Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-801/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., radi utvrđenja prava na obnovu i izvršenje činidbe, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-455/2021-52 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-455/2021-52 od 12. siječnja 2023.

II. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da tužitelj T. Š. iz R., OIB: …, polaže pravo na obnovu stambene zgrade, te pomoćne/gospodarske zgrade koje su izgrađene na k.č. br. 229, upisane u zk. ul. br. 193, k.o. R., i to njihovim popravkom, a u skladu sa Zapisnikom o procjeni građevinskog oštećenja broj …, od 28. listopada 2014., broj obrasca 91.

II. Nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: …, da donese odluku prema kojoj će se tužiteljeva stambena zgrada, te pomoćne/gospodarske zgrada, a sve sagrađene u sklopu nekretnine upisane u zk. ul. br. 193, k.o. R., i to na k.č. br. 229, obnoviti popravkom, a pod istovjetnim uvjetima određenim u ranije donesenoj Odluci tužene, od 25. studenog 2014., Klasa: …, Ur. broj: …, i to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: …, da tužitelju T. Š. iz R., OIB: …, na ime troška parničnog postupka naknadi iznos od 2.470,30 eura¹ (slovima: dvije tisuće četiri stotine sedamdeset eura i trideset centi)/18.612,50 kn (slovima: osamnaest tisuća šest stotina dvanaest kuna i pedeset centi), u roku 15 dana.“

2. Protiv ove presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe tužene prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužena. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud navodi sljedeće:

„Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. 193, k.o. R., nesporno je utvrđeno da se tužitelj vodi kao samovlasnik istih nekretnina, a koje čine k.č. br. 229 kuća i dvorište u selu sa 849 m2, i k.č. br. 230 oranica u selu sa 2212 m2, te da je iste nekretnine stekao temeljem Ugovora o darovanju zaključenog 29. siječnja 2013., a koji Ugovor je proveden u zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda pod poslovnim brojem Z-336/13, od 31. siječnja 2013.

Nesporno je nadalje da je tužitelj iste godine kada je postao vlasnikom predmetnih nekretnina sa HEP, DP E. V. zaključio Ugovor o korištenju javne usluge kupca, kategorija potrošnje kućanstvo, za nekretninu koja se nalazi u ulici Vladimira Nazora 39, te da prema pribavljenim podacima DP E. V. isti od tada uredno podmiruje trošak potrošnje električne energije za isto mjero mjesto.

Nesporno je nadalje među parničnim strankama da u vrijeme kada se dogodila poplava n području R. tj. na dan 17. svibnja 2014. tužitelj nije imao formalno prijavljeno prebivalište na adresi u R., …, tj. na adresi gdje se nalaze nekretnine čiji je vlasnik i za koje zahtjeva obnovu, već da je isti prijavio prebivalište na predmetnoj adresi 24. studenog 2014., odnosno gotovo šest mjeseci nakon poplave. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je tužitelju Odlukom o obnovi popravkom stambene, pomoćne i gospodarske zgrade, od 25. studenog 2014., (list 5 spisa) priznato pravo na obnovu popravkom stambene zgrade izgrađene na k.č. br. 229, k.o. R., na adresi …, te obnova popravkom pomoćne gospodarske zgrade na istoj katastarskoj čestici koje su u funkciji stambene zgrade, a sve to temeljem činjeničnog stanja utvrđenog zapisnikom o procjeni građevinskog oštećenja broj …, od 28. listopada 2014., i to na način da će se obnova provesti na teret sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske, s tim da je naknadno i to 20. veljače 2015. (list 6 spisa) donesena nova Odluka, a kojom se sada utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu naprijed navedene stambene zgrade i kojom se stavlja izvan snage prethodna Odluka od 25. studenog 2014., uz obrazloženje da je temeljem terenske provjere nadležne postaje V. poslovni broj: …, od 16. siječnja 2015., utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije, jer da tužitelj u vrijeme nastanka katastrofe nije stanovao u predmetnoj nekretnini.

