Poslovni broj Gž-755/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja V. D., D., OIB: ..., zastupan po punomoćniku H. D., odvjetniku u D., protiv 1- tuženika A. D. C., D., OIB: ... i 2- tuženice S. G., D., OIB: ..., tuženici zastupani po punomoćnici A.-M. B., odvjetnici iz S. B., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp- 19/2022 od 28. lipnja 2023., dana 13. studenog 2023.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-19/2022 od 28. lipnja 2023.
II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev na posjedovnu zaštitu kojim je traženo da se utvrdi da su tuženici od 3. ožujka 2022. smetali tužitelja u posjedu parkirališta i oduzeli mu posjed parkirališta na dijelu nekretnine oznake k.č.br. 1030/1 k.o. G. sagrađenom neposredno pored zgrade na predmetnoj katastarskoj čestici na način da je 1-tuženik dana 2. ožujka 2022. postavio lanac koji brani nesmetani ulazak na parkirališna mjesta i postavljanjem mehaničkih zapreka u vidu parkirališnih barijera tzv. preklopnih branika, dok je 2-tuženica zapriječila prilaz parkirališnim mjestima parkiranjem svog automobila preko više parkirališnih mjesta, i to na dijelu navedene nekretnine jugozapadno od zgrade na dijelu koji se nalazi u obuhvatu parkirališta na k.č.br. 1030/1 k.o. G. te je ujedno odbijen tužbeni zahtjev kojim bi se naredila uspostava prijašnjeg stanja suposjeda dijela nekretnine oznake k.č.br. 1030/1 k.o. G. u naravi parkirališta tako što bi se naložilo tuženicima u roku od osam dana ukloniti postavljeni lanac i postavljane mehaničke zapreke u vidu parkirališnih barijera tzv. preklopnih branika, te bi im se zabranilo svako daljnje takvo ili slično smetanje suposjeda parkirališta na dijelu k.č.br. 1030/1 k.o. G.
2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 3.300,00 kn / 437,99 eur[1] u roku od osam dana.
3. Protiv rješenja žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te tužitelju priznaju troškovi postupka uključujući i trošak sastava žalbe, podredno da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
4. U odgovoru na žalbu tuženici osporavaju osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te potražuju troškove sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu parkirališta na dijelu nekretnine oznake k.č.br. 1030/1 k.o. G. sagrađenom neposredno pored zgrade na predmetnoj katastarskoj čestici, uz tvrdnje da su ga tuženici smetali u zadnjem, mirnom i faktičnom suposjedu predmetnog parkirališta na način da je 1-tuženik dana 2. ožujka 2022. postavio lanac koji brani nesmetani ulazak na parkirališna mjesta i postavljanjem mehaničkih zapreka u vidu parkirališnih barijera tzv. preklopnih branika, dok da je 2-tuženica zapriječila prilaz parkirališnim mjestima parkiranjem svog automobila preko više parkirališnih mjesta.
7. Tijekom postupka, nakon što je pročitao spisu priležeću dokumentaciju, izvršio uvid u preslike fotografija te je saslušao svjedoke I. M., D. G.-C., M. D. C., I. D. C., F. M. kao i tužitelja te 2-tuženicu, sud prvog stupnja je utvrdio:
- tužitelj (na temelju kupoprodajnog ugovora od 29. studenog 2017.) i 2-tuženica S. G. (na temelju kupoprodajnog ugovora od 5. srpnja 2002.) uknjiženi su kao vlasnici posebnih dijelova - stanova u etažiranoj zgradi sagrađenoj na k.č.br. 1030/1 - stambena zgrada i dvorište ukupne površine 410 m2,
- na okolnom zemljištu koje je uknjiženo kao suvlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova - stanova, formirana su tri parkirališna mjesta PM1, PM2 i PM9, koje je 2-tuženica kupila i za iste isplatila cijenu prodavatelju i investitoru F. M., te podmirila porezne obveze, sve na temelju kupoprodajnog ugovora i njegova anexa od 23. rujna 2002. dok su za preostale vlasnike stanova parkirališna mjesta formirana na drugoj nekretnini u blizini predmetne zgrade,
- 2-tuženica je pokrenula odgovarajuće sudske i upravne postupke u pogledu sređivanja prava vlasništva na pomenutim parkirališnim mjestima PM1, PM2 i PM9,
- na navedenim parkirališnim mjestima svoja vozila su parkirali tužiteljica, njezin otac 1-tuženik A. D. C., njezina sestra i gosti 2-tuženice,
- prijašnji vlasnik tužiteljeva stana Z. M. (pravni prednik tužitelja) kao i sam tužitelj nakon kupnje stana, povremeno su uz dopuštenje 2-tuženice parkirali svoje automobile na naznačenim parkirališnim mjestima,
- tuženica i njezin otac 1-tuženik, upozorili su tužitelja 2018. da se radi o parkinzima 2-tuženice koja je u postupku ishođenja dokumenta za iste, te su tijekom 2018. postavili betonske stupiće i tri parkirališne barijere i zabranili tužitelju na ovim mjestima parkirati,
- tužitelj nakon ovih događaja 2018., osim što je naveo da će to poštivati tek ukoliko 2-tuženica vlasništvo parkirališnih mjesta dokaže odgovarajućim dokumentima, nije zatražio sudsku posjedovnu zaštitu niti se poslužio samopomoći,
- Ugovorom o najmu od 10. listopada 2018. sklopljenim sa B. D. C. V. kao najmoprimcem, 2-tuženica kao najmodavac dala je u najam dva predmetna parkirališna mjesta za smještaj građevinskih strojeva, materijala i slično za vrijeme radova nadogradnji susjedne kuće do okončanja građevinskih radova, ali najkasnije do 1. svibnja 2019.,
- 2-tuženica je dala nalog za radnje izvršene u ožujku 2022. - postavljanje lanca koji brani nesmetani ulazak na predmetna parkirališna mjesta i postavljanje mehaničkih zapreka u vidu parkirališnih barijera tzv. preklopnih branika te zapriječila prilaz parkirališnim mjestima parkiranjem svog automobila preko više parkirališnih mjesta u čemu 1-tuženik nije sudjelovao,
- vozilo tužitelja je, u njegovoj odsutnosti, u ožujku 2022. uklonjeno dizalicom sa kamiona sa jednog od predmetnih parkirališnih mjesta i premješteno na cestu, time da u postupku nije utvrđeno po čijem nalogu (ova radnja nije bila predmet izreke tužbenog zahtjeva).
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja u pogledu 1-tuženika A. D. C. smatra da isti nije pasivno legitimiran, s obzirom na utvrđenje da je sve naloge za radnje kao i same radnje iz tužbenog zahtjeva, za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju smetanje posjeda, dala ili izvršila 2- tuženica.
9. U pogledu 2-tuženice S. G. prvostupanjski sud donosi zaključak da tužitelj nije dokazao da bi bio u posljednjem mirnom su/posjedu predmetnih parkirališta uz utvrđenje da mu je još 2018. godine 2-tuženica ukazala da ne može parkirati na predmetnim parkirališnim mjestima, pa kako tada tužitelj nije poduzeo odgovarajuće mjere zaštite i vraćanja posjeda, isti mu je prestao biti miran radi čega da mu posljedično ne pripada zatražena posjedovna zaštita u ovome postupku.
10. Stoga sud prvog stupnja primjenom odredbi članka 21., članka 22. i članka 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV) zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za sudsku zaštitu posjeda, pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.
11. U donošenju pobijanog rješenja, nije počinjena koja od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.
12. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj u bitnome u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da od 2018. tužitelj nije bio u mirnom posjedu predmetnih parkirališnih mjesta u kojem je smetan opisanim radnjama 2-tuženice. Tužitelj tvrdi da je na spornom dijelu nekretnine parkirao od 2018. pa do 2022. te da je zapravo tužiteljica trebala još 2018. zatražiti posjedovnu zaštitu ili se poslužiti dopuštenom samopomoći, a što nije učinila. Ukazuje na nedopuštenost raspravljanja o činjenicama koje nemanju veze sa posjedovnom zaštitom nego sa vlasničkopravnim odnosima suvlasnika na zajedničkim dijelovima nekretnine.
13. Osnovano tužitelj u žalbi sadržajno ukazuje na odredbu članka 22. stavak 2. ZV-a i članka 441. ZPP-a, koje propisuju sumarnost i hitnost sudskog postupka radi zaštite posjeda, u kojem sud treba usmjeriti dokazni postupak na utvrđivanje činjenica relevantnih za postupak smetanja posjeda. To stoga što je za odlučivanje u parnici zbog smetanja posjeda irelevantno pitanje prava vlasništva prijeporne nekretnine obzirom da sud u posjedovnoj parnici zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Radi navedenog sud prvog stupnja nepotrebno se bavio utvrđivanjem činjenica vezanih za odnose tužitelja i 2-tuženice kao vlasnika stanova i suvlasnika zajedničkih dijelova nekretnine pa tako i dvorišta na kojem su formirana parkirališna mjesta PM1, PM2 i PM9.
14. Međutim, protivno preostalim iznesenim žalbenim navodima tužitelja, kojima isti neosnovano iznosi vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju rješenja pravilno i potpuno utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tužitelja istaknuta relativno bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.
15. Prema stajalištu ovoga suda, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada nije pružio tužitelju zatraženu posjedovnu zaštitu jer prema stanju spisa i utvrđenjima koja proizlaze iz provedenih dokaza, nije bilo osnova za udovoljiti tužbenom zahtjevu.
16. Zaključak prvostupanjskog suda o tome da 1-tuženik A. D. C. nije pasivno legitimiran jer nije bio izvršitelj niti nalogodavatelj spornih radnji, uopće se ne dovodi u pitanje žalbenim navodima te ujedno korespondira utvrđenjima provedenog postupka.
17. U pogledu 2-tuženice S. G. pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da rezultati provedenog postupka ne dovode do zaključka o ispunjenosti pretpostavki za pružanje sudske posjedovne zaštite jer tužitelj nije nedvojbeno dokazao da je ispunjen drugi opći uvjet iz članka 22. stavak 2. ZV-a a to je postojanje posljednjeg mirnog su/posjeda tužitelja na spornim parkirališnim mjestima.
18. Naime, prema utvrđenjima provedenog postupka proizlazi da je 2-tuženica odmah po kupnji stanova u predmetnoj zgradi 2002. započela koristiti parkirališna mjesta PM1, PM2 i PM9, koja je dodatno platila investitoru i prodavatelju zgrade, na kojima su vozila parkirali, osim 2-tuženice, članovi njezine obitelji i njezini gosti. Dalje prema utvrđenjima proizlazi, da se tužitelj u zgradu uselio nakon 15 godina kupnjom stana te je po dopuštenju 2-tuženice povremeno parkirao vozila na spornim parkirališnim mjestima, da je 2-tuženica 2018. takvo dopuštenje opozvala te ujedno postavila betonske stupiće i tri parkirališne barijere, a nije utvrđeno da bi tužitelj nastavio parkirati do spornih događaja u ožujku 2022., uvažavajući dodatno činjenicu da su dva parkirališna mjesta u međuvremenu bila u najmu treće osobe.
19. Radi izloženog pravilno je sud prvog stupnja na temelju utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg ne proizlazi da bi tužitelj faktično izvršavao su/posjed spornih parkirališnih mjesta u relevantnom trenutku, odbio istome pružiti posjedovnu zaštitu u okviru odredbe članka 22. ZV-a, što ne utječe na okolnost da tužitelj, kao suvlasnik predmetne nekretnine, zaštitu ostvaruje u drugom odgovarajućem postupku.
20. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka u jednokratnoj naknadi za cijeli prvostupanjski postupak, temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te odredbe Tbr. 7. stavak 2. alineja 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).
21. Tužitelj sa žalbom nije uspio pa mu ne pripada trošak sastava žalbe, dok je u pogledu odgovora na žalbu ocijenjeno da se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, radi čega tuženicima taj trošak nije priznat.
22. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Rijeci 13. studenog 2023.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak, v.r.
