REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-1715/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja A. M. M. d. o. o., sa sjedištem u P., M. ulica …, zastupan po opunomoćenici M. B., odvjetnici u P., R. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi mjere osiguranja naplate poreza, 13. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 415-01/23-01/103, URBROJ: 513-04-23-3 od 7. srpnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-415-02/2023- 001/497, URBROJ: 513-007-18/2023-01 od 17. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-415-02/2023-001/497, URBROJ: 513-007-18/2023-01 od 17. veljače 2023., točkom 1. je obustavljen postupak osiguranja određen rješenjem o osiguranju KLASA: UP/I-471-02/22-01/79, URBROJ: 513-07-18-22-03 od 24. kolovoza 2022., dok je točkom 2. izreke utvrđeno da je tužitelj, kao ovršenik na dan 17. veljače 2023. temeljem ovršnih isprava, duguje iznos od ukupno 217.190,63 eura / 1.636.422,81 kn (glavnica + kamate), dok je točkom 3. izreke naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu nad novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-415-01/23-01/103, URBROJ: 513-04- 23-3 od 7. srpnja 2023., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako odredbe članaka 140. i 153. OPZ-a nisu jedine mjerodavne odredbe za rješavanje ovog predmeta, a čak odlučne odredbe nisu samo odredbe OPZ-a, već i odredbe Ovršnog zakona, te navodi kako pobijanim rješenjem nisu naznačeni ovršne isprave na temelju koje se ovrha određuje; način provođenja ovrhe (odnosno sredstva ovrhe) i upućuje na odredbu članka 141. OPZ- a, da iz izreke prvostupanjskog rješenja uopće nije vidljivo koja je to ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha, a koji propust da nije moguće otkloniti niti navođenjem ovršne isprave u obrazloženju rješenja o ovrsi, da iz obrazloženja rješenja o ovrsi proizlazi da ovršnu ispravu predstavlja Porezno rješenje Tuženika KLASA: UP/I-471-02/22-01/79, URBROJ: 513-07-18-22-01 od 8. kolovoza 2022. Osobito napominje kako rješenje o ovrsi stječe svojstvo pravomoćnosti samo u dijelu izreke, a ne i u dijelu obrazloženja, u kojem se samo nalaze razlozi za donošenje odluke kakva je donesena u izreci rješenja i da je ovakvo pravno stajalište jasno izraženo u brojnim upravnim i parničnim postupcima, pa upućuje na odluku Županijskog suda u Rijeci, br. Gž-611/2019, od 27. ožujka 2019. Izreka rješenja da nužno mora sadržavati sve bitne/nužne sastojke rješenja o ovrsi, upravo iz razloga jer jedino izreka rješenja stječe svojstvo pravomoćnosti, jer bi u protivnom rješenje o ovrsi sadržavalo samo ovršne radnje koje se imaju provesti u provedbi ovrhe (zapljenu i prijenos novčanih sredstava), ali ne i naznaku ovršne isprave temeljem koje je ovrha određena, čime ne bi postojala prepreka da se (prije ili poslije provedbe ovrhe) donese novo rješenje o ovrsi, i odredi nova ovrha temeljem te iste ovršne isprave, a budući da za istu tražbinu nije doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi budući da izrekom (koja jedina stječe svojstvo pravomoćnosti) nije naznačeno koja je to ovršna isprava temeljem koje određena konkretna ovrha. Pobijanim rješenjima da nije naznačen niti način provođenja ovrhe, te da se iz pobijanog rješenja o ovrsi zaključuje kako drugačije pravno stajalište nema niti tuženik, budući da sam akt nosi naziv: Rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava Ovršenika koje ima na računu kod banke s nalogom Financijskoj agenciji za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, međutim, izreka rješenja o ovrsi uopće ne sadrži nalog FINA-i za pljenidbom novčanih sredstava, već se nalaže samo prijenos novčanih sredstava, a zbog čega je ovrha određena provođenjem samo jedne ovršne radnje. Pobijanim rješenjem o ovrsi da je obustavljen postupak osiguranja određen rješenjem o osiguranju naplate pljenidbom i zabranom raspolaganja novčanih sredstava koje ovršenik (u tom rješenju protivnik osiguranja) ima na računima kod banaka, KLASA: UP/I-471-02/22-01/79, URBROJ: 513-07-18-22-03, od 24. kolovoza 2022., pa da je stoga prestala osnova po kojoj bi novčana sredstva ovršenika imala biti zaplijenjena. Kako se ovrha na novčanoj tražbini ovršenika provodi s dvije ovršne radnje, i to zapljenom i prijenosom novčanih sredstava, to da niti u ovom predmetu nije moguće odrediti i provoditi ovrhu izostavljanjem jedne ovršne radnje (zapljene novčanih sredstava), odnosno ovrhu odrediti i provoditi samo s ovršnom radnjom prijenosa novčanih sredstava. Da bi se novčana sredstva mogla prenijeti, da je prethodno potrebno novčana sredstva zaplijeniti, a s obzirom na činjenicu da je postupak po rješenju o osiguranju novčane od 24. kolovoza 2022. obustavljen, da je prestala osnova za zapljenu novčanih sredstava, dok nova osnova za zapljenu novčanih sredstava nije sadržana u pobijanom rješenju o ovrsi. Obustavom postupka osiguranja, da se ukidaju sve ovršne radnje / radnje u postupku osiguranja određene u takvom (obustavljenom) postupku, pa da se po obustavi takvog postupka, sva novčana sredstva istovremeno imaju vratiti protivniku osiguranja (u ovom postupku ovršeniku), sve sukladno odredbi članka 72. Ovršnog zakona. Opreza radi napominje kako je vrijeme u kojem je rješenje o osiguranju proizvodilo pravne učinke zapljene određeno rješenjem o osiguranju KLASA: UP/I-471-02/2201/79, URBROJ: 513-07- 18-22-03 od 24. kolovoza 2022., pa da bi stoga bez obustave postupka osiguranja, u trenutku donošenja rješenja o ovrsi bila određena zapljena novčanih sredstava, a koja ovršna radnja nije određena rješenjem osiguranju, budući je taj postupak obustavljen, a ovršna radnja zapljene novčanih sredstava nije određena niti pobijanim rješenjem o ovrsi. Osobito ističe kako termin „naplatiti“ (iz toč. 4. pobijanog rješenja o ovrsi) ne predstavlja zakonski termin, te isti nipošto ne može zamijeniti, niti se može smatrati pljenidbom u smislu odredbe članka 174. OZ-a. Navodi kako se ovaj predmet vodi radi prisilne naplate novčanog iznosa od gotovo 220.000,00 EUR- a, te fleksibilno tumačenje zakonskih odredaba, odnosno korištenje termina koji nisu zakonom predviđeni kao pretpostavka određivanja i/ili provedbe ovrhe, nije prihvatljivo, kao što nije prihvatljivo dovoditi u pitanje mogućnost ponovne prisilne naplate istog duga zbog propusta da se rješenje o ovrsi sadrži sve nužne sastojke, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. U ovom sporu provedena je rasprava na ročištu održanom 6. studenog 2023. u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenice tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a osobito navoda iz točke 5. činjeničnog supstrata pa nadalje, u kojima da je naveden sukus tužbe i povreda propisa o ovrsi o novčanim sredstvima, a sve obzirom na činjenicu da pobijano prvostupanjsko rješenje ne sadrži sve ovršne radnje temeljem kojih bi po zakonu bilo moguće provesti valjanu i zakonitu ovrhu. Ukazuje se Sudu da izreka prvostupanjskog rješenja ne sadrži ispravu temeljem koje je određena ovrha, a koji propust da nije moguće otkloniti niti navođenjem ovršne isprave u obrazloženju rješenja o ovrsi. To iz razloga toga što rješenje o ovrsi stječe svojstvo pravomoćnosti samo u dijelu izreke, a ne i u dijelu obrazloženja. Ovakvo pravno stajalište da je izraženo u brojnim aktualnim sudskim odlukama koje su citirane u tužbi pa se moli Sud da iste prilikom donošenja odluke uzme u obzir. Navodi da rješenje ima nedostataka i u pogledu ovršnih radnji jer isto sadrži samo jednu ovršnu radnju, a to da je prijenos novčanih sredstava, dok je u potpunosti izostavljena ovršna radnja zaplijene novčanih sredstava. Slijedom toga predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te nakon izvršenog uvida u spis predmeta, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da tužitelj kao ovršenik, na dan 17. veljače 2023. temeljem ovršne isprave, na ime poreza na dodanu vrijednost i pripadajućih kamata, duguje ukupni iznos od iznos od 217.190,63 eura / 1.636.422,81 kn, kao i troškove ovrhe u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kn, te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu nad novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima.

10. Prema odredbi članka 136. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje u tekstu: OPZ), ovršni postupak dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

11. Sukladno odredbi članka 140. stavcima 1. i 2. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. rješenje o utvrđivanju poreza

2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza

3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava 5. rješenje o ovrsi

6. upravni ugovor i porezna nagodba.

12. Prema odredbi članka 146. stavak 1. OPZ-a, za provedbu ovrhe nužna pretpostavka je postojanje dospjelog poreznog duga, odnosno, da porezni obveznik u roku za dobrovoljno ispunjenje nije platio poreznu obvezu utvrđenu obračunskom prijavom ili rješenjem.

13. Prema odredbi članka 153. stavku 1. OPZ-a, provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 2. ovoga članka, sukladno ovom Zakonu, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.

14. Dakle, porezne obveze tužitelja su utvrđene poreznim rješenjem, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I- 471-02/22-01/79, URBROJ: 513-07-18-22-01 od 8. kolovoza 2022. Stoga je i rješenje o ovrsi donijeto na temelju navedene ovršne isprave na koju se poziva prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja, sa upisanim iznosom poreznog duga koji odgovora iznosu iz naprijed navedenog rješenja. Slijedom navedenog, neosnovani su svi navodi tužitelja koji tvrdi suprotno, a samo rješenje o ovrsi ima sve potrebne elemente sukladno Općem poreznom zakonu.

15. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavane odluke ocjenjuju se zakonitima, pa je stoga na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a sve prigovore smatrati neosnovanim.

16. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS.

U Rijeci 13. studenog 2023.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.