REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2922/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRIAGGA TIMBER TRADING EST, iz Vaduza, Hiligkreuz 40, kojeg zastupa punomoćnik Goran Marčan, odvjetnik u Rijeci, A. Starčevića 6, protiv tuženika LUKA RIJEKA d.d., OIB 92590920313, iz Rijeke, Riva 1, kojeg zastupa punomoćnica Dubravka Doganac, odvjetnica u Rijeci, Užarska 1, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda u Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5338/2022-2 od 31. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P- 161/2016-98 od 16. ožujka 2018., u sjednici održanoj 14. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5338/2022-2 od 31. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P- 161/2016-98 od 16. ožujka 2018. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja predlagatelj nalazi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Također i zbog toga što je tužitelju "drugostupanjskom presudom osobito teško povrijeđen članak 354. stavak 2. točka 11. i članak 367.a ZPP te pogrešno primijenjeno materijalno pravo što je rezultiralo povredom prava na pravično suđenje i pristup sudu…″, kao i zbog toga što je ″prvostupanjskom presudom potpuno pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na osnovu zahtjeva što je također za posljedicu imalo povredu prava na pošteno suđenje te jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih.″
2. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pet pravnih pitanja koja glase:
1) Je li potrebno provoditi financijsko vještačenje kada se izmakla korist može utvrditi najjednostavnijom matematičkom operacijom oduzimanja jedne više cijene (prodajne) od druge niže cijene (kupovne);
2) Kakve veze ima razlika u cijeni između prodajne i kupovne cijene s ″kupnjom radi pokrića″;
3) Je li potrebno radi utvrđivanja izmakle koristi koja proizlazi iz razlike u cijeni utvrđivati dobit ili gubitak u poslovanju nekog društva i kakve veze ima ekonomska dobit iz cjelogodišnjeg poslovanja društva (bilo netto ili brutto) s izmaklom koristi kao štetnom radnjom koju tužitelj traži iz točno određenog pojedinačnog posla;
4) Ovisi li pravo na izmaklu korist kao štetu iz članka 189. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (″Narodne novine″ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) o tome ostvaruje li društvo dobit u svom poslovanju ili ne; 5) Obračunava li se zakonska zatezna kamata koja se dosuđuje na štetu iz trgovačkih ugovora po istim stopama kao i zakonska kamata koja se dosuđuje na tražbine proizašle iz trgovačkih ugovora?
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
4. Naime, u skladu s odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Tužitelj smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali izrijekom ne navodi indikatore važnosti, dok sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije ukazuje da predlagatelj razlog važnosti u osnovi nalazi u nezakonitosti pobijane presude koja ima izvor u bitnoj povredi odredaba parničnog postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
6. Zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja u pravilu, međutim, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to bila primarna svrha.
7. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ne navodi ni jedan indikator važnosti postavljenih pitanja poput, primjerice, neujednačenosti sudske prakse viših sudova ili nepodudarnost prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a ne navodi ni druge indikatore važnosti, dok revizijski sud, k tome, ne nalazi da su postavljena pitanja važna ni za razvoj prava u sudskoj praksi. U takvim okolnostima u odnosu na postavljena pravna pitanja tužitelja nisu ostvarene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP.
8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava u osnovi se svode na povredu prava na pravično suđenje i pristup sudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i članka 367.a ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, posebno stoga što su sudovi detaljno obrazložili razloge na temelju kojih su ocijenili da tužitelj nije dokazao visinu štete zbog izmakle koristi. Štoviše, sudovi su jasno i precizno naveli za utvrđivanje kojih činjenica nije potrebno posebno stručno znanje vještaka financijsko - knjigovodstvene struke, a za utvrđivanje kojih jest te su dali razloge zbog kojih su ocijenili da visinu štete po osnovi izmakle koristi nije bilo moguće utvrditi bez provođenja financijsko - knjigovodstvenog vještačenja koje je tužitelj najprije bio predložio, pa potom odustao od izvođenja tog dokaza. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.
9. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavaka 2., 3. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
