Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-6582/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. P., S., … ,OIB: ..,kojeg zastupa punomoćnica D. Ž., odvjetnica iz S., protiv

tužene O. š. k. B., D. M., …, OIB: … koju zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u S., radi

isplate plaće, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 25. rujna 2023. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tužene, dne 9. studenoga 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena „O. . k. B. D. M., OIB: …

u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju A. P., S., … ,OIB: … na ime naknade neisplaćene plaće u razdoblju

od ožujka 2018.g. do travnja 2022.g. bruto iznos od 26.860,52 EUR (202.380,57 Kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 375,80 EUR od dana 16.04.2018.g. do isplate

- na iznos od 569,25 EUR od dana 16.05.2018.g. do isplate

- na iznos od 571,96 EUR od dana 16.06.2018.g. do isplate

- na iznos od 571,96 EUR od dana 16.07.2018.g. do isplate

- na iznos od 571,96 EUR od dana 16.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 485,47 EUR od dana 16.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 485,47 EUR od dana 16.10.2018.g. do isplate

- na iznos od 523,07 EUR od dana 16.11.2018.g. do isplate

- na iznos od 571,96 EUR od dana 16.12.2018.g. do isplate

- na iznos od 571,96 EUR od dana 16.01.2019.g. do isplate

- na iznos od 589,12 EUR od dana 16.02.2019.g. do isplate

- na iznos od 589,12 EUR od dana 16.03.2019.g. do isplate

- na iznos od 589,12 EUR od dana 16.04.2019.g. do isplate

- na iznos od 589,12 EUR od dana 16.05.2019.g. do isplate

- na iznos od 591,91 EUR od dana 16.06.2019.g. do isplate

- na iznos od 591,91 EUR od dana 16.07.2019.g. do isplate

- na iznos od 591,95 EUR od dana 16.08.2019.g. do isplate

- na iznos od 591,92 EUR od dana 16.09.2019.g. do isplate

- na iznos od 603,74 EUR od dana 16.10.2019.g. do isplate

- na iznos od 603,74 EUR od dana 16.11.2019.g. do isplate

- na iznos od 603,74 EUR od dana 16.12.2019.g. do isplate

- na iznos od 621,97 EUR od dana 16.01.2020.g. do isplate

- na iznos od 634,41 EUR od dana 16.02.2020.g. do isplate

- na iznos od 634,41 EUR od dana 16.03.2020.g. do isplate

- na iznos od 634,41 EUR od dana 16.04.2020.g. do isplate

- na iznos od 634,41 EUR od dana 16.05.2020.g. do isplate

- na iznos od 637,40 EUR od dana 16.02.2020.g. do isplate

- na iznos od 643,47 EUR od dana 16.07.2020.g. do isplate

- na iznos od 643,49 EUR od dana 16.08.2020.g. do isplate

- na iznos od 643,50 EUR od dana 16.09.2020.g. do isplate

- na iznos od 630,08 EUR od dana 16.10.2020.g. do isplate

- na iznos od 643,47 EUR od dana 16.11.2020.g. do isplate

- na iznos od 607,75 EUR od dana 16.12.2020.g. do isplate

- na iznos od 634,74 EUR od dana 16.01.2021.g. do isplate

- na iznos od 447,11 EUR od dana 16.02.2021.g. do isplate

- na iznos od 123,90 EUR od dana 16.03.2021.g. do isplate

- na iznos od 266,99 EUR od dana 16.04.2021.g. do isplate

- na iznos od 136,07 EUR od dana 16.05.2021.g. do isplate

- na iznos od 132,49 EUR od dana 16.06.2021.g. do isplate

- na iznos od 140,22 EUR od dana 16.07.2021.g. do isplate

- na iznos od 137,22 EUR od dana 16.08.2021.g. do isplate

- na iznos od 237,67 EUR od dana 16.09.2021.g. do isplate

- na iznos od 686,28 EUR od dana 16.10.2021.g. do isplate

- na iznos od 686,28 EUR od dana 16.11.2021.g. do isplate

- na iznos od 686,28 EUR od dana 16.12.2021.g. do isplate

- na iznos od 686,28 EUR od dana 16.01.2022.g. do isplate

- na iznos od 656,47 EUR od dana 16.02.2022.g. do isplate

- na iznos od 678,69 EUR od dana 16.03.2022.g. do isplate

- na iznos od 673,03 EUR od dana 16.04.2022.g. do isplate

- na iznos od 392,16 EUR od dana 16.05.2022.g. do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

II. Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.697,51 eura/27.858,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 9. studenoga 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 1.777,30 eura/13.391,11 kn tužitelj odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 16. srpnja 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi isplate plaće. U tužbi se navodi kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu br. Pr-275/2018 od dana 16.10.2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku po brojem Gž R-886/2020 od dana 17. 6. 2021., utvrđeno je da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između stranaka dana 11. ožujka 2011.g. Klasa: 112-02/18-

02/01, Ur broj: 2180-14-18-01 od dana 23. veljače 2018. nije dopuštena, te da radi odnos tužitelja nije prestao. Istom odlukom je naloženo tuženici vratiti tužitelja A. P. na radno mjesto učitelja tjelesne i zdravstvene kulture. Budući da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je otkaz tužitelju bio nezakonit, tužena duguje tužitelju neisplaćenu plaću za razdoblje od donošenja nezakonite Odluke o otkazu do dana povrata na posao. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje od ožujka 2018. do lipnja 2021. iznos od 161.667,72 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 11. listopada 2021. tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, predlaže tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelja obvezati naknaditi parnične troškove tuženici.

3. Podneskom od 7. lipnja 2022. tužitelj, a s obzirom da tužena tužitelja još nije vratila na posao po pravomoćnoj presudi ovog suda, povećava tužbeni zahtjev na iznos od 202.873,92 kn za razdoblje od ožujka 2018. do travnja 2022., podneskom od 3. travnja 2023., a nakon provedenog vještačenja, potražuje isplatu iznosa od 27.082,37 eura/204.052,14 kn, dok je podneskom od 5. rujna 2023. tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova naknade neisplaćene plaće za razdoblje od ožujka 2018. do travnja 2022. isplatu iznosa od 26.860,52 eura/202.380,57 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Podneskom od 26. travnja 2023. tužena ističe kako se protivi objektivnoj preinaci tužbe učinjenoj podneskom tužitelja od 4. travnja 2023., jer je tužbeni zahtjev povišen, što predstavlja preinaku nakon zaključenja prethodnog postupka, a podneskom od 8. rujna 2023. tužena je osporila i uređeni tužbeni zahtjev iz podneska od 5.rujna 2023.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom preslika presude ovog suda pod br. Pr-275/2018 od 16. listopada 2020., presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku pod br. GžR-886/2020 od 17. lipnja 2021., elektroničkog zapisa HZMO-a od 15. srpnja 2021. i 10. veljače 2023., ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. siječnja 2021., obračunskih isprava za isplatu plaće, ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2018. i 1.listopada 2018., obračunskih lista od 31. 8. 2018, 30. 30. 9. 2018., 31.10.2018., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C., dipl.oec od 3. ožujka 2023., dopune vještačenja vještaka Z. C. od 30. travnja 2023. i 31. svibnja 2023., pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio radnik tužene od 11. ožujka 2011. na radnom mjestu učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, temeljem ugovora o radu na neodređeno nepuno radno vrijeme (pola radnog vremena od 20 sati tjedno)

- da je tužitelj temeljem ugovora o radu na neodređeno nepuno radno vrijeme (na pola radnog vremena od 20 sati tjedno) od 2013. radio i u O. š. S.,

- da je tužena Odlukom o izvanrednom otkazu od 23. veljače 2018. otkazala tužitelju ugovor o radu,

- da je presudom Županijskog suda u Osijeku pod br. Gž R-886/2020-3 od 17. lipnja 2021. potvrđena presuda ovog suda pod br. Pr-275/2018 od 16. listopada 2020. na način da je utvrđena nedopuštenom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tužene dana 11.ožujka 2011., od dana 23. veljače 2018. te da radni odnos tužitelja nije prestao uz vraćanje tužitelja na rad na poslove učitelja tjelesne i zdravstvene kulture.

7. Prijeporno je između parničnih stranaka je li osnovano potraživanje tužitelja s naslova naknade plaće za razdoblje ožujka 2018. do travnja 2022., a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće (razlike između plaće koju bi tužitelj u razdoblju od ožujka 2018. do travnja 2022. ostvario na radu kod tužene i plaće koju je ostvario radeći u tom razdoblju kod novog poslodavca ), a sve za razdoblje od ožujka 2018. do travnja 2022.

10. Odredbom čl. 95. st.1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje - ZR), propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće; st.3. citiranog članka određeno je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a st.5. citiranog članka određeno je ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

11. U konkretnom slučaju, tužitelj je radio u dvije škole i to O. š. S. na pola radnog vremena i kod tužene na pola radnog vremena, da bi nakon izvanrednog otkaza ugovora o radu od strane tužene bio i dalje zaposlen na nepuno radno vrijeme u O. š. S. (pola radnog vremena od 20 sati tjedno), a osim u

toj školi, u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2018. pa od 1. listopada 2018. do 17. listopada 2018.. bio je zaposlen u tvrtki M.. j.d.o.o. S., dok je u razdoblju od 19. siječnja 2021. do 25. kolovoza 2021. bio zaposlen u O. š.

u S., i s osnova radnog odnosa u tim školama, te tvrtki M.. primao je plaću.

Dakle, tužitelj je u cijelom utuženom razdoblju radio na nepuno radno vrijeme u O. š. S. (pola radnog vremena od 20 sati tjedno), a nakon otkazivanja

ugovora o radu uz O. š. S., radio je i O. š. u S. te u

tvrtki M.. j.d.o.o.

12. Pravomoćnom presudom ovog suda pod broj Pr-275/2018 od 16. listopada 2020. (potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-886/2020 od 17. lipnja 2021.), utvrđen je nedopuštenim otkaz ugovora o radu od 11. ožujka 2011., od dana 23.veljače 2018., da tužitelju radni odnos nije prestao uz vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto učitelja tjelesne i zdravstvene kulture. S obzirom na to da tužitelj nije radio kod tužene za vrijeme otkaza, a u kojem razdoblju bi radio da mu tužena nije u veljači 2018. otkazala ugovor o radu (koji je otkaz utvrđen nedopuštenim), to tužitelju, zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, pripada pravo na naknadu plaće, kao i naknadu razlike plaće, između one koja mu je isplaćena kod drugih poslodavca i one koja bi mu bila isplaćena kod tužene da nije bilo nezakonitog otkaza, a u smislu odredbe članka 95. st.3. i 5. ZR.

12.1. Naime, radnik, ovdje tužitelj, mora biti doveden u situaciju kao da nedopuštenog otkaza nije bilo. Kako je pravomoćnom presudom ovog suda pod br. Pr-275/2018 od 16. listopada 2020. utvrđeno pravo tužitelja na vraćanje na radno mjesto na kojem je radio prije otkaza i to učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, to tužitelj ima pravo na naknadu plaće, odnosno naknade razlike plaće, jer, po mišljenju ovog suda, tužitelja pripadaju sva prava iz ugovora o radu koji mu je nezakonito otkazan.

13.2. Dakle, kada je pravomoćnom odlukom utvrđena nezakonitom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju time je nastala valjana pravna osnova za isplatu naknade plaće za utuženo razdoblje u kojem tužitelj nije radio krivnjom tužene. Utvrđenjem nezakonitom odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj je došao u položaj kao da mu svojstvo radnika nije ni prestalo pa ima sva prava koja bi imao da nije bilo nezakonitog otkaza ugovora o radu pa tako i pravo na isplatu plaće. Tužitelj dolazi u radnopravni status prije otkazivanja ugovora o radu pa je tužena u obvezi isplatiti mu plaću na koju je tužitelj imao pravo za vrijeme kroz koje nije radio krivnjom tužene, umanjenu za iznose plaće koje je u utuženom razdoblju, kao i u razdoblju od 1. 8. 2018. do 17.10.2018., te od 19. 1. 2021. do 25. 8. 2021. primio za obavljeni rad kod drugog poslodavca (O. š S., M.. j.d.o.o. i O. š. u

S.). Stoga, tužitelja, prema ugovoru o radu za rad na radnom mjestu učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, a na kojem radnom mjestu je radio prije otkazivanja ugovora o radu i na koje radno mjesto ga je tužena bila u obvezi vratiti, pripada plaća koja se obračunavala i isplaćivala prije nezakonitog otkazivanja ugovora o radu.

14. Na okolnost utvrđenja visine potraživanja tužitelja s naslova naknade plaće odnosno razlike naknade plaće, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Z. C. dipl.oec koji u svom pisanom nalazu i mišljenju od 3. ožujka 2023. navodi kako je temeljem dokumentacije iz sudskog spisa i knjigovodstvene dokumentacije mišljenja da je razlika bruto plaće koja tužitelju pripada zbog manje ostvarene plaće u utuženom razdoblju (u odnosu na onu koja bi ga pripadala da je za to vrijeme radio kod tužene) i to pojedinačno, po godinama i po mjesecima, kako je to prikazano u tablicama br. 1

– 5, u sveukupnom bruto iznosu od 204.052,14 kn, tj. u sveukupnoj protuvrijednosti od 27.082,37 EUR. Obračun manje ostvarene plaće tužitelja, u odnosu na onu koja bi ga pripadala da je u utuženom razdoblju (od ožujka 2018. do travnja 2022., tj. od donošenja nezakonite odluke otkaza ugovora o radu do povratka na posao) radio kod tužene, odnosno da nije došlo do prestanka rada tužitelja zbog otkaza od strane tužene, a uvažavajući pritom činjenicu da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju istovremeno bio zaposlen na nepuno radno vrijeme (pola radnog vremena, tj. 20 sati tjedno) i u O. š. S.; u jednom dijelu tog razdoblja (od 19. 1. 2021. do

25. 8. 2021.) osim u O. S., bio zaposlen i u O. š. u S. (po satnici od 16 sati tjedno) potvrđuje (uz određene manje ili veće iznimke) opravdanost visine potraživanja tužitelja iz njegovog tužbenog zahtjeva.

14.1. U dopuni vještačenja od 30. travnja 2023., a s obzirom na primjedbe tužene, vještak C. navodi kako je u svom nalazu dao tabelarni prikaz obračuna razlike po osnovi manje ostvarene plaće tužitelja, u odnosu na onu koja bi ga pripadala da je u utuženom razdoblju (od ožujka 2018. do travnja 2022.) radio kod tužene, tj. da nije došlo do nezakonitog otkaza Ugovora o radu i detaljno je pojasnio princip tog obračuna. Budući da je tužitelj u razdoblju prije otkaza Ugovora o radu bio istovremeno zaposlen na nepuno radno vrijeme (po pola radnog vremena, tj. po 20 sati tjedno), i kod tužene i u O. S., tada se kao logičan i vrlo jednostavan zaključak nameće to da nakon tog otkaza, pojedinačni mjesečni iznosi plaće koji su ostvareni radom u O. S., ujedno predstavljaju traženu razliku plaće, odnosno neisplaćenu plaću tužitelja za preostalih 20 sati rada tjedno, a za vrijeme prestanka rada tužitelja, uzrokovanog otkazom od strane tužene, a u dijelu utuženog razdoblja kad je tužitelj, osim u O. S., bio zaposlen i u O. u Supetru (od 19. 1. 2021. do 25. 8. 2021.), također na nepuno radno vrijeme (po satnici od 16 sati tjedno), da razlika tih dviju bruto plaća predstavlja traženi neisplaćeni dio plaće tužitelja za preostala 4 sata rada tjedno u tom razdoblju. Dakle, ako je za vrijeme otkaza tužitelj radio u O. S. (pola radnog vremena – 20 sati), pripada ga upravo još tolika razlika zbog neisplaćene plaće od strane tužene, a ako je za vrijeme otkaza tužitelj radio i u O. S. (također na nepuno radno vrijeme – 16 sati) pripada ga razlika tih dviju plaća, koja čini neisplaćeni dio plaće tužitelja za preostala 4 sata rada tjedno u tom dijelu utuženog razdoblja. Tužitelj je, zbog (nezakonitog) otkaza, dakle krivnjom tužene kao svog poslodavca, bio prisiljen privremeno se zaposliti i u O. S. i posve je nebitno kako je on „iskombinirao satnicu redovne nastave u O. S. i O. S.". Vještak ističe kako je predmetni obračun izvršen metodološki ispravno, poštujući pritom i sva pravila financijske struke.

14.2. U ponovnoj dopuni vještačenja 31. svibnja 2023. vještak C. navodi kako temeljem dokumentacije iz sudskog spisa i knjigovodstvene dokumentacije koja mu je naknadno dostavljena, mišljenja je, a vezano za prigovor tužene iz podneska od 9. 5. 2023., kako je obračun manje ostvarene plaće tužitelja, u odnosu na onu koja bi ga pripadala da je u utuženom razdoblju (od ožujka 2018. do travnja 2022., tj. od donošenja nezakonite odluke otkaza ugovora o radu do povratka na posao) radio kod tužene, odnosno da nije došlo do prestanka rada tužitelja zbog otkaza od strane tužene, izvršen uvažavajući činjenicu da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju istovremeno bio zaposlen na nepuno radno vrijeme (pola radnog vremena, tj. 20 sati tjedno) i u O. š S., a u jednom dijelu tog razdoblja, osim u O. S.,

bio je zaposlen i kod poslodavca M.. j.d.o.o. iz S. (po satnici od 1 sat dnevno), u razdoblju od 1. 8. – 17.10.2018., te u O. š. u S. (po satnici od 16 sati tjedno), u razdoblju od 19. 1. 2021. do 25. 8. 2021. Prema obračunu vještaka tužitelja pripada razlika bruto plaće zbog manje ostvarene plaće u utuženom razdoblju u sveukupnom iznosu od 26.860,52 eura/202.380,57 kn.

15. Na ponovnu dopunu vještačenja vještaka C. tužena nije imala primjedbi, pa ovaj sud knjigovodstveno financijsko vještačenje, odnosno dopunu vještačenja od 31. svibnja 2023., po stalnom sudskom vještaku Z. C.,

dipl. oec., kao stručnu, objektivnu i danu u skladu s pravilima struke prihvaća u cijelosti, te je na temelju iste utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario manju plaću od one koju bi ostvario da je nastavio raditi kod tužene, i to baš u ukupnom bruto iznosu od 26.860,52 eura/202.380,57 kn.

16. Imajući u vidu vještačenje vještaka C., to tužitelja za razdoblje od ožujka 2018. do travnja 2022. pripada ukupan iznos od 26.860,52 eura/202.380,57 kn na ime naknade plaće, odnosno razlike bruto plaće koju bi ostvario na radu kod tužene i bruto plaće koju je ostvario radeći kod drugih poslodavaca (O. S., M. j.d.o.o. i O. u S.), a koji iznos mu je i dosuđen.

16.1. Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate koje teku od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, sve sukladno odredbi čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, radi čega je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

17. Tužena ističe kako se tužitelj nije očitovao pod kojima je okolnostima došlo do prestanka njegovog radnog odnosa u O. S., jer je u toj školi bio zaposlen po ugovoru na neodređeno vrijeme, a što je po tuženici bitno kako bi se odredio mogući doprinos tužitelja vlastitoj šteti, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, za istaknuti je kako okolnost na koji je način tužitelju prestao radni odnos u O. u S. nije od utjecaja na pravo tužitelja na naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza danog od strane tužene.

18. Naime, potraživanje radnika s naslova naknade plaće za vrijeme dok nije radio zbog nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu ima karakter potraživanja po osnovi rada, a ne s osnova naknade štete pa činjenica da je tužitelj u razdoblju od nezakonitog prestanka radnog odnosa ostvarivao plaću određeno razdoblje kod drugih poslodavaca, te zbog čega mu je prestao radni odnos kod drugog poslodavca nema utjecaja na obvezu poslodavca koji je nezakonito otkazao ugovor o radu na isplatu naknade plaće sve do povratka na rad, s time da se prihodi koje je tužitelj ostvarivao radom kod drugih poslodavaca uračunavaju u naknadu koju tužitelj zahtijeva po osnovi isplate naknade plaće zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, kako je to i vještak C. obračunao (potraživanje po osnovi naknade plaće

zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu umanjio je za iznose koje je tužitelj ostvario kod drugih poslodavaca temeljem ugovora o radu). Da tužena nije donijela nezakonitu odluku o otkazu ugovora o radu, ne bi došlo do posljedica u radnom statusu tužitelja, pa niti glede plaće koju je isti ostvarivao.

19. Nadalje, tužena u podnesku od 26. travnja 2023. ističe kako se protivi objektivnoj preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 4. travnja 2023.

20. Prema odredbi čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

21. Povećanje tužbenog zahtjeva smatra se preinakom tužbe u smislu odredbi članka 191. stavak 1. i 2. ZPP, međutim, po preinačenom (povišenom) tužbenom zahtjevu nije se ni raspravljalo, budući da je tužitelj nakon dopune vještačenja od strane vještaka Z. C. od 31. 5. 2023., podneskom od 5.rujna 2023. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 26.860,52 eura, a koji je prije zaključenja prethodnog postupa podneskom od 16. siječnja 2023. bio povećan na iznos od 26.926,00 eura, a smanjenje tužbenog zahtjeva, u smislu odredbi čl. 191. st.3. ZPP-a, nije preinaka tužbe.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku pa budući da tužitelj nije u neznatnom dijelu uspio za koji dio nije ni nastao poseban trošak, to mu je priznat trošak u cijelosti, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 14212., 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 125/22 ), te popisu troška, i to: za sastav tužbe 250 bodova, za pristup ročištima od 23. 1. 2013., 20. 2. 2023., 15. 5. 2023. i 25. 9. 2023. po 250 bodova, za sastav podneska od 14. 2. 2023. 250 bodova, od 7. 6. 2022., 16. 1. 2023., 3. 4. 2023. i 5. 9. 2023. po 62,6 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn daje iznos od 3.482,50 eura, uvećano za iznos od 215,01 eura na ime troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, ukupno iznos od 3.697,51 eura eura/27.858,89 kn, dok je za više zatraženo, za iznos od 1.777,30 eura/13.391,11 kn, tužitelj odbijen u svom zahtjevu, a kako je odlučeno u točki II izreke presude. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 19. 5. 2023. kojim dostavlja ugovore o radu s tvrtkom M.. j.d.o.o. i obračunske liste, jer taj podnesak nije bio nužan. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 9. studenoga 2023., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 9. studenoga 2023.

S U T K I NJ A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene