Poslovni broj: 6 Gž-1575/2021-3

 

Poslovni broj: 6 Gž-1575/2021-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja zavod, OIB: …, Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2980/2020-8 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 7.veljače 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2980/2020-8 od 27. svibnja 2022. i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.610,01 eura (ranije 57.337,65 kn) (slovima: sedamtiućašestodeseteurajedancent) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 05. svibnja 2020. do isplate.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 57.337,65 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 05. svibnja 2020. do isplate.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog čl. 353.st. 1. toč.3.Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda „ukine u smislu žalbenih navoda i tuženiku dosudi trošak sudske pristojbe za žalbu.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 57.337,65 kn nastale isplatom invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku u razdoblju od 1. studenog 2017. 31. ožujka 2020..

 

7. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja – prometne nesreće 24. svibnja 1994. u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio ozlijede, zbog kojih mu je rješenjem tužitelja od 5. studenog 1996. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozlijede na radu. Također, nije sporno da je osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanak štete u omjeru od 20% te da mu je tužitelj u utuženom razdoblju izvršio isplatu invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 119.852,94 kn, a što umanjeno za 20% njegove suodgovornosti iznosi 95.882,35 kn.

Nadalje, nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 38.544,70 kn na ime razmjernog iznosa isplaćene invalidske imovine pa tužitelj u ovom postupku potražuje razliku u iznosu od 57.337,65 kn.

 

8. Sporno je među strankama prema kojem zakonu je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, da li prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19.; dalje: ZMO/13) koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata ili prema Zakonu o osiguranju ("Narodne novine" broj 9/94., dalje:ZO/94) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, odnosno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata.

 

9. Prvostupanjski sud zauzima stav da tužitelju pripada pravo na naknadu štete prema odredbama čl. 161.-165. ZMO/13 koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, a prema kojima tužitelju pripada naknada štete u punom iznosu isplaćene mirovine pa cijeneći da je među strankama nesporna visina utuženog iznosa, prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

10. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11. Naime, pogrešan je materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda budući da za razrješenje spornog odnosa nije mjerodavan ZMO/13 već ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine.

 

12. Prije svega valja reći da je obveznopravni odnos između stranaka nastao izvršenim isplatama invalidske mirovine od strane tužitelja njegovu osiguraniku pa je za odluku u sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv tuženika radi naknade štete na ime isplaćene mirovine mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle izvršenih isplata mirovine, a ne u vrijeme nastanka štetnog događaja - prometne nesreće.

 

13. Nadalje, s obzirom da je riječ o šteti za koju odgovara tuženik kao društvo za osiguranje, osnovanost zahtjeva tužitelja ima se procjenjivati prema odredbi čl. 27. ZOOP-a, a ne prema odredbama čl. 161.-165. ZMO/13 kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

 

14. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st.5.).

 

15. Dakle, sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a tuženik kao društvo za osiguranje dužan je naknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranik i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju i to razmjerni iznos isplaćene mirovine koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

 

16. U konkretnom slučaju nije sporno da je osiguraniku tuženika priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo zbog ozlijede na radu, slijedom čega je za zaključiti da ne postoji razlika između utvrđene (i isplaćene) invalidske mirovine osiguraniku tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa nije riječ o situaciji iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a kada bi tuženik kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni dio mirovine.

 

17. Kako tužitelj tužbeni zahtjevom traži naknadu isplaćene invalidske mirovine u cijelosti, a s obzirom da je riječ o mirovini koja je utvrđena zbog ozljede na radu, to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 27. st. 1.,2. i 3. ZOOP-a za obvezivanje tuženika na isplatu utuženog iznosa, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti.

 

18. Iz navedenih razloga, pozivom na čl. 373.toč.3.ZPP-a prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana i preinačena prvostupanjska presuda, kao u točki I. izreke.

 

19. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u visini sudske pristojbe za žalbu nije osnovan, budući da prema stanju spisa predmeta taj trošak nije niti nastao jer tuženik pristojbu za žalbu nije platio, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

 

U Rijeci 7. veljače 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

                                                                          Milena Vukelić Margan, v.r.