1               Poslovni broj: Kž-361/2023-6

 

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić, kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-267/2015-128 od 8. prosinca 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024., u nazočnosti optuženog T. Š., a u odsutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru i branitelja optuženika N. S., odvjetnika iz R.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o  j e

 

 

I. Prihvaća se žalba optuženika, ukida se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11. opisano u toč. I. izreke presude, te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Žalba državnog odvjetnika uslijed odluke pod toč. I. u odnosu na odluku o kazni je bespredmetna dok se žalba u odnosu na oslobađajući dio presude odbija kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci u točki I. izreke presude proglasio je krivim optuženog T. Š. zbog kaznenog djela protiv imovine, krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. za koje ga je temeljem istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

 

1.1. Na temelju čl. 557. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda i 143/12. , 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) u vezi čl. 77. st. 1. KZ/11. utvrđeno je da je novčani iznos od 14.453,02 kuna/1.918,25 eura imovinska korist koju je optuženik ostvario radnjom počinjenja kaznenog djela, da isti iznos postaje imovina Republike Hrvatske i naloženo je optuženiku taj iznos uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a  u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna.

 

2. U toč. II. izreke presude prvostupanjski je sud na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a optuženog T. Š. oslobodio optužbe da bi počinio četiri kaznena djela protiv imovine i to jedno kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97.), dva kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11. i jedno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 5. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12.), te je u odnosu na ta kaznena djela temeljem čl. 149. st. 1. ZKP-a odredio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. od 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženika i nagrada i nužni izdaci branitelja u dijelu u kojem je donijeta oslobađajuća presuda padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika "osudi za počinjena kaznena djela i odmjeri adekvatna kaznenopravna sankcija".

 

4. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju N. S., odvjetniku iz R., protiv osuđujućeg dijela presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

5. Optuženik je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i u oslobađajućem dijelu potvrdi prvostupanjska presuda dok državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbu optuženika.

 

6. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

7. Budući je optuženik u žalbi zatražio da se optuženika i branitelja izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, ista je održana u nazočnosti optuženog T. Š., a u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru i branitelja optuženika N. S., odvjetnika iz R. (čl. 475. st. 3. ZKP-a).

 

O žalbi na osuđujući dio presude

 

8. Osnovano optuženik upućuje da je došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP-a, budući je prvostupanjski sud prekoračio optužbu kada je optuženika proglasio krivim za otuđenje ukupno 29 kanti ulja, svaka zapremnine od 20 litara, ukupne vrijednosti 3.589,60 eura/27.045,84 kune, dok se optužbom optuženiku stavlja na teret da je otuđio 18 kanti ulja, svaka zapremnine od 20 litara, vrijednosti svakako veće od 2.000,00 kuna, jer se ne radi samo o preciziranju optužbe već je dodana nova kriminalna količina uz koju se veže i odluka o oduzimanju imovinske koristi.

 

8.1. Naime, prvostupanjski je sud mogao izmijeniti optužbu s kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. KZ/11. na kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. ukoliko je utvrdio da nema dovoljno dokaza da bi optuženik na provalan način otuđio ove predmete oštećeniku jer se optuženiku tada sudi za drugačije, lakše kazneno djelo krađe. Međutim, ukoliko se u izreku presude doda nova kriminalna količina koja tereti optuženika za prilično veću količinu otuđenih predmeta, pa time i veću vrijednost pribavljene materijalne koristi odnosno veći iznos počinjene štete, isto se ne može podvesti pod preciziranje činjeničnog opisa već je prvostupanjski sud prekoračio optužbu, jer više ne postoji istovjetnost činjeničnog opisa iz optužbe i presude koja je na temelju takve optužbe donesena.

 

8.2. Osim toga, optuženik je u pravu kada navodi da tako utvrđeno činjenično stanje što se tiče količine, vrste i vrijednosti otuđenih predmeta ne proizlazi niti iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebice, predmeta koji su pronađeni i oduzeti od optuženika i svjedoka B. Š., već samo iz podataka oštećenika, time da su svjedoci zaposleni kod oštećenika iskazivali o okvirnim količinama otuđenih predmeta, a razlog za utvrđeni manjak ulja može biti i izvan kaznenog djela za koje se tereti optuženik. Stoga je sud trebao imati u vidu činjenične navode optužbe u odnosu na količinu i vrstu otuđenog ulja, a koji se mogu povezati s pronađenim i oduzetim predmetima od optuženika i svjedoka Š. kao i podacima iz zapisnika o preuzimanju predmeta od strane oštećenika.

 

8.3. U odnosu na ostale žalbene navode optuženika da je sud trebao ispitati na okolnosti ovog kaznenog djela N. D., te suprugu optuženika A. Š., koja je prihvatila blagodat nesvjedočenja, a sve na okolnosti obrane optuženika da su ove kante s uljem pronađene odložene na polju i da se radilo o rabljenom ulju, prvostupanjski je sud dao valjane razloge zašto je odbio provođenje ovih dokaznih prijedloga, što je detaljno obrazloženo u odlomcima 42. i 42.1. presude, koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao i odbijanje prijedloga za provođenje vještačenje po vještaku kemijsko strojarske struke na okolnosti je li ulje sadržano u kantama bilo novo ili rabljeno, budući je to ulje davno vraćeno oštećeniku, a osim toga iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je dio tih kanti bio tvornički zatvoren, pa je logično da nije bilo ranije korišteno.

 

8.4. Žalba državnog odvjetnika je vrlo sažeta, pa iz iste nije moguće utvrditi u kojem dijelu osporava osuđujući dio presude, osim zbog odluke o kazni, ali iz do sada provedenih dokaza prvostupanjski je sud pravilno zaključio da nije sa sigurnošću utvrđeno da bi optuženik ostvario obilježja kaznenog djela teške krađe, jer iz iskaza svjedoka M. F., zaposlenika oštećenika koji je prvi otkrio da nedostaje ulje iz prostora kontejnera u vjetroparku proizlazi da nije zamijetio nikakve tragove provale, te ne postoje bilo kakvi drugi materijalni tragovi koji bi upućivali na provalan način ulaska počinitelja u kontejner jer nije sačinjen niti zapisnik o očevidu.

 

8.5. Uslijed odluke pod toč. I. izreke presude žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je bespredmetna.

 

O žalbi državnog odvjetnika na oslobađajući dio presude

 

9. Žalbom državnog odvjetnika ističe se da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno pogrešno ocijenio dokaze kada je zaključio da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi optuženik  počinio četiri kaznena djela teške krađe i to jedno iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ/97., dva iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11. i jedno iz čl. 229. st. 1. toč. 5. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11. i 114/12.) smatrajući da prvostupanjski sud nije trebao izdvojiti kao nezakonite određene dokaze koji upućuju da je optuženik počinio ta kaznena djela.

 

9.1. Neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika u odnosu na odluku o izdvajanju kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanju svjedokinje A. Š. (str. 48-51) koja je ispitana u Policijskoj postaji Senj bez da je kao supruga optuženika  poučena u smislu čl. 285. st. 3. ZKP-a da ukoliko odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, da će se takav njezin iskaz moći koristiti kao dokaz, pa se radi o dokazu pribavljenom povredom odredaba kaznenog postupka na kojem se ne može temeljiti sudska odluka (čl. 10. st. 1. i 2. toč. 3. ZKP-a), time da je sud dužan i fizički izdvojiti ovaj zapisnik iz spisa.

 

9.2. Također je zakonita odluka o izdvajanju kao nezakonitih dokaza zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija od 28. listopada 2013. i zapisnika o pretrazi pokretne stvari od 28. listopada 2013. te dokaza proizašlih iz tih pretraga, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnika o preuzimanju predmeta i fotodokumentacije pretrage, budući iz iskaza svjedoka pretrage B. K. i D. T. proizlazi da pretrage nisu provedene sukladno čl. 254. ZKP-a odnosno svjedoci nisu u kontinuitetu bili nazočni pretrazi niti su mogli vidjeti u cijelosti kako se provodi radnja pretrage obrazlažući to činjenicom da je pretraga trajala dugo, bilo im je hladno, te su sjedili određeno vrijeme tijekom provođenje pretrage u vozilu, a zapisnike su potpisali tek naknadno, nakon što su otišli u mjesto boravka, pa su policijski službenici došli po njih kako bi u policijskoj postaji potpisali zapisnike. Prvostupanjski je sud osnovano ocijenio iskaze ovih svjedoka vjerodostojnim jer nisu poznavali optuženika niti imaju bilo kakvog razloga pogodovati mu u ovom kaznenom postupku, dok su policijski službenici koji su na te okolnosti ispitivani o istom iskazivali vrlo općenito jer se više nisu sjećali detalja te pretrage osim da je puno policijskih službenika u tome sudjelovalo i da se pretraga na tom prostoru obavljala u više navrata.

 

10. S obzirom da optuženik negira počinjenje kaznenih djela za koja je oslobođen optužbe, a ne postoje neki drugi materijalni dokazi koji bi upućivali na optuženika kao počinitelja kaznenog djela, kao niti rezultati vještačenja izuzetih materijalnih tragova, a isto tako ne postoje niti svjedoci koji bi svjedočili da je upravo optuženik počinio terećena kaznena djela teške krađe,  pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a optuženika oslobodio optužbe kao što je to opisano u toč. II. izreke prvostupanjske presude, tako da je žalba državnog odvjetnika u odnosu na taj dio presude neosnovana.

 

11. U odnosu na ukidno rješenje, prvostupanjski sud će u ponovljenom suđenju raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozoren ovom drugostupanjskom odlukom, te će provesti sve do sada izvedene i relevantne dokaze za ovo kazneno djelo, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati izvedene dokaze, a potom ih kritički ocijeniti i donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu čl. 459. ZKP-a. Napominje se da je na temelju čl. 557. st. 2. ZKP-a moguće bez prijedloga ovlaštenog tužitelja oduzeti imovinsku korist od optuženika ostvarenu protupravnim radnjama, ali samo onu koja je sadržana u opisu kaznenog djela iz optužbe, što znači da je sud vezan navodima iz optužbe, time da se mora voditi računa i postoji li imovinskopravni zahtjev oštećenika koji bi po svojoj prirodi i sadržaju odgovarao pribavljenoj imovinskoj koristi o kojem bi se trebalo odlučiti.

 

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 482. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

Bjelovar, 7. veljače 2024.