Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-3291/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljice JŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Rajko Radelić, odvjetnik u Koprivnici, Trg mladosti 3, protiv tužene CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Vignjević Žak, odvjetnica u Bjelovaru, radi ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi prvo i drugotužiteljice protiv dijela presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P- 548/2022-33 od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo i drugotužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-548/2022-33 od 24. svibnja 2023. pod točkama I. do II. izreke.

II. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadom troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljica, koji glasi: "Ništetan je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 25. rujna 2012. pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod br. R2-702/2012. između LŠ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja i CŠ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanja u dijelu kojim je primatelj uzdržavanja ostavio u nasljedstvo davateljici uzdržavanja nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Šupa i dvor u [adresa] ulici površine 154m2 i kč. br. [katastarska čestica] Kuća i dvor površine 186 m2, nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] strojarnica i dvorište u [adresa] sa 174 m2, nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kino dvorana i dvorište u [adresa] sa 446m2 u suvasništvu od 17/100 dijelova etažno vlasništvo (E-4)Stan „S“ koji se nalazi u prizemlju i potkrovlju poslovno stambene zgrade izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] u [adresa], a sastoji se u potkrovlju od hodnika, kupaonice i kuhinje+blagavaonice+dnevnog boravka, netto korisne površine P=38,37m2 kojem pripada sporedni dio: u prizemlju rolaz, netto korisne površine P=38,37m2 i tavan 1, netto korisne površine P=35,46 m2, te novčana sredstva na računima Erste&Steiermarkische bank d.d. br. 3200002045 i 7701845487 i Raiffeisen bank br. 32001, br. 3290092158 i novčana sredstva po Ugovoru o nenamjenskom oročenom depozitu kod Raiffeisen bank Austria d.d br. 718-30-499920 određene pokretnine i grobno mjesto na groblju [adresa] u [adresa].

Vraća se imovina iz točke 1. tužbenog zahtjeva na ime pok. LŠ na način da se uspostavlja zemljišnoknjižno stanje na nekretninama iz točke 1. tužbenog zahtjeva prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 19. travnja 2022. i stanje na bankovnim računima na način da je tuženica dužna vratiti stečena novčana sredstva temeljem Ugovora na račune Erste&Steiermarkische bank d.d. br. 3200002045 i 7701845487 i Raiffeisen bank br. 32001, br. 3290092158 novčana sredstva po Ugovoru o nenamjenskom oročenom depozitu kod Raiffeisen bank Austria d.d br. 718-30-499920, a sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljicama da tuženoj solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.119,82 eura / 8.437,28 kuna1, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom parničnog troška preko

dosuđenog iznosa od 1.119,82 eura / 8.437,28 kuna1, do zatraženog iznosa od 1.519,64 eura / 11.449,72 kuna1, odnosno u vezi isplate iznosa od 399,82 eura / 3.012,44 kuna.“

2. Protiv ove presude žale se prvo i drugotužiteljice (tužiteljice) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud navodi da između stranaka nije bilo sporno u ovoj parnici da je LŠ umro dana **.**.2022., te da je tijekom vođenja ostavinskog postupka nakon smrti dotičnog došlo do spora, između osoba pozvanih na nasljedstvo – zakonskih nasljednica (dvije kćerke i supruge ostavitelja) o tome postoji li ili ne ostavinska imovina ostavitelja, a koji spor je rezultirao pokretanjem ove parnice od strane tužiteljica.

7. Između stranaka također nije bilo sporno da je tužena bila druga po redu supruga pokojnog LŠ, te da za trajanja dugogodišnjeg braka između LŠ i tužene nije rođeno zajedničko dijete, odnosno da je prva supruga LŠ bila SŠ, koja je ujedno i majka tužiteljica.

8. Nesporno je također između stranaka da su sada pok. LŠ i tužena zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju 8. kolovoza 2003., te da je taj Ugovor ovjeren pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem R2-573/03, ali i da su iste osobe Ugovor datiran s 3. rujnom 2012., ovjerile i potpisale pred Općinskim sudom u Bjelovaru, pod brojem R2-702/12, dana 25. rujna 2012., kojim Ugovorom su ugovaratelji međusobno bili i u svojstvu primatelja i davatelja uzdržavanja u odnosu na drugog supružnika, te kojim Ugovorom je LŠ ostavio tuženoj iz ove parnice (svojoj supruzi s kojom je bio u braku od 1990. godine, dakle punih 32 godine, do dana sklapanja tog Ugovora), pojedine pokretnine i to u vidu novčanih sredstava po raznim računima, ali i nekretnine navedene u čl. 1. Ugovora, na području [adresa].

9. Prvostupanjski sud navodi da iz sadržaja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 8. kolovoza 2003., proizlazi da je sklopljen između LŠ kao primatelja uzdržavanja i njegove supruge CŠ, kao davateljice uzdržavanja, te da se radilo o uobičajenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju kojim se supruga LŠ (koja je inače od njega bila mlađa više od punih 15 godina), obvezala doživotno uzdržavati muža, odnosno osigurati primatelju uzdržavanja, kada ne bude u mogućnosti brinuti o sebi, namještenu sobu s grijanjem, spremanje sobe i pranje rublja, potrebnu prehranu, odjeću i obuću, te svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti i liječenje i snositi troškove liječenja i lijekova, ali i režijske troškove, pri čemu se u slučaju smrti obvezala financirati troškove sprovoda supruga, dok se LŠ za uzvrat obvezao sve svoje pokretnine koje u trenutku smrti bude posjedovao, te svoje nekretnine u [adresa] u [adresa], dati svojoj supruzi u vlasništvo.

10. Iz sadržaja Ugovora od 3. rujna 2012., proizlazi da su u njemu LŠ i tužena (supruga dotičnog), navedeni i kao primatelj uzdržavanja i kao davatelj uzdržavanja, a tim ugovorom se svaki od supružnika obvezao uzdržavati drugog supružnika za svog života, dok je za uzvrat ostavio svu svoju imovinu navedenu u članku 1. tog Ugovora, supružniku u vlasništvo, time da se u oba slučaja imovina supružnika sastojala i od novčanih sredstava po računima i od nekretnina, a osim toga su predmet raspolaganja bile i pojedine pokretnine specificirano navedene u čl. 1. Ugovora.

11. Prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka zaključuje da pobuda za sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju (dalje: Ugovor) nije bila da se tužiteljice kao kćerke ostavitelja isključe iz nasljeđivanja, već da je pobuda bila da si supružnici i osiguraju doživotno uzdržavanje i skrb od strane drugog supružnika.

12. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju iako djelomično i iz drugih razloga.

13. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. ZPP, a niti je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno kada nije saslušao po tužiteljicama predložene svjedoke.

14. Iako u žalbi tužiteljice ne navode koji su to svjedoci iz sadržaja tužbe bi proizlazil da se radi o saslušanju svjedoka JŠGD i NŠ obzirom da je predloženo svjedok CŠG uz saslušane tužiteljice, saslušan.

15. Odgovara da pravo na pravično suđenje nameće sudu obvezu ispitati se navode i dokaze iznesene tijekom postupka, međutim to pravo ne jamči stranci u parničnom postupku da će se saslušati svaki predloženo svjedok ili da će se izvesti svaki predloženi dokaz.

16. Naime, bitno je razlikovati navedenu obvezu suda od jamstva određenog prava te će sud ispitati navode koji su važni za konačnu odluku, no to ne znači da i samim time stranci zajamčeno pravo da se ispita svaki predloženi svjedok, provede svako predloženo vještačenje ili pribavi sva predložena dokumentacija ukoliko su oni irelevantni za konačnu odluku.

17. Glede razloga zbog čega se predlaže saslušanje ova dva svjedoka iz sadržaja tužbe je razvidno u dijelu kada se navode razlozi zbog kojih se predlaže saslušanje svjedoka nije razvidno na koje to točno okolnosti se trebaju saslušati predloženi svjedoci koji ukazuju na osnovanost tvrdnji tužiteljica o nedopuštenoj pobudi za sklapanje ugovora, pa je pravilno prvostupanjski sud, uz mnoge činjenice koje među strankama nisu prijeporne, sporne činjenice utvrdio na temelju saslušanja, primarno stranaka koji svakako imaju najbolja saznanja o spornim činjenicama.

18. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećeg (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

19. Sukladno čl. 273. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (ugovor o doživotnom uzdržavanju je naplatni pravni posao). Neosnovano tužiteljice tvrdi da se radilo o nedopuštenoj pobudi jer se je sklapanjem tog ugovora željelo njih isključiti kao nasljednike.

20. Prije svaka, valja reći, a kako to proizlazi iz stanja spisa, a to među strankama nije ni prijeporno tužena i ostavitelj su još 2003. godine sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se ovdje tužena obvezala ostavitelja doživotno uzdržavati i brinuti se o njemu kada on to ne bude u mogućnosti, a ostavitelj joj ostavlja svoju imovinu da bi Ugovorom o doživotnom uzdržavanju iz 2013. godine se tužena i ostavitelj javljaju istovremeno kao primatelji i davatelji uzdržavanja, pa tako, se je i ostavitelj obvezao uzdržavati i brinuti se o tuženoj a ista mu daje svu svoju imovinu a koje stjecanje je odgođeno do trenutka smrti ostavitelja kao primatelja uzdržavanja, s time da iz sadržaja tog ugovora je razvidno da se je imovina tužene sastojala od dvije nekretnine te novčanih sredstava na više računa kao i grobnog mjesta.

21. Ovo se ističe iz razloga, pa makar je tužena bila 15 godina mlađa od ostavitelja, ista je imala, kako to proizlazi iz njezinih tvrdnji koje je dokumentirala medicinskom dokumentacijom, srčanu aritmiju, pa u slučaju da je tužena preminula prije ostavitelja, to znači da bi ostavitelj stekao svu njezinu imovinu uz svoju koju je imao, pa bi tužiteljice kao njegove zakonske nasljednice naslijedila onda i imovinu koja je pripadala tuženoj, a što svakako ne ukazuje da se radi o nedopuštenoj pobudi na strani ostavitelja.

22. Ostavitelj i tužena su bili u braku 32 godine, a prije toga su živjeli u životnoj zajednici 3 godine, dakle, ukupno su živjeli zajedno 35. godina kao što odgovara da sukladno odredbama Obiteljskog zakona, bračni drugovi dužni su se uzajamno pomagati i uzdržavati, a što istovremeno i predstavlja sadržaj obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju.

23. Također je potrebno ukazati da ovakvi ugovori sadrže u sebi elemente aleatornosti, a što znači da se u trenutku sklapanja ugovora ne zna kakav će biti sadržaj činidbe koji će se izvršavati ili se ponekad ne zna čak niti to hoće li se ta činidba uopće trebati izvršavati.

24. Iz stanja spisa proizlazi, a to među strankama nije ni prijeporno jer proizlazi po tuženoj spisu dostavljenoj dokumentaciji da je ostavitelj imao ozbiljnih zdravstvenih problema (vidi dijagnoze sa stranice 51 spisa) kao da je uz druge terapije i primao dva puta dnevno inzulin s time da je tužena tvrdila mu ga je ona i davala.

25. S druge strane, a što je sud i prethodno napomenuo tužena je imala srčanu aritmiju, dakle, oba ugovaratelja imali su određene zdravstvene probleme od kojih ostaviteljevi zdravstveni problemi su bili izraženiji, kao što među strankama nije prijeporno, a to proizlazi iz medicinske dokumentacije, da je ostavitelj nakon što je 2022. godine pao i slomio kuk, da nedugo nakon toga je i preminuo.

26. Nije neuobičajeno da bračni drugovi sklapaju ugovor sadržaja kako su ga sklopili tužena i ostavitelj, a pogotovo u dijelu koji se odnosi na međusobnu skrb i pomoć kada ona bude potrebna, a što u pravilu i dolazi s godinama života i zdravstvenim problemima.

27. Na taj način osigurava se drugoj ugovornoj strani, a i bračnom partneru s kojim se živi dugo godina u skladnoj zajednici, da nakon smrti jednog bračnog partnera imaju socijalnu ekonomsku sigurnost pa i u pogledu plaćanja za pružanje usluge brige i skrbi obzirom da drugog bračnog partnera više nema.

28. Tim više, pa iako to prvostupanjski sud nije utvrđivao jer to stranke nisu niti isticale, što iz sadržaja Ugovora o doživotnom uzdržavanju i priležećih zk. izvadaka je razvidno da nekretnina ostavitelja se nalazi u [adresa] u [adresa], a kako je adresa prebivanja tužene isto u toj ulici i gradu, onda je razumno za zaključiti da je tužena i živjela u toj nekretnini zajedno s ostaviteljem.

29. Na postojanje dopuštene pobude kod sklapanja ugovora, a to je međusobna skrb i briga između ugovornih strana ukazuje i to da je ostavitelj imao razloga vjerovati da mu takva skrb neće biti pružena od tužiteljica kao kćerki.

30. To se prvenstveno odnosi na drugotužiteljicu koja je već 1993. godine otišla živjeti u [adresa] te od tada je bila u posjeti kod oca svega dva puta i to 2016. i 2018. godine dok u odnosu na prvotužiteljicu iz stanja spisa je razvidno da ona stanuje u istom gradu [adresa], iz njezinog iskaza, a i iskaza tužene proizlazi da je ona bila u relativno dobrim odnosima s ostaviteljem međutim da je ostavitelj prestao dolaziti k njoj dok je ona dolazila k njemu, ali ne često.

31. Odgovara da iz iskaza tužene i prvotužiteljice suglasno proizlazi da je ostavitelj pomagao novčano prvotužiteljicu, pa i donosio joj namirnice kako to proizlazi iz njezinog iskaza, s time da je prvotužiteljici ukupno dao iznos od 65.703,64 kune i 24.586,92 eura u vremensku razdoblju od 2007. do 2016. te je tužiteljica priložila dio, ali dosta opsežan dio izvoda iz stanja i prometu po deviznom računu ostavitelja u razdoblju od 2007. pa do 2015. godine iz kojih je razvidno da na račun prvotužiteljice su uplaćivani mjesečni iznosi od 150,00, 300,00 ili 400,00 eura, a također i izvaci o stanju i prometu po tekućem računu za 2007., 2008. i 2009. godinu iz kojih je također razvidno da su prvotužiteljici uplaćivani novčani iznosi.

32. U odnosu na drugotužiteljicu tužena je tvrdila da joj je ostavitelj dao iznos za kupnju stana koji je prodala prije odlaska u Libiju, ne zna točno o kojem iznosu se radi, dok je drugotužiteljica tvrdila da joj je dat samo iznos od 5.000,00 tadašnjih DEM koji se odnosio na učešće za stan, a koji stan je ona prodala prije odlaska u Libiju.

33. Međutim, i po mišljenju ovog suda, ti iznosi koji su davani tužiteljicama od strane ostavitelja nisu bili pubuda sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojim su tužiteljice kao zakonske nasljednice onemogućene u nasljeđivanju ostavitelja već je pobuda bila, kao što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, da se tužena kao dugogodišnji bračni partner ostavitelja srbi o njemu kada mu ta skrb bude potrebna a ona za uzvrat nakon njegove smrti stekne njegovu imovinu, a što će joj omogućiti ekonomsku sigurnost i nesmetani nastavak života na adresi na kojoj je živjela s ostaviteljem.

34. Zbog navedenog, kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 1. ZPP) to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I.).

35. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka II.).

U Zagrebu 28. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta