Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kž-381/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Zebec, u kaznenom postupku protiv optuženog Z. P. zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.i 118/18., dalje: KZ/11- 18), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (ODO Rijeka) i optuženika podnijetim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj K-1140/2020-38 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e

I) U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog Z. P., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II) Uslijed odluke pod I) žalbe ODO Rijeka i optuženika su bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi Z. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl.179.a KZ/11-18 i protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11-18.

1.1. Na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11-18 optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11-18 kazna zatvora od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11-18 kazna zatvora od osam mjeseci. Na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11-18 optuženi Z. P. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od deset mjeseci.

1.2. Na temelju čl. 56. KZ/11-18 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine.

1.3. Na temelju čl. 54. KZ/11-18 optuženiku se za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu uračunava vrijeme uhićenja od 13. do 14. kolovoza 2020.

2. Na temelju čl. 158. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08) oštećena V. P. je s imovinsko-pravnim zahtjevom upućena u parnicu.

2.1. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

3. Protiv navedene presude žale se ODO Rijeka i optuženik po branitelju, V. V., odvjetniku. ODO Rijeka žali se zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da viši sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne strožu sankciju i obveže ga na plaćanje troškova. Optuženik se u žalbi po branitelju žali zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3.1. Niti državni odvjetnik, niti optuženik nisu odgovorili na žalbu protivne strane.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

4.1. Nitko od stranaka nije predložio održavanje javne drugostupanjske sjednice, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi svrsishodnim pozivanje stranaka radi boljeg razjašnjenja stvari u smislu čl. 475. st. 1. ZKP/08.

5. Podnijete žalbe dale su osnovu za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6. Državni odvjetnik pod osnovom pobijanja zbog odluke o kazni ističe kako prvostupanjski sud kod utvrđivanja pojedinačnih kazni nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz KZ/11 (pod navedenim propisom državni odvjetnik očito podrazumijeva Kazneni zakon, Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-19). Navedeno je posljedica pogrešne oznake primijenjenog Kaznenog zakona na kaznena djela optuženika koja su počinjena u razdoblju do 13. kolovoza 2020. pa je na ista valjalo primijeniti Kazneni zakon (KZ/11-19) koji je bio na snazi u vrijeme poduzimanja posljednje radnje prema čl. 8. st. 2. KZ/11-19. Navedeni zakon stupio je na snagu 1. siječnja 2020. pa je stoga isti valjalo primijeniti na konkretna kaznena djela. Prema čl. 9. ZID KZ (NN 126/19) kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 čini počinitelj kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11-19 ako je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Time je izmijenjena dotadašnja odredba čl. 139. st. 3. KZ/11-18 koja nije sadržavala kao kvalifikatorno obilježje ovu okolnost. Prvostupanjski sud je očito, prema pravnom opisu tog djela, primijenio izmijenjeni Kazneni zakon, no u uvodu pobijane presude označio je da primjenjuje KZ/11-18.

U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji primijenjen je KZ/11-18, iako je u vrijeme počinjenja djela na snazi KZ/11-19 u kojem je za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine. Za ovo kazneno djelo prvostupanjski sud je optuženiku utvrdio pojedinačnu kaznu od šest mjeseci zatvora što nije mogao učiniti bez primjene odredbi o ublažavanju kazne, koje evidentno nije primijenio. U razlozima pobijane presude izostaju uopće i razlozi o tome koji je Kazneni zakon prvostupanjski sud primijenio. Dakle, u izreci pobijane presude postoji nerazumljivost zbog kojeg se ista ne može ispitati, a navedeno ne pojašnjavaju niti razlozi iste, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6.1. U naprijed navedenom smislu u razlozima pobijane presude izostaju razlozi o naročitim olakotnim okolnostima iz čl. 48 st. 2. KZ/11-19, koji nedostatak se nastavlja na izostanak primjene odredbi o ublažavanju kazne u izreci pobijane presude, što predstavlja daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku izostanka razloga o odlučnim činjenicama.

6.2. Optuženik u žalbi po branitelju ističe pitanja na koja nema odgovora u pobijanoj presudi koja podvodi pod žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona. Radi se o pitanjima zašto je ponašanje optuženika na štetu žrtve označeno kao kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11-18, a ne prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17 i 126/19, dalje ZOZONUO); zašto nema odgovora na pitanje koji oblik teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji iz čl. 10. tog Zakona je optuženik prekršio; zbog čega su kaznena djela optuženika označena kao realni stjecaj, a ne prividni; te zašto prijetnja šišanjem na ćelavo predstavlja prijetnju teškom tjelesnom ozljedom. Izostanak odgovora na navedena pitanja u razlozima pobijane presude ne predstavlja povredu kaznenog zakona, već se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1. toč. 11. ZKP/08, u obliku izostanka razloga o odlučnim činjenicama.

Obilježje kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji je teško kršenje propisa o zaštiti nasilja u obitelji i time se kazneno djelo razlikuje od prekršaja iz ZOZONUO. U pobijanoj presudi izostaju razlozi zbog čega se ponašanje optuženika označava kao teško kršenje propisa od zaštite nasilja u obitelji i o kojem obliku kršenja tog propisa iz čl. 10. ZOZONUO se radi. Prvostupanjski se sud u toč. 20. razloga zadovoljava tvrdnjom da je postupanje optuženika iz izreke društveno neprihvatljivo, da je time ugrožavao integritet svoje supruge izazivajući kod nje strah i dovodeći je u ponižavajući položaj, čime su ostvarena sva obilježja ovog kaznenog djela. Na ovakav način u razlozima pobijane presude izostaju razlozi o odlučnim činjenicama utvrđenja postojanja obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11-19 čime je ostvareno daljnja povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

U razlozima pobijane presude izostaje i obrazloženje zašto se u konkretnom postupku radi o realnom stjecaju kaznenih djela, a ne o prividnom stjecaju. Ovo iz razloga jer je kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11-19 supsidijarne prirode i postoji samo ako nije počinjeno teže kazneno djelo, pa je u razlozima presude bilo potrebno navesti zbog čega su primijenjene odredbe o stjecaju kaznenih djela. Valjalo je razgraničiti, u razlozima pobijane presude, radnje počinjenja jednog i drugog kaznenog djela i dati odgovor na pitanje njihovog međusobnog odnosa s aspekta supsidijarnog karaktera kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11-19, odnosno s aspekta konsumpcije kao oblika prividnog stjecaja. Kao odgovarajući razlikovni kriteriji mogli bi poslužiti slijedeći: proširenje postojeće ili nastup nove štete, identitet oštećenika, intenzitet povrede zaštićenih dobara i nužnost zajedničkog pojavljivanja[1] . I ovdje se radi o izostanku razloga o odlučnim činjenicama i bitnoj povredi iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Prvostupanjski sud označava kao prijetnju teškom tjelesnom ozljedom izričaj optuženika da će žrtvu ošišati na ćelavo, pa se postavlja pitanje zbog čega se radi o prijetnji teškom tjelesnom ozljedom jer za navedeno također izostaju razlozi. I u tom pogledu ostvarena je bitna postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6.3. U razlozima pobijane presude prvostupanjski sud, također, nije iznio razloge na temelju kojih utvrđuje sposobnost za krivnju optuženika, s kojim oblikom krivnje je isti počinio kaznena djela, da li kod optuženika postoji svijest o protupravnosti i da li postoje ispričavajući razlozi. Obrazloženje krivnje svodi se na utvrđenje svijesti optuženika da je njegovo ponašanje društveno neprihvatljivo čime se djelomično obrazlaže da je kod optuženika postojala svijest o protupravnosti. Uopće izostaje utvrđenje i obrazlaganje (ne)ubrojivosti optuženika, oblika krivnje, iako iz izreke proizlazi da je optuženik kaznena djela počinio s izravnom namjerom prvog stupnja, a nema razloga niti o tome da li postoji koji ispričavajući razlog. Radi se također o ostvarenju bitne povrede iz čl. 468 st. 1. toč. 11. ZKP/08.

7. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud izvesti sve već izvedene dokaze, druge dokaze za čijim se izvođenjem ukaže potreba nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu koju će sastaviti na način da otkloni bitne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem. Prvostupanjski sud će posebno obratiti pozornost i odgovoriti na pitanje postojanja obilježja kaznenih djela u pitanju, kao i na pitanje radi li se o realnom ili prividnom stjecaju kaznenih djela sukladno stavovima izraženim u pravnoj teoriji i sudskoj praksi.

8. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, po službenoj dužnosti ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, odnosno povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja za sada su bespredmetne.

U Varaždinu 14. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke, v.r. 1 I. Vuletić, Konsumpcija kao oblik prividnog stjecaja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 19, broj 1/2012., str. 15-29