Poslovni broj: Usž-2989/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika - specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Ž. T. iz S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1028/22-17 od 14. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1028/22-17 od 14. lipnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 10. ožujka 2022. i utvrđenje da tužitelj nije obveznik poreza na kuću za odmor za objekt na adresi T., površine 100,24 m[2] , položen na nekretnini označenoj kao kat. čest. 962, zu. 263, k.o. T., kao i podredni tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 10. ožujka 2022. i utvrđenje da tužitelj nije obveznik poreza na kuću za odmor za objekt na adresi T., površine 100,24 m[2] , položen na nekretnini označenoj kao kat. čest. 962, zu. 263, k.o. T.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). U žalbi doslovno ponavlja tužbene navode. Poziva se na Ustav Republike Hrvatske i tvrdi da su svi pred zakonom jednaki, te navodi da prvostupanjski sud ne sankcionira protuustavno ponašanje tuženika i da sam donosi protuustavnu odluku. Ističe da prvostupanjsko tijelo nije imalo osnove za utvrđenje da je vlasnik spornog objekta, jer je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige, te porez plaćaju samo vlasnici, a ne i korisnici kuća za odmor. Osim toga, tužitelj ističe da se radi o trošnoj i staroj kući, te je trebalo primijeniti odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima. Predlaže da sud uvaži njegovu žalbu, sam riješi stvar, a ukoliko iz bilo kojih razloga vrati na ponovni postupak, predlaže da spis predmeta dostavi drugom sucu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika, kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja kojim je tužitelju za 2019. utvrđena obveza poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi T., površine 100,24 m[2] .
7. Prema odredbi članka 25. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", 115/16. i 101/17.) porez na kuću za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor, a u smislu tog Zakona kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski.
8. Odredbom članka 27. stavak 1. navedenog Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja ili prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres), te starost i trošnost. 9. Sukladno odredbi članka 11. stavak 5. Odluke o gradskim porezima Grada D. ("Narodne novine", 100/17. i 128/17.) porez na kuće za odmor plaća se godišnje u iznosu od 10 kn/m[2] korisne površine u korist proračuna Grada D.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužitelj ne osporava da je spornu kuću koristio povremeno tijekom 2019., ali da nije vlasnik navedene kuće, a samo vlasnik kuće može biti obvezan na plaćanje poreza na kuću za odmor. Međutim, nesporno je da je tužitelj Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Ispostavi D. podnio zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju spornog objekta.
11. Prema ocjeni ovoga pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da iz ukupnosti izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetne kuće, te da nije dokazao kako predmetni objekt na navedenoj adresi koristi za stalno stanovanje te je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor i izvanknjižni vlasnik, koji nekretninu koristi povremeno. U konkretnom slučaju nije sporno da tužitelj povremeno koristi spornu nekretninu. Prigovori tužitelja kako se stara kuća ne može smatrati kućom za odmor nisu osnovani, jer zakon ne radi razliku između stare i nove kuće, a niti sam tužitelj ne osporava da predmetnu nekretninu koristi povremeno. Dakle, u konkretnom slučaju ne može se govoriti o situaciji propisanoj u članku 27. stavak 1. Zakona o lokalnim porezima.
12. Kako je temeljem provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio da iz ukupnosti provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetne kuće, da predmetnu kuću koristi povremeno, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
13. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelja temelji svoj zahtjev i prigovore, te na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, te odbio tužbeni zahtjev.
14. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravi sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS- a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu, 9. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Lidija Rostaš, v.r.