Nesporno je također među strankama da je nadležna postaje V. Rješenjem poslovni broj …, od 14. prosinca 2015., po službenoj dužnosti odjavila prebivalište tužitelja s adrese u R., ali da je povodom upravnog spora koji je pokrenuo tužitelj protiv istoga rješenja uvidom u spis Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-1784/2015, utvrđeno da je u tom postupku tužitelj uspio, te da je Presudom istoga suda, od 14. studenog 2016., poništeno naprijed navedeno Rješenje uprave V.-s., od 14. prosinca 2015., odnosno da je u tom postupku utvrđeno da nije bilo osnove za primjenu čl. 12. st. 1. Zakona o prebivalištu i za odjavu prebivališta tužitelja, odnosno da je u tom postupku dokazana činjenica prebivanja tužitelja na adresi R., …, u razdoblju prije poplava 2014. i nakon istih.

Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju pod stambenom zgradom podrazumijeva se zgrada u kojoj je u vrijeme nastanka katastrofe tj. na dan 17. svibnja 2014. stanovao njezin vlasnik odnosno srodnik vlasnika ili u kojoj je vlasnik odnosno srodnik vlasnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište, s tim što se pod pojmom stambene zgrade podrazumijevaju i pomoćne i gospodarske zgrade koje su u funkciji stambene zgrade.

Nesporno je da je ovako koncipiranom odredbom Zakona o saniranju pravo na obnovu oštećenih stambenih zgrada postavljeno kao alternativno, ali ocjena je ovoga suda da istu odredbu treba tumačiti u okviru svrhe i cilja navedenog zakona, odnosno da je istim zakonom zakonodavac želio omogućiti pravo na obnovu onim osobama koje zaista žive u navedenoj nekretnini koja je bila pogođena poplavom.

Iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja u pogledu mjesta i načina gdje je tužitelj živio nakon što se vratio iz Z. sa školovanja u R. sud je cijenio kao istinite i uvjerljive, budući iskazi svih saslušanih svjedoka potvrđuju i navode samog tužitelja iz tužbe da iako nije imao formalno prijavljeno prebivalište na adresi u R. u …, je tužitelj zapravo na istoj adresi stvarno svakodnevno živio i radio i to najprije do 2012. u zajedničkom kućanstvu sa bakom, a nakon toga i sam, i to na način da je na toj adresi prijavio i sjedište svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, na toj adresi je sagradio potrebne zgrade za držanje poljoprivredne mehanizacije, na toj adresi uzgaja stoku, a i stvarno živi i boravi, dok samo povremeno odlazi u kućanstvo svojih roditelja na adresi ... Osim toga ove navode tužitelja potvrđuju i podaci pribavljeni od strane HEP, DP E. V. i K. d. D. d.o.o., a iz kojih proizlazi da tužitelj u razdoblju prije nego što će doći do poplave a i nakon toga uredno podmiruje sve ispostavljene račune za izvršene usluge potrošnje električne energije i odvoza komunalnog otpada. Pri tome sud nije prihvatio prigovore tužene da iz dostavljenih podataka HEP, DP E. V. proizlazi da je potrošnja električne energije minimalna odnosno da to dokazuje da tužitelj na istoj adresi stvarno ne živi budući je temeljem svih drugih provedenih dokaza u ovom postupku utvrđeno da tužitelj na istoj adresi živi sam i to sa minimalnim brojem električnih uređaja koje koristi, pa se sve to onda očituje i na potrošnji električne energije koju plaća.

Dakle, kako je temeljem naprijed provedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj koji je vlasnik k.č. br. 229, upisane u zk. ul. br. 193, k.o. R., stvarno u vrijeme nastanka katastrofe tj. na dan 17. svibnja 2014. stanovao u istoj nekretnini, to proizlazi da je ispunjena potrebna pretpostavka iz čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju da se istome prizna pravo na obnovu, pa je stoga i odlučeno kao točki I. izreke ove presude i utvrđeno da tužitelju pripada pravo na obnovu stambene zgrade, te pomoćne gospodarske zgrade koje su izgrađene na k.č. br. 229, upisanoj u zk. ul. br. 193, k.o. R., i to njihovim popravkom, a u skladu sa Zapisnikom o procjeni građevinskog oštećenja broj …, od 28. listopada 2014., te je isto tako naloženo tuženoj da ponovno donese odluku kojom će se pod istovjetnim uvjetima kao i u ranije donesenoj Odluci od 25. studenog 2014. obnoviti nekretnina tužitelja na k.č. br. 229, k.o. R.“

7. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

8. Na navode žalbe valja reći da po odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju pod stambenom zgradom podrazumijeva se zgrada u koju u vrijeme nastanka katastrofe iz čl. 1. tog Zakona stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika ili u kojoj je vlasnik, odnosno srodnik vlasnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište, s time da pod pojmom stambene zgrade podrazumijevaju se i pomoćne i gospodarske zgrade koje su u funkciji stambene zgrade.

9. Iz stipulacije te zakonske odredbe proizlazi da je uvjet za obnovu zgrade taj da je u vrijeme katastrofe u njoj stanovao njen vlasnik, odnosno srodnik vlasnika, bitno je stanovanje bez obzira na to da li je on imao prijavljeno prebivalište ili boravište na toj adresi, ili da je vlasnik, odnosno srodnik vlasnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište na toj adresi pri čemu bi bilo dopušteno dokazivati, a bez obzira na to što je imao prijavljeno prebivalište ili boravište, da na toj adresi vlasnik, odnosno srodnik vlasnika nije stanovao.

10. Odgovara da prvostupanjski sud utvrđuje, a to među strankama nije ni prijeporno, da u vrijeme katastrofe tužitelj nije imao prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine za koju se traži obnova, a to su R., …, već je imao prijavljeno prebivalište na adresi svojih roditelja R., …, međutim, po mišljenju ovog suda, nema zapreke da tužitelj dokazuje, a što je u ovom postupku i dokazao, da je prijavljena adresa prebivališta samo formalne naravi, a da je on stvarno živio (stanovao) na adresi gdje se nalazi zgrada za koju traži obnovu, a činjenica da je bio samo formalno prijavljen na adresi svojih roditelja može značiti samo njegovu eventualnu prekršajnu odgovornost.

11. Da je to tako proizlazi i iz rješenja Ustavnog suda RH broj U-I-2940/2016 od 30. siječnja 2018. iz kojeg proizlazi da je namjera zakonodavca bila pomoći samo onim vlasnicima zgrade koji u njima žive (stanuju), ali ne i vlasnicima onih zgrada pogođenih poplavom u kojem ne žive ni vlasnici ni njihovi srodnici pri čemu je prilikom propisivanja takvog ograničenja zakonodavac vodio računa o tome da je onima koji uistinu žive u oštećenim zgradama pomoć države nužna i hitna za razliku od ostalih vlasnika objekata.

12. Život (stanovanje) na određenoj adresi podrazumijeva da se ta osoba trajno nastanila na toj adresi radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

13. Prvostupanjski sud je pravilno, a suprotno navodima žalbe utvrdio na temelju iskaza tužitelja i četiri saslušana svjedoka utvrdio da je tužitelj u vrijeme katastrofe živio na adresi R., a na kojoj adresi je imao prijavljen i OPG, na kojoj je i prije katastrofe sagradio jedan gospodarski objekat, tu držao poljoprivrednu mehanizaciju i uzgajao stoku, općenito bavio se poljoprivredom i stočarstvom, pri čemu, a obzirom da mu roditelji žive u istom mjestu, i obzirom da tužitelj nije zasnovao nikakvu životnu zajednicu niti imao djece, da je odlazio kod svojih roditelja pomagati im, pri čemu je razumno za zaključiti da je tamo nekada i objedovao.

14. Da je to tako, jasno proizlazi iz dostavljenih podataka od strane pružatelja usluga, iz kojih je razvidno da je tužitelj na toj adresi i sklopio ugovor s HEP, DP E., kao korisnik električne energije, plaćao tu istu električnu energiju, plaćao odvoz komunalnog otpada, dok voda nije plaćana zbog toga jer nije niti bilo priključka (to je učinjeno tek nakon katastrofe).

15. Pri tome nije bezrazložno navesti i to da je isto stajalište zauzeo i Upravni sud u Osijeku u svojoj presudi od 14. studenog 2016. kojim je poništeno rješenje ministarstva, uprave V.-s. od 14. prosinca 2005. kojih je odjavljeno prebivalište tužitelja s adrese R., …, te je tužitelj obvezan da vrati osobnu iskaznicu koja glasi na tu adresu, a iz koje presude jasno proizlazi da je u dokaznom postupku koji je proveden pred tim sudom utvrđeno da je tužitelj i prije poplave iz 2014. godine prebivao na adresi R., …, a osobito ukoliko bi se i ova presuda Upravnog suda smatrala prethodnim pitanjem za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

16. Glede ostalih žalbenih navoda, a koji se odnose na točku II. izreke prvostupanjske presude, a kojim je naloženo tuženoj da donese odluku kojom će se tužiteljeva stambena zgrada, te pomoćne/gospodarske zgrada obnoviti popravkom, a pod istovjetnim uvjetima određenim u ranije donesenoj Odluci tužene od 25. studenog 2014., valja reći da odgovara da je tom odlukom tužitelju odobrena obnova, a u skladu s programom obnove i saniranja posljedice katastrofe na području županije, a prema činjeničnom stanju zgrada utvrđenog zapisnikom o procjeni građevinskog oštećenja od 28. listopada 2014., te pribavljene suglasnosti vlasnika zgrade kojim je utvrđen treći stupanj oštećenja zgrade, te je odlučeno da će se provesti obnova popravkom stambene zgrade te pomoćno/gospodarskih zgrada koje su u funkciji navedene stambene zgrade.

17. Odgovara da je odlukom od 20. veljače 2015. ta prvotna odluka stavljena van snage, ali isključivo iz razloga jer tužitelj ili njegov srodnik u vrijeme katastrofe nisu stanovali na toj adresi, a niti su na toj adresi imali prebivalište ili boravište (a prethodno je navedeno da drukčije proizlazi iz presude Upravnog suda u Osijeku).

18. Dakle, u odluci od 25. studenog 2014. nije navedeno koje će se to pomoćne/gospodarske zgrade obnoviti, pa u novoj odluci koju će tužena trebati donijeti ista će se zasnivati na činjeničnom stanju zgrada utvrđenih zapisnikom o procjeni građevinskog oštećenja te će tužena na temelju Zakona o saniranju i programa obnove donijeti odluku o tome koje od pomoćnih/gospodarskih zgrada će se i obnoviti.

19. Glede ispunjenja uvjeta iz čl. 12. st. 1. Zakona o saniranju samo valja reći da iz stanja spisa (list 185 i 209) jasno proizlazi da je tužitelj 30. lipnja 2013. stavio zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu, a koji predmet još nije pravomoćno okončan, a čije pravomoćno okončanje nije niti uvjet za primjenu odredbe čl. 12. st. 1. tog Zakona.

20. Tužena pobija odluku o trošku samo glede priznatoga troška za sastav tužbe Ustavnom sudu RH te odgovara da iz obrazloženja odluke Ustavnog suda RH proizlazi da sukladno čl. 23. Ustavnog zakona u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove, ako Ustavni sud ne odluči drukčije, a što nije, međutim, valja reći da bez odluke Ustavnog suda kojim je ukinuto rješenje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda kojima je tužba tužitelja odbačena zbog nenadležnosti, tužitelj ne bi mogao ostvariti svoje ustavno pravo na pristup sudu te u ponovljenom postupku ishoditi odluku kojom mu se je pružila tražena pravna zaštita, stoga, a po mišljenju ovog suda opravdano je dosuditi mu trošak sastava ustavne tužbe pa i već primjenom Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) a u svezi čl. 151. i čl. 154. st. 1. ZPP.

21. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I.).

22. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II.).

U Zagrebu 21. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.