Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 P-13/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec u pravnoj stvari tužitelja ADRIA RIJEKA d.o.o., Užarska 28, Rijeka, OIB: 07638053150, (kao pravni slijednik ranijeg tužitelja HYPO GROUP d.o.o., Užarska 28, Rijeka, OIB:04938014535), zastupanog po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, nakon zaključene glavne rasprave 26. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Alena Ivkovića i punomoćnika tuženika Hrvoja Klišanića, radi utvrđenja osnovnosti osporavanja, dana 10. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tuženikove tražbine i da ne postoji tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od 20.038.051,79 kn vjerovnika OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833 spram stečajnog dužnika ZLATNO JEZERO d.o.o. u stečaju, Koprivnica, Trg bana Josipa Jelačića 9, OIB. 98142941747 u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-460/2018. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućoj od dana donošenja presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 236.586,75 eura/1.782.562,87 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 10. studenog 2023., kao dana donošenja presude po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 12.268,25 eura/92.435,13 kuna tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio 12. ožujka 2020. tužbu radi utvrđenja osnovnosti osporavanja u kojoj u bitnome navodi kako je u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom ZLATNO JEZERO d.o.o. u stečaju, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-460/2018 tuženik prijavio tražbinu koju je stečaji upravitelj priznao na ispitnom ročištu kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 20.038.051,79 kn, a koju je na istom ispitnom ročištu osporio tužitelj kao stečajni vjerovnik. Obzirom je tužitelj osporio tražbinu tuženika priznatu po stečajnom upravitelju, rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St- 460/2018 od 6. ožujka 2020., tužitelj je kao osporavatelj točkom 2. izreke rješenja upućen da u roku od 8 dana od pravomoćnosti pokrene parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja prijavljene tražbine za iznos osporene tražbine od 20.038.051,79 kn. Tužitelj ističe kako tuženik prema stečajnom dužniku nema imovinsko-pravnu tražbinu drugog višeg isplatnog reda u priznatom iznosu od 20.038.051,79 kn, a obzirom je iz isprava dostavljenih uz prijavu tražbine vidljivo da stečajni dužnik nije ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu, dodatka ugovoru o kreditu, kao niti općeg ugovora i sporazuma o osiguranju, odnosno da isti nije korisnik kredita, iz čega proizlazi da tuženik nije osobni vjerovnik stečajnog dužnika za imovinskopravnu tražbinu prijavljenu s tog osnova. Prema odredbi čl. 257. SZ prijavu tražbina podnose stečajni vjerovnici, a prema čl. 137. St. 1. SZ stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinsko-pravnu tražbinu prema njemu. Iz dva ugovora o izdavanju garancije za otklanjanje nedostataka, te naknadno sklopljenog ugovora o zaduženju, vidljivo je da je stečajni dužnik po tim ugovorima samo jamac, ali ne i osobni dužnik tuženika. Po garancijama za otklanjanje nedostataka nije nastala obveza, pa tuženik sukladno čl. 90. u svezi čl. 94. ZOO nije ovlašten zahtijevati naplatu po subrogaciji. Također je vidljivo da ti ugovori i zadužnice nisu potpisani od strane zakonskog zastupnika stečajnog dužnika, pa isti nisu niti stvorili učinke. Nadalje, u vrijeme sklapanja ugovora o izdavanju garancije za otklanjanje nedostataka (18.12.2018.) stečajni dužnik je bio znatno prezadužen i nelikvidan, što je tuženiku bilo poznato, obzirom je upravo po zahtjevu tuženika od 1. kolovoza 2018. račun dužnika bio blokiran, što ukazuje na pobojne pravne radnje dužnika i tuženika, pa se u smislu čl. 212. St. 11. Stečajnog zakona svi ti ugovori i zadužnice pobijaju u obliku prigovora, i predlaže sudu da se utvrdi da isti predstavljaju nedopuštene pravne radnje stečajnog dužnika i da nemaju učinaka, obzirom se davanjem osiguranja pogodovalo tuženika i remetilo namirenje svih drugih vjerovnika, a što je protivno zakonu. Uzgred, jamstvo se moglo dati samo za pravovaljanu obvezu, a ne za nezakonitu obvezu, pa je i jamstvo ništetno pozivom na odredbu čl. 108. St. 1. ZOO.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je kao stečajni vjerovnik prijavio tražbinu u stečajnom postupku protiv društva Zlatno jezero d.o.o. u ukupnom iznosu od 20.038.051,79 kn, a koja proizlazi iz različitih osnova. Stečajna upraviteljica je temeljem prijave priznala tražbinu tuženika u cijelosti dok je na ispitnom ročištu koje tražbinu tuženika osporio ovdje tužitelj kao stečajni vjerovnik. U odnosu na navod iz tužbe da tuženik nije osobni vjerovnik Zlatnog jezera u smislu čl. 257. u vezi sa čl. 137. st. 1. SZ-a ističe kako sve obveze koje Zlatno jezero ima prema tuženiku, a koje su prijavljene u stečajnom postupku, proizlaze iz jamstva koje je Zlatno jezero preuzelo za društvo Tehnika d.d. Pri tome je Zlatno jezero tuženiku izdalo zadužnice za osiguranje svih prijavljenih tražbina. U skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim odnosima i SZ-a, ne bi trebalo biti dvojbeno da jamac-platac odgovara vjerovniku kao dužnik za cijelu obvezu (čl. 111. ZOO-a) i da tuženik ima ovlast ispunjenje tražiti bilo od Zlatnog jezera kao jamca, bilo od Tehnike kao glavnog dužnika. Banka je u predstečajni postupak Tehnike prijavila iste tražbine, a one su također u cijelosti priznate. Čl. 137. SZ-a propisuje da su stečajni vjerovnici osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu. Slijedom navedenoga, tuženik je u odnosu na Zlatno jezero kao jamca-platca osobni vjerovnik i kao osobni vjerovnik je ispravno podnio prijavu tražbine u smislu čl. 257. SZ-a. Ovaj stav podržava i sudska praksa – tako je recentno stav zauzet u odluci Visokog trgovačkog suda broj Pž- 1346/2017 od 28. veljače 2017.

U odnosu na navod iz tužbe da ugovori i zadužnice nisu potpisani od strane zakonskog zastupnika Zlatnog jezera, pa da zbog toga ne stvaraju pravne učinke ističe kako je sve ugovore koji su osnova za predmetnu prijavu tražbine potpisala Branka Krnjaić kao prokurist Zlatnog jezera. U potvrdama o solemnizacijama zadužnica i ugovora proizlazi da je javni bilježnik prilikom sklapanja predmetnih pravnih poslova utvrdio istovjetnost te osobe i uvidom u sudski registar utvrdio njezinu ovlast za zastupanje kao prokurista. Iz javno dostupnog uvida u sudski registar proizlazi da je B. Krnjaić postala prokurist društva dana 14. studenog 2014., a njezina prokura je prestala nakon što je nad društvom otvoren stečajni postupak i imenovana stečajna upraviteljica. Sukladno odredbi iz čl. 47. Zakona o trgovačkim društvima prokurist može, između ostaloga, sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne poslove u ime i za račun trgovačkog društva, a u stavku 2. istoga članka je propisano da prokurist bez posebne ovlasti ne može (i) otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkog društva ni (ii) davati izjave i poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva. Iz ovakve dikcije zakona proizlazi da je prokurist ovlašten preuzimati obvezu jamstva u ime društva, kao i izdavati zadužnice, stoga ni ovaj argument tužitelja nije osnovan. Ovaj stav podržava i sudska praksa (VS RH u presudi broj Revr-793/09 od 15. listopada 2009., VTS RH u odluci broj Pž-2934/18 od 29. listopada 2019.)

U odnosu na navode da bi sklapanje ugovora o izdavanju garancije od 18. prosinca 2018. bila pobojna pravna radnja ističe kako je ovako postavljen zahtjev procesnopravno neodrživ i sud ga treba odbaciti, odnosno podredno o njemu ne odlučivati. Naime, tužitelj se pozvao na odredbu čl. 212. SZ-a koji uređuje pravna sredstava i pravne posljedice pobijanja. U toj su odredbi, između ostaloga, detaljno navedena kogentna pravila o aktivnoj i pasivnoj legitimaciji, kao i rokovima za podnošenje zahtjeva. U stavku 11. ovog članka je navedena odredba koja glasi: „Pravne radnje dužnika mogu se pobijati i isticanjem prigovora u parnici bez vremenskog ograničenja“. Ova se odredba može tumačiti samo i isključivo na način da se u parnici u kojoj je stečajni dužnik pasivno legitimiran (tužen) on može braniti od zahtjeva tužitelja na način da pobija pravne radnje. U odnosu na navod da je jamstvo ništetno ističe kako se iz konteksta može zaključiti da se odnosi samo na jamstvo temeljem ugovora o izdavanju garancije od 18. prosinca 2018. Pri tome, tužitelj ne navodi ni jedan razlog zbog kojeg bi jamstvo navodno bilo ništetno, nego se općenito poziva na razloge pobojnosti.

3. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-163/2020-21 od 28. lipnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Rješenjem Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske Pž-969/2022-2 od 23. siječnja 2023. ukinuta je citirana presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak.

5. Iz odluke Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske u bitnome proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno otklonio tužiteljeve tvrdnje da ugovori i zadužnice nisu potpisani od strane zakonskog zastupnika društva Zlatno jezero d.o.o., jer ih je potpisala prokuristica, te da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio nedopuštenim u ovoj parnici i tužiteljev, uz tužbu istaknuti prigovor radi pobijanja pravnih radnji dužnika. Ujedno je drugostupanjski sud pravilnom ocijenio odluku prvostupanjskog suda o ne provođenju predloženog financijskog vještačenja koje je predložio tužitelj „na okolnost utvrđenja činjenice prezaduženosti i nelikvidnosti u vrijeme dodatnog zaduživanja tuženika i davanja osiguranja tuženika za obveze povezane osobe Tehnika d.d.“ u kontekstu točke 1.3. tužbe kojom je tužitelj ukazivao na pobojne pravne radnje, a to obzirom da u konkretnoj parnici takav prigovor nije dopušten. 6. Iz odluke Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske nadalje proizlazi da prvostupanjski sud nije razmotrio sve odlučne činjenice na koje je žalitelj ukazivao u tijeku prvostupanjskog postupka, tj. ostalo je nejasno iz čega su izvedeni zaključci o odlučnim činjenicama (nastanak i postojanje, odnosno dospijeće tražbina tuženika prema Tehnici d.d., za koje je Zlatno jezero d.o.o. bilo jamac platac), pa je za sada pogrešno ocijenio da je u konkretnom slučaju pravilno tuženik prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Zlatno jezero d.o.o., te je za sada pogrešno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zbog navedenog je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske uvažio žalbu, ukinuo presudu i predmet vratio na ponovan postupak uz uputu da u ponovnom postupku prvostupanjski sud, vodeći računa o primjedbama iz obrazloženja ove odluke, kao i o žalbenim navodima (kako onima koji se tiču glavne stvari, tako i onih koji se tiču dosuđivanja i odmjeravanja parničnih troškova) iznova ocijeniti osnovanost žaliteljevog tužbenog zahtjeva, uz davanje jasnih razloga o odlučnim činjenicama, te donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

7. Među strankama je sporno je li osnovano tužiteljevo osporavanje tražbina tuženika u iznosu od 20.038.051,79 kn, kao tražbine drugog isplatnog reda spram stečajnog dužnika Zlatno jezero d.o.o. u stečaju u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-460/2018.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je izvršio uvid u ovosudni predmet St-460/2018 te prijavu tražbine tuženika u stečajnom postupku nad dužnikom Zlatno jezero d.o.o. u stečaju.

9. Sud nije odredio financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja činjenice da niti jedna prijavljena tražbina nije nastala niti proizlazi iz poslovnih knjiga, obzirom je navedeni dokazni prijedlog navedenu okolnost tužitelj predložio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, na ročištu održanom 16. ožujka 2023., a sud nije utvrdio postojanje okolnosti iz članka 299. stavak 3. ZPP.

10. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio kako nije osnovano tužiteljevo osporavanje tražbina tuženika u iznosu od 20.038.051,79 kn, kao tražbine drugog isplatnog reda spram stečajnog dužnika Zlatno jezero d.o.o. u stečaju u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-460/2018.

11. Prije svega valja reći kako je sud uvidom u ovosudni spis St-460/2018-23, kao i u sustav e-oglasne ploče utvrdio kako je rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama Trgovačkog suda u Varaždin St-460/2018-23 od 6. ožujka 2020. objavljeno na e-oglasnoj ploči 6. ožujka 2020. Obzirom je tužba u ovom predmetu podnesena e-komunikacijom 12. ožujka 2020. razvidno je da je ista predana pravovremeno u zakonom propisanom roku.

12. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tužitelja da ugovori i zadužnice nisu potpisani od strane zakonskog zastupnika društva Zlatno jezero d.o.o. valja reći da je Ugovor o zaduženju (kratkoročni kredit, garancije i obvezujuća pisma namjere) zaključen 29. studenog 2017. potpisan od strane prokuristice društva Zlatno jezero d.o.o. Branke Krnjaić, a čije je ovlaštenje za zastupanje, prilikom ovjere potpisa na ugovoru pod brojem OV-9718/2017 dana 30. studenog 2017., utvrdio javni bilježnik Pero Džankić iz Zagreba uvidom u sudski registar MBS 010063362, putem interneta na dan ovjere (pojedinačna prokura, postala prokurist temeljem odluke jedinog člana društva od 14. studenog 2014.). Obzirom da je u smislu odredbe čl. 44. Zakona o trgovačkim društvima prokura trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni ovim zakonom, a da u smislu odredbe čl. 47. st. 1. ZTD prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkog društva i zastupati ga u postupcima u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima te državnim i izabranim sudovima, to su neosnovani navodi tužitelja da ugovori i zadužnice nisu stvorili pravne učinke.

13. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je u vrijeme sklapanja ugovora o izdavanju garancije za otklanjanje nedostataka (18.12.2018.) stečajni dužnik bio znatno prezadužen i nelikvidan, što je tuženiku bilo poznato, obzirom je upravo po zahtjevu tuženika od 1. kolovoza 2018. račun dužnika bio blokiran, a što ukazuje na pobojne pravne radnje dužnika i tuženika, pa da se u smislu čl. 212. St. 11. Stečajnog zakona svi ti ugovori i zadužnice pobijaju u obliku prigovora te predlaže sudu da se utvrdi da isti predstavljaju nedopuštene pravne radnje stečajnog dužnika i da nemaju učinaka, obzirom se davanjem osiguranja pogodovalo tuženika i remetilo namirenje svih drugih vjerovnika, valja reći da je navedeni prigovor u ovoj parnici nedopušten. Istina je da se pravne radnje dužnika u skladu s odredbom članka 212. stavak 11. SZ mogu pobijati i isticanjem prigovora u parnici bez vremenskog ograničenja, ali samo u parnici koju je pokrenuo protivnik pobijanja radi ostvarivanja zahtjeva na temelju radnje koja može biti predmet pobijanja (npr. kada kupac zahtjeva predaju nekretnine na temelju (pobojnog) ugovora o prodaji). U svim drugim slučajevima pravne radnje dužnika u stečaju mogu se pobijati samo u skladu s odredbom čl. 212. st. 1., 2., 3., 4. i 5. SZ, a ne isticanjem prigovora u parnici.

14. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je jamstvo ništetno obzirom je dato u vrijeme kad je račun stečajnog dužnika Zlatno jezero d.o.o. bio u blokadi pa da bi se takvo jamstvo zasnovalo suprotno Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kojim je određena zabrana sklapanja ugovora za vrijeme blokade valja reći da su iste neosnovane. Naime, člankom 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu, snosit će odgovarajuće posljedice. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi u članku 17. regulira postupanje poduzetnika u stanju nelikvidnosti te nameće određene obveze i zabrane (npr. poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale oštećenje ili dovođenje vjerovnika u neravnopravan položaj), no navedena zabrana nametnuta je samo poduzetniku u uvjetima nelikvidnosti, što bi prema tvrdnjama tužitelja bio stečajni dužnik Zlatno jezero d.o.o. u stečaju. Samim Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi nije predviđeno da bi radnje koje bi za posljedicu imale oštećenje ili dovođenje vjerovnika u neravnopravan položaj bile ništetne. Iz navedenog proizlazi da bi, dakle, poduzete radnje – sklopljeni ugovori o jamstvu u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO bili valjani jer nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, time da će strana koja je povrijedila zakonsku zabranu, snositi odgovarajuće posljedice. Tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, tijekom postupka nije dokazao da su ugovori na kojima tuženik temelji svoje potraživanje prema stečajnom dužniku Zlatno jezero d.o.o. u stečaju protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

15. U odnosu na osnovnu tvrdnju tužitelja da tuženik nije osobni vjerovnik stečajnog dužnika za prijavljene tražbine i da prema njemu ne postoji nikakva tražbina tuženika, pogotovo ne s osnova jamstva valja reći kako navedena tvrdnja nije točna.

16. Člankom 104. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to ovaj ne učini.

17. U smislu odredbe čl. 111. st. 3. i 4. ZOO-a ako se jamac obvezao kao jamac platac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

18. Člankom 137. Stečajnog zakona propisano je da su stečajni vjerovnici osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tražbina stečajnog vjerovnika prema stečajnom dužniku mora biti imovinskopravna, mora nastati prije otvaranja stečajnog postupka i dužnik za nju mora osobno odgovarati (cjelokupnom svojom imovinom).

19. Iz Ugovora o zaduženju (kratkoročni kredit, garancije i obvezujuća pisma namjere) zaključenog 29. studenog 2017. između OTP banke Hrvatska d.d., Tehnike d.d. (kao dužnika, ujedno nalogodavac) i Zlatno jezero d.o.o. (kao jamca) (list 416- 426) proizlazi da se navedenim ugovorom uređuju uvjeti prolongacije kratkoročnog kredita broj 161208143953, izdavanje činidbenih garancija, garancija za uredan povrat avansa i obvezujućih pisama namjere koje će banka odobravati dužniku/nalogodavcu i sredstva osiguranja, a obuhvaćat će Dodatak br. 1 uz Ugovor o kratkoročnom kreditu broj Ugovora: 161208143953, ugovore o izdavanju obvezujućih pisama namjere, te garancije izdane temeljem prihvaćenih Zahtjeva za izdavanje garancija i Zahtjeva za izmjenu uvjeta po garancijama u skladu s ovim ugovorom (čl. 1.1.). Ugovor o zaduženju, odnosno naznačena zaduženja utvrđuju se u ukupnom iznosu do 4.200.000,00 EUR u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju HNB-a za EUR na dan korištenja, s tim da banka zadržava diskreciono pravo određivanja konačnog iznosa zaduženja Dužnika/Nalogodavca (čl.1.3.).

20. Člankom 5. točka 5.3. jamac Zlatno jezero d.o.o. se obvezao kao jamac- platac, neograničeno i solidarno. Budući da je društvo Zlatno jezero d.o.o. pristalo da za obveze glavnog dužnika odgovara neograničeno time je pristalo da odgovara za dug prema tuženiku osobno cjelokupnom svojom imovinom. Takva obveza društva Zlatno jezero d.o.o. u stečaju, kao jamca platca koji za obveze glavnog dužnika odgovara neograničeno, po mišljenju ovog suda, daje vjerovniku (ovdje tuženiku) svojstvo osobnog vjerovnika u smislu odredbe članka 137. stavak 1. SZ. S obzirom na citiranu odredbu točke 5.3. Ugovora o zaduženju kao i odredbu članka 111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima sud zaključuje da su neosnovane tvrdnje tužitelja da se Zlatno jezero d.o.o. niti jednom riječju nije obvezalo ispuniti (platiti) obvezu glavnog dužnika Tehnika d.d. već da je jedino dalo pristanak na trpljenje namirenja. Naime, imajući u vidu odredbu članka 111. st. 3. ZOO te sadržaj sklopljenog Ugovora o zaduženju nedvojbeno je da se Zlatno jezero d.o.o., kao jamac platac obvezalo upravo ispuniti dužnikovu obvezu iz Ugovora o zaduženju u iznosu do 4.200.000,00 eura.

21. U odnosu na tvrdnju tužitelja da tuženikova tražbina prema stečajnom dužniku s osnove bankarske garancije nije nastala i ne postoji u trenutku otvaranja stečajnog postupka (u smislu odredbe članka 137. stavak 1. u vezi s člankom 143. stavak 1. SZ) valja reći kako tuženik, kao izdavatelj bankarske garancije (ovdje tuženik) nije solidarni dužnik stečajnog dužnika Zlatno jezero d.o.o. u stečaju niti je njegov jamac pa da bi se na njega mogla primijeniti odredba članka 143. SZ. Naime, u slučaju izdavanja bankarske garancije nastaje vlastita bančina obveza koja nije akcesorna nego je samostalna i na nju se ne mogu primjenjivati odredbe o jamstvu, pa tako ni odredba članka 143. SZ.

22. Po mišljenju suda tuženik je, kao izdavatelj bankarske garancije, u odnosu na stečajnog dužnika Zlatno jezero d.o.o. u stečaju imatelj tražbine vezane za odgodni uvjet, a odgodni uvjet u konkretnom slučaju predstavlja buduća i neizvjesna činjenica – isplata korisniku garancije. Stečajni zakon poznaje tražbine vezane uz odgodni uvjet te člankom 277. regulira namirenje tražbina vezanih uz odgodni uvjet. Zbog navedenog sud smatra da je tuženik imao pravo prijaviti tražbinu s osnove bankarske garancije kao tražbinu koja je nastala u trenutku izdavanja bankarske garancije, ali je vezana uz odgodni uvjet – isplatu korisniku garancije. U trenutku kada banka izvrši isplatu po bankarskoj garanciji korisniku garancije, nastupa odgodni uvjet. U trenutku otvaranja stečaja nad dužnikom Zlatno jezero d.o.o. u stečaju, 15. listopada 2019. obje izdane garancije su bile na snazi i važile su i to garancija na iznos od 1.259.902,47 kn do 28. veljače 2024., a garancija na iznos od 3.067.396,61 kn do 29. svibnja 2020., pa je tuženik osnovano prijavio tražbinu po bankarskim garancijama.

