Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-521/2020-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB …, J., protiv tuženice Z. b d.d., OIB …, Z., zastupane po punomoćniku V. T., odvjetniku u O. društvu T. i p., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 20 Pn-519/2019-20 od 6. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja podnesena 18. ožujka 2020. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 20 Pn- 519/19-20 od 6. ožujka 2020.

i  r i j e š i o  j e

Odbacuju se žalbe tužitelja od 2. veljače 2021. i 11. lipnja 2021. kao nepravodobne.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tužitelj traži povrat od tuženika protuzakonite pribave ne pripadajuće koristi na štetu tužitelja kako slijedi:

- 7.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16.05.2001 godine

- 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od datuma21.12.2005 godine

- 28.350,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od datuma 30.10.2009 godine

- 40.142,09 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 29.07.2011 godine

Za nanijetu psihičku bol i stres, duševnu bol koja se mora liječiti bolnički, a osobito zbog osobnog i besramnog poslovnog ponašanja i poniženja tužitelja od strane tuženika, vrijeđajući dostojanstvo tuženika ignoriranjem zahtjeva za točnim obračunom tražbine praveći od njega klijenta za "guljenje".

Tužitelj traži 150.000,00 kuna za svu nanijetu bol i poniženja sa zakonskom zateznom kamatom od 29.07.2011 godine do dana isplate.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude je tužitelj izjavio pravodobnu, potpunu i dopuštenu žalbu 18. ožujka 2020. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, neizvršenja pravomoćne sudske presude, zloupotrebe ovlasti i položaja, zbog prijevare i krivotvorenja službene isprave. Tužitelj predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Uz žalbu tužitelj prilaže rješenje za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata te navodi da se pozivom na odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima ("Narodne novine" broj 121/17) iz Domovinskog rata oslobađa plaćanja sudskih pristojbi i troškova suda.

3. Uz dopis od 24. veljače 2021. je Općinski građanski sud u Zagrebu dostavio žalbu tužitelja od 2. veljače 2021. s prilozima, a uz dopis od 1. srpnja 2021. je dostavljena žalba tužitelja od 11. lipnja 2021. s prilozima.

4. Tužena nije dostavila odgovor na žalbe.

5. Žalba tužitelja od 18. ožujka 2020. nije osnovana.

6. Žalbe tužitelja od 2. veljače 2021. i 11. lipnja 2021. su nepravodobne.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365.stavak 2. ZPP.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 90.492,77 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ime povrata protupravne imovinske koristi na štetu tužitelja, i to na iznos od 7.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2001 do isplate, na iznos od 15.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2005. do isplate, na iznos od 28.350,00 kuna sa zateznom kamatom od 30. listopada 2009. do isplate, na iznos od 40.142,09 kuna sa zateznom kamatom od 29. srpnja 2011. do isplate te iznosa od 150.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete za svu pretrpljenu bol i poniženja sa zateznom kamatom od 29. srpnja 2011. do isplate.

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- da je 21. studenog 2006. između Z. b. d.d., kao kreditora, s jedne strane i P. d.o.o., O., kao korisnika kredita, s druge strane, sklopljen Ugovor o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje kojim je kreditor korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 150.000,00 kuna s kamatom od 8,52% godišnje koja kamata je promjenjiva. U članku 5. Ugovora je navedeno da je rok vraćanja kredita 31. ožujka 2007., a u članku 6. Ugovora je navedeno da je namjena kredita poslovno financiranje. U članku 7. Ugovora je navedeno da uz korisnika kredita za urednu otplatu cjelokupne tražbine jamči i jamac I. B. iz J., koji potpisom ugovora preuzima obvezu otplate kredita uz uvjete i na način kao i korisnik kredita te ima pravni položaj korisnika kredita. U člancima 8. do 11. Ugovora sadržane su odredbe o instrumentima osiguranja,

- da iz preslike Potvrde o kupnji udjela u otvorenom investicijskom fondu ZB plus od 21. prosinca 2005. (list 11 spisa), proizlazi da P. d.o.o. u navedenom fondu na dan 21. prosinca 2005. ima 116,4609 udjela,

- da je dana 21. studenog 2000. između V. b. d.d., kao banke, s jedne strane i P. d.o.o., O., kao deponenta, s druge strane, sklopljen ugovor o oročenom namjenskom depozitu kojim je deponent oročio kod banke nenamjenski novčani depozit u iznosu od 7.000,00 kuna s rokom oročenja do 16. svibnja 2001. odnosno do dana povrata banci kredita u skladu sa Ugovorom o kratkoročnom kreditu od 21. studenog 2000. na iznos kredita od 70.000,00 kuna. U članku 3. Ugovora je navedeno da se banka obvezuje deponentu vratiti deponirana sredstva zajedno s obračunatom kamatom najkasnije u roku od osam dana nakon isteka oročenja ukoliko se deponirana sredstva ne nalaze u zalogu,

- da su tijekom postupka provedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u presliku Ugovora o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje od 21. studenog 2006., u presliku Potvrde o kupnji udjela u otvorenom investicijskom fondu ZB plus od 21. prosinca 2005., u presliku Ugovora o oročenom namjenskom depozitu od 21. studenog 2000., u presliku rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 3369/09-2 od 30. listopada 2009., u presliku dopisa tuženika na listovima 17-21 spisa, preslike dopisa tuženika od 1. travnja 2020. s prilogom, od 9. ožujka 2010., od 29. ožujka 2010., od 7. travnja 2010., od 12. travnja 2010., od 13. rujna 2011., 29. rujna 2011., u presliku Potvrde o obavljenim transakcijama na listu 28 spisa, u presliku Ugovora o namjenskom kreditu 18. srpnja 2011., u presliku prigovora na listovima 44 i 45 spisa, u presliku Obavijesti o obnavljanju police dopunskog zdravstvenog osiguranja na listu 64 spisa,

- te je prvostupanjski sud donio zaključak da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao svoje tvrdnje da bi tuženik pribavio protupravnu imovinsku korist na štetu tužitelja, te nadalje, nije dokazao niti da mu je tuženik dužan naknaditi neimovinsku štetu, pa je donesena pobijana presuda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti te mu je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom.

11. Člankom 219. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Člankom 221a. ZPP propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. U smislu navedene odredbe ZPP teret dokaza odlučne činjenice koja se tiče osnove i visine imovinske i neimovinske štete je na tužitelju.

12. U odnosu na žalbeni navod kojim tužitelj prigovara nepotpuno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju, upravo suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi da samim dostavljanjem uz tužbu Ugovora o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje od 21.11.2006., Ugovora o oročenom namjenskom depozitu od 21.11.2000. i Ugovora o namjenskom kreditu 18.07.2011., Potvrde o kupnji udjela u otvorenom investicijskom fondu ZB plus od 21.12.2005., Potvrde o obavljenim transakcijama na stranici 28 spisa te raznih dopisa tuženika, tužitelj nije dokazao protupravno postupanje na strani tuženika te nastavno na to nije dokazao niti da mu je tuženik prouzročio štetu, kako imovinsku tako i neimovinsku, kao što nije dokazao niti visinu štete, koji zaključak kao pravilan prihvaća i ovaj sud. Pored toga je potrebno istaknuti da tužitelj nije niti predložio adekvatne dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi koja su bila međusobna prava i obveze iz ugovornih odnosa stranaka, te eventualno ne postupanje tuženika sukladno obvezama iz tih pravnih odnosa (uvid u određene spise, eventualno financijsko vještačenje i dr.). Jednako tako tužitelj tvrdnje o nastanku neimovinske štete ničim nije dokazao, a niti je predložio provođenje dokaza njegovim saslušanjem, pa niti jednim od žalbenih prigovora tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

13. Pozivajući se na materijalno pravo iz odredbi članka 19. stavak 1. i 2., članka 1045., članka 1046. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; 29/18. i 126/21., u daljnjem tekstu: ZOO) prvostupanjski sud u pobijanoj odluci zaključuje da su pretpostavke odgovornosti za štetu: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost, koji zaključak ovaj sud prihvaća kao pravilan.

14. Temeljem odredbe članka 19. stavak 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavak 2. istog članka ZOO određuje da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

15. Člankom 1045. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a člankom 1046. ZOO je određeno da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje članak 1100. ZOO određuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

16. Na žalbeni prigovor, da prvostupanjski sud prihvaća obrazloženje tuženika iako nije dokazao temeljem kojih zakonskih odredbi je izvršio protuzakonite radnje, zloupotrijebio položaj i ovlasti te time pribavio sebi korist, valja odgovoriti da je u ovom postupku naknade štete, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz prethodno navedene odredbe članka 221a. ZPP, teret dokazivanja odlučnih činjenica koje se tiču osnova i visine imovinske i neimovinske štete bio na tužitelju.

17. U odnosu na žalbeni prigovor da pokretanjem ovršnog postupka tuženik nije poštovao članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona kojim je, prema žalbenim navodima, uvjetovana obaveza prethodnog ili istovremenog ispunjenja obveze poravnanja međusobne obveze koju tuženik nije izvršio i time pribavio ne pripadajuću korist u visini od 22.000,00 kuna, valja odgovoriti da se radi o opetovanim navodima iz prvostupanjskog postupka kojima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane odluke.

18. Žalbene prigovore kojima tužitelj izražava nezadovoljstvo provođenjem presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3369/09-2 od 8. srpnja 2009. kao i tvrdnju da je prvostupanjski sud pogodovao tuženiku, neprihvaćanjem dokaza koje je dostavio tužitelj, ovaj sud smatra neodlučnim, to stoga isti nisu cijenjeni.

19. Pravilna je i odluka o parničnom trošku tuženika, utemeljena na odredbama iz članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP, kako po osnovi tako i visini.

20. Iz svih navedenih razloga žalba tužitelja od 18. ožujka 2020. odbijena je kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci presude, a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

21. U odnosu na žalbe tužitelja od 2. veljače.2021. i od 11. lipnja 2021. valja istaknuti da je tužitelj zaprimio pobijanu presudu dana 06. ožujka 2020. (list 104 spisa), to je stoga rok od petnaest dana za podnošenje žalbe protekao 24. ožujka 2020.

22. Stoga je pozivom na odredbu iz članka 367. stavak 1. ZPP žalbe tužitelja od 2. veljače 2021. i 11. lipnja 2021. valjalo odbaciti kao nepravodobne i riješiti kao u izreci rješenja.

23. Iz žalbe tužitelja od 18. ožujka 2020. (list 118 spisa) sadržajno proizlazi da je tužitelj podnio i prijedlog za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi te je uz žalbu dostavio rješenje ureda u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti O., koje prileži na listu 119 do 121 spisa i kojim rješenjem mu je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu, to se o navedenom prijedlogu ostavlja prvostupanjskom sudu odlučiti, a s obzirom da isto ne spada u nadležnost ovog suda.

U Sisku 9. studenog 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić, v.r.