Poslovni broj: Usž-351/23-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Lidije Rostaš, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja O. P. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa direktorica S. Š., a koje zastupa opunomoćenica I. D. D., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Z., radi Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1115/22-11 od 16. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2023.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1115/22-11 od 16. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja radi ocjene zakonitosti Odluke tuženika o Potporama za očuvanje radnih mjesta pogođenih Korona virusom za mjesec rujan, listopad i studeni 2021. godine.
2. Prvostupanjsko rješenje Upravnog suda u Zagrebu tužitelj pobija žalbom jer smatra da je nezakonito utvrđenje suda da se tužba tužitelja u ovoj upravnoj stvari odbacuje jer pogrešno i nezakonito sud obrazlaže da nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 3. stavkom 1. točkom 1. Zakona o upravnim sporovima. Tužitelj smatra da, upravo suprotno utvrđenju suda, jasno i nedvojbeno proizlazi da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom javnopravno tijelo odlučuje o pravu stranke u upravnoj stvari protiv koje nije dopušten redovni pravni lijek; da je predmet ovog upravnog spora slučaj kada u postupanju javnopravnog tijela nije doneseno rješenje; da pravo koje je predmet postupka spada u pravo o kojima se rješava na temelju javne ovlasti tuženika kojemu prethodi donošenje uvjeta i načina korištenja od strane Upravnog vijeća tuženika te potom provođenja istog; da je na temelju zakona pravovaljana odluka suda kojom isti odbacuje tužbu bila bi povrijeđena sva prava tužitelja na pravnu zaštitu obzirom isti ne bi bio u mogućnosti istu tražiti od niti jedne institucije u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da Sud preinači pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, podredno da spis uputi nadležnom sudu na rješavanje.
3. Tuženik žalbu tužitelja smatra u cijelosti neosnovanom i predlaže Sudu da ju odbije. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da zahtjev koji je tužitelj podnio tuženiku ne pripada području upravnog prava u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a te da Hrvatski zavod za zapošljavanje ne provodi upravni postupak u okviru dodjeljivanja, provođenja i kontroliranja kako mjera aktivne politike zapošljavanja tako i Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Korona virusom. Također, tuženik smatra da je sud pravilno utvrdio da mjere aktivne politike zapošljavanja i očuvanja radnih mjesta ne spadaju u prava o kojima se rješava na temelju javne ovlasti tuženika, već iste, sukladno članku 36. Zakona o tržištu rada, provodi tuženik, a Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje donosi uvjete i načine korištenja sredstva za provođenje tih mjera. Predlaže Sudu da žalbu tužitelja odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj tužbom osporavao Odluku tuženika o Potporama za očuvanje radnih mjesta pogođenih Korona virusom za mjesec rujan, listopad i studeni 2021. godine.
6. Ispitujući osporeno rješenje sukladno odredbi članka 73. stavka 1. uz članak 67. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 121/21., dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, sud je odbacio osporenim rješenjem tužbu tužitelja kao nedopuštenu pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
8. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.
8.1. U predmetnoj stvari tuženik nije odlučivao o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja u kakvoj upravnoj stvari, dakle, nije rješavao u upravnom postupku i nije donio upravni akt.
8.2. Prema dosljednoj praksi ovoga Suda mjere aktivne politike zapošljavanja i očuvanja radnih mjesta ne spadaju u prava o kojima se rješava na temelju javne ovlasti tuženika, već iste, sukladno članku 36. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", 118/18. i 32/20.), provodi tuženik, a Upravno vijeće tuženika donosi uvjete i način korištenja sredstava za provođenje tih mjera.
9. Kako tuženik o zahtjevu tužitelja za mjeru Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Covid 19 virusom nije odlučivao u upravnom postupku te nije donio upravni akt, to je pravilno odlučio prvostupanjski upravni sud da nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 3. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a za vođenje upravnog spora.
10. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima, riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
