REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 65 Pž-4456/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. BORIS NAHTIGAL, OIB 16862559709, 2. NEJA NAHTIGAL, OIB 60547546057, 3. NINA NAHTIGAL, OIB 71616128545, i 4. POLONA NAHTIGAL, OIB 67362418906, svi iz Ljubljane, Gornji rudnik cesta 111/18, Republika Slovenija, koje zastupa punomoćnik Marko Blečić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Tulija Zele-Janjanin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-84/2021-19 od 8. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-84/2021-19 od 8. rujna 2022. u točkama II. i III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-84/2021-19 od 8. rujna 2022. naloženo je tuženiku da plati tužiteljima 3.600,90 eura sa zateznim kamatama od 23. listopada 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose u roku od petnaest dana (točka I. izreke), a odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 81.211,39 kuna / 10.778,60 eura sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2019. do isplate (točka II. izreke) i naloženo tužiteljima da tuženiku nadoknade parnične troškove u iznosu 12.500,00 kuna / 1.659,04 eura u roku od petnaest dana (točka II. izreke).
2. Tužitelji su protiv presude pravovremeno podnijeli zajedničku žalbu pobijajući je u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu i kojim je njima naloženo da tuženiku nadoknade parnične troškove zbog „svih zakonom predviđenih razloga“. U žalbi najprije navode nesporne činjenice o nastanku sadržaju ugovora o osiguranju koji su stranke sklopile i koji se odnosi na dodatno pokriće troškova vađenja ili uklanjanja podrtine, okolnostima štetnog događaja i visini štete, te potom navode kako je uz dodatno pokriće za pokrivanje troškova vađenja ili uklanjanja podrtine, predmetnom policom ugovoreno i pokriće dobrovoljne odgovornosti za štetu prema trećima, putnicima, posadi u daljnjem iznosu do limita 33.000,00 eura, pa da je ukupna maksimalna obveza osiguratelja (limit osiguranja) po ovoj polici ugovoren u ukupnom iznosu od 59.000,00 eura po štetnom događaju. Budući da je tražbina tužitelja za naknadu štete manja od policom ugovorenog limita osiguranja, smatraju da je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti u cijelosti. Dalje navode kako je prvostupanjski sud potpuno krivo utvrdio da su tužitelji trebali tražiti naknadu štete u eurima. s obzirom na valutu ugovorenog limita osiguranja, iako su tužitelji troškove popravka platili u kunama. Odluku o troškovima postupka pobijaju zbog toga što je pravilnom odlukom trebalo tuženiku naložiti da tužiteljima nadoknadi parnične troškove u cijelosti i to po načelu culpe, kao i da je sud dužan cjelokupnu parnicu ocijeniti ne samo kvantitativno, nego i kvalitativno, dakle, ne samo u odnosu na visinu štete, nego i u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva, posebno zato što je iz držanja tuženika jasno vidljivo da je kriv što je do parnice došlo. Predlaže da ovaj žalbeni sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači tako da tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati i naloži tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnične troškove. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je naveo kako su neosnovane tvrdnje tužitelja o visini osigurane svote, jer se osigurana svota za dopunska osiguranja ne zbrajaju nego ulaze u osiguranu svotu koja po predmetnoj polici osiguranja iznosi 33.001,00 eura i predstavlja krajnju obvezu osiguratelja. Tuženik dalje navodi kako tužitelji pogrešno tumače odredbe Pomorskog zakonika i Uvjeta za osiguranja brodica i jahti koji su sastavni dio ugovora o osiguranju. Smatra da su neosnovni i ostali žalbeni navodi u vezi primjene valute, kao i u odnosu na parnične troškove i predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu. Traži naknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 356. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguranika da im tuženik, kao osiguratelj, plati iznos od 108.342,37 kuna na ime osigurnine po polici osiguranja broj 177182005520 i dodacima polici broj 1. i 2., zbog štetnog događaja koji je pokriven policom osiguranja.
7. Među strankama nisu bile prijeporne činjenice koje se odnose na sklapanje ugovora o pomorskom osiguranju plovila LUNA registarske oznake KP 1015, da tužitelji na temelju računa za popravak broda traže isplatu iznosa od 40.418,75 eura i da je tuženik prije pokretanja postupka prilikom rješavanja odštetnog zahtjeva platio tužiteljima 25.643,09 eura, s tim da priznaje svoju obvezu isplate iznosa od 3.600.90 eura što, zajedno s već plaćenim iznosom, predstavlja limit osigurateljeve obveze po ugovoru o osiguranju.
8. S obzirom na tvrdnje tužitelja na kojima zasnivaju tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa od 3.600.90 eura, koje ponavljaju u žalbi, u ovom stadiju postupka prijeporno je samo pitanje uvećava li se svota osiguranja za štetu na plovilu od 33.001,00 eura (taj iznos uključuje štetu na trupu, stroju i opremi) za dopunsko osiguranje troškova vađenje i uklanjanja podrtine ugovorenog do limita od 26.000,00 eura. U vezi s tim valja dodati kako se žalitelji u žalbi pogrešno pozivaju na osiguranje od odgovornosti za štetu prema trećima, putnicima i posadi i svotu osiguranja po toj dopunskoj polici.
9. Suprotno žalbenim navodima pravilno je stajalište prvostupanjskog suda o tome da se usluge obavljene od strane Jadranskog ronilačkog servisa d.o.o. po računu 024JRS2019 u iznosu od 133.020,00 kuna ne odnose na vađenje podrtine, nego na odsukavanje i transport oštećenog plovila u Marinu Sukošan radi popravka.
10. Žalitelji doista pogrešno tumače odredbu članka 840.a Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) jer se podrtinom ne može smatrati svako plovilo koje je u štetnom događaju bilo nasukano, ako je nakon toga popravljeno i osposobljeno za plovidbu, nego oni ostaci potonulog ili nasukanog plovila koje je ovlaštena osoba (vlasnik ili osoba koja ima kakvo drugo pravo na temelju kojega je ovlaštena raspolagati podrtinom) obvezna izvaditi ili ukloniti o vlastitom trošku, na temelju odobrenje nadležne lučke kapetanije, jer u protivnom odgovara za štetu koja trećima nastane u vezi s podrtinom.
11. Prema tome, tuženikova obveza da tužiteljima isplati naknadu štete nastale na njihovom plovilu ne može se uvećati za svotu osiguranja ugovorenu dopunskim osiguranjem troškova vađenja i uklanjanja podrtine, jer taj osigurani slučaj nije nastupio. Zbog toga je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete iznad ugovorene svote osiguranja za oštećenje plovila, pravilno odbijen kao neosnovan.
12. U odnosu na žalbene navode o valuti obveze, valja istaknuti da iz sadržaja žalbe proizlazi kako žalitelji smatraju pogrešnim stajalište prvostupanjskog suda da su naknadu štete trebali tražiti u eurima, ali ne pobijaju onaj dio presude kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen. Stoga su ti žalbeni navodi irelevantni za odluku suda u ovoj pravnoj stvari. Uostalom, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude već je postojala obveza iskazivanja i preračunavanja novčanih iznosa izraženih u kunama u eure primjenom fiksnog tečaja konverzije i općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz članka 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).
13. Neosnovano žalitelji osporavaju i odluku o troškovima postupka. Naime, tuženik nije osporavao pravo tužitelja na naknadu štete u iznosu od 3.600.90 eura i još u mirnom postupku nudio je tužiteljima isplatu toga iznosa. Tuženik je osporavao pravo tužitelja na naknadu štete po dopunskom osiguranju za pokriće troškova vađenje i uklanjanja podrtine, i u tome je u cijelosti uspio u ovom sporu, pa se nikako ne može smatrati da je do parnice došlo tuženikovom krivnjom.
14. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a i pravilno utvrdio omjer uspjeha stranaka u ovoj parnici, s tim da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdavale primjenu propisanih izuzetaka od toga pravila, jer tužitelji nisu uspjeli u dokazivanju osnove svoga zahtjeva iznad nespornog iznosa od 3.600.90 eura, a nisu ni postojali posebni troškovi koje bi tuženik trebao nadoknaditi tužiteljima neovisno o ishodu parnice (članak 156. stavak 1. ZPP-a).
15. Kako ne postoje razlozi na koje ukazuju žalitelji, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba je odbijena kao neosnovna i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu.
16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer prema ocijeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 9. studenog 2023.
Predsjednik vijeća
Kristina Saganić
Broj zapisa: 9-3085f-5712f
Kontrolni broj: 07fe6-b3205-6f10d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
