ja pokrenuo postupak. Ja sam to sve i financirao. Ja sam htio da se zna što je čije i zato sam bio zatražio legalizaciju i etažiranje. U konobi pokazujem betonski zid kojeg sam ja izgradio prije otprilike prije 15 godina jer je Hamdija Nuhić rekao da mu šterna gura zid. A to naglašavam zato jer ja sigurno ne bi bio napravio taj betonski zid u konobi da konoba nije moja."

19.1. Sud je pokloniovjeru iskazu tužitelja jer je iskazivao uvjerljivo, sigurno, razumljivo, logično i sukladno sa svim materijalnim dokazima u spisu. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj prije više od 20 godina ofarbao fasadu ne samo stana, već i spornog spremišta iz čega se može zaključiti da zasigurno tužitelj ne bi ofarbao nešto što nije njegovo, a posebno ne bi izvršio izgradnju betonskog zida u spornom spremištu prije 15-tak godina da se nije smatrao vlasnikom, a za svo to vrijeme tj. i kada je ofarbana fasada stana tužitelja i spornog spremišta i kada je izvršena izgradnja betonskog zida u spornom spremištu tuženik je bio na istoj adresi, u L. kod P., gdje i živi i kada je nesporno video da tužitelj radi fasadu i na spornom spremištu.

20. Tuženik je iskazao: "Tužitelj je kupio samo tri prostorije u sastavu kuće. To što je kupio bilo je usko, meni to nije trebalo, pa sam mu to ja prodao. Na ugovoru o kupoprodaji se vodila supruga, ali ja sam sve vodio vezano za kupoprodaju s tužiteljem. Konobu mu nismo prodali. Tužitelj nije ni znao što je konoba. Ja nisam imao u rukama nikakve papire za koje je tužitelj rekao da sam sve imao i da mi je pokazivao. Tužitelj je kod mene dolazio svake večeri. Tužitelj mi se žalio da ne može upisati u zemljišne knjige to što je izgradio, taj predulaz i stepenište, rekao mi je da mu trebaju dva svjedoka da potvrde da je to on izgradio kako bi mogao se uknjižiti. Tužitelj je za svjedoka uzeo svog sina i mene, ali ponavljam samo da potvrdimo da je to tužitelj izgradio. Kod bilježnika došao sam samo ja i tužitelj, a sin tužitelja nije došao i tužitelj mi je rekao da će njegov sin u Zagrebu potpisati izjavu i poslati telefaksom. Tužitelj je mene htio opeljušiti za sve. Odlazio je i na socijalnu službu i govorio je da će me on pustiti da ja budem tu dok sam živ. Mi smo prije toga bili u dobrim odnosima. Tokom javnobilježničkih radova i tokom sređivanja legalizacije i tih poslova vezano za uknjižbu tužitelja mi smo bili u dobrim odnosima. Nakon nekoliko vremena poslije svega toga tužitelj mi je govorio da će izgraditi stepenište na nekom dijelu odnosno konkretno na terasi gdje ja inače ulazim u svoj stan za na prvi i drugi kat. Stvari koje su u konobi su moje. Ja sam dozvolio tužitelju da i on u konobu stavi neke stvari kao npr. kosilicu, neki zidački alat, bačvu. Ja sam njemu inače ranije prodavao vino. Mene su i u Bosni opelješili neki drugi ljudi. Cijelog mog života mene opelješuju i me varaju. Ja sam tužitelju rekao da on ne može napraviti stepenice na moju terasu, a tužitelj mi je na to zaprijetio da ću ja već vidjeti svoga boga. Tužitelj prodaje to svoje, i tek kada su iz Agencije za prodaju nekretnina došli, ja sam tada saznao da je konoba upisana na ime tužitelja. Dolazili su i potencijalni kupci razgledati i njima je pokazivana i konoba tj. da se i konoba prodaje jer da je od tužitelja. To je bilo prije otprilike prije par godina."

20.1. Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika jer je njegov iskaz bio neuvjerljiv, nelogičan, a u konačnici kontradiktoran sa materijalnim dokazima u spisu. Iz iskaza tuženika nije utvrđeno da bi pravni posao kojim je izvršeno etažiranje predmetne nekretnine bio ništetan, da bi bio protivan prisilnim propisima ili moralu, da bi tužitelj postupao na prijevaran način prema tuženiku. Iz iskaza tuženika proizlazi da on tijekom života nije imao povjerenje u druge jer da su ga svi varali i krali, međutim niti jednim dokazom tuženik to nije dokazao, tj. nije dokazao da je tužitelj postupao prijevarno odnosno da bi očitovanje od 15. lipnja 2018. godine bilo ništetno.

20.2. Tuženik je, prema materijalnim dokazima u spisu, primio rješenje Zemljišnoknjižnog odjela kojim je izvršen upis etažiranja i u kojemu je vrlo jasno, razumljivo, opisno i nedvosmisleno opisano što koja od stranaka dobiva. Zato tvrdnje tuženika i isticanje tijekom postupka da je tužitelj prijevarnim postupanjem kroz sklapanje Ugovora (Očitovanja od 15. lipnja 2018.) sebi priskrbio vlasništvo spremišta, tuženik nije dokazao. Dakle, tuženik nije dokazao da bi njegov prigovor ništetnosti pravnog posla temeljem kojeg je uspostavljeno etažno vlasništvo bio osnovan. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da bi zemljišnoknjižni upis spornog spremišta bio neistinit ili nepotpun ili pak da bi odluka o osnivanju etažnog vlasništva bila ništetna.

21. Dakle, provedenim dokazima, koje je dokaze predložio i priložio u spis tuženik nije utvrđeno da bi provedeno etažiranje bilo ništetno, da je očitovanje od 15. lipnja 2018. godine suprotno prisilnim propisima i moralu društva, da je tužitelj postupao prijevarno, da bi tužitelj "iskoristio dugogodišnje povjerenje i prijateljstvo među strankama, neimaštinu tuženika i sl.". Tuženik je osim materijalnih dokaza u spisu predložio i svoje saslušanje. Tuženik je između ostalog, u iskazu rekao da njega cijelog života "opelješuju i varaju", da su ga i u Bosni "opelješili" neki drugi ljudi, iz čega se može zaključiti da je tuženik cijeli život u uvjerenju da ga drugi varaju, pokradaju i sl.

21.1. Tuženik smatra da kao prethodno pitanje treba odlučiti o njegovom prigovoru ništetnosti pravnog posla temeljem kojeg je uspostavljeno etažno vlasništvo.

22. U ovom postupku na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da nije osnovan prigovor tuženika da bi pravni posao temeljem kojeg je uspostavljeno etažno vlasništvo bio ništetan budući da je svaki pravni posao tuženik potpisao pred nadležnim tijelom, ovjerio pred javnim bilježnikom, da je tuženik dobio i Rješenje kojim je provedena uknjižba prava vlasništva i provedena uspostava etažnog vlasništva u kojima na vrlo razumljiv i jasno prikazan način koja od stranaka što točno dobiva. Tuženik ni na to Rješenje o provedbi etažiranja nije podnio prigovor, ni žalbu.

23. Tuženik je protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu, ODO u Pazinu je odbacilo kaznenu prijavu, pa je sam tuženik podnio prijavu, kako sam kaže "preuzeo progon", nakon što je ODO Pazin odbacilo kaznenu prijavu tuženika. Tuženik je predlagao prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi povodom njegove kaznene prijave. Sud je odbio prijedlog tuženika za prekid postupka budući da kazneni postupak nije prethodno pitanje koje bi bilo relevantno za ovu pravnu stvar.

24. Provedenim dokazima tj. uvidom u izvadak iz zemljišne knjige i iz iskaza stranaka, (a u konačnici tuženik nije osporio da je tužitelj upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik i da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina), nesporno je utvrđeno da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine koja je predmet spora, te da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine.

25. Tužitelj je dokazao svoje vlasništvo izvatkom iz zemljišne knjige, dok je posjed tuženika nesporan. U smislu odredbe čl. 163. st. 1. i 2. ZV-a, tuženik je ograničen u iznošenju prigovora u sporu radi predaje posjeda, jer on ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari tj. ako ima pravo na posjed, zatim ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga da. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi bio osnovan bilo koji prigovor iz odredbe čl. 163. ZV-a tj. nije dokazao osnovanost prigovora koji bi vlasnički zahtjev negirali, ukidali, ili ga zaustavljali.

25.1. Iz navedenog slijedi da u ovom sporu tuženik ne može tužitelju osporavati njegovo pravo vlasništva ako nema on neko jače pravo u odnosu na tužitelja.

26. Sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a tužitelj da bi uspio u postupku treba dokazati da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

27. U ovoj pravnoj stvari kako je već naprijed navedeno nesporno je utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i da se tuženik nalazi u posjedu iste.

28. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj vlasnik - upisan zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine kao i nespornu činjenicu da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine tužitelj je dokazao da je ispunio obje pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP).

29.1.Tuženik je izgubio u ovoj parnici zato je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 99,54 eura, za zastupanje na ročištima 06. listopada 2023., 19. rujna 2023. i 27. ožujka 2023. za svako po 149,31 eur, za sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 53,08 eura, te trošak očevida (suda i mjerničkog vještaka) u iznosu od 217,47 eura odnosno sveukupni trošak u iznosu od 818,02 eura / 6.163,37 kn.

29.2. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7., 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi. Visina vrijednosti boda iznosi 1,99 eura / 15,00 kn.

30. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču-Parenzo, dana 14. studenog 2023. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika.