REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-135/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici VIC, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Ružica Grbavac, odvjetnica u Sesvetama, protiv tuženika EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Peitel, odvjetnica u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob- 327/22-24 od 10. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice (protiv točke II. presude) i žalba tuženika te se potvrđuju točke I. i II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-327/22-24 od 10. svibnja 2023.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice, preinačava se točka III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-327/22-24 od 10. svibnja 2023., tako da sada glasi:

„Nalaže se tuženiku da mlt. tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 398,17 eura[1] /3.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana tekućeg polugodišra za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., izmijenjen je iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P2-798/12-26 od 2. srpnja 2013., preinačen presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž2- 470/13-2 od 21. siječnja 2014. na način da je naloženo tuženiku ĆI da za uzdržavanje mlt. HI za travanj 2022. plati iznos od 38,19 eura/287,74 kuna, a za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 30. travnja 2023. povrh iznosa od 199,08 eura/1.500,00 kuna plaća dodatno iznos od 170,92 eura/1.287,80 kuna mjesečno, a počevši od 1. svibnja 2023. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, iznos od 370,00 eura/2.787,76 kuna mjesečno, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana, a buduće kako budu dospijevali i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec na račun majke i zakonske zastupnice VIC sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate po propisanoj stopi. Točkom II. odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za uzdržavanje preko iznosa dosuđenog pod točkom I. izreke presude do zatraženog iznosa od 398,17 eura/3.000,00 kuna mjesečno, dok je točkom III. određeno da će svaka stranka snositi svoj trošak.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijele su obje parnične stranke.

2.1. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke II. kojom je odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva te točke III. kojom je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak. Smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio ukupne materijalne potrebe mlt. HI, posebno činjenicu da o svim životnim potrebama tijekom 12 godina njenog života skrbi isključivo majka s kojom živi. Tuženik ostvaruje iznadprosječna primanja, a svoje prihode od prometnih vještačenja sasvim sigurno ostvaruje i izvan suda koji ga imenuje, a ne samo putem suda. Vlasnik je vrijednih nekretnina u [adresa] i [adresa] od kojih može ostvarivati dodatne prihode od najma i zakupa. Nije dokazao tvrdnje da ne ostvaruje te prihode zbog oštećenja u potresu. Dijete slijedi standard svojih roditelja, a u ovom slučaju postoje povećane mogućnosti roditelja te se na njega ne može primijeniti plaćanje minimalnog iznosa koji predstavlja donju granicu za uzdržavanje djeteta. Tužiteljica je bila primorana svoja prava ostvarivati u sudskom postupku, po punomoćniku pa je opravdano da tuženik snosi te troškove. Predlaže preinačenje presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice kako je preciziran podneskom od 11. travnja 2023. uz plaćanje troškova žalbenog postupka.

2.2. Tuženik se žali protiv točke I. presude iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP). Nejasno mu je na temelju čega je sud uzdržavanje povisio na iznos od 370,00 eura/2.787,76 kuna mjesečno kada majka tužiteljice ostvaruje prihode u visini od 8.700,00 kuna, a tuženik u visini od 7.000,00 kuna. Sud tek paušalno navodi kako je prilikom određivanja vodio računa o prihodima i imovinskom stanju tuženika, njegovim vlastitim potrebama i činjenici da nema druge obveze uzdržavanja te da je u mogućnosti ostvarivati prihode iz svoje imovine. Nije cijenio da zbog oštećenja iz potresa ne može iznajmljivati svoje nekretnine ni troškove koje ima zbog obavljanja poslova sudskog vještaka, Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 24. travnja 2023. ni Tablicu o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, ali ni prijedlog tuženika da plaća veći iznos uzdržavanja od 2.500,00 kuna (a da tužiteljica ne traži trošak). Prihodi tuženika ovise o obavljenim sudskim vještačenjima. Sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje, primijenio materijalno pravo, a presuda je nedostatno i nejasno obrazložena. Predlaže prihvaćanje žalbe i preinačenje presude te dosudu troškova žalbe, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova postupka.

3. Stranke nisu dostavile odgovore na žalbe suprotnih strana.

4. Žalba tužiteljice osnovana je tek u dijelu odluke o trošku, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev maloljetne tužiteljice kojim traži povišenje iznosa uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom, presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-798/12-26 od 2. srpnja 2013., iz određenog iznosa od 1.500,00 kuna na iznos od 3.000,00 kuna mjesečno, od podnošenja tužbe 14. travnja 2022. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele obroke tuženik plati odjednom, u roku od 15 dana, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos od dospijeća do isplate, a ostale dospijevajuće do svakog 15.-og dana u mjesecu za tekući mjesec, sve na račun majke i zakonske zastupnice tužiteljice VIC.

6. Prvostupanjski sud je u pretežitom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev maloljetne tužiteljice (točka I.) te je naložio tuženiku plaćanje iznosa uzdržavanja za zatraženo razdoblje u iznosu od 370,00 eura/2.787,76 kuna mjesečno uz plaćanje dospjelih obroka odjednom, a budućih dospijevajućih do 15.-og u mjesecu, na račun majke i zakonske zastupnice tužiteljice, uz uračunavanje plaćenih iznosa (za travanj 2022. 38,19 eura/287,74 kune te za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 30. travnja 2023. povrh iznosa od 199,08 eura dodatni iznos od 170,92 eura/1.287, 80 kuna, a od 1. svibnja 2023. pa nadalje iznos od 370,00 eura/2.787,76 kuna mjesečno do 15.-og u mjesecu). Zaključuje kako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija presuda u odnosu na maloljetnu tužiteljicu (koja je, u odnosu na raniju presudu, starija 9 godina, ima veće potrebe, a povećali su se i troškovi života), zbog čega je, cijeneći navedene okolnosti, prihode i imovinsko stanje tuženika te njegove vlastite potrebe (činjenicu da nema druge obveze uzdržavanja i da je u mogućnosti ostvariti prihode iz svoje imovine najmom nekretnina) ocijenio potreban iznos uzdržavanja za maloljetnu tužiteljicu koji je tuženik dužan plaćati od 370,00 eura/2.787,76 kuna. To sve prema mjerodavnim odredbama Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., dalje: ObZ). Zbog utvrđenih povišenih potreba tužiteljice i potrebne visine doprinosa tuženika njenom uzdržavanju, tužiteljica je odbijena s preostalim zahtjevom za povećanje doprinosa uzdržavanju po tuženiku (točka II.), a odlučeno je i da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III.).

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita, osim odluke o trošku.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka na koju ukazuje tuženik iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. U presudi su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nisu počinjene ni preostale bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

9. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je presudom suda prvog stupnja poslovni broj P2-798/12 od 2. srpnja 2013. tuženik obvezan plaćati za uzdržavanje maloljetne tužiteljice iznos od 1.500,00 kuna mjesečno, počevši od 1. lipnja 2013.; da tuženik za uzdržavanje maloljetne tužiteljice mjesečno plaća 1.500,00 kuna, a koji iznos je plaćao i tijekom cijelog postupka (s time da je za travanj 2022. platio iznos od 2.500,00 kuna).

10. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, i dokazivanjem, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da maloljetna tužiteljica VI sada ima dvanaest godina i ide u VI. razred osnovne škole, a u vrijeme donošenja ranije sudske odluke imala je tri godine i išla u vrtić, pohađa izvannastavne aktivnosti i to dramsku grupu u teatru Tirena, što se plaća 260,00 kuna mjesečno i sate njemačkog jezika, što se plaća 300,00 kuna mjesečno;

- da maloljetna tužiteljica ima i potrebne troškove za školski pribor, izlete, odjeću i obuću (da joj tenisice koštaju 300,00 kuna, hlače 150,00 kuna, majice oko 70,00 kuna, jakna 300,00 do 400,00 kuna), pretplatu za mobitel u iznosu od 70,00 kuna mjesečno, džeparac 100,00 kuna mjesečno, kremu za dermatitis i vitamine te vosak za aparatić za zube 50,00 kuna tjedno, trošak higijene 100,00 kuna, a živi s majkom u njenom stanu, a koja plaća režije u zimskom periodu oko 2.000,00 kuna, prehranu oko 3.500,00 kuna mjesečno, s time da majka prima obiteljsku mirovinu u iznosu od 5.500,00 kuna, a za četiri sata rada na Stomatološkom fakultetu prima 3.200,00 kuna mjesečno;

- da tuženik živi sam u vlastitom stanu i plaća režije oko 2.000,00 kuna mjesečno, dok je vlasnik i dva lokala na istoj adresi; da ima i kuću u [adresa], vikendicu ( za koje tvrdi da od njih nema prihoda); da ima vozilo marke Golf star 18 godina; nema kredita; da zbog povišenog šećera i tlaka uzima terapiju što ga košta oko 70,00 kuna mjesečno; da je sudski vještak za cestovni promet od čega ima mjesečne prihode oko 7.000,00 kuna, odnosno godišnje bruto 170.000,00 kuna; da mjesečno za prehranu potroši 2.000,00 kuna, za higijenu 200,00 do 300,00 kuna, a velika stavka mu je trošak goriva za vozilo koje mu je potrebno zbog posla, oko 1.500,00 kuna, s time da ima i godišnji trošak održavanja i servisa vozila te registracije u ukupnom iznosu od 6.500,00 kuna;

- da tuženik plaća uzdržavanje prema dosadašnjoj presudi u iznosu od 1.500,00 kuna, s time da je u travnju 2022. platio 2.500,00 kuna;

- da tuženik ne održava susrete s djetetom jer je od toga odustao budući da ih je prvo supruga branila, a kad su počeli teći susreti su stalno bili nemogući zbog nemogućnosti djeteta;

- da tuženik tvrdi da ne iznajmljuje poslovne prostore jer ih nitko neće unajmiti, a pokušavao je preko agencije, a da ih je prije potresa iznajmljivao;

- da mjesečne potrebe maloljetne tužiteljice utvrđene u ovom postupku iznose 370,00 eura (za stanovanje, prehranu, odjeću, obuću, higijenu, slobodne aktivnosti, obrazovanje, zdravstvene potrebe).

11. Takvo, nesporno i dokazima utvrđeno odlučno činjenično stanje, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da dijelom nije sporno, a dijelom proizlazi iz provedenih dokaza, njihove pravilne ocjene i valjane argumentacije o tome po prvostupanjskom sudu.

12. Prema odredbi članka 285. ObZ-a osoba koja prima uzdržavanje, može tražiti da sud povisi iznos uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

13. Ocjena je ovog suda kako je prvostupanjski sud pravilno odlučio i o povišenju iznosa uzdržavanja maloljetne tužiteljice s obzirom na utvrđene izmijenjene okolnosti od donošenja ranije presude 2013. pa do donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari 2023. U konačnici, činjenicu da je do povećanja potreba maloljetne tužiteljice došlo tijekom spomenutog razdoblja ne osporava ni sam tuženik (iako smatra da bi iznos od 2.500,00 kuna, odnosno 331,80 eura namirio te potrebe).

13.1. Pravilno je ocijenio potrebe za mjesečno uzdržavanje tužiteljice u iznosu od 370,00 eura/2.787,76 kuna prema odredbama članaka 311. i 313., očito ObZ-a. Iako se radi se o iznosu koji je veći od iznosa prema točki II. stavku 1. Odluke o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 48/2023.) kojom se ti prosječni mjesečni iznosi uzdržavanje djeteta propisuju u skladu s dobi djeteta i primicima roditelja obveznika uzdržavanja i prema kojoj bi takav prosječni mjesečni iznos uzdržavanja za maloljetnu tužiteljicu iznosio 240,00 eura, stavkom 2. iste točke propisano je da se iznos uzdržavanja maloljetnog djeteta određuje u svakom pojedinom slučaju sukladno odredbama ObZ-a koji uređuje uvjete i način određivanja uzdržavanja za dijete u odnosu na okolnosti roditelja obveznika uzdržavanja i okolnosti djeteta. Pritom je pravilno utvrdio već navedene okolnosti na strani tuženika koje, s obzirom na ukupne mogućnosti roditelja obveznika osiguranja, govore i o drugim mogućnostima stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti tuženika. Tuženik, s druge strane, nije dokazao svoje tvrdnje da su mu lokali stradali u potresu, što onemogućuje njihovo iznajmljivanje.

13.2. Protivno žalbi, sud prvog stupnja imao je u vidu utvrđeni primitak tuženika, ali je pravilno imao u vidu i okolnost da tuženik ima u vlasništvu još najmanje tri nekretnine, od kojih dva lokala za koje nije dokazao nemogućnost njihovog iznajmljivanja te vikendicu u [adresa]. Tuženik je dužan osigurati svom maloljetnom djetetu uzdržavanje, a cijeneći njegove mogućnosti koje, s obzirom na vlasništvo spomenutih nekretnina ne mogu biti prosječne, dužan je i u mogućnosti plaćati maloljetnoj tužiteljici upravo određeni iznos uzdržavanja u skladu s njenim potrebama. Valja primijetiti kako se ne radi o značajno višem iznosu od onog kojeg je po vlastitim tvrdnjama bio voljan plaćati na mjesečnom nivou. Osim toga, tuženik je očito visoko obrazovani i kvalificirani stručnjak pa je u mogućnosti i, kao nedvojbeno radno sposoban muškarac, radom pribaviti sredstva radi doprinosa za uzdržavanje svog djeteta u navedenom iznosu. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud cijenio i mogućnost tuženika.

14. Neutemeljeno tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze i utvrdio činjenično stanje, budući da taj sud svoje zaključke o postojanju odlučnih činjenica izvodi iz rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka i pobijanu odluku donosi imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su postojale u vrijeme održavanja glavne rasprave. To sve polazeći od toga da svako maloljetno dijete prati životni standard roditelja koji je u obvezi novčano doprinositi za djetetovo uzdržavanje, kako to proizlazi i iz odredbe članka 311. stavka 2. ObZ-a.

15. Okolnost da zakonska zastupnica tužiteljice eventualno ostvaruje nešto veće prihode od onih koje je ranije ostvarivala ne utječe na obvezu tuženika da doprinosi potreban iznos uzdržavanja za maloljetnu tužiteljicu. To sve iz razloga što prema odredbi članka 310. stavka 2. ObZ-a svakodnevna skrb o djetetu predstavlja jednakovrijedno zadovoljavanje materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a nije sporno da maloljetna tužiteljica cijelo vrijeme živi s majkom, svojom zakonskom zastupnicom.

15.1. Isto tako, okolnost koju ističe žaliteljica (da o njoj isključivo majka skrbi već dvanaest godina) ne utječe na visinu utvrđenih potreba tužiteljice i ne govori u prilog prihvaćanju tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik je u tom razdoblju nesporno plaćao uzdržavanje prema ovršnoj ispravi koja je bila na snazi pa je sudjelovao u njenom uzdržavanju. Majci je skrb o tužiteljici uzeta u obzir prema odredbi članka 310. stavka 2. ObZ-a. Zato nije osnovana ni žalba tužiteljice protiv točke II. pobijane presude.

15.2. Okolnost što je tuženik očito odlučio ne ustrajati pri viđanju svog djeteta također ne može utjecati na pravo maloljetne tužiteljice na određivanje povišenog uzdržavanja, pa to prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava nije uzeo u obzir.

15.3. Protivno žalbi žaliteljice, prvostupanjski je sud u dovoljnoj mjeri cijenio njene ukupne potrebe, kao i životni standard tuženika koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

16. Slijedom navedenog, odbijene su žalbe stranaka protiv točke I. i II. presude i u tom dijelu je potvrđena presuda suda prvog stupnja, sve prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

17. Tužiteljica je, međutim, u pravu kada osporava pravilnost donesene odluka o trošku. Naime, iako sud o troškovima postupka može odlučiti slobodno i u sporovima uzdržavanja djeteta prema odredbi članka 366. stavka 1. ObZ-a, propustio je voditi računa o okolnostima slučaja i ishodu samog postupka. Naime, maloljetna tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (7%), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je tuženiku trebalo odrediti isplatu potrebnih troškova tužiteljici za vođenje parničnog postupka. Maloljetna tužiteljica ima pravo na trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. točka 2. podstavak 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.), odnosno na jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak, bez obzira na broj poduzetih radnji, u visini od 200 bodova, što uz vrijednost boda od 15,00 kuna iznosi 3.000,00 kuna, odnosno 398,17 eura. Valja reći kako je tuženik, doduše, predložio nagodbu maloljetnoj tužiteljici, ali do dogovora između stranaka nije došlo pa je postupak nastavljen, a u konačnici je tužiteljici dosuđen veći iznos od onog što ga je tuženik ponudio. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kako je tuženik dužan isplatiti maloljetnoj tužiteljici potrebne troškove postupka u traženom iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kuna.

18. Odbijen je zahtjev stranaka za naknadu troškova žalbe jer tuženik sa žalbom nije uspio, a tužiteljica je sa žalbom uspjela tek u dijelu sporednog zahtjeva. Stoga je prema odredbama članka 166. stavka 1. u vezi s člancima 154. stavkom 1. i 154. stavkom 5. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja i tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

U Puli, 10. studenog 2023.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić