Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-1123/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josipa Grubišića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz R., OIB …, kao zakonske nasljednice iza pok. S. R. iz K.1 , dom „M. K.”, zastupane po punomoćnici M. F. A., odvjetnici iz R., protiv tuženika H. – P. d.o.o. Z., P. T. R., K.2 , OIB …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-308/2020-67 od 19. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenog 2023.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-308/2020-67 od 19. svibnja 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I. i dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.157,94 EUR[1] /61.466,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2023. do isplate.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. II. i dijelu toč. III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 15.899,97 EUR/119.798,35 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim u toč. I. izreke. Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 15.899,97 EUR/119.798,35 kn do zatraženog iznosa od 31.752,45 EUR/239.238,84 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 8.157,94 EUR/61.466,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2023. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke).

2. Protiv dijela navedene prvostupanjske presude pod toč. I. i dijela toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica istu presudu pobija u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke i dijelu toč. III. izreke kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz svih žalbenih razloga i predlaže preinačenje presude u tom pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe, uz naknadu parničnog troška. Traži i trošak žalbe.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete koju čini razlika između invalidske mirovine i plaće koju bi prednik tužiteljice ostvarivao kod tuženika u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2010. do 31. ožujka 2014., da nije ozlijeđen na radu.

6. Pobijanom presudom, niti postupkom koji mu je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbama ukazuju žalitelji, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

8. Između stranaka nije bilo sporno da je prednik tužiteljice S. R., kao zaposlenik tuženika, radeći na radom mjestu zidara 1987. godine doživio tešku ozljedu na radu zbog koje je ostao 100%-tni invalid, te je 1990. upućen u invalidsku mirovinu. Nije sporno niti da je pravomoćnom presudom utvrđena odgovornost tuženika za predmetnu ozljedu na radu i da je prednik tužitelja periodično utuživao naknadu štete radi gubitka na zaradi, time da mu je razlika između plaće i invalidske mirovine u pravomoćno okončanim parnicama poslovni broj P-4464/93, P-8318/99 i P-434/03 prvo bila utvrđena u omjeru 1:1, a u daljnjim pravomoćno okončanim parnicama poslovni broj P-5864/04, P-1332/06 i Prs-2/10 u omjeru 1:1,5246884378, iz razloga jer je tužitelj šest mjeseci prije štetnog događaja primao plaću koja je bila veća od plaće usporednih radnika. Nije sporno da je prvotni tužitelj umro za vrijeme trajanja ove parnice i da je postupak nastavljen u odnosu na njegovu zakonsku nasljednicu M. H.. Sporan je način obračuna pretpostavljene plaće prednika tužiteljice, a posljedično tome i visina tužbenog zahtjeva.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-273/2017 od 19. svibnja 2020. ukinuo je nižestupanjske presude donesene u ovom postupku (izuzev u dijelu odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 15. lipnja 2015.), s obrazloženjem da je tuženik u ovom postupku prvi puta prigovorio da je kod njega izvršena sistematizacija radnih mjesta prema kojoj su radnici svrstani u pojedine grupe s obzirom na svoju stručnu spremu i kvalifikaciju i da im je obzirom na to dodijeljen određeni broj bodova prema kojem se određivala plaća radnika i da stoga nije bilo osnove za određivanje visine plaće primjenom omjera 1:1,5246884378 (kao što je to bilo utvrđeno u pravomoćno okončanim parnicama poslovni broj P-5864/04, P-1332/06 i Prs-2/10), već da je plaću predniku tužiteljice trebalo utvrditi primjenom važeće sistematizacije radnih mjesta i maksimalnog broja bodova koje je isti mogao ostvariti prema redovnom tijeku stvari.

10. Provedenim financijskim vještačenjem je utvrđeno da bi prednik tužiteljice radom kod tuženika u utuženom razdoblju primjenom „Tipizacije i vrednovanja radnih mjesta kod tuženika“ (list 109-114 spisa) mogao ostvariti najviše 920 bodova i to pod pretpostavkom da je do 2010. postigao najvišu kvalifikaciju radnika, odnosno „VKV 4“ u grupi „Poslovi VKV i ostali“ (list 111. spisa) i koeficijent 2,3, koji pomnožen s faktorom 400 (prema čl. 52. Pravilnika o radu tuženika) iznosi 920 boda;

- da prema Pravilniku o radu tuženika radno mjesto zidara na kojemu je radio prednik tužiteljice u vrijeme štetnog događaja spada u grupu „Ostali“, odnosno u grupu kvalificiranih radnika građevinske struke, koja spada u pomoćna zanimanja VKV radnika i da je najviše mogao ostvariti kvalifikaciju „VKV 4“ koja ima koeficijent složenosti poslova od 2,3;

- da iz Pregleda izvršenih bodovanja radnog mjesta (napredovanja) od 12.11.2014. (list 108 spisa) proizlazi da je usporedni radnik I. D. u razdoblju od 1986. do 2007. napredovao od radnog mjesta ličilac (KV) do radnog mjesta Radnik KV 2, dok je drugi usporedni radnik Z. M. u istom razdoblju napredovao od radnog mjesta pomoćnog radnika do radnog mjesta KV 3:

- da pretpostavljena plaća prednika tužiteljice izračunata u visini vrijednosti boda za izračun plaće od 920 bodova, umanjena za isplaćene mjesečne iznose invalidske mirovine, daje ukupni iznos izgubljene zarade za utuženo razdoblje u iznosu od 15.899,97 EUR /119.798,35 kn.

11. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica, Pravilnika o radu tuženika koji je bio na snazi u utuženom razdoblju (list 85-96 spisa), Tipizacije i vrednovanja radnih mjesta kod tuženika (list 109-114 spisa) i Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji (list 281- 372 spisa) prvostupanjski sud je utvrdio da su kvalificirani radnici kod tuženika napredovali nakon određenog broja godina, te da bi na isti način napredovao i prednik tužiteljice da nije doživio ozljedu na radu, te je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka u varijanti prema kojoj bi prednik tuženika po redovnom tijeku stvari, da nije ozlijeđen na radu mogao ostvariti kvalifikaciju „VKV 4“ i maksimalno 920 bodova, obzirom na njegove kvalifikacije i stručnu spremu, te je slijedom tih utvrđenja pozivom na odredbe čl. 1095. i 1086. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21., 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) djelomično prihvatio, a preostali zahtijevani iznos kao neosnovan odbio.

12. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

13. Tužiteljica u žalbi u bitnome prigovara da je gubitak na zaradi njezinog prednika u ovom postupku pogrešno utvrđivan temeljem Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji tuženika, jer sistematizacijom radnih mjesta nisu obuhvaća sva radna mjesta koja se faktično obavljaju kod tuženika, pa tako ne postoji radno mjesto zidara-šamatora na kojemu je radio njezin prednik, niti radna mjesta limar izolater i ličilac ili ličilac vrtlar na kojima su radili usporedni radnici Z. M. i I. D..

14. Iznijeti žalbeni nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud u skladu s uputom danom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-273/2017 od 19.5.2020., prilikom odlučivanja o visini plaće prednika tuženika u utuženom razdoblju (1. svibnja 2010. do 31. ožujka 2014.) primjenom važećeg Pravilnika tuženika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, na koji se tuženik prvi puta pozvao u ovom postupku, te na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrdio da je prednik tužiteljice prema sistematizaciji radnih mjesta spadao u grupu „Ostali“, koja obuhvaća kvalificirane radnike u grupi građevinske struke, što su pomoćna zanimanja, tj. radna mjesta VKV radnika. Iz Pregleda rješenja bodovanja radnog mjesta (napredovanja) je utvrđeno da je kod tuženika uobičajeno da kvalificirani radnici koji rade u proizvodnom procesu tijekom vremena napreduju u svojoj kvalifikaciji, pa su tako i usporedni radnici I. D. i Z. M. u prethodno utuženim razdobljima od 1986. do 2007. također napredovali u svojim kvalifikacijama na način da je D. s radnog mjesta ličilac (KV) napredovao na radno mjesto Radnik KV 2, a radnik M. s radnog mjesta pomoćnog radnika do radnog mjesta Radnik KV 3.

15. Kako je prednik tužiteljice prema Pregledu rješenja bodovanja radnog mjesta (napredovanja) prije doživljene ozljede na radu imao veću plaću od usporednih radnika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bi po redovnom tijeku stvari i u spornom razdoblju ostvarivao veću plaću, odnosno veći broj bodova, odnosno da bi obzirom na kvalifikaciju i stručnu spremu po redovnom tijeku stvari mogao maksimalno ostvariti 920 bodova.

16. Zbog iznijetih razloga osnovano nisu prihvaćeni navodi tužiteljice da bi njezin prednik napredovao do najvećeg broja bodova koji mogu ostvariti VKV radnici, odnosno do 1160 bodova, jer taj broj bodova pripada radnom mjestu „vođa smjene 4“, i radnom mjestu „blokovođa 4“, koje prednik tužiteljice nije obavljao. Isto tako, uz valjane razloge, nije prihvaćen prijedlog tužiteljice da se izračun gubitka zarade izvrši uzimajući u obzir prosječnu neto plaću po zaposlenom u pravnim osobama od rujna 1983. do 31.12.1988., niti izračun prema prosječnoj godišnjoj neto plaći radnika u Republici Hrvatskoj za 1986. godinu, jer je predniku tužitelja visina plaće utvrđena primjenom važeće sistematizacije radnih mjesta i maksimalnog broja bodova koje je isti mogao ostvariti prema redovnom tijeku stvari.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je u postupku utvrdio najveći mogući broj bodova koje je prednik tužiteljice obzirom na kvalifikaciju i stručnu spremu po redovnom tijeku stvari mogao maksimalno ostvariti (920 bodova) prema važećoj sistematizaciji radnih mjesta, te je za svoja utvrđenja dao jasne, potpune i valjane razloge. Zato u žalbi ponovljeni navodi tuženika da je prednik tužiteljice mogao radom kod tuženika dosegnuti maksimalno 760 bodova, koji broj bodova odgovara usporednom radniku Z. M., te je bio korišten u ranije utuženim razdobljima, ne mogu se prihvatiti, jer je maksimalni broj bodova koje je ovaj usporedni radnik ostvario 1986. iznosio 260 bodova, a prednik tužiteljice ostavio je u istom razdoblju 450 bodova (Pregled rješenja bodovanja radnog mjesta (napredovanja)), te bi dakle, da nije ozlijeđen na radu imao veću plaću od usporednih radnika, kako je to pravilno i utvrdio sud prvog stupnja. Utoliko su neosnovani i daljnji žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja neosnovano nije prihvatio njegov prijedlog za provođenjem dopunskog financijskog vještačenja prema kojemu bi se izračun izvršio temeljem još nižeg maksimalnog broja bodova od 720 .

18. Nije u pravu tuženik da je prvostupanjski sud prepustio vještaku ekonomske struke da tumači koji bi maksimalni broj bodova ostvario prednik tužiteljice po redovnom tijeku stvari, jer je vještak u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud izradio varijante nalaza i mišljenja, a prvostupanjski sud je jasno naveo koja utvrđenja i varijantu je prihvatio i iz kojih razloga.

19. Slijedom iznijetih razloga, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1095. ZOO je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen za iznos glavnice od 15.899,97 EUR/119.798,35 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (čl. 1086. ZOO), a u preostalom zatraženom iznosu odbijen kao neosnovan.

20. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, te su sve parnične radnje, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrđene. Imajući u vidu da konačni uspjeh tužiteljice u postupku po osnovi i visini iznosi 75%, a tuženika po visini 25%, osnovano joj je dosuđen parnični trošak u iznosu od 50%,odnosno 8.157,94 EUR/61.466,02 kn, te nije bilo osnove da se o troškovima odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, kako to pogrešno smatra tuženik. 21. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu, 14. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.