23. Na kraju se ističe kako se ova parnica vodi radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja, a ne radi utvrđivanja osporene tražbine pa je na tužitelju bio teret dokazivanja da tražbina ne postoji. Tuženik je postojanje svoje tražbine dokazao dokumentacijom dostavljenom uz prijavu tražbine, a visinu tražbine izvodom iz poslovnih knjiga na dan 15. listopada 2019. Ukoliko je tužitelj smatrao da je sporno jesu li izvršene isplate temeljem sklopljenih ugovora o kreditu upravo je on trebao, još u tužbi, a svakako najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, predložiti provođenje financijskog vještačenja na okolnost je li i kada tuženik po sklopljenim ugovorima o kreditu izvršio isplatu korisniku kredita Tehnika d.d., te je li ispravan obračun kamata. U tužbi je tužitelj provođenje financijskog vještačenja predložio isključivo na okolnost utvrđenja činjenice prezaduženosti i nelikvidnosti u vrijeme dodatnog zaduživanja tuženika i davanja osiguranja tuženika za obveze povezane osobe Tehnika d.d., a tek je nakon zaključenja prethodnog postupka predložio financijsko vještačenje na okolnost da niti jedna prijavljena tražbina nije nastala niti proizlazi iz poslovnih knjiga, a obzirom je tuženik prijavio i zatezne i redovne kamate da iste nisu pravilno obračunate. Kao što je to već obrazloženo pod točkom 9. obrazloženja sud nije odredio navedeno financijsko vještačenje obzirom ga je tužitelj na citiranu okolnost predložio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, na ročištu održanom 16. ožujka 2023., a sud nije utvrdio postojanje okolnosti iz članka 299. stavak 3. ZPP.

24. S obzirom da je jamac-platac Zlatno jezero d.o.o. u stečaju osobni dužnik vjerovniku OTP banka d.d., to je vjerovnik OTP banka d.d. imao pravo prijaviti svoju tražbinu u skladu s dostavljenom dokumentacijom i to u iznosu od 20.038.051,79 kn, kao stečajni vjerovnik. Slijedom iznijetog tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja je neosnovan.

25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tužitelja uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, u skladu s odredbom članka 40. stavak 2. ZPP, u iznosu od 20.038.051,79 kn (sada 2.659.506,51 euro) obvezao da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 236.586,75 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku – odvjetniku i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 26. svibnja 2020. u iznosu od 18.926,94 eura,

- zastupanje na ročištu održanom 11. veljače 2021. u iznosu od 18.926,94 eura,

- sastav podneska od 17. veljače 2021. u iznosu od 18.926,94 eura,

- sastav podneska od 11. ožujka 2021. u iznosu od 18.926,94 eura,

- zastupanje na ročištu održanom 12. ožujka 2021. u iznosu od 18.926,94 eura,

- sastav podneska od 2. travnja 2021. u iznosu od 18.926,94 eura,

- zastupanje na ročištu održanom 16. travnja 2021. u iznosu od 18.926,94 eura - zastupanje na ročištu održanom 16. ožujka 2023. u iznosu od 18.926,94 eura,

- sastav podneska od 18. travnja 2023. u iznosu od 18.926,94 eura,

- zastupanje na ročištu održanom 26. rujna 2023. u iznosu od 18.926,94 eura, sve uz pripadajući PDV u iznosu od 47.317,35 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

26. S razlikom između zatraženih troškova parničnog postupka i dosuđenog troška valjalo je tuženika odbiti i odlučiti kao pod točkom III. izreke presude jer, u konkretnom slučaju s obzirom na vrijednost predmeta spora, tuženiku pripada pravo na naknadu od 9507 bodova.

27. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 10. studenog 2023.

SUDAC:

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, , a koja se podnosi se putem ovog suda u roku od osam (8) dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelj po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke

- tuženik po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba,

Broj zapisa: 9-3085f-64181

Kontrolni broj: 0721f-80bf4-2a06c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IRIS HATVALIĆ-NEMEC, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.