1

Poslovni broj: 24 Gž-695/2023-2

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-695/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. N. d.o.o., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv prvotuženice G. K., OIB:..., drugotuženika R. K., OIB:..., i trećetuženika D. (nominativ: D.) K., OIB:..., svi iz Č., N. S. R., i svi zastupani po punomoćnici S. D., odvjetnici u Z., radi predaje u posjed nekretnine, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-442/2021 od 30. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-442/2021 od 30. siječnja 2023. u pobijanim dijelovima pod točkama II. i III. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika na naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.

 

III. Točka I. presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-442/2021 od 30. siječnja 2023. nije ispitivana u žalbenom postupku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od tuženika zahtijevao predaju u posjed stambene zgradu od 139 m2 na V., koja je izgrađena na zk.č.br. 11464 k.o. V. od 928 m2 zajedno s pripadajućim zemljištem od 182 m2. Točkom II. izreke prihvaćen je podredno kumulirani tužbeni zahtjev te je naloženo tuženicima predati u posjed tužitelju i N. V. iz M., slobodnu od osoba i stvari, stambenu zgradu od 139 m2 na V., koja je izgrađena na zk.č.br. 11464 k.o. V. od 928 m2 zajedno s pripadajućim zemljištem od 182 m2. Točkom III. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.492,50 EUR /11.245,24 kn/[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 30. siječnja 2023. do isplate dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova za iznos koji predstavlja razliku zatražene i dosuđene naknade odbijen.

 

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom II. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tuženici iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati  prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da se preinači i tužbeni zahtjev odbije. Traže i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi sadržajno pozivaju tuženici jer, protivno paušalnim žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti su razlozi jasni i ne proturječe ispravama i zapisnicima koji su u spisu pa se presuda može ispitati.

 

7.1. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju sadržajno upućuju tuženici kada tvrde da je taj sud protivno zakonu odbio provesti dokaz saslušanjem drugotuženika R. K. iako je taj tuženik ispričao izostanak s ročišta na kojem se trebao izvesti dokaz njegovim saslušanjem. Suprotno navodima žalbe, sud je zbog toga što je drugotuženik opravdao izostanak (zbog bolesti) 10. studenog 2022. odgodio glavnu raspravu radi njegovog saslušanja za 12. prosinca 2022. Prijedlog za odgodu tog ročišta nije, suprotno žalbenim navodima, odbijen nezakonito jer da je drugotuženik R. K. opravdao svoj izostanak, nego je to ročište održano zakonito jer je prijedlog za odgodu zbog neobrazloženog, nedokazanog i paušalnog izgovora njegove punomoćnice o navodnoj spriječenosti poslovnim obvezama te punomoćnice pravilno ocijenjen neosnovanim.

 

7.2. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 213. stavkom 1. točkom 1. ZPP-a na koju se u žalbi sadržajno pozivaju tuženici kada tvrde da je sud pogriješio kada nije po njihovom prijedlogu prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi u povodu tužbe ovdje prvotuženice protiv P. B. e., K. (R. A.), podnesene Općinskom sudu u Čakovcu u lipnju 2022., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu koji su prednik te banke, kao kreditor, i društvo D. d.o.o. Č., kao korisnik kredita, zaključili 14. studenog 2007. te radi utvrđenja ništetnosti sporazuma o osiguranju novčane tražbine kreditora zasnivanjem založnog prava na nekretnini prvotuženice predaja u posjed koje je predmet ovog spora. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da rješenje tog spora nije od utjecaja na odluku o ovom parničnom predmetu u kojoj je predmet spora reivindikacijski zahtjev za predaju stvari njezinim (su)vlasnicima. To stoga što je (su)vlasništvo tužitelja stečeno na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine pa čak i eventualno ukidanje ili preinaka tog rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo tužitelja kao kupca stečeno uknjižbom na temelju tog pravomoćnog rješenja.

 

7.3. Žalbeni navodi kojima žalitelji obrazlažu tvrdnje na kojima prvotuženica u parničnom postupku koji je u tijeku temelji svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti ovršnih isprava nisu odlučni za odluku o osnovanosti žalbe jer je istinitost tih tvrdnji i osnovanost zahtjeva koji se na njima temelji predmet odlučivanja u odvojenoj parnici. Žaliteljima je za odgovoriti da su tvrdnje o tome da je riječ o potrošačkim ugovorima koji sadrže nepoštene ugovorne odredbe u svakom slučaju neodlučne za ishod ovog spora. Zaštita od nepoštenih ugovornih odredbi na koju se u žalbi pozivaju tuženici ne primjenjuje se u postupku predaje u posjed nekretnine koju je vlasnik stekao u ovrsi. To stoga što postupak predaje u posjed ne ovisi o pravnom odnosu koji je trgovca povezivao s potrošačem. Riječ je o zaštiti vlasničkih prava kupca, a ne obveznopravnom odnosu povezanom s ugovorom između potrošača i trgovca. Zbog toga, u ovom postupku predaje u posjed, suprotno pogrešnom pravnom shvaćanju tuženika, sud neće kontrolirati poštenost ugovornih odredbi iz ovršne isprave.

 

8. Predmet spora je reivindikacijski zahtjev za predaju u posjed nekretnine.

 

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio uvidom u isprave te saslušanjem prvotuženice i trećetuženika, sud prvog stupnja je utvrdio da je je tužitelj suvlasnik nekretnine na kojoj se nalazi zgrada i pripadajuće zemljište koje u posjedu drže tuženici. Zbog toga je uz primjenu članka 46. stavka 2. prihvatio (eventulano kumulirani) zahtjev za predaju te stvari svim suvlasnicima.

 

10. Navedena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Neosnovan je stoga žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve odlučne činjenice, a činjenična osnova na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. U skladu s člankom 8. ZPP-a, odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio da su i drugotuženik R. K. i trećetuženik D. K. u posjedu predmetne nekretnine. To jasno slijedi iz iskaza same prvotuženice koja je pred sudom iskazala da njih dvojica u predmetnu nekretninu „mogu doći kad god hoće“.

 

12. Na pravilno utvrđene odlučne činjenice – da je stvar u suvlasništvu tužitelja, a da je u posjedu bez osnove drže tuženici, pravilno je primijenjena odredba članka 46. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) kada je zahtjev za predaju stvari suvlasnicima usvojen.

 

12.1. Imajući na umu da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine, a njegovo je vlasništvo stečeno uknjižbom na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi, neosnovano tuženici u žalbi dovode u pitanje njegovu aktivnu legitimaciju za pravu vlasničku tužbu koja proizlazi iz članaka 162. stavka 1. u vezi s člankom 161. stavkom 1. ZV-a. Prema potonjem propisu, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. U skladu s člankom 46. stavkom 2. ZV-a, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

12.2. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja Rev 1708/2017-2 od 21. prosinca 2021. koje je doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

 

12.3. Prema odredbi čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim njegovim vjerovnicima zajedno ili da je položi sudu ili javnom bilježniku. S obzirom na to da ne proizlazi da je tužitelj kao suvlasnik 321/928 dijela imao ovlaštenje drugog suvlasnika da primi ispunjenje, tj. da zahtijeva od tuženika predaju nekretnine u suvlasništvu, usvajanjem zahtjeva kojim tužitelj osim zahtjeva za predaju njemu posjeda te nekretnine od tuženika, zahtijeva i predaju u posjed drugom suvlasniku, koji je zahtjev postavljen upravo u skladu s odredbom članka 64. stavka 2. ZOO-a jer tužitelj kao vjerovnik od tuženika kao dužnika zahtijeva da obvezu ispune svim vjerovnicima zajedno, sud prvog stupnja je pravilno primijenio citirano matrijalno pravo bez obzira što drugi suvlasnik nije bio sudionik postupka ni kao stranka ni kao umješač. Pritom nije počinjena niti neodređena bitna povreda iz članka 354. ZPP-a na koju se u žalbi pozivaju tuženici. Kraj izložene materijalnopravne osnove za ocjenu osnovanosti zahtjeva za predaju stvari svim suvlasnicima, bespredmetni su žalbeni navodi o tome da na pravilnost i zakonitost pobijane odluke utječe to je li ona dostavljena drugom suvlasniku i je li on mogao “na adekvatan način zastupati svoje interese”. Za takve prigovore koji se ističu za račun trećih osoba, žalitelji nemaji niti pravnog interesa niti legitimacije. 

 

13. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškova postupka niti su u njezinom donošenju počinjene bitne povrede postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

14. S obzirom na ocjenu ovog suda da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

15. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP), imajući na umu da tuženici sa žalbom nisu uspjeli, odbijeni su sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe.

 

16. Točka I. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa uz primjenu članka 365. stavka 1. ZPP-a nije ispitivana u žalbenom postupku.

 

U Varaždinu 7. veljače 2024.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Dijana Hofer v.r.