REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj Gž-1238/2023-4

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Biljana Bojanić kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5909/2021-19 od 27. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5909/2021-19 od 27. rujna 2023. u točkama I. i II. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5909/2021-19 od 27. rujna 2023. u točki III. izreke na način da se sudi:

„III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u  iznosu  od  1.034,41  euro/7.793,75  kuna[1]  sa  zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2023. godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije  prvog  kalendarskog  dana  tekućeg  polugodišta  za  tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 31,11 eura/234,38 kn, u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u 1 Tečaj konverzije 1 euro=7,53450 kuna

iznosu 18,66 eura/140,59 kuna odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud rješenjem poslovni broj P-5909/2021-19 od 27. rujna 2023. sadržanim u presudi istoga poslovnoga broja, utvrdio da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 0,20 eura/1,51 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Presudom je prvostupanjski sud donio sljedeću odluku:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba točke 2. Ugovora o kreditu broj …, sklopljenog dana 21.08.2008. g. između tužitelja D. D. iz Z., OIB … kao korisnika kredita i tužene R. A. d.d., Z., OIB … kao kreditora, potvrđenog od strane javnog bilježnika Z. D. iz Z., OV- … u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke.

II Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB … da isplati tužitelju D. D. iz Z., OIB … iznos od 2.671,44 kuna (354,56 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:

- 49,74 kn/6,60EUR od 01.04.2009. g.

- 49,52 kn/6,57EUR od 01.05.2009. g.

- 48,87 kn/6,49EUR od 01.06.2009. g.

- 48,63 kn/6,45EUR od 01.07.2009. g.

- 48,91 kn/6,62EUR od 01.08.2009. g.

- 48,87 kn/6,49EUR od 01.09.2009. g.

- 48,62 kn/6,45EUR od 01.10.2009. g.

- 48,19 kn/6,40EUR od 01.11.2009. g.

- 48,81 kn/6,48EUR od 01.12.2009. g.

- 48,73 kn/6,47EUR od 01.01.2010. g.

- 48,78 kn/6,47EUR od 01.02.2010. g.

- 48,49 kn/6,44EUR od 01.03.2010. g.

- 48,42 kn/6,43EUR od 01.04.2010. g.

- 48,34 kn/6,43EUR od 07.05.2010. g.

- 48,44 kn/6,43EUR od 01.06.2010. g.

- 47,98 kn/6,37EUR od 01.07.2010. g.

- 48,34 kn/6,42EUR od 01.08.2010. g.

- 48,53 kn/6,44EUR od 01.09.2010. g.

- 48,64 kn/6,46EUR od 01.10.2010. g.

- 48,95 kn/6,50EUR od 01.11.2010. g.

- 49,49 kn/6,57EUR od 02.12.2010. g.

- 49,26 kn/6,54EUR od 01.01.2011. g.

- 49,40 kn/6,56EUR od 01.02.2011. g.

- 49,46 kn/6,56EUR od 01.03.2011. g.

- 49,24 kn/6,54EUR od 01.04.2011. g.

- 49,05 kn/6,51EUR od 01.05.2011. g.

- 49,57 kn/6,58EUR od 01.06.2011. g.

- 49,18 kn/6,53EUR od 01.07.2011. g.

- 49,70 kn/6,60EUR od 02.08.2011. g.

- 49,83 kn/6,61EUR od 01.09.2011. g.

- 49,97 kn/6,63EUR od 01.10.2011. g.

- 49,92 kn/6,63EUR od 01.11.2011. g.

- 43,28 kn/6,74EUR od 01.12.2011. g.

- 6,73 kn/0,89 EUR od 17.12,2011. g.

- 50,23 kn/6,67EUR od 01.01.2012. g.

- 50,46 kn/6,70EUR od 01.02.2012. g.

- 50,54 kn/6,70EUR od 01.03.2012. g.

- 50,07 kn/6,65EUR od 01.04.2012. g.

- 50,23 kn/6,67EUR od 01.05.2012. g.

- 50,43 kn/6,69EUR od 01.06.2012. g.

- 43,74 kn/5,81EUR od 01.07.2012. g.

- 6,35 kn/0,84EUR od 03.08.2012. g.

- 50,15 kn/6,66EUR od 21.08.2012. g.

- 49,69 kn/6,59EUR od 01.10.2012. g.

- 49,89 kn/6,62EUR od 19.10.2012. g.

- 50,25 kn/6,67EUR od 23.11.2012. g.

- 50,36 kn/6,68EUR od 20.12.2012. g.

- 0,04 kn/0,005EUR od 01.01.2013. g.

- 50,28 kn/6,67EUR od 15.01.2013. g.

- 5,81 kn/0,77EUR od 01.02.2013. g.

- 44,76 kn/5,94EUR od 19.02.2013. g.

- 10,57 kn/1,40EUR od 01.03.2013. g.

- 40,02 kn/5,31EUR od 19.03.2013. g.

- 15,09 kn/2,00EUR od 01.04.2013. g.

- 35,51 kn/4,71EUR od 20.04.2013. g.

- 16,76 kn/2,22EUR od 01.05.2013. g.

- 33,93 kn/4,50EUR od 21.05.2013. g.

- 27,39 kn/3,64EUR od 01.06.2013. g.

- 49,70 kn/6,60EUR od 01.07.2013. g.

- 23,01 kn/3.05EUR od 12.07.2013. g.

- 49,96 kn/6,63EUR od 01.08.2013. g.

- 48,34 kn/6,55EUR od 07.08.2013. g.

do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 806,29 eura/6.075,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2023. godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude, dok rješenje nije predmet žalbenog postupka, pravovremene žalbe podnose tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija odluku o parničnom trošku iz toč. III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da je sud pravilno utvrdio vrijednost boda za svaku pojedinu radnju zastupanja, no da je pogrešno preračunao bodove u kune te tužitelju nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude. Tužitelj je u svom troškovniku potraživao ukupan iznos od 7.793,75 kuna/1.034,41 eura, što smatra da mu je prvostupanjski sud trebao i dosuditi. Predlaže preinačenje odluke o trošku te nalaganje tuženiku da ukupno zatraženi iznos naknadi tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja rješenja do isplate, uvećano za trošak sastava predmetne žalbe.

2.2. Tuženik pobija presudu zbog svih zakonom predviđenih razloga te ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 326.a ZPP u vezi s čl. 186.c ZPP, da sud smatra kako tužiteljeva tražbina dospijeva pravomoćnim okončanjem ovog postupka; da je onda zahtjev valjalo odbiti, da je propušteno primijeniti odredbu čl. 187. ZPP u vezi sa čl. 186. ZPP jer sud nije naveo koji se dio odredbe utvrđuje ništetnim, a koji ostaje na snazi; da pogrešno primjenjuje odredbu čl. 502.a st. 1. i 2. ZPP; da se postupak za zaštitu kolektivnih interesa vodio isključivo u odnosu na kredite vezane uz valutu CHF, dok je predmetni Ugovor vezan uz valutu EUR; da nije primijenjena odredba čl. 338. st. 4. ZPP, da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, da je sud morao utvrđivati pretpostavke (ne)poštenosti konkretne ugovorne odredbe; ukazuje na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-4071/2019 od 14. listopada 2021., da je valjalo utvrditi glede odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je li odredba razumljiva, lako uočljiva i jasna. Ako bi sud utvrdio da odredba ne udovoljava kojem od ovih kriterija, mora ispitati je li se o istoj pojedinačno pregovaralo, ako pojedinačnog pregovaranja nije bilo je li ista odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

2.2.1. Glede nalaza vještaka ističe da se sud nije očitovao na prigovor tuženika, da nije obrazloženo zašto se tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115 ZOO, da je sud stoga propustio utvrditi odlučne činjenice nepoštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to neravnotežu na štetu potrošača i postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ukazuje na istaknuti prigovor zastare, da je tužba preuranjena jer tražbina tužitelja još nije dospjela, da je tuženik kamatu snizio ispod početno ugovorene tako da je tužitelj kroz znatno dulje razdoblje kredit plaćao po nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene nego po višoj. Ukazuje na sudsku praksu i nepravilnu primjenu odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 75/09), kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača vezano uz konverziju jer je ZIDZPK 2015. donesen radi izjednačenja položaja potrošača CHF kredita sa potrošačima EUR kredita (čl. 19.b.). Osporava i odluku o trošku. Predlaže preinaku presude te potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP).

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja je osnovana. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništenosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj … sklopljenog 21. kolovoza 2008. (dalje Ugovor) između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora potvrđenog od strane javnog bilježnika i to u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke te isplata iznosa od 2.671,44 kn/354,56 eura sa zateznim kamatama.

6. Nije sporno da je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor potvrđen po javnom bilježniku Z. D. iz Z. pod poslovnim brojem: OV-…, na temelju kojeg je tuženik odobrio tužitelju isplatu kredita u iznosu 10.295,95 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate 60 mjeseca; da je odredbom članka 2. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa 6,95% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

7. Sporno je je li navedena odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu ništetna, a posljedično tome sporna je i osnovanost tužiteljevog zahtjeva na isplatu na ime preplaćenih mjesečnih anuiteta po pravilima o stjecanju bez osnove, pri čemu valja utvrditi i osnovanost istaknutog prigovora zastare od strane tuženika. Sporno je i je li se na predmetni zahtjev mogu primijeniti utvrđenja iz tzv. kolektivnog spora.

8. Prvostupanjskom je presudom naznačena ugovorna odredba u naznačenom dijelu, a glede promjenjive kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama banke tvrđena ništetnom te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.671,44 kn/354,56 eura sa zateznim kamatama na naznačene mjesečne iznose od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9. Svoju odluku sud prvog stupnja, u bitnom, temelji na utvrđenjima i pravnim zaključcima:

- da su u ovom predmetu relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18; da je sud vezan za utvrđenja iz navedenih odluka o zaštiti kolektivnih interesa i prava iz kojih proizlazi i ovaj spor

- da stoga nije potrebno ponovno utvrđivati je su li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, i 110/15, dalje: ZZP/14)

- da je tužitelj prilikom zaključenja Ugovora postupao pažnjom prosječnog i savjesnog potrošača

- da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo

a slijedom čega zaključuje da je predmetna odredba u predmetnom dijelu ništetna, da je visina kamatne stope bitni element ugovora o kreditu te je tuženik jednostranim odlukama o promjenama redovne kamatne stope postupao na štetu tužitelja protivno načelu savjesnosti i poštenja

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka V. T.. d.o.o. od 19. srpnja 2022. godine slijedi da je na ime predmetnog kredita radi promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu ukupno više plaćeno 2.671,44 kune

- da nije osnovan prigovor zastare jer ista počinje teći tek pravomoćnošću odluke o ništetnosti pojedine ugovorne odredbe u ovom slučaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa zastara još nije niti počela teći

a slijedom čega primjenom odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) zaključuje da je odredba nepoštena, nastavno ništetna, da je dovela do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a slijedom čega tužitelj ima pravo na iznos koji potražuje čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ 35/05 sa zateznim kamatama od dana kada je tuženik kao nesavjesni stjecatelj stekao svaki pojedini preplaćeni anuitet.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ali je i neovisno o tome odluku valjalo potvrditi primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP. Naime, odluka ima nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati, odnosno ne može se nedvojbeno zaključiti je li sud odluku temelji na utvrđenjima iz tzv. kolektivnog spora ili ipak i kroz primjenu odredbe čl. 96. ZZP/07 utvrđuje je li predmetna odredba bila u pobijanom dijelu nepoštena, nastavno ništetna. Neovisno o tome odluku je valjalo potvrditi jer se bitne činjenice mogu utvrditi iz izvedenih dokaza. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, članak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

11. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 326. i čl. 186.c ZPP jer je sud prvog stupnja utvrdio da tražbina dospijeva danom kada su više plaćeni anuiteti plaćeni od strane tužitelja, a ne pravomoćnim okončanjem ovog postupka. Nema niti nepravilne primjene odredbe čl. 187. i čl. 186. ZPP jer je iz izreke tužbenog zahtjeva sasvim jasno i dovoljno određeno u kojem se dijelu traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, odnosno u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanje ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke; dakle ne u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa od 6,95% godišnje, niti u kojem se spominje kamata po dospijeću. Dakle, tužba sadržava određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Nema niti nepravilne odredbe čl. 338. st. 4. ZPP jer je sud prvog stupnja izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile; koje je činjenice utvrđivao, ali je u tom segmentu dijelom obrazloženje nejasno; zbog čega je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Osim toga, prvostupanjski sud je naznačio koje je dokaze izveo i kako ih je ocijenio, a i koje je odredbe materijalnog prava primijenio.

12. Pogrešno, sud prvog stupnja u razlozima presude navodi da se učinci kolektivne tužbe (Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača) primjenjuju na konkretan pravni odnos. Naime, učinci te kolektivne tužbe (poslovni broj P-1401/12 Trgovački sud u Zagrebu) odnose se isključivo na ugovore o kreditu čija je glavnica vezana uz valutu švicarski franak, pa pozivajući se samo na razloge i pravna utvrđenja sadržana u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i konkretno presudi Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., odnosno VSRH Revt 249/14 od 9. travnja 2015. ne može se prihvatiti kao valjan zaključak suda prvog stupnja da je tuženik u konkretnom slučaju jednostrano i bez egzaktnih unaprijed utvrđenih parametara odredio, mijenjao kamatnu stopu slijedom čega je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i u predmetnom Ugovoru zaključenom između parničnih stranaka nepoštena, time i ništetna.

13. U postupku je valjalo utvrditi i ocijeniti konkretne činjenice oko eventualnog pregovaranja stranaka pri sklapanju Ugovora i sadržaja predmetne ugovorne odredbe, odnosno je li se ili nije pregovaralo, a sud prvog stupnja je iz iskaza tužitelja pravilno utvrdio da stranke nisu pregovarale; a što je i valjano obrazložio.

14. Nastavno valjalo je utvrditi je li predmetna odredba u predmetnom dijelu u kojem je redovna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke nepoštena u smislu članka 96. u vezi sa člankom 99. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“ 79/07 125/07 (koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora) i je li uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita i potrošača s jedne strane u odnosu na banku trgovca s druge strane i u čemu bi se ta neravnoteža sastojala.

15. Odredbom čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. te odredbe određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati. Prema odredbi čl. 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica nepoštene odredbe ništetnost ugovorne odredbe, čl. 102. st. 1. ZZP/07.

16. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda pod točkama 18.-20. slijedilo bi da je isti predmetnu odredbu u spornom dijelu utvrdio ništetnom promatrajući je i kroz naznačene odredbe odnosno jer se, kako slijedi iz izvedenih dokaza (saslušanje tužitelja, materijalni dokazi) radi o odredbi o kojoj stranke nisu pregovarale i na koje tužitelj kao prosječni potrošač nije ni na koji način mogao utjecati.

16.1. Da je tome tako upravo slijedi iz iskaza tužitelja, ali i drugih dokaza. Tuženik kao dokaz svojih tvrdnji ukazuje na kretanje tržišnih parametra koji da su predstavljali opravdan razlog za promjenu kamatnih stopa; međutim, upravo je o tim parametrima tuženik propustio upoznati tužitelja, pojasniti mu ih i razjasniti o čemu zapravo ovisi promjena kamatne stope i zašto, koji se parametri primjenjuju, kako se računaju, a sve kako bi tužitelj realno mogao sagledati, spoznati doseg takve odredbe po njega i njegovu obvezu iz Ugovora.

16.2. Radi se o svakako lako uočljivoj i jasnoj odredbi, ali ista nije razumljiva, a u konačnici dovela je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer je cijena (kroz promjenu kamatne stope) bitan sastojak ugovora, a putem ovakve nerazumljive ugovorne odredbe o kojoj se nije pregovaralo, tuženik je kao banka potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja, što je suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05; dalje ZOO), koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, ali i odredbi čl. 4. ZOO kojom je određeno da su stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača, odnosno urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Tuženik kao banka je stručna osoba koja je sklopila konkretni ugovor iz područja svoje djelatnosti, pa je, čl. 10. st. 2. ZOO, kao sudionik u obveznom odnosu bila dužna u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Naime, u osnovi je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi vezana za odluku banke, a o istoj tužitelj nije imao nikakva saznanja niti mu je stoga, takva odredba mogla biti razumljiva kao prosječnom potrošaču.

16.3. Takva je odredba u konačnici dovela do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, koja je utvrđena u nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, a ista se ne može smatrati beznačajnom, čak i da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano jer niti to ne mijenja utvrđenu neravnotežu i utvrđen izostanak pregovaranja glede te odredbe Ugovora, nerazumljivost iste tužitelju.

17. Dakle, radi se o ništetnoj odredbi čl. 322. s t. 1. ZOO (Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.), a u cilju postupanja sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO (kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje) i odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO (kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.) pravilno je dan zadatak vještaku za izradu nalaza na način da se primijeni kao ugovorena stopa ona koju su stranke u Ugovoru ugovorile, dogovorile kao početnu kamatnu stopu, odnosno ona koja jest rezultat njihove volje i koja bi se bila primjenjivala da nije bilo nezakonite, ništetne promjene kamatne stope.

18. Dakle, nije nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi, osobito kada ista dovodi do značajne neravnoteže, pa i da je povećanje stope bilo ekonomski opravdano, kako je već navedeno.

19. Nadalje, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO. Dakle, kako je tužena temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, svojom jednostranom odlukom naplatila više nego što bi joj pripadala da takve odredbe nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat plaćene kamate sa zateznim kamatama od dana kada su preplaćene, a budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koje kamate predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu.

20. Prigovor zastare nije osnovan. Prema pravnom shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici od 30. siječnja 2020., a prema kojem u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga, kako je tek odlukom suda utvrđena ništetnost naznačene odredbe, nije nastupila zastara predmetne tražbine, odnosno protekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO.

21. Konverzija nije predmet ovog postupka, a Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ 102/15) ne primjenjuje se na kredite u valuti EUR već kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF; a to svakako nije uslijed izostanaka eventualne ništetnosti odredbi kredita u valuti EUR.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

23. Odluku o trošku je valjalo preinačiti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tako tužitelju pripada i nagrada za pristup na ročište za objavu 25 bodova Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22; dalje: Tarifa), odnosno 62,21 euro/468,75, a također pripada mu za od strane prvostupanjskog suda odmjerene radnje vrijednost boda od 15,00 kn, a ne 10,00 kn. Naime, odredbom Tbr. 48. stavka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga, je pravilno kao vrijednost boda valjalo primijeniti iznos od 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife), s obzirom da je rasprava zaključena 8. rujna 2023., a da je Izmjena Tarife „Narodne novine“ 126/22 stupila na snagu 5. studenog 2022. Stoga, tužitelju sveukupno pripada trošak u iznosu 1.034,41 euro/7.793,75 kuna sa zateznim kamatama.

24. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je zahtjev istog za naknadu troškova žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP, a tužitelju je dosuđena nagrada za sastav žalbe 12,5 bodova (Tbr. 10/5 u svezi s Tbr. 7/1 Tarife, cijeneći da se pobija samo odluka o troškovima postupka u iznosu od 1.718, 75 kn), odnosno 31,11 eura/234,38 kn, čl. 166. st. 3. ZPP. Zatezne kamate na taj trošak tužitelj nije potraživao.

25. Iznosi u kunama su preračunati u iznose u euro prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 HRK.

U Puli – Pola 13. studenog 2023.

Predsjednica vijeća

Biljana Bojanić