REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3958/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu toga suda A. B., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. B., V. ulica 37, 2345 B. ob D.,

S., OIB: …, zastupana po opunomoćeniku I. R., odvjetniku iz

K. S., protiv tužene Z. A., U. O. 6, R., S., OIB: …, zastupana po opunomoćeniku D. V., odvjetniku u K.

K., radi utvrđenja oporuke pravno nevaljanom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dne 19. rujna 2023. god. u nazočnosti opun. tužiteljice i zamj. opun. tužene, dne 10. studenoga 2023. god.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da oporuka pred svjedocima ostaviteljice A. (A.) M. pok. Š. rođ. V. R. dne 27. ožujka 1998.g.",

proglašena na sudskom zapisniku pred Općinskim sudom u Splitu, S. služba u K. L. u predmetu pod posl. brojem O-1779/11 dana 01. lipnja 2011. g. nije pravno valjana.

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak."

II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženoj  parnični trošak u iznosu od 7.661,42 EUR/57.725,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. studenoga 2023.  god. do isplate  po kamatnoj  stopi koja se obračunava  od 01.08.2015. do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja  kredita  odobrenih  na  razdoblje  dulje  od  godine  dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje  prethodi  tekućem  polugodištu  za  tri  postotna  poena  a  od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi da je pred Općinskim sudom u Splitu, S. služba u K. L. vođen ostavinski postupak pod posl. br. O-1779/11 iza smrti A. (A.)

M. pok. Š. rođ. V., koji je prekinut rješenjem od 30. lipnja 2011. god. i tužiteljica upućena na put parnice protiv tužene radi utvrđenja da oporuka ostaviteljice, R. d. 2. o. 1. g. nije pravno valjana. Pobijana oporuka nije ni materijalno pravno a ni formalno pravno valjana. Mentalno zdravlje ostaviteljice u vrijeme sastava oporuke bilo je narušeno što je bilo posljedica višekratnih moždanih insulta senilne demencije i starosti – 78 godina, zbog čega je bila i vrlo labilnog raspoloženja, te je se moglo nagovoriti na određene postupke. Ni formalno pravni uvjeti za valjanost oporuke pred svjedocima,a predviđeni Zakonom o nasljeđivanju nisu ispunili čl. 69., toga zakona. Tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se utvrdilo da predmetna oporuka nije pravno valjana.

2.1.Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, u cijelosti, predloživši istu odbiti kao neosnovanu. Ne osporava da bi tužiteljica Rješenjem tog Suda pod posl. br. O- 1779/11 bila upućena pokrenuti parnicu protiv tužene, radi utvrđenja da oporuka ostaviteljice R. dana 27. ožujka 1998." nije valjana. Suprotno navodima tužiteljice iz tužbe, tužena ističe da je pobijana oporuka materijalnopravno i formalnopravno valjana.

2.2.Tužena dodatno ističe kako je presudom Općinskog suda u Splitu, S. služba u K. L. u predmetu pod posl. br. P-849/09 od 4. lipnja 2010., koja je postala pravomoćna 02. ožujka 2011., u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice Z. A. protiv tužene I. B., kojim je naložen upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog Rješenjem Općinskoga suda u K. L., Z-3900/98, od dana 29. kolovoza 2003., u Z.U. 1195, K.O. K. Š., koje je donijeto temeljem Darovnog ugovora sklopljenog 21. travnja 1998., između A. M. kao darovateljice i I. B. kao obdarenice, prema kojem zk stanju je tuženik I. B. bila upisana kao vlasnik nekretnine upisane u Z.U. 1195 K.O. K. Š., te je naložena uspostava ranije upisanog zemljišno-knjižnog stanja. Ističe i kako je protiv tužiteljice, pred O. sudom u M. vodila i postupak u predmetu pod. posl. br. IIIP-276/2006, tužbom radi poništenja Ugovora o darovanju od 21. travnja 1998., zaključenog između M. A. kao darovateljice i u tom postupku tužene B. I., kao daroprimateljice. Taj postupak je završen Presudom pod posl. br. IIIP-276/2006., od 06. veljače 2007., koja je postala pravomoćna dana 17. srpnja 2007., na način da je prethodno navedeni Ugovor o darovanju od 21. travnja 1998., poništen. Rješenjem Općinskoga suda u Splitu, broj I.R- 589/08, od 05. veljače 2009., u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagateljice Z. A., protiv predloženice I. B., priznata je P. O. suda u M. br. IIIP-

276/2006., od 06. veljače 2007. Navedeno Rješenje, također je postalo pravomoćno 26. svibnja 2009. Tužena posebno ukazuje na dio obrazloženja iz gore navedene pravomoćne presude Općinskoga suda u Mariboru u predmetu IIIP-276/2006, koje govori o tome da je nakon brižljive ocjene dokaza, saslušanih svjedoka, posebno mišljenja vještaka dr. A.

V., utvrđeno kako je A. M. (inače pok. majka tužiteljice i tužene), u vrijeme oporučnog raspolaganja imovinom iz O. R. dne 27. ožujka 1998." izrazila svoju volju i tada bila sposobna shvatiti značaj i posljedice svoje izjave u posljednjoj volji.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Općinskoga suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću posl. br. O-1779/11 i P-849/09, oporuke A. (A.) M.

R. d. 2. o. 1., pravomoćne presude O. suda u M. posl. br.

IIIP-276/2006 od 06. veljače 2007. god. s klauzulom pravomoćnosti od 17. srpnja 2007., rješenja Općinskoga suda u Splitu br. IR-589/08 od 05. veljače 2009. s klauzulom pravomoćnosti od 26. svibnja 2009.

4.Stranke su zatražile trošak postupka.

5.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Između parbenih stranaka nije prijeporno da je u ostavinskom postupku, vođenom pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Kaštel Lukšiću pod br. O-1779/11, tužiteljica rješenjem od 30. lipnja 2011. upućena pokrenuti parnicu protiv tužene radi utvrđenja da oporuka pok. ostaviteljice A. (A.) M. R. d. 2. o. 1. nije istinita i pravno valjana.

7.Tužiteljica je po navedenom rješenju podignula predmetnu tužbu.

8.Između stranaka u postupku je prijeporno je li predmetna oporuka pravno valjana.

9.Tužiteljica tvrdi da pobijena oporuka nije materijalno pravno valjana jer je mentalno zdravlje ostaviteljice, u vrijeme sastava oporuke, bilo narušeno te je ona bila i vrlo labilnoga raspoloženja pa ju se moglo nagovoriti na određene postupke. U tužbi kao dokaze za svoje tvrdnje predlaže pregled oporuke, preslušanje oporučnih svjedoka te pregled spisa posl. br. O-1779/11 Općinskoga suda u Splitu, Stalne službe u K. L.. Nije predložila pribavu i pregled medicinske dokumentacije niti vještačenje po vještacima medicinske struke na okolnost psihičkog zdravlja i sposobnosti za razumijevanje ostaviteljice u trenutku sastavljanja prijeporne oporuke.

10.U tijeku postupka tužiteljica je odustala od prijedloga za preslušanjem svjedoka prijeporne oporuke.

11.Svjedoci oporuke, međutim, preslušani su u postupku koji se vodio pred O. sudom u M. (O. sodišće v Mariboru) pod posl br. IIIP-276/2006, koji postupak je okončan pravomoćnom presudom od 06. veljače 2007. god. i koja je u predmetni spis priložena u izvorniku na slovenskom jeziku te u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik.

12.Oporučne svjedokinje M. G., A. F. i P. K. izjavile su u navedenom parničnom postupku da je psihofizičko stanje ostaviteljice A. M. bilo normalno. Svjedokinje su nazočile pisanju oporuke kada je s ostaviteljicom sve bilo u redu.

13.U postupku vođenom pred Općinskim sudom u M. izveden je dokaz i vještačenjem po vještakinji dr. A. V., čiji je nalaz sud u M. u potpunosti

prihvatio, a također i obje parnične stranke, dakle ovdje, u predmetnom postupku tužiteljica I. B. i tužena Z. A..

14.Iz pravomoćne presude posl. br. IIIP-276/2006 od 06. veljače 2007. proizlazi da je vještakinja dr. A. V., pri izradi nalaza uzela u obzir sve podatke iz spisa, zdravstvenu dokumentaciju A. (A.) Marčić, izjave njezine liječnice, iskaze stranaka i svjedoka, te je, sukladno pravilima struke, izradila svoj nalaz i mišljenje o psihofizičkom stanju ostaviteljice.

15.Zaključak navedene vještakinje bio je da je A. M. 1998. bila stara 78 godina i neprijeporno su se kod nje pokazivale starosne promjene. Zbog generalizirane arterioskleroze nastupile su brojne manje moždane kapi koje su godine 1994., u vrijeme hospitalizacije na neurološkom odjelu dokazane CT pregledom. Takvo bolesno stanje prouzrokuje psihoorganske posljedice koje se dijagnosticiraju u dijagnozi arteriosklerotična demencija-vaskularna demencija F01. Na somatskom području to se pokazivalo u slabijoj prokrvljenosti i brojnim drugim bolestima, a na psihomentalnom području u slabljenju mentalnih funkcija, nespretnom razmišljanju, slabijem razumijevanju, predviđanju i zaključivanju. Promjene se pokazuju kao smetnje u sjećanju na svježe događaje i kod ostaviteljice su se promjene pokazale na emotivnom području kao teška emotivna labilnost, brze promjene raspoloženja, povremena uznemirenost, nesanica i nejasna volja. Volja je oslabila, stoga je postala krajnje sugestibilna, brzo je mijenjala uvjerenja, bila je vrlo podložna tuđim utjecajima. Svaki utjecaj izvana rušio je njena uvjerenja i istodobno bio uzrok uznemirenosti, straha, a takvi događaji smetaju jasnom i efikasnom razmišljanju. Glede na podatke svjedoka i supotpisnice oporuke s nadnevkom 27.03.1998., opis njenog raspoloženja toga dana uz uzimanje u obzir da je supotpisnicu potražila sama i zamolila za potpis oporuke, i glede na to da je o zapisanom sadržaju razgovarala s prijateljicom, vještakinja je s velikom vjerojatnošću utvrdila da je dne 27.03.1998. A. M. u oporuci izrazila svoju volju i da je tada bila sposobna shvatiti značaj i posljedice svoje izjave u posljednjoj volji.

16.Za kasnije razdoblje, ističe nadalje vještakinja, u sudskom su spisu zabilježeni fragmenti pritisaka na A. M. od strane jedne i druge kćeri i, s obzirom na njenu labilnu duševnu ravnotežu, sigurno su utjecaji i pritisci srušili sposobnost razmišljanja i ponašanja po svojoj volji. Upravo emotivna labilnost i snažna sugestivnost značajni su za ostaviteljičinu demenciju. Da dođe do toga nisu ni potrebni preveliki pritisci, dovoljno je razmimoilaženje u potrebama i željama onih za koje je vezana, to je prouzročilo snažnu ambivalentnost, više nije mogla prepoznati što hoće i nije imala osobne volje, postupala je po volji drugih. S obzirom na tijek događanja, vještakinja je zaključila da je Antonija Marčić 21.04.1998. bila u takvom psihičkom stanju da nije bila sposobna izraziti vlastiti volju i da nije pravilno shvatila posljedice svoga ponašanja.

17.Presuda Općinskoga suda u Mariboru br. IIIP-276/2006 od 06. veljače 2007. postala je pravomoćna 17. srpnja 2007., a rješenjem Općinskoga suda u Splitu br. IR- 589/08 od 05. veljače 2009. priznata je u smislu čl. 87. do 92. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Rješenje je postalo pravomoćno 26. svibnja 2009.

18.Iz navedene pravomoćne presude O. suda u M., priznate od

Općinskoga suda u Splitu, proizlazi da je A. M., majka tužiteljice i tužene, u vrijeme oporučnog raspolaganja imovinom iz oporuke R. dne 27. ožujka 1998." izrazila svoju volju i tada bila sposobna shvatiti značaj i posljedice svoje izjave u posljednjoj volji. Suprotno navodima tužiteljice iz tužbe, pobijana oporuka je materijalno pravno valjana i nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 64. st.2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 42/78, 59/91 i 56/00-dalje: ZN) da bi sud utvrdio suprotno.

19.Tužiteljica je na okolnost psihičkoga stanja ostaviteljice predložila izvođenje dokaza preslušanjem oporučnih svjedoka. Od tog prijedloga tužiteljica je odustala, a onda na ročištu od 11. svibnja 2023. predložila na okolnosti iz tužbe preslušati svjedoke B. Š., D. J. i S. V.. Ove svjedoke predložila je preslušati na okolnost mentalnog stanja pokojne majke stranaka u vrijeme sastavljanja prijeporne oporuke odnosno je li oporuka potpisana uz njezinu volju ili ne. Do kraja predmetnoga parničnog postupka tužiteljica nije predložila izvođenje dokaza pregledom medicinske dokumentacije i vještačenjem po vještacima medicinske struke.

20.U sudskom postupku u kojemu je Općinski sud u Mariboru donio naprijed citiranu presudu, provedeni su svi relevantni dokazi na okolnost utvrđenja psihičkog stanja A. (A.) M. u trenutku sastavljanja predmetne oporuke. Preslušani su oporučni svjedoci te je provedeno vještačenje po vještakinji medicinske struke koja je pregledala potrebnu medicinsku dokumentaciju i jasno u svome nalazu i mišljenju istaknula da je ugovor o darovanju, prijeporan u tom postupku, pravno nevaljan jer ostaviteljica tada nije izrazila svoju stvarnu volju, dok predmetna oporuka predstavlja stvarnu volju A. M.. Za svjedoke koje je tužiteljica u predmetnom parničnom postupku naknadno predložila, nije navedeno odakle i kakva saznanja imaju o načinu i trenutku sastavljanja predmetne oporuke te o psihičkom stanju oporučiteljice. Te osobe nisu bile svjedoci oporuke, a nisu ni vještaci medicinske struke da bi mogli svjedočiti o psihičkom zdravlju ostaviteljice i njezinoj stvarnoj volji odnosno nedostatku volje u vrijeme sastavljanja oporuke. Sud je stoga odbio prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza preslušanjem svjedoka predloženih na ročištu od 11. svibnja 2023. smatrajući da su u postupku vođenom pred Općinskim sudom u Mariboru izvedeni svi relevantni dokazi na okolnosti psihičkog zdravlja i sposobnosti izražavanja stvarne volje oporučiteljice A. (A.) M..

21.Tužiteljica je tvrdila da predmetna oporuka nije ni formalno pravno valjana ne navodeći u čemu bi se sastojala takva nevaljanost.

22.Pregledom oporuke R. 27.03.1998.", u izvorniku na slovenskom jeziku, utvrđeno je da je oporuka vlastoručno potpisana od strane oporučiteljice A. M., što tužiteljica ne osporava, a potpisana je i od strane tri oporučna svjedoka, M. G., A. F. i P. K.. U oporuci je jasno istaknuto da je u njoj izražena posljednja volja ostaviteljice te da je pri tome ostaviteljica psihički potpuno prisebna. Na oporuci je naznačeno svojstvo svjedoka, oporuka je datirana i navedeno je mjesto u kojemu je potpisana. Predmetna oporuka dakle sadrži sve potrebne sastojke propisane čl.69. ZN-a i nema formalnih nedostataka zbog kojih ne bi bila pravno valjana.

23.S obzirom na sve navedeno sud je utvrdio da je predmetna oporuka pravno valjana, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

24.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

25.Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na 4 ročišta ( 18.04.2013., 12.03.2014., 11.05.2023., 19.09.2023.) po 500 bodova te za pristup na 2 ročišta ( 29.02.2016., 08.11.2016.) po 250 bodova, ukupno 3000 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT te uvećano za PDV i 1.475,00 kn pristojbe odgovora na tužbu, ovo je dalo iznos troška dosuđenoga tuženoj od 7.661,42 EUR/57.725,00 kn.

U Splitu, 10. studenoga 2023. god.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a za županijski sud u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis