Poslovni broj: Ref 13P: Pr-8/2022-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. G., O.: …, zastupanog

po punomoćniku A. Đ., odvjetniku u S., protiv tuženika T., O.:…, A. S., zastupane po zakonskom zastupniku I. B., dipl.ing., ravnatelju tuženika, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zaključene 26. listopada 2023., objavljene 13. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za prosinac 2016. u iznosu od 76,23 EUR / 574,37 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16.1.2017. do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.“,

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu manje isplaćene naknade bruto plaće za studeni 2016. u iznosu od 68,98 EUR / 519,74 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16.12.2016. do isplate.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29.12.2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je u razdoblju od prosinca 2015. do listopada 2017. bio zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade R. H. i

Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada R. H. i Sindikati sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009.

(dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl. IV. -V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u R. H.. Nadalje navodi da su

dana 26. listopada 2011. su također između Vlade R. H. i Sindikata javnih službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće (dalje: IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a ugovoreno je trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su Vlada R. H. i S. javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i V. tumačenje

Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužitelj navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama. Tužitelj navodi da je 28. kolovoza 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo

tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Sukladno navedenom, tužitelj je napravio obračun razlike plaće koja mu je trebala biti isplaćena u utuženom razdoblju te ista iznosi 5.681,55 kn kuna pa predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se tuženiku naložila isplata navedenog iznosa tužitelju uz zakonsku zateznu kamatu i naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 10.2.2022. tuženik osporava pravnu valjanost, pravnu narav, obveznost a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovnici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća. Budući citirani akti nemaju snagu kolektivnog ugovora to niti njihove odredbe nemaju normativni učinak, odnosno ne sadrže pravna pravila koja bi se neposredno primjenjivala na sve zaposlene, zbog čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama prema tim aktima, a samim tim niti tužitelj, kao radnik zaposlen kod tuženika ne može biti aktivno legitimiran potraživati u sudskom postupku prava iz tih akata. Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (NN broj: 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama

(NN broj: 39/09 i 124/09). Zakonom o osnovici plaće u javnim službama

u čl. 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra da je svaki daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Nadalje, ističe da je prema podacima DZS BDP R. H. promatran na

tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema člancima III do V Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest tromjesečja 90 počev od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima III do V nije došlo za vrijeme važenja istih. Isto tako, tuženik u odgovor na tužbu ističe prigovor zastare za svako pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do datuma podnošenja tužbe prošlo više od 5 godina.

3. Podneskom podnesenim 26.9.2022. tužitelj je dostavio uređeni tužbeni zahtjev pa je zatražena isplata razlike manje isplaćene bruto plaće za mjesece studeni i prosinac 2016. u ukupnom iznosu od 145,21 EUR / 1.094,11 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate. Tuženiku je dostavljen tako uređeni tužbeni zahtjev, na koji se tuženik nije očitovao pa sud ocjenjuje da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna.

4. Sud je izveo dokaze pregledom Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada.2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. Studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo

tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog .2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., priopćenje za javnost od 20. listopada 2016., a koje odluke su javno dostupne na internetu te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za studeni i prosinac 2016. u ukupnom iznosu od 145,21 EUR / 1.094,11 kn.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno visina tužbenog zahtjeva.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Sporno je, je li potraživanje tužitelja zastarilo.

9. Prigovor zastare je djelomično osnovan. Potraživanje tužitelja za studeni 2016. dospijeva 15.12.2016. u smislu odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("NN" br. 93/14, dalje ZR/14). Kako je odredbom čl. 139. ZR/14 propisano da

potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina i kako je tužitelj podnio tužbu 29.12.2021. proizlazi da tužba nije podnesena unutar zakonom propisanog roka od 5 godina, odnosno nije podnesena do 15.12.2021. pa je u tom dijelu nastupila zastara potraživanja tužitelja i tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan za iznos od 68,98 EUR. Potraživanje tužitelja za prosinac 2016. u iznosu od 76,23 EUR dospijeva 15.1.2017. pa zastara nije nastupila jer je tužba podnesena unutar zakonom propisanog roka od 5 godina, odnosno podnesena je 29.12.2021. Kako je u tom dijelu prigovor zastare ocijenjen kao neosnovan, valjalo je u nastavku postupka odlučiti o bruto iznosu od 76,23 EUR na ime razlike plaće za prosinac 2016.

10. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka., dok je odredbom st. 2. citiranog članka propisano kako se iznimno od stavka 1. istog članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

11. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N.

sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H.,

S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat,

H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H.

sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09.), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09.) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim

službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje

Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica

utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:

„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

13. Kada govorimo o pravnoj valjanosti i pravnoj snazi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma, treba reći, da iz tih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda

R. H. broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

13.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a. Vezano za primjenu čl. III IDD Sporazuma, treba naglasiti, da odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

13.2. Budući su nesporni podaci DZS, prema kojima je

zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

14. Dakle, tuženik je za prosinac 2016. obračunao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a trebao je primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn pa je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici.

15. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće za prosinac 2016. u iznosu od 76,23 EUR .

15.1. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H.

(N. N.. br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u

R. H. ("N" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u

euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

16. Na dosuđeni iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO) i odredbom čl. 92. st. 3. ZR-a, tekućom od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

17. O trošku postupka, s obzirom na uspjeh stranaka u postupku, primjenom odredbe članka 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91.,

91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u tekstu ZPP), a kako su stranke djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima (50%-50%), određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 13. studenog 2023.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis