Pn-27/23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., O.: …, zastupan

po pun. A. M. L. K. odvj. u S., protiv tuženika pod 1 M.

M. iz S., O.: …, pod 2 M. S. iz S.,

O.: …, pod 3 D. R. iz S., O.: …, pod 4 D. B. iz S., O.: …,

pod 5 J. B. iz S., O.: …, i pod 6 Ž.

V. iz S., O.: …, svi zastupani po pun. M.

Š. odvj. u S., radi naknade štete, glavne i javne rasprave održane dana 29. rujna 2023. god., u prisustvu z.z. tužitelja D. P. sa pun. A. M. L.

K. odvj. u S., i tuženika pod 4 i pod 6 sa pun. tuženika pod 1-pod 6 M. Š. odvj. u S., dana 10. studenog 2023. godine,.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„1.Dužni su tuženici u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužitelju iznos od 205.140,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. prosinca 2008. do isplate.

2. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužitelju iznos od 40.825,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 22. studenoga 2011. do isplate (obračunata kamata za period od 23. prosinca 2008. do 22. studenoga 2011.).

3. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužitelju iznos od 40.000,00 kn (naknada štete zbog povrede ugleda firme) sa zakonskom kamatom počev od 23. prosinca 2008. do isplate.

4. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i solidarno platiti tužitelju parnični trošak.

5. Dužni su tuženici iznose iz točke I. i II. zahtjeva platiti na žiro račun punomoćnika tužitelja I.: HR: … L. – V. &

P. kod SB, OIB: ….“

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima pod 1-pod 6 trošak parničnog postupka u iznosu od 193.130,00 Kn / 25.632,76 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Dana 29. studenoga 2011.g., kod ovog suda je zaprimljena tužba tužitelja u kojoj navodi da je tužitelj od 1997. do 2007. godine bio u zakupu pročelja zgrade …, vlasništvo utuženih, radi isticanja reklama. Isti ugovor je produžen Ugovorom o zakupu pročelja u reklamne svrhe zgrade od 1. rujna 2007. i Aneksom istom ugovoru od 5. lipnja 2008. godine. Temeljem istog ugovora tužitelj je imao pravo korištenja javnog pročelja zgrade u svrhu isticanja reklama za daljnje razdoblje od 10 godina. U vrijeme potpisivanja oba ugovora predstavnik zgrade je bio I. B., koji je komunicirao s tužiteljem u ime svih suvlasnika zgrade. Tužitelj je godinama uredno plaćao G. S. novčanu naknadu za isticanje reklame temeljem Sporazuma o naknadi za reklamiranje koju je propisala gradska uprava. Spomenuti sporazum se je svake godine produživao i tužitelj je legalno koristio pročelje zgrade.

Tuženici su preko svog predstavnika Ž. V., nezakonito dana 3. listopada 2008. g., uputili dopis tužitelju da raskidaju jednostrano ugovor o zakupu pročelja zgrade, s objašnjenjem da tužitelj ne plaća uredno zakup, što je netočno. Naime, tuženici, kao suvlasnici zgrade nisu imali račun zajedničke pričuve, niti su imali bilo kakav ugovor sa upraviteljskom tvrtkom i račun na koji je naknada zakupa mogla biti plaćana, te je ista uredno podmirivana prema međusobnom dogovoru, kompenzacijskim radovima na zgradi. Zakupnina je za vrijeme trajanja prvog ugovora uredno plaćana tuženicima na račun vlasnice stana sada pok. A. S.. U razdoblju nakon što je ista preminula, a na čije osobno ime je glasila knjižica gdje se uplaćivalo, nije bilo načina da tužitelj uplaćuje na tu knjižicu i da neki punomoćnik poslije njene smrti podiže sa te knjižice novac. Novac je uplaćivan na knjižicu u Splitsku banku, a kasnija najamnina bila je kompenzirana dogovorenim radovima na zgradi.

Tužitelj je svim stanarima ponaosob uputio dopis i izvijestio ih da ne prihvaća jednostrani i neosnovani otkaz ugovora od 3. listopada 2008. i upozorio ih na posljedice pokušaja takvog raskida. Tužitelj je tražio da mu se dostavi račun zajedničke pričuve … na koji bi izvršio uplatu za protekle tri godine o čemu mogu posvjedočiti I. B. i M. K., također suvlasnici zgrade. Zbog nemogućnosti uplate planirani su i dogovoreni kompenzacijski radovi na uređenju fasade za koje postoje ponude izvođača. Tuženici nisu otvorili novi račun sve do zaključenja ugovora sa „SU“, u kolovozu 2008. g., a o čemu nisu tužitelja izvijestili, već je sam saznao za tu činjenicu nakon opisanih događanja. Saznavši broj računa tužitelj je izvršio uplatu zaostale tri godišnje najamnine.

Dana 23.12.2008.g., tužitelj je doveo radnike tvrtke „J.-D.“ da postave skelu u svrhu oslikavanja pročelja reklamom L., sa kojom je zaključio ugovor 14. srpnja 2008. godine. Predstavnik suvlasnika zgrade Ž. V. ih je omeo u tom poslu i uskratio tužitelju pravo iz postojećeg ugovora. Tužitelj je saznao da je Ž.

V., ne poštujući postojeći ugovor, dogovorio isticanje reklame na fasadi zgrade sa drugim korisnikom i to IB d.d., a što se potvrdilo dana 29. prosinca 2008. g., kada je ista dovela dizalicu i pokušala postaviti svoju reklamu na pročelju zgrade, a što je tužitelj pokušao spriječiti.

Rješenjem ovog suda II P-2489/08 i Gžsp-50/10 od 5. srpnja 2011.g., pravomoćno je utvrđeno smetanje posjeda tužitelju u svrhu korištenja južne fasade zgrade Velebitska 3, od strane tuženika i sada je u tijeku ovršni postupak br. Ovr- 6531/11, kod ovog suda radi povrata posjeda iste fasade.

Tužitelj je dana 14. srpnja 2008.g., zaključio Ugovor o zakupu pročelja za isticanje oslikane reklame sa firmom L.. Tvrtka L. je, sukladno tom ugovoru, počela plaćati zakupninu i ujedno preuzela obvezu oslikati pročelje. Radovi oko početka oslikavanja su se odužili i pročelje je za to vrijeme bilo obojano samo bijelom bojom tj. bez istaknute reklame. Kada je L., sa svojom kooperantskom tvrtkom J. ", konačno pristupio oslikavanju fasade (23. prosinca 2008.g.) došlo je do smetanja posjeda i tužitelj je bio prisiljen pokrenuti zakonske mjere prema tuženicima.

Tuženici su preko svog predstavnika Ž. V., a tuženik ad 4) D. B. osobno, fizički spriječili radnike tvrtke J.-D. da montiraju skelu i postave reklamu L.-a. Tuženici su uklonili tužiteljeva 2 reflektora s inox konstrukcijom montiranih na gornji dio fasade. Tuženici su nakon toga omogućili da IB nezakonito postavi svoju reklamu i 8 reflektora. Kako je predstavnik zgrade V.

Ž. usmeno prijetio da neće tužitelju dozvoliti radove na zgradi tada je tužitelj bio angažirao zaštitarsku tvrtku P. R. da bi osigurao izvođenje ugovorenih radova. Unatoč tome je spriječen od strane tuženika uz uviđaj i zapisnik P.U. SD.

Kako je tužitelj pretrpio štetu ponašanjem tuženika, traži da mu se ista nadoknadi u smislu odredbi čl. 1045., čl. 1107., čl. 1046., čl. 1049., čl. 1085., čl. 1089., čl. 1090., te čl. 30. i 31. Zakona o obveznim odnosima. Tako ukupni iznos štete iznosi 390.169,71 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od utuženja do isplate, kao i parnične troškove, odnosno tužbeni zahtjev u tužbi glasi:

„Dužni su tuženici ad 1) - ad 6) solidarno isplatiti tužitelju na ime naknada štete iznos od 390.169,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je

vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od utuženja pa do isplate, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe. Dužni su tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.“

Tijekom postupka tužitelj navodi kako suvlasnici koji nisu obuhvaćeni tužbom, nisu suodgovorni za nastalu štetu i nisu se suglasili sa ponašanjem predstavnika vlasnika, Ž. V. i štete koju je on prouzročio tužitelju i tuženima svojim predstavljanjem i upravljanjem zgradom kao predstavnik stanara. Tužitelj da je bio u zakupu pročelja zgrade … radi isticanja reklama u razdoblju od 1997.g., do 2007.g., a Ugovor je produžen Ugovorom o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., i Aneksom istom ugovorom od 5. lipnja 2008. godine. Temeljem tog Ugovora tužitelj je imao pravo korištenja južnog pročelja zgrade u svrhu isticanja reklama za daljnje razdoblje od 10 godina. U vrijeme potpisivanja ugovora predstavnik zgrade je bio I. B. koji je komunicirao s tužiteljem u ime predstavnika i uredno su potpisani i izvršavani. Tužitelj negira da ne bi uredno podmirivao zakupninu, pa dok tužitelj nije otvorio račun, zakupnina se plaćala na račun jedne suvlasnice zgrade, sada pok. A. S.. Tuženici su račun otvorili tek u kolovozu 2008.g., kada su zaključili ugovor sa „SU“. Taj ugovor je zaključen tek nakon pokušaja raskida ugovora s tužiteljem i o tome nisu izvijestili tužitelja, što je on samoinicijativno saznao i platio zaostale zakupnine, jer se u jednom dijelu nije realizirala dogovorena kompenzacija za radove u zgradi. Negiraju se navodi tuženika da tužitelj ne bi imao odobrenje G. S. za isticanja reklama na zakupljenoj fasadi.

Tužitelj pisanim podneskom nadopunjuje tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete od tuženika 1 – 6 traži solidarnu isplatu od 390.169,71 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dana utuženja, kao i za ubuduće svakog mjeseca po 900,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, uvećan za pripadajući PDV, sve do isplate ili do isteka ugovorenog roka, 15. srpnja 2013., sa zateznom kamatom na navedeni iznos koja teče svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec do isplate ili do dana isteka ugovora, uz naknadu troškova parničnog postupka.

U daljnjem tijeku postupka tužitelj osporava navode tuženika da bi se kao suvlasnici zgrade za …, trebali javljati i vlasnici stanova u ….

Iako zgrada predstavlja jednu građevinsku cjelinu, suvlasnici stanova … i … su uvijek upravljali svojim suvlasničkim dijelovima odvojeno. Tuženici kada su pokušali otkazati Ugovor o zakupu fasada tužitelju, djelovali su samo u svoje ime. Tužitelj je u razdoblju od 1997.g., do 2008.g., bio u zakupu pročelja zgrade …, suvlasništvo tuženika, radi isticanja reklama i uvijek je komunicirao samo sa vlasnicima stanova … jer je zakupljeno pročelje zgrade, njihov južni vanjski zid i upravljanje tim dijelom zgrade nema ništa sa vlasnicima iz …. Tuženici su preko predstavnika Ž. V., nezakonito 3.10.2008.g.,

uputili dopis tužitelju da jednostrano raskidaju ugovor o zakupu pročelja zgrade s objašnjenjem da ne plaća uredno zakup, što je netočno, jer tuženici kao suvlasnici zgrade nisu imali račun zajedničke pričuve, niti su imali bilo kakav ugovor s upraviteljskom tvrtkom i račun na kojim je naknada mogla biti plaćana, pa je podmirivana prema međusobnom dogovoru, kompenzacijski. Prema međuvlasničkom ugovoru stanara Velebitske 3, koji je zaključen 23. srpnja 2008.g., proizlazi kada je taj Ugovor zaključen i tko ga je zaključio.

Podneskom od 21. prosinca 2016.g., tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev na način da na ime izgubljenog prihoda od najma potražuje iznos od 205.140,09 kuna, te na ime zatezne kamate obračunate od 23. prosinca 2008. do 22. studenoga 2011. potražuje iznos od 40.825,44 kune, te naknadu štete zbog povrede ugleda firmi iznos od 40.000,00 kuna, odnosno sveukupno iznos od 285.965,53 kune.

Podneskom od 10. veljače 2017.g., tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

U odgovoru na tužbu tuženici pod 1-pod 6 se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlažu da sud tužbu tužitelja odbaci kao nedopuštenu, odnosno da sud odbije tužiteljev tužbeni zahtjev prema svim tuženicima kao neosnovan, te da u svakom slučaju obveže tužitelja na naknadnu parničnog troška tuženicima pod 1- pod 6 iz sljedećih razloga;

Nije točno da bi stranke zaključile, odnosno produžile Ugovor o zakupu pročelja zgrade …, vlasništvo tuženika, radi isticanja reklame temeljem Ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe zgrade … od 1. rujna 2007.g., i Aneksom istom Ugovoru od 5. lipnja 2008. godine. Također nije točno da je na temelju tog Ugovora tužitelj imao pravo korištenja južnog pročelja zgrade u svrhu isticanja reklame za daljnje razdoblje od 10 godina, a isto tako nije točno da bi I. B. u vrijeme potpisivanja ugovora i Aneksa bio predstavnik suvlasnika predmetne zgrade.

Naime, s obzirom da davanje u zakup pročelja predmetne zgrade radi isticanja reklame na rok od 10 godina temeljem Ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe zgrade … od 1. rujna 2007.g., dakle, na dulji rok od jedne godine, predstavlja izvanredni posao upravljanja stvarju u suvlasništvu stranaka, za to je bila potrebna suglasnost svih suvlasnika. Kako toga u konkretnom slučaju nema, radi se o ništavom pravnom poslu, koji ne proizvodi pravne učinke, niti prava i obveze za ugovorene strane. U svakom slučaju, taj ugovor nisu potpisali, odnosno za potpisivanje istog nisu dali suglasnost, niti polovica suvlasnika, pa kad bi se radilo i o poslu redovite uprave zajedničkom stvarju, taj Ugovor je i u tom slučaju ništavi pravi posao, koji ne proizvodi pravne učinke, niti prava i obveze za ugovorne strane.

Isti je slučaj i sa citiranim Aneksom citiranom Ugovoru od 5. lipnja 2008. godine. Naime, citirani Ugovor o zakupu pročelja zgrade na koji se poziva tužitelj je zaključen sa I. B., koji nije bio predstavnik suvlasnika predmetne zgrade, a niti je dobio suglasnost suvlasnika zgrade čiji suvlasnički dijelovi zgrade prelazi niti 50 %, a citirani Aneks tom ugovoru zaključio je u ime suvlasnika zgrade I. B., kao osoba koja nije bila ovlaštena zastupati suvlasnike zgrade jer nije ni bio njihov predstavnik.

U svakom slučaju, ukoliko sud u postupku utvrdi da je citirani Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe zgrade … od 1. rujna 2007.g., i Aneks istom Ugovoru od 5. lipnja 2008. g., pravno valjan, tuženici ističu da ga tužitelj nije izvršavao, te da su tuženici svojom Izjavom od 3. listopada 2008.g., otkazali tužitelju Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., zbog neplaćanja zakupnine i neizvršavanja ugovora, pa tužitelj više nema nikakvih prava temeljem tog ugovora, odnosno ne može se pozivati na taj Ugovor i tražiti naknadu štete kao što to traži u svojoj tužbi.

Kao što je vidljivo iz odredaba članka 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (u postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda, poštenju posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu, odnosno kao što je vidljivo iz odredbe čl. 26. istog Zakona, pravo na posjed može se utvrđivati i ostvarivati pred sudom, i drugim nadležnim tijelom vlasti, neovisno o trajanju i ishodu postupka za zaštitu posjeda, što znači da uspjeh tužitelja u parnici za smetanje posjeda koja se vodila pred OS u Splitu pod brojem IIP-2489/08, odnosno ŽS u Splitu pod

brojem Gžsp-50/10, ne može dati tužitelju pravo, legitimitet niti pravnu osnovu za traženje naknadu štete, već se pravo na posjed može utvrđivati i ostvarivati u posebnom postupku nezavisno od ishoda navedenog postupka za zaštitu posjeda.

Tuženici su suvlasnici predmetne zgrade, pa samim tim i pročelja, te ih odredba čl. 30. Zakona o vlasništvu ovlašćuje da temeljem tog prava na navedenoj stvari (fasadi zgrade) istu koriste na način da sa tom stvari i koristima od nje čine što ih je volja, te da svakoga drugoga, uključujući tužitelja, od toga isključe, te da imaju pravo navedenu stvar posjedovati, upotrebljavati, koristiti i raspolagati. Stoga, tuženici ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer isti nije na pročelju zgrade imao nikakvo pravo koje je mogao koristiti i izdavati u podzakup fasadu predmetne zgrade koja je u suvlasništvu tuženika i većeg broja trećih osoba koja nisu obuhvaćene predmetnom tužbom, te prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika tj. prigovor nepotpune pasivne legitimacije na strani tuženika jer su osim tuženika navedenih u tužbi suvlasnici predmetne zgrade i mnoge druge osobe, koje su također trebale biti obuhvaćene kao tuženici u ovom postupku.

Tužitelj nije ishodio suglasnost od G. S. za postavljanje reklame na pročelje zgrade na utuženo razdoblje, pa nije imao pravo na pročelje zgrade postavljati bilo kakvu reklamu, radi čega mu nije niti mogla zbog nepostavljanja reklame nastupiti bilo kakva šteta. Prema odluci G. S., na površini pročelja zgrade se nije smjela stavljati nikakva reklama bez odobrenja G. S.. Stoga nije bilo uvjeta da tužitelj izda navedenu površinu društvu L. H. d.o.o. u podzakup za postavljanje reklame, slijedom čega tuženici nisu u obvezi tužitelju naknaditi bilo kakvu štetu.

Ulaženje tužitelja u daljnje dogovore u svezi davanja u podzakup zakupljene površine sa trgovačkim društvom L., a da prethodno nije osigurao zakup od svih suvlasnika pročelja navedene zgrade, je bilo postupanje na vlastiti rizik tužitelja, slijedom čega tužitelj nije krivnjom tuženika pretrpio nikakvu štetu u vidu izmakle koristi i učinjenih troškova pri sklapanju budućih troškova već vlastitom krivnjom.

Stoga se tuženici, osim prigovora pasivne legitimacije, protive i pravnom osnovu jer ukoliko je tužitelj imao bilo kakvu štetu, istu je sam prouzročio, pa se ističe prigovor isključive krivnje tužitelja za štetu koju je eventualno pretrpio. Opreza radi, tuženici se protive i visini tužbenog zahtjeva, kao previsoko postavljenom. Također se ističe da je tužitelj uglavničio zateznu kamatu, te na istu traži daljnju zateznu kamatu, a što je po zakonu zabranjeno. Tuženici su se tijekom postupka očitovali na navode tužitelja.

Stranke su zatražila parnični trošak.

Sud je tijekom postupka pregledao dokumentacija koja prileži spisu, pročitan je Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1.9.2007.g., Sporazum o naknadi za reformiranje od 19.5.2008.g., Ugovor o zakupu pročelja za isticanje oslikane reklame od 14.7.2008.g., izlist računa P. d.d., pročitani su obračuni nenaplaćenih računa sa zakonskom zateznom kamatom, pročitano je rješenje ŽS. u Splitu Gžsp-50/10 od 5.7.2011.g., Izjava o otkazu ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1.9.2007.g., datiran 3.10.2008.g., neslužbena kopija z.k. odjela ovog suda broj uloška 13353 od 4.12.2011.g., Izjava stanara suvlasnika stanova u Velebitskoj 3 od 1.6.2008.g., popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima od 28.10.2011.g., zaduženja i uplate vlasnika od 11.10.2010.g., dopis SU d.o.o., Potvrda od 10.1.2012.g., preslika uplatnice od 20.3.2012.g., na iznos od 4.260,00 kn, pismeno očitovanje o odnosima između suvlasnika … i tvrtke Pec d.o.o. od 12.1.2009.g., dopis suvlasnika zgrade … od 6.12.2011.g., Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5.6.2008.g,, Aneks ugovora o najmu fasade zgrade od 30.3.2005.g., suglasnost suvlasnika zgrade od 30.3.2005.g., Sporazum o naknadi za reklamiranje od 19.5.2008.g., Sporazum o naknadi za reklamiranje od 1.6.2007.g., dopis G. S. od 3.2.2009.g., zajedno sa zapisnikom broj 4889 od 29.1.2009.g., rješenje G. S. od 29.1.2009.g., rješenje SDŽ od 11.3.2009.g., rješenje SDŽ od 22.4.2009.g., Ugovor o upravljanju zgradom u ulici u S. od 23.7.2008.g., Međuvlasnički Ugovor od

23.7.2008.g., preslike uplatnica od 2.12.2008.g. – list spisa 71, Ugovor o zakupu pročelja zgrade u S., od 6.10.2008.g., sa preslikom potpisa suvlasnika od 5.10.2008.g., Ugovor o upravljanje zgradom u S., od

27.3.2008.g., uz suglasnost pun. stranaka, pročitani su iskazi svjedoka I. B. i D. L. od 2.4.2015.g., pregledan je izvadak iz z.k. knjige ovog suda ZU- 133 od 10. lipnja 2013.g., Međuvlasnički ugovor od 23.7.2008.g., i Ugovor o upravljanju zgradom od 23.7.2008.g., izlist iz SG GS broj

9/97, popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima zgrade u S. od 14.6.2013.g., pregledan je preslik katastarskog plana od 16.5.2013.g., pročitan je Ugovor o najmu fasade zgrade od 5.9.1997.g., preslika suglasnosti skupa stanara … od 5.9.1997.g., Ugovor o zakupu pročelja … od

6.10.2008.g., sa preslikama suvlasnika stanara zgrade od 5.10.2008.g. i 1.6.2008.g., uz suglasnost pun. stranaka pročitan je iskaz z.z. tužitelja S. P., svjedoka Ž. V. na ročištu od 3.7.2015.g., rješenje o nasljeđivanju O-640/08 od 12.7.2011.g., rješenje o nasljeđivanju O-1929/95 od 4. siječnja 1996.g., Ugovor o darovanju od 1.6.1994.g., uz suglasnost pun. stranaka pročitan je iskaz tužene pod 5 J. B. od 28.4.2016.g., pročitano je rješenje o nasljeđivanju O-148/03 od 22.10.2003.g., suglasnost suvlasnika zgrade … u S. od 30.3.2005.g.,

Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1.9.2007.g., Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5.6.2008.g.,, uz suglasnost pun. stranaka pročitan je iskaz tužene pod 1 M. M. od 16.6.2016.g., pročitano je rješenje ovog suda, zk. odjela Z-4921/96 od 30.6.2006.g., zajedno sa preslikom računa Č. d.o.o. Split od 1.3.2007.g., te preslikom „OT“ od 11.12.2006.g., pročitan je kupoprodajni ugovor od 1.6.1995.g., ovjeren u potpisu kod JB I. R. u S. od 7.6.1995.g., rješenje ovog suda broj Z-2942/89 od 19.9.1990.g., Kupoprodajni ugovor od 24.4.1999.g., uz suglasnost pun. stranaka pročitani su iskazi svjedoka Z. L. i M. P., te M. P. od 27.9.2016.g., pročitan je

nalaz sudskog vještaka J. B. od 8.12.2016.g., sa priležećom dokumentacijom, pročitan je spis ovog suda IIP-2489/08, te spis ovog suda Ovr-6531/11, pročitana je dokumentacija priložena uz podnesak tužitelja od 11.5.2017.g., spis lista 197-205., izvadak iz Z.U. 1353 k.o. S. od 10.6.2013.g., povijesni z.k. upis Z.U. 133533 k.o. S., neslužbene kopije Z.U. 13353 k.o. S. uz podnesak tužitelja (list spisa 241- 251), rješenje o nasljeđivanju od 22.10.2003.g., rješenje o nasljeđivanju O-1992/95, ugovor o darovanju od 7.5.2007.g., kupoprodajni ugovor od 8.10.1975.g., kupoprodajni ugovor od 24.4.1989.g., rješenje ovog suda Z-2942/89 od 19.9.1990.g., kupoprodajni ugovor od 1.6.1995.g., rješenje ovog suda Z-4921/96 od 30.6.2006.g., pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka D. T. od 18.4.2018. god., R. o nasljeđivanju JB J. M. Š. iz S., kao

sudskog povjerenika ovog suda posl. br. O-1632/19, UPP/OS-70/19 od 27. lipnja 2019. god., te Izjava I. B. iz S., od 14. ožujka 2023. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Pregledom priložene dokumentacije je utvrđeno slijedeće;

Pregledom Aneksa ugovora o najmu fasada zgrade od 30. ožujka 2005.g., (l.s.53) zaključenog između tvrtke P. d.o.o., kao najmoprimca i suvlasnika zgrade S., zastupani po predstavniku suvlasnika I. B., kao

najmodavca, odlučeno je na sastanku suvlasnika zgrade V. 3 u S., natpolovičnom većinom da tvrtka P. d.o.o. S., za plaćanje dogovorenih i izvedenih radova na zajedničkim dijelovima zgrade, kompenzira svoje financijske obveze iz Ugovora o najmu fasade zgrade sklopljenog od 5. rujna 1997.g., za određeno razdoblje najma pročelja. Prema čl. 2. Aneksa ugovora dogovorena je cijena građevinskih radova u izradi stepenica 4.747,00 kuna, te bravarski radovi izrade i montaže rukohvata u iznosu od 3.220,80 kuna. Izvedeni i plaćeni radovi kompenziraju dvogodišnje financijske obveze najmoprimca i to za 2005. i 2006. godinu. Najam fasade za 2007.g., povećava se i iznosi 1.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednost, dok sve ostale odredbe Ugovora o najmu fasade zgrade od 5. rujna 1997.g., ostaju na snazi i primjenjuju se. Navedenom aneksu prileži suglasnost suvlasnika zgrade u S., koji svojim potpisima daju suglasnost I.

B., da ih kao njihov predstavnik, zastupa pri potpisu aneksa Ugovora o najmu fasade zgrade i pri potpisivanju novog ugovora o produženju najma sa tvrtkom P. d.o.o. iz S.. Na suglasnosti su potpisi uz imena osoba M. K., B. J.,

I. B., D. R., M. M., M. S..

Pregledom Ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe zaključenog 1. rujna 2007.g., (l.s. 6,7) između trgovačkog društva P. d.o.o. (Korisnik) i suvlasnika zgrade S. (Suvlasnici), stranke su utvrdile da ugovorom nastavljaju poslovnu suradnju započetu 5. rujna 1997.g., temeljem kojeg je Korisniku omogućen nastavak komercijalnog korištenja južnog pročelja u svrhu isticanja reklama uz plaćanje godišnje novčane naknade. Reklame mogu biti direktno oslikane na pročelje ili oslikane na reklamnom platnu. Korisnik plaća korištenje pročelja u jednom iznosu za razdoblje od godinu dana, i to unaprijed na žiro račun zgrade u F. zajedničke pričuve. Ugovorena visina godišnje za korištenje južnog pročelja zgrade iznosi 1.200 Eura u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja. Prema čl. 3. Ugovora stranke su suglasne da korisnik dobiva na korištenje južne pročelje zgrade na koje se ističu reklame na koje mogu biti oslikane na reklamnom platnu ili na pročelju. Ako korisnik građevinski sanira dotrajalo pročelje ili izvede druge radove na zgradi o svom trošku radi se Aneks ugovora koji to regulira. Korisnik je dužan po isteku roka ovog ugovora popraviti sva oštećenja na pročelju koja su nastala pri postavljanju spomenutih reklama. Utrošak električne energije za opskrbu, rasvjete reklame Korisnik plaća posebno. Korisnik ima nesmetani pristup zgadi u cilju montaže i rasvjeta reklama kao i njihovom održavanju. Eventualno oštećenja prouzročena radovima i održavanju reklama, Korisnik se obvezuje najhitnije sanirati odmah po upozorenju suvlasnika o svom trošku, a sve potrebne dozvole Korisnik će ishoditi o svom trošku. Predstavnik suvlasnika zgrade I. B. prilaže suglasnost, potpisanu od strane suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi zajedno iznose preko 51 % ukupne površine svih posebnih dijelova zgrade, za zastupanje u ovom postupcima koji su predmet ugovora. Prema čl. 6. ugovora isti se zaključuje za vremenski rok od 10 godina sa pravom prvenstva pri njegovom produženju. Početak trajanja ugovora je dan isteka prethodnog ugovora tj. 5. rujna 2007.godine. Tog datuma svake sljedeće godine korisnik plaća svoju godišnju naknadu suvlasnicima po dogovorenom iznosu iz čl. 2. ovog ugovora. Ugovor je potpisan po S. P., P. d.o.o. i predstavniku suvlasnika zgrade S. I. B..

Pregledom Aneksa ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., (l.s. 52) zaključenog između tvrtke P. d.o.o. (Korisnik) i suvlasnika zgrade u S. (Suvlasnici), izmijenjen je čl. 1. Ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe zaključen 1. rujna 2007.g., te nadopunjen na način: Zbog nepostojanja računa zajedničke pričuve zgrade suvlasnika zgrade …i nepripadanja nijednoj firmi za obavljanje i održavanje zgrada, ugovorne strane dogovaraju radove popravaka i bojanja svih vanjskih dijelova zgrade, a troškove tih radova plaća Korisnik. Trošak obavljenih radova biti će kompenziran Korisniku kroz vremenski rok korištenja isticanja reklame na južnom pročelju. Također je promijenjen čl. 6. Ugovora na način da ugovor vrijedi za vremenski rok od jedne godine i automatski se produžuje za svaku sljedeću godinu, ako obje ugovorne strane poštuju preuzete ugovorne obveze, do maksimalno deset godina. Korisnik ima pravo prvenstva pri ugovaranju novog ugovora. Sve ostale odredbe ugovora o zakupu od 1. rujna 2007. ostaju na snazi i primjenjuju se.

Pregledom Ugovora o zakupu pročelja za isticanje oslikane reklame od 14. srpnja 2008. godine (l.s.10), koji je zaključen između zakupodavca P. d.o.o. i zakupoprimca L. H. d.o.o., stranke utvrđuju da je zakupodavac temeljem Ugovora sa suvlasnicima zgrade u S., ovlašten davati u zakup južno pročelje zgrade u svrhu isticanja oslikanih reklama. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da zakupodavac daje u zakup zajmoprimcu južno pročelje, 10x13 m, u svrhu isticanja oslikane reklame L. Dogovorena je mjesečna novčana naknada u iznosu od 900,00 Eura plus PDV, i to po ispostavljenom računu svakog 15-og tekućeg mjeseca na račun zakupodavca, u koju cijenu su uračunati troškovi potrošnje električne energije Metal-halogenih reflektora i naknada za isticanja reklama G. S.. Ugovor se sklapa za vremenski rok od 5 godina, sa pravom prvenstva pri njegovom produljenju. Raskid ugovora je moguć ako zakupoprimac najmanje 6 mjeseci prije isteka svakog godišnjeg zakupa pismeno izvijesti zakupodavca o raskidu. Ugovor stupa na snagu 15. srpnja 2008. godine.

Pregledom Izjave o otkazu ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., (l.s. 46) koji su suvlasnici zgrade … uputili trgovačkom društvu P. d.o.o., proizlazi da sa danom 3. listopada 2008.g., potpisani suvlasnici zgrade (M. M., D. R., D. B., J. B., M. S.,

I. B., J. V., M. K.) izjavljuju korisniku tvrtki P. d.o.o. S.,

otkaz Ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., zbog korisnikovog nepridržavanja odredaba citiranog ugovora o plaćanju zakupnine za korištenje južnog pročelja zgrade u svrhu isticanja reklama, i to odredbe č l. 2. Ugovora o visini zakupnine/godišnje novčane naknade i odredbe čl. 7. st. 2. Ugovora o dospijeću zakupnine/godišnje novčane naknade. Naime, korisnik ni nakon višekratnih upozorenja nije platio zakupninu/godišnju naknadu iako je tu obvezu preuzeo ugovorom, iako je ispunjenjem te obveze iz prethodnih godina jamčio, pa suvlasnici otkazuju citirani ugovor. Navedena izjava je dana 3. listopada 2008.g., a ispod su navedena imena osoba uz potpise i to: M. M., D. R., D.

B., J. B., M. S. i J. V.. Navedenu izjavu tužitelj je

zaprimio 15.10.2007. godine.

Pregledom Ugovora o zakupu pročelja zgrade u S., od 6.

listopada 2008. godine, (l.s. 72) suvlasnici stambene zgrade kao zakupodavci dali su u zakup južno pročelje zgrade …, zakupniku IB d.d. S., u svrhu postavljanja reklame. Ugovorena je mjesečna zakupnina u iznosu od 421,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti. Ugovor je zaključen na određeno vrijeme na pet godina, računajući od 6. listopada 2008.g., do 6. listopada 2013. godine. Ugovor je zaključen na temelju Odluke glasova svih suvlasnika predmetne zgrade čiji glasovi predstavljaju više od 50% od ukupne površine svih stanova i poslovnih prostora u zgradi, te je predstavnik suvlasnika Ž. V. izričito ovlašten od strane navedenih suvlasnika za potpisivanje ovog ugovora. P. svih suvlasnika je sastavni dio ovog ugovora, a radi se o osobama M. M., M. S., D.

R., D. B., J. V. i J. B..

Prema izjavi suvlasnika stanova u zgradi … (l.s. 29) (M. M.,

M. S., D. R., D. B., J. V., J. B.) od 1.

lipnja 2008.g., isti su suglasni da se gospodin I. B. smjeni s mjesta predstavnika suvlasnika kojega je dosad obnašao, te se za istog imenuje Ž.

V..

Iz potvrde SU d.o.o. (l.s. 34) od 10. siječnja 2012.g., vidljiva je potvrda da je ovlašteni predstavnik predmetne stambene zgrade … u S., gosp. Ž. V..

Pregledom Sporazuma o naknadi za reklamiranje (l.s. 59) između G. S. i tvrtke P. d.o.o. od 1. lipnja 2007.g., G. S. daje korisniku suglasnost na privremeno korištenje južnog pročelja građevine u S., u

svrhu reklamiranja jednim bojanim pročeljem, ukupne površine 35 m2, po 5,00 kn po m2, odnosno 175,00 kuna mjesečno, a za razdoblje od 1. travnja 2007.g., do 31. prosinca 2007. godine.

Pregledom Sporazuma o naknadi za reklamiranje zaključenog 19. svibnja 2008. (l.s. 57) između G. S. i trgovačkog društva P. d.o.o., vidljivo je kako G. S. daje navedenom trgovačkom društvu kao korisniku suglasnost na privremeno korištenje južnog pročelja građevine u S., , u

svrhu reklamiranja jednim bojanim pročeljem, ukupne površine 35 m2 (dimenzije reklamne površine – bojanog pročelja: 7 mx5m). Ovaj sporazum vrijedi za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2008. godine. Naknada za reklamiranje iznosi 5 kn/m2 što ukupno iznosi 175,00 kuna mjesečno.

Pregledom Zapisnika 4889 od 29. siječnja 2009.g., (l.s. 62) u S., utvrđeno je da su IB d.d. S., i A. D. postavili reklamu

na pročelje zgrade, S., bez odobrenja gradskog organa. Reklamno platno ima veličinu oko 100 m.

Rješenjem G. S. od 29. siječnja 2009.g., (l.s. 63) naloženo je I. banci uklanjanje protupravno postavljenog reklamnog platna sa pročelja zgrade S., koje rješenje je potvrđeno rješenjem SDŽ, UO za komunalne poslove i graditeljstvo od 11. ožujka 2009. godine.

Prema Ugovoru o upravljanju zgrade u S., (l.s. 69) utvrđeno

je da su suvlasnici zgrade, međuvlasničkim ugovorom od 23. srpnja 2008. godine odredili da će upravljati zgradom SU d.o.o. S..

U iskazu z.z. tužitelja S. P. (l.s. 109), navodi kako je sa suvlasnicima zgrade V. tužitelj bio u ugovornom odnosu još od 1997. god., budući su navedene godine zaključili Ugovor o zakupu pročelja zgrade …, u reklamne svrhe na rok od 10 godina, a potom su taj Ugovor obnovili 2007. godine, također na rok od 10 godina. Navedeni Ugovor iz 2007. godine je zaključio s I. B. predstavnikom suvlasnika zgrade …, kojih inače sveukupno ima 8, a 6 suvlasnika je dalo pristanak na zaključenje tog Ugovora. Inače, u vrijeme zaključenja kako tog Ugovora, tako i onog ranijeg, suvlasnici nisu imali ugovor za upravljanje tom zgradom s nekom drugom tvrtkom, a niti su imali otvoren svoj račun. Sukladno tome, iako je učestalo tražio od predstavnika suvlasnika B. da suvlasnici otvore svoj račun na koji će uplaćivati zakupninu, morao je nekako iznaći način da tu zakupninu istima uplaćuje dok ne otvore račun, pa je to radio uplaćivanjem na privatne račune suvlasnika poput A. S., na čiji račun je uplaćivao sve do njene smrti 2004. godine. Nakon toga, s predstavnikom B. je postigao dogovor da tužitelj financira građevinske radove na predmetnoj zgradi, te da se iskompenzira potraživanje koje su suvlasnici imali prema tužitelju, a ti radovi su i obavljani 2004. god., 2005. god., i s njima se iskompenziralo potraživanje prema tužitelju za 2005. god., i 2006. godinu. Glede obveza koje je imao prema suvlasnicima za 2007. god., s B. je postignut dogovor da tužitelj financira bojanje cjelokupne zgrade, te je predstavniku dostavio i ponudu za dvije tvrtke koje bi te radove obavile, a potom je zaključen i Aneks Ugovora u lipnju 2008. god., kojim je bilo regulirano da će se navedenim radovima iskompenzirati, kako nastali dug tužitelja prema suvlasnicima, tako i budući dug, a sve budući da se u tom trenutku još nije znalo koliko će iznositi troškovi tih radova. U vrijeme zaključenja tog Aneksa nije imao nikakvih saznanja da nešto među suvlasnicima nije u redu, pa je u srpnju 2008. god. zaključio Ugovor s tvrtkom L. koji su mu uplatili dvije rate temeljem navedenog Ugovora i čekao je da oni postave svoju reklamu na pročelje zgrade. Tek 08. listopada 2008. godine ga je nazvao Ž. V., te mu je rekao da su oni raskinuli Ugovor s tužiteljem, te da će IB tu postaviti svoju reklamu, da je on novi predstavnik suvlasnika, te da je zaključen Ugovor sa SU, te da suvlasnici imaju svoj račun. Suvlasnicima je odmah sutradan uputio dopis na koji nitko nije reagirao, a 11. listopada 2008. godine sa suvlasnicima je održao i sastanak koji je bio samo farsa, budući je na istom saznao da su oni već 5 dana prije toga zaključili Ugovor s IB. U studenom 2008. god., otišao je u SU, te je uplatio na račun suvlasnika Velebitske 3, iznose zakupnine temeljem Ugovora za razdoblje do 01. rujna 2009. godine. Međutim, kada je L. došao postaviti svoju reklamu na pročelje zgrade u istom je spriječen od strane nekoliko suvlasnika, a glede istog je uredovala i policija. Napominje da je tužitelj podigao tužbu za smetanje posjeda protiv suvlasnika i IB koja je tamo postavila reklamu, a u kojem sporu je tužitelj i uspio. Poslije je Imex banka svoju djelatnost oglašavanja prebacila na tvrtku MP. U Aneksu Ugovora iz lipnja 2008. god., promijenjen je čl. 6. na način da je određen rok od 1 godine, budući da bi u slučaju dužeg trajanja ugovora trebao suglasnost svih suvlasnika, a ne obične većine kao u slučaju trajanja ugovora od 1 godine, a što mu je bilo relevantno s obzirom na troškove izvođenja radova. Ne zna kada je A. S. umrla, ali ga je B. obavijestio o njenoj smrti, te mu je rekao da više ne plaća na njen račun. Zadnja uplata A. S. je izvršena 17. veljače 2004. god., na račun kod SB broj ….

Ugovorne odnose isključivo je imao zaključene sa suvlasnicima zgrade …, a riječ je o tuženima, te I. B. i g. K., a nitko drugi nije suvlasnik te zgrade. Uz Ugovor zaključen 1997. god., priložena je suglasnost svih suvlasnika, a uz Ugovor iz 2007. god., priložena je suglasnost šestorice suvlasnika iz 2005. god., kojom ovlašćuju B. da zaključi Ugovor s tužiteljem. Ne zna zašto je u toj suglasnosti umjesto M. B. navedena J. B., naime, predstavnik

stanara mu je dostavljao potpis svih suvlasnika, te nije imao razloga sumnjati u točnost istog. Prema Ugovoru zaključenom sa L.-om, isti je imao pravo koristiti halogene reflektore koji su tu već od ranije bili postavljeni, a opskrbljivali su se električnom energijom iz stana B., za što je B. privatno plaćao troškove električne energije.

U iskazu tužena pod 5 J. B. (l.s.126), navodi da je vlasnica polovine stana, mezanin, lijevo, na adresi …, S.. Š. se tiče pravnog odnosa sa tužiteljem firmom P. d.o.o. S., isključivo i jedino je potpisala jedan aneks ugovora iz 2005. godine, prema kojem aneksu ugovora je ovlaštenik zakupa pročelja zgrade na navedenoj adresi bio upravo tužitelj. Nikakav drugi ugovor izuzev navedenog aneksa iz 2005. godine nije zaključila, odnosno nije potpisala sa tužiteljem vezano za zakup pročelja predmetne zgrade. Naprotiv, kasnije je i to 2008. godine na njeno iznenađenje primijetila da je netko samovlasno njen potpis i potpis drugih stanara navedene zgrade iskoristio, odnosno zloupotrijebio s aneksa ugovora iz 2005. godine, te iznad tih potpisa nadopisao tekst na koji ona, niti ostali stanari nikada nisu pristali, tekst prema kojem tobože daju suglasnost za novi ugovor o zakupu pročelja tužitelju na ugovor iz 2007. godine. To nije istina, to ne stoji, nikada se sa tim nije suglasila i njen je potpis iz aneksa ugovora iz 2005. godine zloupotrijebljen na izložen način. Nadalje, napominje da joj je poznato da je i stanar stana M. K., tek 2011. godine stekao pravo vlasništva nad stanom na navedenoj adresi, a prije nije bio vlasnik stana. Posebno ističe, da u odnosu na sporni ugovor iz 2007. godine nisu postojali niti postoje potpisi natpolovične većine stanara, i to kada se gleda po broju stanara, a isto tako kada se gleda po kvadraturi obuhvaćenih stanova. Koliko se sjeća u kolovozu 2008. godine, nije nitko koristio pročelje predmetne zgrade. Osobno nikada nije kontaktirala sa tužiteljem firmom P. d.o.o, u svezi sa poslovima na pročelju zgrade. Dana 31. svibnja 2008. godine su se svi stanari predmetne zgrade okupili ispred zgrade, a bio je tu i tadašnji predstavnik stanara I. B.. I. B. je iznio stanarima nekakav prijedlog firme P. d.o.o. S., o izolaciji fasade i slično, na što su mu stanari suglasno i jednoglasno kazali da oni ne prihvaćaju taj prijedlog firme P., već štoviše jednoglasno su stanari predmetne zgrade izglasali i izjavili nepovjerenje I. B., da ovaj dalje ne obavlja funkciju predstavnika stanara, na što je I. B. izjavio da ni on ne želi više imati nikakva posla s tim u vezi. Na tom istom sastanku u prisustvu stanara i I. B., stanari su izglasali i imenovali novog predstavnika stanara Ž. V.. Na tom sastanku stanari su izjavili da ne žele više imati nikakve odnose sa firmom P. d.o.o. S.. Nadalje, da je već dan iza toga u poštanski sandučić I. B. ubačena i dostavljena mu odluka stanara o tome da on više nije predstavnik stanara. U ponedjeljak 02. lipnja 2008. godine je sasvim slučajno vidjela I. B. kako otvara poštanski sandučić i otvara poštu, i tada je tužena pod 5 vidjela da je I. B. uzeo tada u pošti i spomenutu odluku stanara.

Navodi da je Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 05. lipnja 2008. godine, I. B. potpisao je neovlašteno u vrijeme kada on nije bio ovlašteni predstavnik suvlasnika predmetne zgrade. Suglasnost od 30. ožujka 2005. godine je vidjela, ali nije dala svoj potpis na navedenu suglasnost. Što se tiče ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 01. rujna 2007. godine, poznato joj je da za taj ugovor nije postojala natpolovična suglasnost vlasnika predmetne zgrade. Poznato joj je da tužitelj i u odnosu na ranije svoje obveze iz ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe predmetne nekretnine, nije redovno plaćao.

U iskazu tužena pod 1 M. M. (l.s. 134), navodi da je u predmetnoj zgradi u S. na adresi …, kupila stan 2002. godine, a stan se nalazi na trećem (posljednjem) katu u koji je uselila u srpnju 2003.godine. Od tada živi u tom stanu. Međutim, nije pobliže bila upoznata ni o čemu u vezi sa tom zgradom. Jedino se sjeća tog početnog perioda da je tadašnji predstavnik stanara B. I. tražio da potpiše inicijativu da stanari navedene zgrade sagrade stepenice za pristup zgradi, s obzirom da postojeći pristup nije bio dobar, postojala je jedna nizbrdica koja nije bila uvjetna. Tada nije potpisala tu inicijativu predstavniku stanara B. I.. Pristup zgradi se nakon toga napravio. Tek kasnije u svibnju 2008. godine je sazvan prvi sastanak stanara predmetne zgrade, na kojem su svi bili prisutni, pa i tadašnji predstavnik stanara I. B.. I. B. je tada stanarima prezentirao da bi poduzeće P. opituralo zgradu, i tada je saznala da to poduzeće iznajmljuje zid od zgrade za svoju reklamu. Na sastanku je saznala da nema novčanih sredstava na računu zgrade, a svakako su bila potrebna novčana sredstva i bila je zainteresirana da joj se popravi krov na zgradi, radi sprječavanja prokišnjavanja. Tada je saznala da je poduzeće P. unajmljivalo zid zgrade za svoju reklamu, a obaviještena je od predstavnika stanara da nikakvih novčanih sredstava nema prikupljenih. Stanari su smatrali da to nije u redu, jer im nije bilo jasno da nema prikupljenih novčana sredstava, a spomenutom poduzeću je iznajmljen zid. Upravo stanari nisu pristali na prijedlog B. I. da to poduzeće P. opitura zgradu, i štoviše na tom sastanku su smijenili I. B. sa dužnosti predstavnika stanara, a na tu su dužnost imenovali Ž. V.. Od tada pa nadalje predstavnik stanara zgrade je Ž.

V.. Nakon tog novog imenovanja, stanje se očito popravilo. Naime, u međuvremenu je krov popravljen, više joj ne prokišnjava u stan, a trebala bi se u daljnjem periodu i opiturati zgrada. Spomenuti sastanak stanara zgrade bio je krajem mjeseca svibnja 2008. godine. Na tom sastanku bio je prisutan tadašnji predstavnik stanara I. B., i kada je on čuo da su ga stanari na tom sastanku smijenili sa dužnosti predstavnika stanara, zbog toga se bio malo i naljutio. Tada je I. B. čuo da je na njegovu dužnost predstavnika stanara imenovan odlukom stanara Ž.

V.. Stanari predmetne zgrade nisu ovlastili I. B. na zaključenje navedenoga aneksa ugovora.

U iskazu svjedok D. L. (l.s. 87), navodi kako je bio radnik tvrtke L. u razdoblju od 2003. godine do 01. ožujka 2012. god., a radio je na radnom mjestu voditelja ekspanzije, na kojem radnom mjestu je obavljao poslove širenja prodajne mreže, poslove vezane za nekretnine i održavanje istih. Poznato mu je da je tvrtka L. zaključila sa tužiteljem Ugovor o zakupu pročelja zgrade na križanju … i … u S. za isticanje reklame tvrtke L., štoviše i sam je sudjelovao u sastavljanju navedenog ugovora. Ne sjeća se tko je bio taj predstavnik stanara. Ugovorom o zakupu zaključenim s tužiteljem bila je ugovorena zakupnina od cca. 1.000,00 Eur-a mjesečno, a navedeni Ugovor je bio zaključen na duži rok, misli 5, 6 ili 7 godina. Tužitelj je tim Ugovorom preuzeo obvezu ishođenja odgovarajućih dozvola za reklamiranje od G. S., a ne zna je li iste takve dozvole, odnosno suglasnosti i pribavio. Ipak, reklama se nije uspjela postaviti na pročelje predmetne zgrade jer su se tome protivili suvlasnici zgrade. Kod tužitelja su inzistirali da isti postavi reklamu na pročelje te zgrade, međutim, nakon proteka određenog vremena shvatili su da tužitelj to ipak ne uspijeva zbog protivljenja suvlasnika zgrade. Kroz navedeno razdoblje tužitelju su uplaćivali iznose s naslova mjesečne zakupnine (misli da je bilo par uplata, ne sjeća se točno koliko), međutim, kada su shvatili da tužitelj ne može objaviti reklamu, prestali su istom dalje vršiti uplate. Navedeni Ugovor s tužiteljem nikada nisu raskinuli, međutim, isti se nije dalje izvršavao. Tvrtka L. angažirala je tvrtku J. D. za izvođenje reklame i to bojanjem fasade, a za što ne treba ishođenje nikakvih dozvola od G.. Predmetnog dana radnici J. D.-a su došli pred pročelje zgrade, postavili skelu na istoj, međutim, tada su došli neki stanari i tražili od radnika da skinu skelu, o čemu su ga navedeni radnici obavijestili, te je nazvao direktora tužitelja i obavijestio ga o naprijed opisanom, te je isti izišao na lice mjesta i nakon nekog vremena mu je rekao da taj dan ne mogu postaviti skelu i da dođu drugi dan. Drugi pokušaj postavljanja skele je bio čak nakon par mjeseci i tom prigodom je ponovno nastao konflikt sa stanarima, bila je prisutna policija i zaštitari, a i sam je tome nazočio, te se uvjerio da tužitelj uistinu ne može postaviti predmetnu reklamu. Nisu htjeli raskinuti ugovor jer su ga željeli konzumirati kada isti razriješi odnose sa suvlasnicima. Nije potpisnik Ugovora o zakupu sa tužiteljem, ali je sudjelovao u pregovorima koji su prethodili zaključenju istog. Htjeli su osvijetljenu reklamu, a tužitelj se obvezao osigurati dovod električne energije. Provjeravali su tužitelja kod vlasnika zgrade u Z., čije je pročelje tužitelj uzeo u zakup i saznali su od toga vlasnika da tužitelj uredno podmiruje zakupninu. Od tužitelja su pribavili i Ugovor o zakupu kojeg je isti zaključio s suvlasnicima zgrade koja je i predmet ovog postupka, ali se ne sjeća na koji rok je taj Ugovor bio zaključen.

U iskazu svjedok I. B. (l.s. 86), navodi da je bio suvlasnik stana u zgradi anagrafske oznake …, međutim, istog je prije 2 – 3 godine darovao svom sinu. Također je bio predstavnik suvlasnika zgrade …, i to nakon smrti suvlasnika J. B., odlukom svih suvlasnika. Poznato mu je da je tadašnji predstavnik suvlasnika J. B. zaključio sa tužiteljem još 1997. godine Ugovor o zakupu pročelja zgrade …, u reklamne svrhe, a nakon isteka 10 godina od zaključenja tog Ugovora, on je kao predstavnik suvlasnika, i to uz suglasnost većine suvlasnika (misli da su se jedino suvlasnik V. i još jedan suvlasnik, a ne može se točno sjetiti tko, protivili zaključenju tog Ugovora), zaključio Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe sa tužiteljem. Zgrada anagrafske oznake … ima 8

suvlasnika. Sa tužiteljem je zaključio i Aneks ugovora 05. lipnja 2008. god., međutim, za zaključenje istog nije zatražio suglasnost ostalih suvlasnika navedene zgrade smatrajući da to nije ni potrebno. U vrijeme zaključenja tog Aneksa još uvijek je obnašao funkciju predstavnika suvlasnika, a nakon što mu je predočena pisana Izjava od 01. lipnja 2008. godine (list 50. spisa), navodi da navedenu Izjavu vidi prvi puta. Smijenjen je sa funkcije predstavnika suvlasnika usmenim putem od strane drugih suvlasnika, i to na jednom sastanku koji je održan nakon zaključenja predmetnog Aneksa ugovora od 05. lipnja 2008. godine. Nije mu poznato je li tužitelj još od zaključenja Ugovora o zakupu iz 1997. god., pa nadalje, redovito podmirivao svoje obveze s naslova zakupnine. Naime, prvotno je s tužiteljem bilo dogovoreno da će on iznose s naslova zakupnine uplaćivati na račun suvlasnice A. S., a ista je o tome vodila računa, dok on o visini uplata i učestalosti istih nije imao saznanja. Ne sjeća se točno kada je A. S. preminula, a nije mu poznato je li tužitelj i nakon smrti nastavio vršiti uplate na njen račun s naslova zakupnine. Međutim, sjeća se da je tužitelj tražio od suvlasnika da nakon smrti A. S. otvore novi račun u banci, ali zbog aljkavosti to nisu uradili, te su računali da će se potraživanja prema tužitelju iskompenzirati s onim troškovima koje bi tužitelj imao izvodeći građevinske radove na zgradi u svrhu sanacije i uređenja iste. Nema saznanja je li tužitelj u cijelosti podmirio ili ne, iznose s naslova zakupnine prema suvlasnicima zgrade …. Poznato mu je da su suvlasnici zgrade …, zaključili Ugovor o upravljanju zgrade sa SU, a prije predmetnog Ugovora ni jedan ugovor

takve vrste sa tvrtkom zaduženom za upravljanje zgradom, nije bio zaključen. Inače, tužitelj je uistinu i podmirio troškove izvođenja građevinskih radova na zgradi … i to konkretno izgradnje stepeništa, a u svrhu čega je i zaključen Aneks ugovora od 30. ožujka 2005. godine. Iako je s tužiteljem postojao dogovor da isti financira i izgradnju nadstrešnice ispred zgrade, oboji cijelu fasadu i istu obloži stiroporom, ti građevinski radovi u konačnici nisu ni izvedeni. Naime, većinom glasova svih suvlasnika odlučeno je da se zaključi novi ugovor o zakupu pročelja s tužiteljem, te da se s istim postigne dogovor da tužitelj snosi troškove izgradnje nadstrešnice, bojanja i postavljanja stiropora na fasadi zgrade, a da će se time kompenzirati potraživanja suvlasnika prema tužitelju s naslova zakupnine, i to ona koja su dospijevala prije zaključenja ugovora od 01. rujna 2007. god., tako i ona potraživanja koja budu dospijevala sukladno tom ugovoru. Naime, cijena tih građevinskih radova je bila znatno veća od svih dugovanja koja je tužitelj imao prema suvlasnicima. Sukladno navedenom dogovoru suvlasnika, postignut je i dogovor s tužiteljem, sukladno kojem je i zaključen Ugovor o zakupu od 01. rujna 2007. god., a iako se izvođenje tih građevinskih radova i kompenzacija nisu spominjali u Ugovoru, s tužiteljem je postignut usmeni sporazum da isti odmah krene u financiranje građevinskih radova, a kompenzacija da će uslijediti po dospijeću obveze. Kao predstavnik stanara trebao je pribaviti ponude od tvrtki koje se bave građevinskom djelatnošću, odabrati najpovoljniju ponudu i tada bi se zaključio aneks ugovora s tužiteljem u kojem bi se definiralo da će tužitelj financirati te radove i da će se vršiti kompenzacija. Međutim, kako nije postojao sporazum stanara oko toga da li se radovi trebaju izvoditi na čitavoj fasadi, a koja uključuje i dio fasade koja pripada zgradi …, a kako i sam nije pronašao odgovarajuće izvođače radova, to se planirani građevinski radovi nikada nisu ni izveli. Nije mu poznato da bi tužitelj pokušao postaviti reklamu za tvrtku L. na pročelju zgrade, te da bi isti u tome bio spriječen. Prije zaključenja Ugovora o zakupu s tužiteljem 2007. god., svim suvlasnicima je bilo poznato da troškovi vršenja građevinskih radova prelaze iznose dospjelih potraživanja prema tužitelju i da će se ti troškovi kompenzirati i s budućim potraživanjem prema tužitelju, a to im je bilo poznato jer su u tom trenutku raspolagali s troškovnicima za izvođenje građevinskih radova. Tek nakon zaključenja Aneksa ugovora od 05. lipnja 2008. god. netko od suvlasnika je dobio informaciju da se može postići veći iznos sa naslova zakupnine i tada su krenuli razgovori o tome da treba raskinuti ugovor s tužiteljem, međutim, tada više u to nije htio ulaziti.

U iskazu svjedok Ž. V. (l.s. 110), sada tuženik pod 6, navodi kako

I. B. nikada nije izabran od strane suvlasnika zgrade predstavnikom istih, pa se nikada nisu ni ostvarili uvjeti da se isti smijeni. Međutim, početkom 2008. god., javila se inicijativa među suvlasnicima da se počne plaćati pričuva, ljudi su počeli zvati oko postavljanja reklama na pročelje zgrade, pa su se suvlasnici našli kako bi se dogovorili oko tih pitanja. Tom sastanku su bili prisutni svi suvlasnici zgrade …, osim M. K. (koji nije niti vlasnik nego samo stanar), P.,

S. T., Z. L., koji su vlasnici stanova u podrumu, te njegovog oca

J. V.. Na tom sastanku u svibnju 2008. godine se raspravljalo da se pročelje da u zakup nekoj firmi, i suvlasnici nisu ni imali saznanja da postoji bilo kakav ugovor između tužitelja i suvlasnika zgrade, odnosno mislili su da je isti istekao, međutim, B. im je rekao da se on oko davanja pročelja u zakup dogovorio sa S. P., te da bi S. P. zauzvrat obojio cijelu zgradu, te ako se

s tim ne slažu da on onda nema ništa s tim, te je napustio sastanak. Na tom sastanku izabran je kao predstavnik, a potom su radi legalnosti sastavili dopis 01. lipnja 2008. god. u kojem su te činjenice i naveli. O navedenoj smjeni, odnosno novom predstavniku nije obavijestio tužitelja smatrajući da za to nema razloga, međutim, u srpnju ili kolovozu nazvao ga je z.z. tužitelja, te je tražio da se nađu što su i uradili, te je tom prilikom z.z. tužitelja tražio da zaključe novi ugovor, ali je pritom naveo da nema novaca za financiranje istog. Tada ga je uputio da navedeno iznese na sastanku s ostalim suvlasnicima, a taj sastanak je održan i tom prilikom je z.z. tužitelja rekao da nema novaca za financiranje istog i ugovor sa tužiteljem nije ni zaključen. Par dana nakon toga, z.z. tužitelja ga je nazvao, te ga molio da napiše otkaz Ugovora za kojeg nije ni znao da postoji kako ne bi imao problema u poslovanju tužitelja, te mu je i udovoljio, te je napisao dopis kojim otkazuje Ugovor zaključen sa tužiteljem, a riječ je upravo o dopisu koji je datiran sa 03. listopada 2008. god. – list 46. A spisa. U tom dopisu je stavljeno da tužitelj nije podmirivao svoje obveze jer tužitelj ih uistinu nije ni podmirivao, a navedeni dopis je napisao pravnik iz IB. Nakon što je napisan taj dopis započeli su svi problemi s tužiteljem, slane su prijetnje tužbom, pokušano je postavljanje reklame L.-a, a glede kojeg je obavijestio policiju. Na Suglasnosti suvlasnika SZ od 05.

listopada 2008. god., nisu navedeni suvlasnici P., T., L., jer u to vrijeme nije ni znao da su suvlasnici, a oni su suvlasnici stanova koji su nastali od drvarnica još 70-ih godina. Ta zgrada ni danas nije etažirana. Tužitelj je na račun A. S. uplatio 20.000,00 kn u roku od 5 godina. Prije 2007. god., obavljeni su kompenzacijski radovi na način da su potrošene samo dvije vreće cementa. Na sastanku u svibnju 2008. god., B. su rekli "Kad ti nemaš ništa s tim, onda ćemo se mi sami organizirati glede iznajmljivanja pročelja". B. je zaključio novi Ugovor sa tužiteljem nakon što je prestao biti predstavnikom. Tužitelj je dao ponudu za bojanje cijele zgrade od tvrtke D., a koja se ponuda odnosila i na … i …, a tu ponudu tužitelj nije dao njima, već vjerojatno B.. Dopis od 01.

lipnja 2008. god., ubacio je u poštanski sandučić B. tog istog dana. A. S.

je preminula 01. listopada 2004. godine. Tužitelj nije podmirio svoje obveze s naslova zaključenih ugovora za razdoblje od 2000. god. pa nadalje. Sastanak sa tužiteljem održan je u rujnu 2008. god., a istom su osim z.z. tužitelja i svjedoka, prisustvovali tužena pod 1 M. M., tuženik pod 2 D. S., tuženik pod 3 D. R.,

tuženik pod 4 D. B. i tužena pod 5 J. B..

U iskazu svjedokinja Z. L. (l.s. 144), navodi kako je kupila u predmetnoj zgradi u S., garsonijeru 1989. godine. Od tada pa neprekidno do

danas u njenom je posjedu, s time što napominje da u zadnjih šest, sedam godina tek povremeno tu boravi, s obzirom da je umirovljena i živi povremeno i na drugim destinacijama: M., Z., N.. Što se tiče problematike vezane uz

poduzeće P. d.o.o. u odnosu na predmetnu zgradu u kojoj ima garsonijeru, ništa joj pobliže nije poznato. Isto tako, nije joj poznato niti tko je predstavnik stanara zgrade, odnosno tko je bio predstavnik zgrade. Nitko je nikada ništa nije pitao za davanje nekakve suglasnosti za zaključenje ugovora o zakupu fasade predmetne zgrade u kojoj ima garsonijeru, i aneksa ugovora. U periodu od 2007, 2008, odnosno 2009. godine vidjela je nekakvu reklamu na pročelju predmetne zgrade, ali ne zna točno koja je to reklama bila i ona nikada nikome ništa nije prosvjedovala, odnosno prigovarala u vezi sa tim.

U iskazu svjedokinja M. P. (l.s. 145), navodi kako je 1995. godine kupila garsonijeru u predmetnoj zgradi u S. i od tada je u njenom

posjedu, s time što je baš u toj garsonijeri živjela u periodu od 1995. godine do 2006. godine, a nakon 2006. godine je preselila živjeti u drugi stan u drugoj zgradi u S., ali i dalje povremeno obiđe svoju garsonijeru u predmetnoj zgradi, te tu garsonijeru povremeno iznajmljuje. Nema nikakvih pobližih saznanja o tome tko je, kako, temeljem čega koristio pročelje predmetne zgrade na adresi …, u svrhu isticanja reklame, ali zna jer je osobno vidjela da je bila neka reklama na pročelju zgrade. Međutim, ne zna ništa pobliže o tome, niti je to zanimalo. Zna da je sada predstavnik suvlasnika u predmetnoj zgradi V. Ž., a prije njega je predstavnik bio I. B.. Naime, I. B. je na jednom sastanku smijenjen i na njegovo je

mjesto došao Ž. V.. Ne zna ništa pobliže o razlozima za navedeno. Nikada se nije ništa bunila, niti prigovarala u vezi sa reklamom na pročelju predmetne zgrade.

U iskazu svjedok M. P. (l.s. 145), navodi da ima garsonijeru u predmetnoj zgradi u S. Tu su garsonijeru on i supruga kupili 1995.

godine, i tu su u njoj živjeli do 2006. godine, kada su preselili u drugu zgradu u S.. Tijekom navedenog perioda dok je tu živio, a i kasnije, primijetio je da postoji neka reklama na pročelju navedene zgrade. Međutim, ne zna koje su to reklame, tko ih je tamo postavio, temeljem čega i na koji način. Ništa mu nije poznato, niti ga je zanimalo, niti se o tome raspitivao, niti mu je netko o tome nešto pričao. Zna da je B. bio predstavnik stanara u predmetnoj zgradi, a danas je to V..

Pregledom izvatka iz zemljišne knjige od 10. lipnja 2013.g., Z.U. 13353 k.o. S., upisana je čestica zgrade 5298 kao stambena zgrada, … površine 369 m2. U vlasničkom listu je na visokom prizemlju upisan stan u vlasništvu Č.

V.. Na drugom katu lijevo upisan je stan u suvlasništvu K. J., K. M. i K. K.. Na trećem katu lijevo upisan je stan u vlasništvu S.

A.. Na trećem katu desno upisan je stan u vlasništvu Š. A.. Na visokom prizemlju lijevo upisan je stan u vlasništvu B. A.. Na prvom katu desno upisan je stan u vlasništvu V. J.. Na drugom katu desno upisan je stan u suvlasništvu

K. S. i A. Ž.. Na drugom katu lijevo upisan je stan u vlasništvu R. D.. Na prvom katu lijevo upisan je stan u suvlasništvu Č. M., B. D., G. S.. Na drugom katu desno upisan je stan u vlasništvu B.

I.. Na sporednoj prostoriji u podrumu desni ulaz upisan je kao vlasnik T. S.. Na stanu (garsonijeri), sjeverni ulaz u zgradu, na visokom prizemlju, prvi desno upisano je vlasništvo O. B.. U prostoriji u podrumu lijevi ulaz, desno upisana je L. Z.. Na stanu na trećem katu lijevo upisan je kao vlasnik I. Ž.. U prizemlju, ulaz prvi upisan je kao vlasnik stana B. Z.. Na prvom katu, ulaz prvi upisan je kao vlasnik stana J. T.. Na trećem katu, južni ulaz upisana je kao vlasnik stana M. M.. Na sporednoj prostoriji u podrumu, desni ulaz, druga lijevo upisana je suvlasništvo P. M. i P. M., te na stanu na drugom katu desno, upisano je suvlasništvo S. K., J. G. i

N. M..

Uz Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanje zgradom u S., … od 23. srpnja 2008.g., dostavljen je popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim

udjelima zgrade ... Kao suvlasnici zgrade … su navedeni M.

M., S. M., R. D., B. I., D. B., J. V. i B.

J. – svaki za suvlasnički udio površine od 10,0840% ili 6000/59500 dijela, te S. M., R. D., Č. M., L. Z., T. S. za suvlasnički

dio površine od 3,361% odnosno 2000/59500 dijela. Na prvom katu navedene zgrade kao suvlasnici su navedeni S. D. kao suvlasnica površine 10,0840%, odnosno 6000/59500 dijela i P. M. i M. za suvlasnički dio površine od 2,5210 %, odnosno 1500/59500 dijela.

Pregledom Izvješća o vještačenju sudskog vještaka J. B. od 8.

prosinca 2016.g., sačinjenog na okolnost utvrđivanja iznosa štete zbog nenaplaćenog zakupa reklame L. po ugovoru od 14. srpnja 2008., za razdoblje od 23. prosinca 2008.g., do 22. studenoga 2011.g., proizlazi mišljenje kako je tužitelju šteta nastala od navedenog datuma zbog nenaplaćenog zakupa reklame L. po Ugovoru od 14. srpnja 2008.g., i iznosila bi 205.140,09 kuna. Zakonske zatezne kamate obračunate na štetu od dana dospijeća plaćanja, pa do 23. prosinca 2011.g., iznosila bi 41.825,44 kune. Navedenom vještačenju tuženici su se usprotivili i istaknuli primjedbe.

Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. T. od 18. travnja 2018.g.,

provedenog na okolnost potpisa tužene M. S. je li svojom rukom potpisala spornu suglasnost (l.s. 204) za najam fasade zgrade … u S., proizlazi

da sporni parafni potpis koji se nalazi na suglasnosti od 30.03.2005.g., uz red. br. 8 i ime „M. S.“ nije ispisan rukom M. S., već gotovo sigurno rukom one

iste osobe koja je ispisala potpise uz ime „M. S.“ na ispravama na listu 46 A i 50 D spisa, oba nastala 2008.godine. Na pisani nalaz i mišljenje navedene vještakinje stranke nisu imale prigovora i primjedbe, pa ga sud u cijelosti prihvaća kao stručan i argumentiran.

Tužitelj predmetnom tužbom traži naknadu štete koju je navodno pretrpio ponašanjem tuženika, i to štetu zbog nenaplaćenog zakupa reklame L. po ugovoru od 14. srpnja 2008.g., i to za razdoblje 23. prosinca 2008.g., do podnošenja tužbe 22. studenoga 2011.g., kamate na navedeni iznos obračunate za razdoblje od 23. prosinca 2008.g., do 22. studenoga 2011. godine. Nadalje, potražuje naknadu štete za povredu ugleda tvrtke temeljem odredbe čl. 1100. st. 3. ZOO/05.

Među strankama tijekom postupka je sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka, osnova odgovornosti tuženika, te visina potraživanja.

Među strankama je nesporno da su tužitelj i Suvlasnici zgrade … u

S., zastupani po predstavniku suvlasnika zgrade I. B. 1. rujna 2007.g., zaključili Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe (l.s.6,7) kojim nastavljaju poslovnu suradnju započetu 5. rujna 1997.g., temeljem koje će tužitelju biti omogućen nastavak komercijalnog korištenja južnog pročelja u svrhu isticanja reklama, uz plaćanje godišnje novčane naknade. Ugovorena je visina godišnjeg korištenja, unaprijed, na žiro-račun zgrade u fond zajedničke pričuve, u iznosu od 1.200 Eura u kunskoj protuvrijednosti. Početak trajanja ovog ugovora je dan isteka prethodnog ugovora tj. 5. rujna 2007.g., za vremenski period od deset godina sa pravom prvenstva pri njegovom produženju. Prema aneksu navedenog ugovora koji je zaključen 5. lipnja 2008.g., izmijenjen je čl. 1. Ugovora od 1. rujna 2007.g., te čl. 6. kojim se ugovara vremenski rok od 1 godine uz mogućnost produljenja za svaku slijedeću godinu, maksimalno do 10 godina. Tužitelj tijekom postupka tvrdi kako je iste potpisao ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade I. B. na temelju ovlaštenja odnosno suglasnosti suvlasnika zgrade … od 30. ožujka 2005.godine.

Među strankama je sporno da li su ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., i Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., temeljem kojih tužitelj od tuženika potražuje naknadu, pravno valjane isprave i proizvode li iste prava i obveze za stranke iz ovog ugovornog odnosa, odnosno je li navedene isprave zaključio ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade u S., koji je potpisao navedene isprave.

Ovaj sud je cijenio da iz provedenih dokaza (iskazi tužene J. B.,

M. M., Ž. V.) proizlazi da je predstavnik suvlasnika I. B. smijenjen

na sastanku suvlasnika 31. 05. 2008. godine, te da je kao novi predstavnik suvlasnika izabran V. J., a iz toga proizlazi da nije mogao zaključiti aneks ugovora sa tužiteljem dana 05. 06. 2008. godine.

U odnosu na raniji ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 01. rujna 2007. godine, ovaj sud je cijenio da se radi o pravnom poslu koji predstavlja poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (izvanredni poslovi), pa je za takav pravni posao trebala suglasnost svih suvlasnika, a iz provedenih dokaza proizlazi kako suglasnost nisu dali svi suvlasnici zgrade, niti je postojala suglasnost suvlasnika koja je potrebna kod redovitog upravljanja. Tuženici su uz podnesak od 07.09.2017.g., dostavili dokaze tko je sve bio suvlasnik predmetne zgrade u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora. Iz navedenih dokaza proizlazi kako I. B. nije imao dovoljan broj (postotak) potpisa suvlasnika predmetne zgrade koji su mu dali suglasnost za potpis kako osnovnog Ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., tako ni aneksa tog ugovora od 5. lipnja 2008.godine.

Iz rješenja OS u Splitu br. Z-4921/96-NJ od 30. lipnja 2006.

godine, te kupoprodajnog ugovora od 01. 06. 1995. godine, zaključenog između V. J., kao prodavatelja, te J. i M. P., proizlazi da su u spornom razdoblju suvlasnici u predmetnoj zgradi bili M. i M. P., te da su se i oni morali pitati i dati suglasnost na zaključenje bilo kakvog ugovora, pa tako i eventualno za najam fasade. Također iz rješenja OS u Splitu Z-2942/89-

IT/IT od 19. rujna 1990. godine i kupoprodajnog ugovora zaključenog između B. M. kao prodavateljice i L. Z. kao kupca, proizlazi da je u navedenom razdoblju suvlasnik zgrade bila i Z. L. koja je također trebala biti pitana i dati suglasnost kod zaključenja ugovora o najmu fasade, a ona nije konzultirana niti je dala suglasnost, kao ni M. i M. P..

Predmetna zgrada se sastoji od 19 etaža anagrafske oznake …. u S., označena kao čest. zgr. 5928, upisana u z.k ulošku 13353 k.o. S. –

etažno vlasništvo s neodređenim omjerima. Prema stanju na dan 1. rujna 2007.g., vidljivo je da je površina cijele zgrade svih etažnih dijelova 915,09 m2, a ukupna površina svih etaža u vlasništvu potpisnika Suglasnosti od 30. ožujka 2005.g., je 145,32 m2 (29,065 m2 u vlasništvu tužene J. B. + 58,13 m2 u vlasništvu tuženika D. R. + 58,13 m2 u vlasništvu tužene M. M.), što predstavlja 15,88 % cijele nekretnine (145,325 m2 : 915,09 m2 = 15,88 %), a što ne čini niti ½ vlasništva navedene zgrade. Sve da se navedenom postotku doda i vlasništvo potpisnika navedene Suglasnosti od 30.03.2005.g., odnosno kada bi se dodala površina 10. etaže; 1. stan na II. katu u površini 58,13 m2, ranijeg predstavnika suvlasnika I. B. koji je potpisao Suglasnost od 30. ožujka 2005.g., i koji je potpisao predmetni Ugovor o zakupu od 1. rujna 2007.g., (iako je imenovani zaključio Ugovor o darovanju od 7. svibnja 2007.g., koji je ovjeren kod JB I. R. 9. svibnja 2007.g., pod brojem OV-824/07, darovao

cijelu etažu I. B. i koji je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik navedene etaže, a isti nije potpisao navedenu Suglasnost, te se površina njegove etaže ne bi trebala uzeti u obzir prilikom obračuna potrebnih glasova – postotaka), i tada bi bilo vidljivo da bi površina cijele zgrade (svih etažnih dijelova) 915,09 m2 u odnosu na površinu svih etaža u vlasništvu potpisnika navedene Suglasnosti od 30. ožujka 2005.g., činila tek 22,23% cijele nekretnine (145,325 m2 + 58,13 m2 = 203,45 m2), a što opet ne bi dostizalo ½ vlasništva navedene zgrade.

Kada bi se uzelo u obzir samo vlasništvo etaža u zgradi anagrafske oznake … sa stanjem na dan 1. rujna 2007.g., za ocjenu valjanosti Ugovora o zakupu od 1. rujna 2007.g., vidljivo je da je površina cijele zgrade … (svih etažnih dijelova u toj zgradi) 453,91 m2, a ukupna površina svih etaža u vlasništvu potpisnika navedene Suglasnosti od 30. ožujka 2005.g., ukupno 145,32 m2, što bi činilo 32,01% zgrade … a što opet ne daje niti jednu polovinu vlasništva.

Čak kada bi se ukupna površina svih etaža u vlasništvu potpisnika navedene Suglasnosti od 30. ožujka 2005.g., dodala i površina 10. etaže ranijeg suvlasnika I. B. (mada se po stavu suda ne bi smjelo uzeti u obzir zbog ranijeg spomenutog ugovora o darovanju od 7. svibnja 2007.g.) vidljivo je da je površina cijele zgrade anagrafske oznake …, 453,91 m2, a ukupna površina svih etaža navedene zgrade u vlasništva potpisnika Suglasnosti od 30. ožujka 2005.g., daje 203,46 m2, što bi činilo 44,82 % navedene zgrade …, a što opet ne bi davalo ½ vlasništva navedene zgrade. Ovo sve sa stanjem na dan 1. rujna 2007. godine.

U odnosu na stanje vlasništva na dan 5. lipnja 2008.g., kada je sačinjen Aneks citiranog Ugovora, vidljivo je kako je površina cijele zgrade (svih etažnih dijelova) 915,09 m2, a da je ukupna površina svih etaža u vlasništvu potpisnika Suglasnosti od 30. ožujka 2005., 145,32 m2, (vlasništvo J. B., D. R. i

M. M.), što čini 15,88% cijele nekretnine. Kada bi se opet uračunao udio ranijeg suvlasnika I. B. (a što po stavu suda ne bi smjelo obzirom na spomenuti

Ugovor o darovanju od 7. svibnja 2007.g.). tada bi ukupna površina svih etaža u vlasništvu potpisnika navedene suglasnosti bila 203,45 m2, što bi davalo 22,23 % (203,45 m2:915,09 m2=0,2223333224 ili 22,23%) cijele nekretnine, a što opet ne bi davalo potrebnu ½ vlasništva cijele navedene zgrade.

Kada bi se radilo samo o vlasništvu etaža anagrafske oznake … iste zk. oznake sa stanjem na dan 5. lipnja 2008.g., ista situacija bi bila kao i na opisani postotak od 32,01 % u odnosu ukupne površine svih etaža u vlasništvu potpisnika Suglasnosti od 30. ožujka 2005.g., na površinu cijele zgrade …, kao što je to bilo i na dan 1. rujna 2007.g., a što opet ne bi dosezalo potrebnu ½ vlasništva. Ista je situacija i kada bi se eventualno dodala i površina predstavnika suvlasnika I. B., pa bi omjer ukupne površine svih etaža navedene zgrade anagrafske oznake … u vlasništvu potpisnika Suglasnosti od 30. ožujka 2005.g., prema površini cijele zgrade anagrafske oznake … bio 44,82 %, a što također ne

bi dosezalo ½ vlasništva zgrade.

Tijekom postupka je bilo sporno da li su svi potpisi na spomenutoj Suglasnosti od 30. ožujka 2005.g., istiniti, ili se radi o krivotvorenim potpisima. Iz provedenih dokaza proizlazi da potpisnik suglasnosti od 30. ožujka 2005.g., M. K. tada nije bio suvlasnik niti jedne etaže u predmetnoj zgradi. Također je temeljem grafološkog vještačenja utvrđeno kako M. S. koja se navodi kao potpisnica suglasnosti od 30. ožujka 2005.g., nije potpisala navedenu suglasnost.

Ovaj sud je cijenio da predmetni Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., koji je zaključen na rok od 10 godina, kao i Aneks tom Ugovoru od 5. lipnja 2008.g., predstavlja posao izvanrednog upravljanja zajedničkom stvari. Naime, prema čl. 87. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,

153/09 i 143/12, dalje ZV), osim za one poslove koji se i inače smatraju izvanrednim poslovima, za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, potreban je pristanak svih suvlasnika nekretnine.

Po stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju nije bilo za zaključenje predmetnog ugovora od 1. rujna 2007.g., potrebnog broja potpisa (suglasnosti), niti polovine suvlasnika predmetne zgrade, a trebali su biti uključeni svi suvlasnici zgrade, ne samo suvlasnici …, već suvlasnici cijele zgrade koja se nalazi na jedinstvenoj nepodijeljenom zemljišnoj čestici. Stoga je predmetni ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., pravno nevaljan i ne proizvodi pravne učinke. Također pravne učinke ne proizvodi ni Aneks tog ugovora od 5. lipnja 2008.g., koji je u ime tuženika potpisala neovlaštena osoba u svojstvu predstavnika suvlasnika (I. B.), jer je prethodno bio razriješen sa dužnosti predstavnika suvlasnika predmetne zgrade, te su suvlasnici izabrali i imenovali novog predstavnika u osobi Ž. V.. Dakle, pravni poslovi temeljem kojih tužitelj potražuje naknadu u ovom postupku su pravno nevaljali pravni poslovi, i isti ne proizvode nikakve obveze za tuženike u odnosu na tužitelja. Tužitelj stoga nema valjanu pravnu osnovu temeljem koje potražuje utužene iznose od tuženika. Ovaj sud stoga nije ni uzeo u obzir financijsko vještačenje J. B. provedeno na okolnost utvrđivanja iznosa štete zbog nenaplaćenog zakupa reklame L.-a, po ugovoru od 14. srpnja 2008.g. za razdoblje od 23.12.2008.-22.11.2011.godine.

Ovaj sud je osim navedenoga, i stava kako se za postavljanje reklamnog panoa, odnosno zakupa pročelja u reklamne svrhe na južnom pročelju zgrade u S., koja je sagrađena na čest. zgr. 5298 k.o. S., u konkretnom

slučaju radi o poslovima izvanredne uprave. Prema čl. 41. ZV-a, za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanju hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari), potrebna je suglasnost svih suvlasnika. U sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja. Prema ocjeni ovog suda proizlazi kako se korištenjem pročelja zgrade, neovisno o strani svijeta na način da se ističu reklame na pročelju zgrade, zadire u sam izgled zgrade u kom slučaju je riječ o poslovima izvanredne uprave o kojoj trebaju odlučiti svi suvlasnici zgrade, a u konkretnom slučaju to nije napravljeno. Prema čl. 39. st. 1. ZV-a, svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvari) zajedno s ostalim suvlasnicima. Kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuje se pravila o poslovodstvu bez naloga.

Ovaj sud je nadalje cijenio da tužitelj nije ničim dokazao da je pretrpio štetu zbog povrede ugleda firme u zatraženom iznosu od 40.000,00 kn.

U odnosu na potraživanje tužitelju u iznosu od 40.825,44 kn sa zatraženim zateznim kamatama od 22. studenoga 2011.g., ovaj sud je istaknuo kako se radi o potraživanju kamata na kamatu, a što nije dopušteno. Tužitelj je mogao zatražiti jedino procesnu kamatu na iznos od uglavičenja kamate od dana postavljanja takvog zahtjeva i to u sudskom postupku, i to isključivo u situaciji da su tuženici platili glavnicu sa zakašnjenjem, što nije u konkretnom slučaj, jer glavnica nije plaćena.

Osim toga, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je redovito ispunjavao obveze iz ugovora o zakupu, odnosno da je redovito podmirivao obvezu isplate zakupnine, a niti da je kompenzacijom ispunjavao tu obvezu. Tuženici su preko svog predstavnika uputili dopis tužitelju (3.10.2008.g.) da jednostrano raskidaju Ugovor o zakupu od 1. rujna 2007.g., zbog neplaćanja zakupnine.

U odnosu na navode tužitelja kako je u postupku kod ovog suda IIP-2489/08, dokazao da je legitimiran za vođenje ovog postupka, ovaj su je cijenio kako uspjeh tužitelja u parnici za smetanje posjeda koja se vodila pod navedenim poslovnim brojem ne može dati tužitelju pravo, legitimitet, niti pravnu osnovu za traženje naknade štete, već se pravo na posjed može utvrđivati i ostvarivati u posebnom postupku nezavisno od ishoda navedenog postupka za zaštitu posjeda.

Slijedom navedenog, Presudom ovog suda posl. br. Pnš-592/11 od 30. kolovoza 2018. god., tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan. Presudom ŽS u S. B., SS u P.

posl. br. 17 Gž-1047/2018-3 od 12. studenog 2020. god., žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, i u cijelosti potvrđena presuda ovog suda posl. br. Pnš-592/11 od 30. kolovoza 2018. godine.

U obrazloženju presude sudu drugog stupnja se navodi da tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje štetu u iznosima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, tvrdeći da je s tuženima kao suvlasnicima SZ

u S. imao zaključen Ugovor o zakupu južnog pročelja zgrade u svrhu isticanja reklama, te da su mu tuženici nezakonito dana 3. listopada 2008. godine, uputili dopis kojim raskidaju jednostrano Ugovor o zakupu iz razloga što tužitelj ne plaća uredno zakup.

Tužitelj već u tužbi ističe da je bio u zakupu pročelja zgrade …temeljem Ugovora o zakupu pročelja te zgrade za reklamne svrhe još od 1997.

godine, te da je prvi ugovor zaključen na 10 godina, da bi 1.9.2007. godine, produžili navedeni ugovor za daljnjih 10 godina.

Tuženi nisu u tijeku postupka ničim osporili da su bili u ovom pravnom odnosu s tužiteljem temeljem valjanih ugovora o zakupu, pa sama č injenica postojanja tih ugovora i valjanosti istih nije ničim dovedena u pitanje, dakle ova činjenica je među strankama nesporna, zbog čega je izlišno bilo provoditi brojne dokaze u postupku u pravcu valjanosti navedenih ugovora, a što se osnovano ukazuje žalbenim navodima tužitelja.

Među strankama je, dakle, bilo sporno isključivo da li su tuženi nezakonito otkazali tužitelju ugovor o zakupu i to zbog neplaćanja zakupnine.

Uvidom u Ugovor o zakupu od 1. rujna 2007.g., (strana spisa 6), u članku 7. ugovoreno je da početak trajanja ovog ugovora 5. rujna 2007.g., (dan isteka prethodnog ugovora), te da od toga datuma svake slijedeće godine korisnik (tužitelj) plaća svoju godišnju novčanu naknadu suvlasnicima po dogovorenom iznosu u članku 2. Ugovora.

Dakle, tužitelj kao korisnik iz navedenog Ugovora o zakupu bio je dužan 5. rujna plaćati ugovorenu godišnju zakupninu unaprijed za slijedećih godinu dana.

Tužitelj je još u tužbi naveo da je nakon zaprimanja otkaza ugovora o zakupu od strane tuženih od 3. listopada 2008.g., platio zakupninu tuženima na račun SU 3. prosinca 2008.g., i to za tri godišnje najamnine.

Odredbom članka 535. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje u tekstu: ZOO), predviđeno je da zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako zakupnik ne plati zakupninu ni u roku 15 dana pošto ga je zakupodavac pozvao na plaćanje.

Budući da tuženici kao zakupodavci nisu pozvali tužitelja na plaćanje zakupnine prije davanja otkaza ugovora o zakupu, a da je nesporno da je tužitelj tek 3. prosinca 2008.g., platio tri zaostale zakupnine, ovaj drugostupanjski sud smatra da je otkaz ugovora o zakupu dan valjano i da se, prema tome, nikako ne može smatrati nezakonitim, budući da tužitelj nije platio zakupnine u roku od 15 dana od zaprimanja otkaza.

Činjenica koju je tužitelj isticao tijekom cijelog postupka da nije znao kome uplatiti iznos ugovorene najamnine, ne dovodi u pitanje valjanost otkaza ugovora o zakupu jer je tužitelj mogao otvoriti i sudski polog za tu namjenu, račun kod banke na ime suvlasnika Velebitska 3 i slično, kako bi ispoštovao svoje ugovorne obveze.

Zbog svega gore iznesenog, jasno je da je za štetu koju je tužitelj pretrpio u vidu izmakle koristi (davanje u podnajam pročelja zgrade), kao i ostalu štetu koju potražuje, isključivo kriv sam tužitelj i da nema odgovornosti na strani tuženih, zbog čega je valjano odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom.

Prvostupanjski je sud donoseći pobijanu presudu pogrešno utvrđivao činjenice koje nisu bile od utjecaja na pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu (kao npr. brojne činjenice vezane za valjanost Ugovora o zakupu), čija valjanost među strankama uopće nije bila sporna, a kako je gore izneseno, te je slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak temeljem kojeg odbija tužbeni zahtjev, što se osnovano žalbenim navodima osporava.

Međutim, zbog gore navedenih razloga koje ovaj drugostupanjski sud iznosi u pravcu neosnovanosti tužbenog zahtjeva, valjalo je žalbu tužitelja temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

Naime, protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski je sud pravilno odlučio o troškovima postupka budući je tužitelj u cijelosti izgubio spor, temeljem članka 154. stavka 1. u svezi članka 155. ZPP, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12), pa je tako pravilno priznao troškove zastupanja na ročištima održanim 24. srpnja 2012., 6. lipnja 2013., 5. ožujka 2015., 27. travnja 2015., 13. svibnja 2015., 3. srpnja 2015., 21. ožujka 2016., 28. travnja 2016., 16. lipnja 2016., 27. rujna 2016., 16. ožujka 2017., 8. lipnja 2017., 8. rujna 2017., 16. studenog 2017., 7. lipnja 2018., te sastav podneska od 19. veljače 2018. u visini od po 5.000,00 kn (Tbr. 7. točka 1. OT), što ukupno daje iznos od 85.000,00 kn, koji treba uvećati za zastupanje više osoba (50% - Tbr.36. OT), što iznosi 42.500,00 kn, te PDV na navedeni iznos od 25%, što zbrojeno daje 159.373,00 kn. Nadalje je pravilno priznat trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 3.500,00 kn koji iznos je uvećan za pristojbu odgovora na tužbu u iznosu od 2.130,00 kn, dakle, sveukupni trošak od 165.005,00 kn, dok ostale zatražene troškove prvostupanjski sud nije priznao tuženicima iz razloga što neki od troškova nisu nastali (ročište za objavu presude), a troškovi sastava podneska od 16. ožujka i 7. rujna 2017.g., nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, budući su predani na ročištu održanom dana kada su i sastavljeni podnesci.

Rješenjem VS R. H. posl. br. Rev-642/2022-2 od

08. lipnja 2022. god., prihvaćena je revizija tužitelja, ukinute su presuda ŽS u SB, SS u P. posl. br. 17 Gž-1047/2018-3 od

12. studenog 2020. god., i presuda ovog suda posl. br. Pnš-592/11 od 30. kolovoza 2018. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

U odluci revizijskog suda se navodi da je rješenjem poslovni broj Revd- 789/2021-2 od 15. prosinca 2021.g., dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Proizvodi li pravne učinke otkaz ugovora o zakupu koji je zakupodavac dao zakupniku prije nego ga je pozvao na plaćanje dospjele, a neplaćene zakupnine?

Može li se otkaz ugovora o zakupu smatrati opomenom za plaćanje zakupnine?“.

Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju s prijedlogom ovom sudu da usvoji reviziju.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Pozivom na odredbu čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala nezakonitim otkazivanjem ugovora o zakupu južnog pročelja zgrade u svrhu isticanja reklame.

U revizijskom stadiju postupka, sporno je je li navedeni ugovor otkazan sukladno odredbi čl. 535. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj

35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) koja glasi:

„Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako zakupnik ne plati zakupninu ni u roku od 15 dana pošto ga je zakupodavac pozvao na plaćanje.“

Sud drugog stupnja zaključio je da je otkaz ugovora o zakupu dan valjano budući da tužitelj nije platio zakupninu u roku od 15 dana od zaprimanja otkaza.

Naime, u postupku je utvrđeno:

- da je na temelju ugovora o zakupu tužitelj kao korisnik iz navedenog ugovora bio dužan do 5. rujna plaćati ugovorenu godišnju zakupninu unaprijed za slijedeću godinu,

- da je tužitelj 3. prosinca 2008.g., isplatio tri godišnje najamnine nakon što je dana 3. listopada 2008.g., zaprimio otkaz ugovora o zakupu od strane tuženih.

Dakle, sud drugog stupnja implicite je zauzeo shvaćanje da je otkaz ugovora o zakupu od 3. prosinca 2008.g., predstavljao i poziv na plaćanje zakupnine, pa obzirom da je tužitelj tek 3. prosinca 2008.g., platio zakupninu, to je prema shvaćanju suda drugog stupnja, otkaz ugovora o zakupu dan valjano, budući da tužitelj nije platio zakupninu u roku od 15 dana od zaprimanja otkaza.

U odluci ovog suda poslovni broj Rev 90/2000-2 od 15. siječnja 2002.g., zauzeto je pravno shvaćanje da se otkaz ugovora o zakupu ne može smatrati opomenom za plaćanje zakupnine. Dakle, niti otkaz ugovora o zakupu kojeg su tuženici zaprimili 3. listopada 2008.g., ne može se smatrati pozivom na plaćanje zakupnine.

Slijedom toga, otkaz ugovora o zakupu koji je zakupodavac dao zakupniku prije nego ga je pozvao na plaćanje dospjele, a neplaćene zakupnine ne proizvodi pravne učinke pozivom na odredbu čl. 535. st. 1. ZOO.

Stoga je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, međutim kako zbog pogrešne primjene materijalnog prava nije bilo moguće preinačiti presudu, jer iz utvrđenja suda drugog stupnja se ne može utvrditi postoje li ostale pretpostavke za nastanak odnosa odgovornosti na štetu, to je pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Tijekom ponovno provedenog postupka, tuženici na raspravnom ročištu dana 20. travnja 2023. god., navode da su u podnesku od 07.09.2017.g., iznijeli više prigovora u pogledu valjanosti osnovnog ugovora u zakupu i Anexa ugovora u zakupu, na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje. Prvostupanjski sud je u ranijem postupku svoju presudu zasnovao na samo jednom od više istaknutih prigovora tuženika, dok ostale prigovore nije niti raspravljao. Navode da su revizijskim rješenjem VSRH ukinute, kako drugostupanjska, tako i prvostupanjska presuda, stvar je vraćena na početak, a iz obrazloženja ukidnog revizijskog rješenja proizlazi da se iz utvrđenja sudova nije moglo utvrditi postoje li ostale pretpostavka za nastanak odnosa odgovornosti na štetu, radi čega je predmet i vraćen prvostupanjskom sudu da to utvrdi. Stoga prvostupanjski sud u nastavku dokaznog postupka treba raspraviti sve istaknute prigovore tuženika.

Tuženici su u dokazne svrhe priložili za sud izvorniku, a za pun. tužitelja preslik izjave I. B., koji je bio predstavnik suvlasnika, i koji je u ime tuženika potpisivao ugovore o zakupu na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje. Ovaj svjedok dijametralno suprotno od onoga što je iskazivao u ranijoj izjavi koja se nalazi u spisu, i u svom iskazu pred sudom, tvrdi upravo ono što su tuženici isticali tijekom postupka, a što će sud vidjeti kad pročita izjavu i usporedi je sa njegovim ranijim iskazom i izjavom koja se nalazi od ranije u spisu, a posebno se ističe da je ovaj svjedok u ovoj novoj izjavi priznao da je Anex osnovnog ugovora potpisao nakon što je već smijenjen sa mjesta predstavnika tuženika, i da je sve to znao tadašnji direktor tužitelja S. P., ali da je usprkos tome inzistirao da se potpiše Anex ugovora na kojem tužitelj bazira svoj tužbeni zahtjev. Kako se radi o starom predmetu prije 01.04.2013.g., u ovom predmetu se mogu predlagati novi dokazi, pa tuženici predlažu da se u nastavku dokaznog postupka ponovno pozove i sasluša kao svjedok spomenuti I. B., da se konačno izjasni na ove sporne okolnosti.

Tužitelj se na istom ročištu protivi i osporava navode tuženika, ističe kako se u ovom postupku tužitelj već ranije detaljno očitovao na iznesene prigovore tuženika u pravcu valjanosti predmetnih ugovora, koji su svi ugovori bili u cijelosti materijalizirani i poštivani, te u istima nije ništa bilo sporno. U odnosu na izjavu koju je na današnjem ročištu priložio pun. tuženika, istaknuti je da je gotovo pa neviđeno u pravnoj praksi da osoba koja je svjedočila pred sudom, te bila upozorena na posljedice davanja lažnog iskaza, sada ovjerava izjavu u kojoj navodi dijametralno suprotne navode, pa se u tom pravcu tužitelj izjašnjava da se očito radi o nevjerodostojnoj osobi kojoj sud nakon ovakvog postupanja ni ne može pokloniti vjeru, te se stoga protivi ponovnom pozivanju istog, a sve u svjetlu njegovoga postupanja, kako prema sudu, tako i prema strankama u ovom postupku.

Tuženici potom na istom ročištu navode da je u spis predana izjava I. B., koja je ovjerena kod J. M. P. dana 14.03.2023., pod brojem Ov-

1692/23, pa kako je u spis predao izvornik te izjave, ne bi trebalo biti sumnje u vjerodostojnost onoga što je u izjavi napisano. S obzirom da je upravo I. B. jedan od stanara u zgradi u S., te da je Ugovor i Anex ugovora o

zakupu potpisao predstavljajući se kao predstavnik suvlasnika, jasno je da činjenica je li bio ovlašteni predstavnik suvlasnika, i da li je to u vrijeme potpisivanja ugovora znao tadašnji direktor tužitelja, odlučna činjenica za ovaj spor, koju sud mora nedvojbeno utvrditi. Stoga se ukazuje potreba za dopunskim saslušanjem navedenog svjedoka I. B. na navedene okolnosti.

Tužitelj potom u odnosu na prednje navode ističe kako sud sasvim sigurno ne može utvrditi pravo stanje stvari temeljem iskaza osobe koja takav iskaz mijenja kako mu se prohtije svako nekoliko godina, pa je pitanje kakva bi istina ovog svjedoka bila dogodine, kakva sutra, a kakva je bila pred ovim sudom kada je bila upozorena na posljedice lažnog davanja iskaza pred ovim sudom.

U podnesku od 11. svibnja 2023. god., tužitelj navodi da je Rješenjem VS RH-e pod br. Rev-642/22 od 8. lipnja 2022. godine, prihvaćena revizija tužitelja, te je ukinuta presuda suda I stupnja Pnš-592/11 i presuda ŽS u Slavonskom Brodu Gž-1047/2018.

Na stranici 3. pod točkom 13. i 14., Vrhovni sud je dao pravni stav. Sud I stupnja zasigurno poznaje pravo. Dakle, tu je navedeno da – niti otkaz Ugovora o zakupu kojeg su tuženici zaprimili 3. listopada 2008. godine, ne može se smatrati pozivom na sklapanje zakupnine, što je citat iz Odluke VSRH Rev-90/2000 od 15. siječnja 2002. godine.

Slijedom toga, kako to presuda u ovom predmetu kaže, otkaz ugovora o zakupu koji je zakupodavac dao zakupniku prije nego ga je pozvao na plaćanje dospjele, a neplaćene zakupnine, ne proizvodi pravne učinke, a sve pozivom na odredbu čl. 535 st. 1. ZOO.

Vrhovni sud ipak nije preinačio odluku, o čemu je navedeno u točki 14. rješenja.

U ponovljenom postupku, gle čuda, tuženi pribavljaju ovjerenu izjavu I. B., nadnevka 14. ožujka 2023. godine.

Moli se sud izvršiti uvid u izjavu I. B. od 2. travnja 2015. godine u ovom postupku. Neka se komparira izjava pred OS u Splitu sa

pisanom, pripremljenom izjavom koja je ovjerena dana 14.3.2023. godine. Postavlja se pitanje čemu i kome vjerovati.

Da bi kvalitetno i savjesno bio vrednovan iskaz pojedinog svjedoka, sud je dužan razmotriti sve dijelove tog iskaza i utvrditi ima li kakvih odstupanja, da bi tek potom procijenio značaj tih postupanja i valjano zaključio radi li se o vjerodostojnom i pouzdanom iskazu.

Iskaz kojeg je svjedok dao kratko vrijeme u odnosu na određeni period, uvijek ima veću težinu i objektivnost od iskaza kojeg bi dao po proteku vremena. To je posve logično, životno opravdano.

Jasno, tužitelju ne pada na pamet bilo kakvo izjednačavanja vrijednosti iskaza pred sudom datog 2.4.2015.g., i onoga što je navedeno u izjavi od 14.3.2023. godine, koja izjava je predana u sudski spis. Izjava nikako ne može imati ni približnu težinu iskaza pred sudom.

U Kaznenom zakonu, glava 29, među kaznenim djelima protiv pravosuđa u čl. 305. navedeno je što se smatra kaznenim djelom – davanjem lažnog iskaza. Tu su propisane iznimno velike zatvorske kazne. Kada se sagleda raspravni zapisnik od 2. travnja 2015. godine, jasnim proizlazi da je sud uredno upozorio svjedoka na dužnost kazivanja istine.

Sada, skoro 10 godina nakon toga, pokušava se ponovno pozivati svjedoka, što zaista nema nikakvog zdravorazumskog opravdanja, i što je apsolutno neprihvatljivo po svim kriterijima vođenja postupka.

Stoga, tužitelj smatra da nema nikakve potrebe bilo kakvo daljnje raspravljanje u ovom postupku, a u odnosu na izvođenje verbalnih dokaza, jer su svi ti dokazi izvedeni, uostalom, to se može zaključiti i iz obrazloženja Vrhovnog suda u točki 14 rješenja, pa se predlaže zaključiti raspravljanje i presuditi prema stanju u spisu.

Na raspravnom ročištu dana 25. svibnja 2023. god., tuženici navode da tužitelj nije dokazao pravni osnov za tužbu, koji zasniva na Ugovoru o zakupu pročelja u reklamne svrhe zgrade … od 01.09.2007.g., i Aneksu tog ugovora od

05.06.2008. jer iz stanja spisa proizlazi da su navedene isprave ništetne a Anex moguće i nepostojeći. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tuženici i nju osporavaju. Tužitelj je štetu zatražio za razdoblje od 23.12.2008.g., do podnošenja tužbe 22.11.2011.g., na temelju Ugovora o zakupu pročelja za isticanje poslikane reklame od 14.07.2008.g., u površini 130 m2 (10 m x 13 m), dok u Sporazumu sa G. o naknadi za reklamiranje do 19.05. 2008.g., za razdoblje od 1.1.2008.g., do 31.12.2008.g., ima odobrenje za površinu od svega 35 m2 (7x5m) za mjesečnu naknadu od 5 kn/m2 ili 175 kn/mj., dok za daljnje razdoblje nakon toga od 01.01.2009.g., pa ubuduće uopće nema odobrenje G. za postavljanje reklame. Također tužitelj nema odobrenje od Grada niti za isticanje svjetleće reklame, premda je u Ugovoru o zakupu sa L. (čl. 5 ugovora) ugovorena svjetleća reklama i korištenje električne energije. Ukoliko bi Antex ugovora od 05.06.2008.g., bio pravno valjan, a nije jer je ništetan, zakup fasade za reklamu bi bio svega na godinu dana, dok je tužbeni zahtjev postavljen na 3 godine. Konačno tužitelj je tužbu i tužbeni zahtjev postavio tako da u naknadi štete potražuje i PDV što po zakonu ne može potraživati jer je obveznik PDV, te je naknadu štete eventualno mogao postaviti isključivo na čistoj dobiti, na način da od ostvarenih prihoda na temelju ugovora sa L. odbije sve troškove koje je po tome imao, a sve maksimalno za godinu dana. Također, tužitelj nije imao ovlasti niti od G. S., a niti od suvlasnika Zgrade … ni … za postavljanje skele na prostoru dvorišta, pa nije jasno

zašto je uopće isticao da ga tuženici u postavljanju te skele neovlašteno ometaju, kada je ta skela uklonjena po nalogu komunalnog redara G. S..

Tužitelj na istom ročištu navodi da se protivi i osporava sve prednje navode tuženika. Ističe kako tijekom cjelokupnog postupka tuženici prvo pokušavaju dokazati da su raskinuli, odnosno otkazali predmetni ugovor o zakupu, da bi sada kada VSRH utvrđuje da predmetni ugovor nije valjano otkazan, počeli tvrditi da je isti ništetan, što je posve netočno.

Tuženici potom poriču navode tužitelja, navodeći da ono što je rečeno naprosto nije točno. U tom smislu još jednom upućuju kako tužitelj, a tako i sud na sadržaj svog podneska od 06. 09.2017.g., koji je kod suda zaprimljen 07.09.2017.g., u kojim su detaljno elaborirani svi prigovori u pogledu ništetnosti, kako osnovnog ugovora o zakupu tako i Anexa ugovora.

Na raspravnom ročištu dana 29. rujna 2023. god., tuženici u odnosu na podnesak tužitelja od 11. svibnja 2023. god., ističu da se radi o jednostranom viđenju stvari od strane tužitelja koje nije objektivno. Prvenstveno se ističe da je u točci 14 obrazloženja ukidnog revizijskog rješenja navedeno da po VSRH u spisu ne postoje ostale pretpostavke za nastanak odnosa odgovornosti za štetu, a na tužitelju je teret dokaza, posebno zbog činjenica koje su tuženici iznijeli u svom podnesku od 07. rujna 2017. god., i onih iznesenih na ročištu održanom 25. svibnja 2023. godine, a posebno što sve te iznesene činjenice i prigovore potvrđuje izjava predloženog svjedoka I. B. od 14. ožujka 2023.g., a tuženici smatraju da je nužno u nastavku postupka ovog svjedoka ponovno pozvati i saslušati, jer je u svakom slučaju njegov prvi iskaz "kontaminiran", te sud na istom nikako ne može osnovati odluku u ovom predmetu, posebno što se svi drugi dokazi protive stajalištima i tvrdnjama tužitelja. Posebno ističu da se je predloženi svjedok I. B. izjasnio u izjavi od 14. ožujka 2023.g., o razlozima zašto je ranije u sudskom postupku drugačije iskazivao (pogledati 3. pasus na drugoj stranici njegove izjave).

Tužitelj na istom ročištu osporava i protivi se prednjim navodima tuženika. Navodi da se je u odnosu na prijedlog za saslušanjem svjedoka I. B. detaljno očitovao na raspravi od 20. travnja 2023. god., pa ustraje u takvom očitovanju odnosno u protivljenju tom dokaznom prijedlogu.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 322 st. 1, da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu R. H., prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

U odredbi čl. 326 st. 1 ZOO-a, propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.

U odredbi čl. 327 st. 1 ZOO-a, propisno je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da predmetni Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., i Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., nisu sklopljeni uz potpis, odnosno suglasnost svih suvlasnika predmetne stamben zgrade, pa čak niti uz potpis, odnosno suglasnost većine suvlasnika predmetne stambene zgrade.

U svojoj presudi posl. br. Pnš-592/11 od 30. kolovoza 2018. god., ovaj sud je izričito naveo da je među strankama sporno da li su Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., i Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., temeljem kojih tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete, pravno valjane isprave i proizvode li iste prava i obveze za stranke iz ovog ugovornog odnosa, odnosno je li navedene isprave zaključio ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade u S., koji je potpisao navedene isprave.

No, neovisno o tome, činjenica da među strankama nije sporno samo sklapanje Ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., i Aneksa ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., nikako ne može imati za posljedicu konvalidaciju predmetnog Ugovora i Aneksa ugovora, a ovo osobito i stoga što je činjenica sklapanja ovih pravnih poslova tijekom postupka nesporna između tužitelja i tuženika pod 1-pod 6, dakle, svega šest suvlasnika predmetne stambene zgrade od postojećih trinaest, a kako to proizlazi iz priloženog Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju zgradom u S., od

23. srpnja 2008. g., uz priloženi popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima zgrade u S..

Ovaj sud stoga ostaje pri svojem pravnom stajalištu da su Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., i Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., a na kojim ugovorima tužitelj temelji predmetno potraživanje iz osnova naknade štete, pravni poslovi sklopljeni protivno prisilnim propisima, a time i ništetni pravni poslovi u smislu citirane odredbe čl. 322 st. ZOO-a, pa je samim time posljedično neosnovano i predmetno potraživanje.

Osim toga, ovaj sud je u svojoj presudi posl. br. Pnš-592/11 od 30. kolovoza 2018. god., utvrdio i daljnji razlog zbog kojih pravne učinke ne proizvodi predmetni Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., i to stoga što je isti u ime tuženika potpisala neovlaštena osoba u svojstvu predstavnika suvlasnika (I. B.), jer je svjedok I. B. prethodno bio razriješen sa dužnosti predstavnika suvlasnika predmetne zgrade, te su suvlasnici izabrali i imenovali novog predstavnika u osobi tuženika pod 6 Ž. V., pa tuženici tijekom ponovno provedenog postupka bespotrebno upiru u sadržaj naknadno sastavljene pisane Izjave svjedoka I. B. od 14. ožujka 2023. godine.

Konačno, a sve kada bi predmetni Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., i Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., i proizvodili pravne učinke, valja primijetiti da se u priloženoj Izjavi o otkazu ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., koji je potpisan od strane suvlasnika zgrade (M. M., D. R., D. B., J. B.,

M. S., I. B., J. V., M. K.), i koju je tužitelj zaprimio

dana 15. 10. 2007. god., a u kojoj se tužitelju izjavljuje otkaz predmetnog Ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., i to zbog njegovog nepridržavanja odredaba citiranog ugovora o plaćanju zakupnine za korištenje južnog pročelja zgrade u svrhu isticanja reklama, i to odredbe čl. 2. Ugovora o visini zakupnine/godišnje novčane naknade i odredbe čl. 7. st. 2. Ugovora o dospijeću zakupnine/godišnje novčane naknade, izričito navodi da tužitelj kao korisnik ni nakon višekratnih upozorenja nije platio zakupninu/godišnju naknadu iako je tu obvezu preuzeo ugovorom.

Tužitelj, a niti bivši zakonski zastupnik tužitelja tijekom postupka nisu osporili sadržaj priložene Izjave o otkazu ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., koja je datirana 3.10.2008.g., u dijelu u kojem se navodi da je tužitelj kao korisnik bio višekratno upozoravan da nije platio zakupninu/godišnju naknadu iako je tu obvezu preuzeo ugovorom, iz čega bi proizlazilo da su prethodna upozorenja tužitelju glede neplaćanja zakupnine/godišnje naknadu iako je tu obvezu preuzeo ugovorom, među strankama nesporna.

Uostalom, na činjenicu da je tužitelj kao korisnik bio od strane suvlasnika predmetne stambene zgrade prethodno upozoravan da nije platio zakupninu/godišnju naknadu iako je tu obvezu preuzeo ugovorom, nedvojbeno ukazuje i samo sklapanje predmetnog Aneksa ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., (l.s. 52), u kojoj zbog nepostojanja računa zajedničke pričuve zgrade suvlasnika zgrade .,.. i nepripadanja nijednoj firmi za obavljanje i održavanje zgrada, ugovorne strane dogovaraju radove popravaka i bojanja svih vanjskih dijelova zgrade, da će troškove tih radova platiti tužitelj kao Korisnik, te da će trošak obavljenih radova biti kompenziran tužitelju kao Korisniku kroz vremenski rok korištenja isticanja reklame na južnom pročelju predmetne stamben zgrade.

Naime, ovaj sud cijeni da predmetni Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., zasigurno ne bi bio niti sklopljen između tužitelja kao korisnika, i potpisan od strane svjedoka I. B. kao predstavnika suvlasnika, a da tužitelj prethodno nije bio usmeno upozoravan i pozivan od strane suvlasnika predmetne stambene zgrade glede neplaćanja zakupnine/godišnje naknadu iako je tu obvezu preuzeo ugovorom, a sve u smislu poziva na plaćanje zakupnine u smislu odredbe čl. 535 st. 1 ZOO-a.

Dakle, sve kada bi predmetni Ugovor o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., i Aneks ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 5. lipnja 2008.g., i proizvodili pravne učinke, isti Ugovori na kojima tužitelj temelji predmetno potraživanje, valjano su otkazani temeljem priložene Izjave tuženika o otkazu ugovora o zakupu pročelja u reklamne svrhe od 1. rujna 2007.g., a koja Izjava je datirana 3.10.2008. godine.

Ovaj sud, a radi suvišnog ponavljanja u cijelosti ostaje i pri ostalim navodima iz obrazloženja prethodno donijete presude posl. br. Pnš-592/11 od 30. kolovoza 2018. godine.

Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je i nakon ponovno provedenog postupka u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je bez daljnjeg raspravljanja valjalo donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se prema odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" br. 142/12 i dr.) te je tuženicima obistinjen trošak sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima od 24. srpnja 2012., 6. lipnja 2013., 5. ožujka 2015., 2. travnja 2015., 13. svibnja 2015., 3. srpnja 2015., 21. ožujka 2016., 28. travnja 2016., 16. lipnja 2016., 27. rujna 2016., 16. ožujka 2017.– svaka radnja po 5.000,00 kn, zastupanja na ročištima od 8. lipnja 2017., 8. rujna 2017., 16. studenoga 2017., 7. lipnja 2018., te sastav podneska od 19. veljače 2018. – svaka radnja po 5.000,00 kn, zastupanja na ročištima od 20.travnja 2023., 25. svibnja 2023., i 29. rujna 2023. – svaka radnja po 5.000,00 kn, što daje iznos od 100.000,00 kn koji treba uvećati za zastupanje više osoba (50%) – 50.000,00 kn, te PDV 25% (37.500,00 kn) što zbrojeno daje 187.500,00 kn. Navedenom iznosu treba dodati u cijelosti obistinjeni trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 3.500,00 kn, što zbrojeno daje iznos od 191.00'0,00 kn (ostatak od 1.500,00 kn za ovo vještačenje će se vratiti tuženicima sa pologa suda), koji iznos treba uvećati za sudsku pristojbu odgovora na tužbu u iznosu od 2.130,00 kn što ukupno zbrojeno daje iznos od 193.130,00 Kn / 25.632,76 Eur. Tuženicima nije priznat trošak popisan za ročište za objavu od 28. travnja 2017. jer isto nije održano, trošak sastava podnesaka od 16. ožujka i 7. rujna 2017., jer su isti predani na ročištima za koje je tuženicima već priznat parnični trošak, kao ni popisani trošak ročišta za objavu od 30. kolovoza 2018., i ročišta od 17. 03. 2023., jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka.

U Splitu, 10. studenog 2023. godine.

S U D A C

Živomir Topić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1-pod 6