Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-3174/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. u pravnoj stvari tužitelja I. J., OIB:… iz B. O., zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika L. u. u., z. i l. d.

V., OIB:.. iz J., zastupanog po punomoćniku Ž. A., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću posl. br. Pn-73/2019-43 od 10. srpnja 2023., dana 14. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću posl. br. Pn-73/2019- 43 od 10. srpnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I, II i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-73/2019-43 naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.290,87 eura/9.726,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2023. do isplate, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 1.067,46 eura, kao u stavku I i II izreke navedene prvostupanjske odluke.

1.2. U stavku III izreke iste presude odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražena isplata zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos tekućih od 30. travnja 2022. do 9. srpnja 2023.

1.3. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen je kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I, II i IV izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga. Predlaže prvostupanjsku presudu u osporenom dijelu ukinuti i tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, podredno odbiti odnosno presudu ukinuti i postupak vratiti na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

5. Polazeći od iznosa tužbenog zahtjeva, ovaj je predmet spor male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. u vezi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 467. st. 1. ZPP.

7. Iz sadržaja žalbe tuženika proizlazi pozivanje na povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 3. ZPP vezano za preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 24. travnja 2023., no isticanje te relativno bitne povrede odredaba postupka u predmetnom sporu nije dopušteno, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP

8. Za razliku od žalbenih navoda tužene, presuda suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati tako da u pobijanoj presudi i u postupku koji joj je prethodio nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP. Kada obrazlaže žalbenu tvrdnju o ostvarenju bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženik u žalbi upire na nedostatak razloga u odnosu na zaključak suda prvog stupnja da do štete nije došlo ni zbog propusta pravne osobe koja gospodari prometnicom, što je neodlučno jer tuženik tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije ni tvrdio niti dokazao pretpostavku oslobođenja od odgovornosti da je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe.

9. Žalbeni navodi kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje i ističe navodni propust savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza i o teretu dokazivanja predstavljaju isticanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP a što je suprotno odredbi čl. 467. st. 1 u vezi čl. 458. st. 1. ZPP i kao takvo ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke.

10. Na temelju pravilnog utvrđenja ostvarenih pretpostavki odgovornosti tuženika za imovinsku štetu nastalu na vozilu tužitelja oznake … zbog naleta na divljač – srnu na autocesti … dionica … kod oznake km … dana 20. travnja 2016., sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 1063., čl. 1064., čl. 1066. st. 1. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015., dalje ZOO) naložio tuženiku da naknadi štetu nastalu na vozilu tužitelja u iznosu od 1.290,87 eura/9.726,08 kn, koja šteta je utvrđena u nalazu i mišljenu stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 1089. st. 2. ZOO.

11. Tuženik u žalbi neosnovano otklanja svoju odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač na autocesti, stoga što je tuženik pravna osoba koja gospodari lovištem … J. na području kojeg je došlo do štetnog događaja. Divljač u pokretu koja se nekontrolirano kreće predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO a da bi se imatelj stvari ili osoba kojoj je stvar povjerena na čuvanje oslobodila odgovornosti, na njoj je teret dokazivanja ostvarenja pretpostavki propisanih odredbom čl. 1067. st. 2.ZOO.

12. Prema čl. 52. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i čl. 1. st. 1., čl. 4. i čl. 42. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br: 140/2005, 75/2009 i 153/2014, dalje: ZL) divljač predstavlja opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i bez obzira što živa divljač nije vlasništvo tuženika (a ustrijeljena divljač jest), time što je Republika Hrvatska odredbama ZL povjerila gospodarenje sa divljači tuženiku, ostvarene su pretpostavke za odgovornost tuženika temeljem odredbe čl. 1066. st. 1. ZOO, po kojoj odredbi umjesto vlasnika stvari i isto kao i on, za štetu odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio opasnu stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod vlasnika na radu. U tom se smislu tuženik neutemeljeno poziva na odredbu čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013 i 92/2014, dalje: ZC) jer tim odredbama nije isključena primjena općeg propisa iz ZOO o naknadi štete za opasnu stvar. Tuženik kao osoba koja gospodari lovištem odgovara pored osobe koja upravlja javnom cestom, time da potonja odgovara po načelu krivnje prema članku 50. ZC, dakle tom odredbom i namjenom uređenja prema čl. 1. ZC u cjelini nije uređivanje odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, i to kao objektivna, uređena odredbama ZL i općim propisima obveznog prava iz ZOO, kako proizlazi i iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015., kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50. stavka 1 ZC.

13. Tuženik ne može sa uspjehom osporavati zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke pozivajući se u žalbi na odgovornost treće osobe odnosno pravne osobe koja upravlja autocestom, i to stoga što tuženik tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije tvrdio niti je dokazao da je predmetna šteta nastala isključivom radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti ili otkloniti, da bi se primjenom mjerodavne odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO oslobodio odgovornosti. Uz tvrdnju o neurednom održavanju žičane ograde uz autocestu i nepoduzimanju drugih mjera od strane pravne osobe koja održava cestu tuženik nije tvrdio da bi se u suprotnom nezgoda spriječila ili izbjegla niti da su takvi propusti isključivi uzrok predmetne štete te da ih tuženik nije mogao predvidjeti ili otkloniti.

14. S obzirom na navedenu odredbu čl. 1067. st. 2. ZOO, zaključak o eventualnoj isključivoj radnji treće osobe kao uzroku štete može proizlaziti jedino iz rezultata dokaznog postupka a teret dokaza ostvarenja svih pretpostavki za oslobođenje tuženika od odgovornosti bio je na tuženiku. U okolnostima u kojima se tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije ni pozvao na isključivu radnju treće osobe kao uzrok štete niti ju je kao uzrok predmetne štete dokazao, odluka suda prvog stupnja se temelji na pravilnoj primjeni čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 1067. st. 2. ZOO.

15. Za pravo tužitelja kao oštećenika na naknadu predmetne štete nije odlučno je li pravna osoba koja održava autocestu svojim eventualnim propustima doprinijela nastanku štete i u kojem dijelu, budući da za slučaj djelomičnog doprinosa treće osobe nastanku štete za štetu oštećeniku solidarno odgovaraju imatelj opasne stvari i treća osoba, prema odredbi čl. 1067. st. 4. ZOO.

16. Ostali navodi iz žalbe tuženika ne utječu na zakonitost i pravilnost odluke suda prvog stupnja iz stavka I izreke o naknadi imovinske štete i stoga ih ovaj sud nije posebno cijenio, primjenom čl. 375. st. 1. ZPP. Navedeno se odnosi i na žalbeno osporavanje utvrđene visine imovinske štete koja je tužitelju dosuđena, a što predstavlja činjenično utvrđenje koje u ovom predmetu sukladno čl. 467. st. 1. ZPP nije dopušteno osporavati

17. Slijedom navedenog nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP i ovaj je sud primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučio kao u stavku I izreke.

18. Nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 14. studenog 2023.

Sudac:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.