REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1273/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz V. G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku iz V. G., protiv tuženika A. Č. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. J., odvjetniku iz Z., radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: P-106/2021-11 od 13. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: P-106/2021-11 od 13. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava koji se provode u postupku prisilne naplate kod Financijske agencije na presude toga suda posl.br. Ovr-343/05 od 10. svibnja 2010. i Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž Ovr-519/2010 od 10. rujna 2010. po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja- tuženika Č. A., OIB: …, Z..

2. Tuženik je tužitelju dužan nadoknaditi parnični trošak“.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.271,55 eura / 9.574,84 kn[1] , u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu u dva zasebna podneska, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, ističe da činjenična i pravna utvrđenja iz pobijane presude nisu pravilna, a niti zakonita i da je iz provedenih dokaza valjalo zaključiti o osnovanosti njegovog zahtjeva. Ukazuje na način nastanka navedenog duga te na iskaze saslušanih svjedoka te predlaže da se u nastavku postupka ponovno pozovu svjedoci A. i M. Č. i da se provede dokaz njegovim suočavanja sa njima budući smatra da su njihovi iskazi neistiniti. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka ili podredno da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava koji se provode u postupku prisilne naplate kod Financijske agencije po rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-343/2005 od 10.05.2010. te Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž Ovr-519/10-2 od 10.09.2010, temeljeći svoj zahtjev na zakonskim razlozima iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona ( „ Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), dakle da ovrhovoditelj, ovdje tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,ovdje tužitelja ( čl. 50. st. 1. točka 7. OZ) odnosno da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave ( čl. 50. st. 1. točka 9. OZ).

7. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da u ovom postupku nisu ostvareni zakonski razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. i 9. OZ zbog kojih bi navedena ovrha bila nedopuštena, a zbog kojih je razloga tužitelj, kao ovršenik i upućen na parnicu zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-332/2020-4 od 3. ožujka 2021.

7.1. Pri tome prvostupanjski sud izražava pravno shvaćanje da se navedena ovrha protiv tužitelja, kao ovršenika vodi isključivo radi prisilne naplate troškova ovršnog postupka prema rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici 11 Gž Ovr-519/2010-2 od 10.09.2009., a koji su nastali u navedenom postupku ovrhe zbog prisilne naplate novčane tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja, koje je ovaj imao u odnosu na tužitelja, kao ovršenika, a koji se postupak vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Ovr-343/2005, odnosno sada Ovr-332/2020, a koje troškove tužitelj, kao ovršenik nesporno nije platio budući je to i sam, saslušan kao stranka u ovom postupku, priznao.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio prvostupanjski sud, ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano je da, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

11. Odredbom čl. 50. st. 1. točke 7. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

12. Na temelju odredbe čl. 50. st. 1. točke 9. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave

13. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda, ono pravno relevantno za odluku u ovom sporu ( čl. 8. ZPP) da se navedena ovrha protiv tužitelja, kao ovršenika vodi isključivo radi prisilne naplate troškova ovršnog postupka prema rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici 11 Gž Ovr-519/2010-2 od 10.09.2009., a koji su nastali u navedenom postupku ovrhe zbog prisilne naplate novčane tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja koje je ovaj imao u odnosu na tužitelja, kao ovršenika, a koji se postupak vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Ovr-343/2005, odnosno sada Ovr-332/2020, i da te troškove ovršnog postupka tužitelj, kao ovršenik nesporno nije platio budući to jasno proizlazi i iz samog njegovog iskaza, to je prvostupanjski sud, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo, kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja, radi čega je i njegovu žalbu valjalo, kao takvu odbiti.

14. Osim toga, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i u odluci o troškovima postupka, radi čega je žalbu žalitelja, kao neosnovanu valjalo odbiti i u ovom dijelu.

15. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 13. studenog 2023.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris