Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 25 Gž Ob-399/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Jadranke Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A.1 , OIB: … iz O., koju zastupa punomoćnica Š. L., odvjetnica u R., protiv tuženika M. A.2 , OIB: … iz V., kojeg zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u R., radi isplate temeljem duga bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-311/2022-9 od 3. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-311/2022-9 od 3. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku M. A.2 , OIB …, da tužiteljici isplati 953,54 eura[1] (devetsto pedeset tri eura pedeset četiri centa) /7.184,44 kune (sedam tisuća sto osamdeset četiri kune četrdeset četiri lipe)/ s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje tekućom od 1. travnja 2014. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,15% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,04% godišnje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% od 1. siječnja 2023. do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos 17,81 euro od 1. siječnja 2014. do isplate

- na iznos 25,83 eura od 3. siječnja 2014. do isplate

- na iznos 43,80 eura kuna od 1. veljače 2014. do isplate

- na iznos 43,82 eura od 1. ožujka 2014. do isplate

- na iznos 43,81 eura od 1. travnja 2014. do isplate

- na iznos 43,53 eura od 1. svibnja 2014. do isplate

- na iznos 43,44 eura od 1. lipnja 2014. do isplate

- na iznos 42,13 eura od 1. srpnja 2014. do isplate

- na iznos 1,19 eura od 8. srpnja 2014. do isplate

- na iznos 43,73 eura od 1. kolovoza 2014. do isplate

- na iznos 43,68 eura od 1. rujna 2014. do isplate

- na iznos 3,52 eura od 1. listopada 2014. do isplate

- na iznos 40,19 eura od 3. listopada 2014. do isplate

- na iznos 0,51 eura od 1. studenog 2014. do isplate

- na iznos 43,35 eura od 4. studenog 2014. do isplate

- na iznos 43,94 eura od 1. prosinca 2014. do isplate

- na iznos 13,45 eura od 1. siječnja 2015. do isplate

- na iznos 30,40 eura od 5. siječnja 2015. do isplate

- na iznos 44,06 eura od 1. veljače 2015. do isplate

- na iznos 0,11 eura kuna od 1. ožujka 2015. do isplate

- na iznos 43,92 eura od 3. ožujka 2015. do isplate

- na iznos 43,76 eura od 1. travnja 2015. do isplate

- na iznos 253,58 eura od 13. travnja 2015. do isplate,sve u roku od 15 dana.

II. Ne postoji tražbina tuženika spram tužiteljice u iznosu od 953,54 eura (devetsto pedeset tri eura pedeset četiri centa) /7.184,44 kune (sedam tisuća sto osamdeset četiri kune četrdeset četiri lipe)/ s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje tekućom od 1. travnja 2014. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,15% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,04% godišnje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% od 1. siječnja 2023. do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi parnični trošak tužiteljici od 1.510,54 eura (tisuću petsto deset eura pedeset četiri centa) /11.381,16 kuna (jedanaest tisuća tristo osamdeset jedna kuna šesnaest lipa), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP) na koju ukazuje žalitelj jer su razlozi pobijane presude potpuni i jasni te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a kako u postupku suda prvog stupnja nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, nije osnovan taj žalbeni razlog.

5. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Žalitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

6.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu polovice novčanih sredstava od 14.368,44 kn. koje je, nakon što je u siječnju 2014. prestala bračna zajednica parničnih stranaka do travnja 2015., samostalno otplatila E. S. b. d.d. na osnovu Ugovora o kreditu od 9. rujna 2008., dakle za isplatu 7.184,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci pod stavkom I od dana izvršenog plaćanja pa do isplate.

6.2. Tuženik je u podnesku od 6. ožujka 2019. naveo da za slučaj da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice stavlja u prijeboj iznos od 7.184,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2014. pa do isplate.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima;

-da su stranke sklopile brak 6. siječnja 1986.,

-da je brak stranaka razveden presudom Općinskog suda u Opatiji posl. broja P- 105/2014-17 od 24. veljače 2015., a koja je postala pravomoćna 17. travnja 2015.,

-da su stranke tijekom bračne zajednice stekle su nekretninu upisanu u zk. ul. 555 k. o V., koja se u suvlasništvu stranaka svakog u ½ dijela,

-da je tijekom bračne zajednice tužiteljica podignula kredit kod E. S. b. d.d. dana 9. rujna 2008., u iznosu od 5.140,00 EUR u protuvrijednosti u kn, koja sredstva su u cijelosti uložena u nadogradnju nekretnine čiji su suvlasnici stranke u jednakim dijelovima,

-da su stranke kredit zajednički otplaćivale do prestanka bračne zajednice u siječnju 2014.,

-da je tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice nastavila samostalno otplaćivati rate kredita.

-da iz pregleda izvršenih uplata od strane tužiteljice nakon prestanka bračne zajednice proizlazi da je uplatila ukupan iznos od 14.368,44 kn. -da tuženik izneseni prigovor prijeboja temelji na činjeničnim navodima da je još za vrijeme trajanja bračne zajednice, negdje između 15. i 20. prosinca 2014, predao tužiteljici novčani iznos od 5.910,00 kn radi podmirenja zajedničkih režijskih troškova stanovanja i to telefonskog priključka po pretplatničkom broju … u iznosu od 900,00 kn, potrošnju električne energije po šifri potrošača … u iznosu od 3.810,00 kn te utroška vode od oko 1.200,00 kn, koje tužiteljica nije podmirila već je navedeni iznos od 5.910,00 kn zadržala za sebe, a kako mu je zbog nepodmirenja istih 14. siječnja 2014. isključena električna energija da mu je nastala i šteta propašću 200 kilograma mesa koje je imao u zamrzivaču u iznosu od 3.000,00 kn. 7Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski je sud polazeći od odredbe čl. 250. Obiteljskog zakona iz 2003. ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 – dalje ObZ) koji se primjenjuje u predmetnoj pravnoj stvari obzirom na vrijeme nastanka obveze stranaka, kojom je propisano da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, zaključio da stranke osim prava na imovini stečenoj za vrijeme trajanja bračne zajednice odgovaraju i za dugove proizašle iz njihove bračne zajednice, pa tako i za dug po kreditu, koji je nesporno nakon prestanka bračne zajednice u cijelosti otplatila tužiteljica, a to tim više što je taj dug nastao u svrhu nadogradnje nekretnine koje stranke suvlasnici u jednakim dijelovima, te prihvaća u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. U odnosu na Istaknuti prigovor prijeboja prvostupanjski je sud ocijenio da je tuženik izjavio građanskopravni prigovor prijeboja, kako ga je precizirao i punomoćnik tuženika na glavnoj raspravi održanoj dana 13. lipnja 2019. (list 45 spisa), a koji prigovor je odbio kao neosnovan jer je zaključio da tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao pretpostavku za građanskopravni prijeboj (da ima dospjelu novčanu tražbinu prema tužiteljici), ali s obzirom da je u svojoj ukidnoj odluci Županijski sud u Zagrebu posl. broj Gž Ob-753/2022 od 23. kolovoza 2022. izrazio pravni stav da je tuženik u predmetnoj pravnoj stvari istaknuo prigovor radi prebijanja kao procesni prigovor, pod stavkom II. izreke pobijane presude sukladno odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a, utvrdio je nepostojanje tražbine tuženika spram tužiteljice jer tuženik nije dokazao iznesene činjenične navode. Naime, taj je sud ocjenom provedenih dokaza zaključio da tuženik nije dokazao da je tužiteljici uopće predao iznos novca od 5.910,00 kn kojim je tužiteljica trebala podmiriti režijske troškove telefona, struje i vode za njihovo domaćinstvo nastale za vrijeme trajanja bračne zajednice te da to nije učinila jer prema dostavljenim podacima H. t. nije bilo dugovanja za telefonski priključak, dugovanje za potrošnju vode s koncem studenog je iznosilo 872,87 kn, dok je dugovanje za potrošnju struje u prosincu 2013. iznosilo 3.160,92 kn, s tim da je dio od 473,36 kn plaćen 23. prosinca 2013., tako da, u prosincu 2013. nije bilo potrebe da tuženik tužiteljici predaje iznos oko 5.900,00 kn, kad je njihovo dugovanje za režijske troškove iznosilo oko 3.560,00 kn, a dug za utrošenu električnu energiju utvrđen je tek očitanjem brojila 16. siječnja 2014., odnosno skoro mjesec dana nakon što tuženik tvrdi da je predao novac tužiteljici za plaćanje upravo tog duga, pa kad se uzme u obzir izjava tuženika da je upravo on većinom plaćao troškove režija ukazuje se nelogičnim da je baš u prosincu 2013., na samom kraju bračne zajednice (tužiteljica je iz zajedničkog domaćinstva iselila 1. siječnja 2014.) predao tužiteljici novac za plaćanje režijskih troškova na ime duga za prethodna tri mjeseca, tim više što tijekom prosinca 2013. prema navodima samog tuženika njihovi odnosi nisu bili dobri, što ukazuje na neživotnost i nelogičnosti takvog postupanja tuženika, a samim tim nije dokazao niti pretpostavke odštetne odgovornosti odnosno da je tužiteljica neplaćanjem računa za struju uzrokovala isključenje struje, a time i štetu u iznosu od 3.000,00 kn zbog propasti 200 kg mesa koje je imao u zamrzivaču, tako da nije dokazao postojanje svoje tražbine spram tužiteljice u iznosu od 953,54 eur/ 7.184,44 kn,, koju je stavio u prijeboj.

9. Pobijana odluka je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenice i proveo detaljan dokazni postupak, pa se izneseni žalbeni navodi u tom pravcu ukazuju u cijelosti neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu odredbe čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Imajući u vidu da su parnične stranke novčani iznos kredita utrošile za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice, to je neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice teret bračne stečevine koji teret snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.

12. Prema odredbi čl. 44. st. 2. ObZ ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkoga dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine.

13. Slijedom izloženog, kako se radi o djeljivoj obvezi u smislu odredbe čl. 41. ZOO, a nesporno je da je tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice samostalno otplaćivala i otplatila predmetni kredit, čime je ispunila i obvezu tuženika, to joj je tuženik u obvezi isplatiti ½ plaćenog iznosa odnosno 953,54 eur/7.184,44 kn, a zbog zakašnjenja u ispunjenju svoje ½ dijela novčane obveze prema ugovoru o kreditu isplatiti tužiteljici i zakonske zatezne kamate od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa od strane tužiteljice pa do isplate, a ne od utuženja kako to pogrešno smatra tuženik. Pri tom je potpuno neodlučno je li tužiteljica pravovremeno plaćala anuitete kredita banci ili nije.

14. Prema odredbi čl. 195. ZOO do prebijanja može doći građanskopravnom kompenzacijom – jednostranom izjavom volje saopćenom protivniku (do koje može doći prije ili izvan parnice, ali i u samoj parnici (kad prigovor tuženika sadrži izjavu da obavlja prijeboj), ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele s time da se nakon izjave o prijeboju smatra da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. U slučaju građanskopravne kompenzacije i kad do nje dolazi u samoj parnici (kad prigovor tuženika sadrži izjavu da obavlja prijeboj), tuženik, zbog nastalog prebijanja, osporava sam tužbeni zahtjev. Međutim, kod procesnog prigovora radi prebijanja tuženik ne osporava potraživanje tužitelja, već prema tužitelju ističe postojanje svog kompenzibilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva, pa zahtijeva da sud presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina. Dakle, procesni prigovor radi prebijanja ističe u svrhu prebijanja do kojeg tek treba doći odlukom suda.

15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom provedenih dokaza utvrdio da tražbine tuženika nema jer nije dokazao iznesene činjenične navode da je tužiteljici uopće predao iznos novca od 5.910,00 kn kojim je tužiteljica trebala platiti zajedničke režijske troškove telefona, struje i vode nastale za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka do 1. siječnja 2014. niti da je tužiteljica zbog neplaćanjem računa za struju uzrokovala isključenje struje, a time i štetu od 3.000,00 kn zbog propasti 200 kg mesa koje je imao u zamrzivaču, tako da nije dokazao postojanje svoje tražbine spram tužiteljice u iznosu od 953,54 eur/7.184,44 kn, koji je stavio u prijeboj.

16. Stoga neosnovano tuženik sada prvi put u žalbi mijenja činjenični i pravni osnov iznesenog prigovora prijeboja pozivajući se na dostavljene račune vezano uz režijske troškove nastale za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, koje je u cijelosti on platio, smatrajući da dio njegove tražbine vezano uz prigovor prijeboja predstavljaju upravo ti plaćeni troškove kao i priznanje tužiteljice da je u vrijeme napuštanja bračne zajednice uzela zajedničkih 2.000,00 kn. Nastavno, I sva ostala žalbena razlaganja žalitelja, koja se u osnovi svode na vlastiti pravni pristup glede tumačenja osnova iznesenog prigovora prijeboja i primjene pravnih propisa i to na način koji samo žalitelju odgovara, su bez realne podloge u sadržaju spisa i cjelokupnom rezultatu postupka.

17. Zbog naprijed navedenih razloga, valjalo je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP potvrdio pobijanu presudu.

18. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP), imajući pritom u vidu da tuženik u odnosu na odluku o trošku niti ne iznosi nikakve razloge pobijanja.

U Zagrebu 14. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.