REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-739/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja N.P. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N.J., odvjetniku u S., protiv tuženika E.l. d.o.o., D.S., OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 6. listopada 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, dana 8. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.780,00 eur / 28.480,41 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 770,00 eur / 5.801,56 kuna od 21. listopada 2020. pa do isplate,

- 1.750,00 eur / 13.185,37 kuna od 21. studenog 2020. pa do isplate,

- 1.260,00 eur / 9.493,47 kuna od 21. prosinca 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.238,75 eur / 16.867,86 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 8. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da se temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme u razdoblju od 12 mjeseci za tuženika obvezao obavljati poslove vozača. S tuženikom je ugovorio mjesečnu bruto plaću od 6.644,74 kuna te dnevnicu za svaki radni dan proveden na radu u inozemstvu (u pravilu u NJ.) u iznosu od 70,00 eur do 20-tog u mjesecu. Tuženik mu je isplatio svu ugovorenu plaću, ali mu nije isplatio ugovorene i dospjele dnevnice za rad u NJ. za razdoblje od rujna do studenog 2020. U tom razdoblju obavljao je rad u NJ. u trajanju od 54 radna dana i to u rujnu 2020. u trajanju od 11 dana, u listopadu 2020. u trajanju od 25 dana te u studenom 2020. u trajanju od 18 dana. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 3. veljače 2023. (list 90-91 spisa) predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 3.780,00 eur / 28.480,41 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je u cijelosti podmirio sve svoje obveze prema tužitelju po predmetnom ugovoru o radu. Umanjenje obračuna putnih troškova izvršeno je radi naknade štete koju je tužitelj počinio za vrijeme vožnje u NJ., a na koje je isti pristao svojim potpisom na predmetnim obračunima te su na taj način podmirene sve njegove obveze prema tužitelju. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvještaj o vremenu vožnje od kolovoza 2020. do studenog 2020., Ugovor o radu na određeno vrijeme od 3. kolovoza 2020., Izvod prometa za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2020., Obrazac IP od 11. siječnja 2021., dokumentaciju te je saslušan tužitelj.

4. Na ročištu 6. listopada 2023. odbijen prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, budući je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju ostalih provedenih dokaza. Na istom ročištu odbijen je i prijedlog tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika. Naime, zakonski zastupnik tuženika svoje je izostanke s ročišta 6. veljače 2023. i 6. listopada 2023. opravdavao službenim putovanjima, ali je sud rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupanja, kao i utvrđenjem relevantnih činjenica ostalim provedenim dokazima, taj dokazni prijedlog odbio kao nepotreban.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 3. kolovoza 2020. u razdoblju od 12 mjeseci obavljao poslove vozača. Također nije sporno da je tuženik tužitelju u cijelosti isplatio ugovorenu plaću.

6. Sporno je pravo tužitelja na isplatu dnevnica za rad u NJ. u razdoblju od rujna do studenog 2020.

7. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je s tuženikom dogovorio isplatu dnevnica od 70,00 eur za rad u NJ., a koju dnevnicu mu je tuženik trebao isplatiti do 20-tog u mjesecu. U NJ. je u rujnu 2020. radio 11 dana, u listopadu 2020. 25 dana i u studenom 2020. 18 dana. Za te dane ostvario je dnevnicu, jer je sve te dane radio na terenu u NJ. Vozili su i živjeli u kamionu i morali su poštivati zakonsku obvezu odmora. On tuženiku nije prouzročio nikakvu štetu. Nikada nije pristao da mu tuženik s bilo kojeg osnove uskrati plaću, ili dio plaće, niti naknadu plaće. U tom smislu tuženiku nikada nije ništa potpisao. Naveo je da bi na listu 74 spisa mogao biti njegov potpis, a da se dnevnica od 170,00 kuna odnosi na rad ostvaren u Republici Hrvatskoj.

8. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru, jer je isti iskazivao objektivno, uvjerljivo i sukladno Izvještaju o vremenu vožnje od kolovoza 2020. do studenog 2020..

9. Sukladno Odluci o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna ("Narodne novine", broj: 8/2006., 139/2012., 152/2013., 148/2014., 26/2016., 119/2016., 124/2017., 117/2019., 136/2020., 140/2021., 62/2022. i 145/2022., dalje u tekstu: Odluka o visini dnevnice) visina dnevnice za NJ. iznosi 70,00 eur.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj za rad NJ. u rujnu 2020. ostvario pravo na 11 dnevnica, u listopadu 2020. na 25 dnevnica i u studenom 2020. na 18 dnevnica, u visini od po 70,00 eur, što za rujan 2020. iznosi 770,00 eur / 5.801,56 kuna, za listopad 2020. 1.750,00 eur / 13.185,37 kuna i za studeni 2020. 1.260,00 eur / 9.493,47 kuna.

11. Tuženik tvrdi da tužitelju sporne dnevnice nije isplatio, jer mu je tužitelj za vrijeme vožnje prouzročio štetu te da je tužitelj svojim potpisima na obračunima koje je dostavio u spis (list 72-74 spisa) pristao da mu se putni troškovi prebiju s tom štetom.

12. Člankom 96. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.

13. Od dostavljenih obračuna po tužitelju je potpisan Obračun s lista 74. spisa. Navedeni obračun odnosi se na obračun putnih troškova za rujan 2022. i to na relaciji H.-B.L.-H. u iznosu od 15.842,80 kuna. Iz navedenog

obračuna nije vidljiv angažman tužitelja u NJ., iznos možebitne štete na koju upire tuženik, niti je jasno na što se odnosi rukom pisan iznos od 800,00 eur. Stoga je i prihvaćen iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo kako on tuženiku nije prouzročio nikakvu štetu i kako nikada nije pristao da mu tuženik s bilo koje osnove uskrati plaću, ili dio plaće, niti naknadu plaće, te da u tom smislu tuženiku nikada nije ništa potpisao.

14. Za dopuštenost prijeboja koju predviđa čl. 96. st. 1. ZR-a potrebna je decidirana suglasnost radnika da poslodavac svoje potraživanje prema njemu može naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela, pri čemu se jasno mora navesti koje točno potraživanje poslodavca i u kojem iznosu se prebija s plaćom, ili dijelom plaće radnika. Navedeno je u konkretnom slučaju izostalo, pa navodi tuženika o prebijanju njegovog potraživanja sa osnove naknade štete s predmetnim dnevnicama nisu osnovani.

15. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i istome na ime dnevnica za rujan 2020. dosuditi iznos od 770,00 eur / 5.801,56 kuna, za listopad 2020. iznos od 1.750,00 eur / 13.185,37 kuna i za studeni 2020. iznos od 1.260,00 eur / 9.493,47 kuna, odnosno ukupno 3.780,00 eur / 28.480,41 kuna, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

16. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. i 125/11. u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) i čl. 92. st. 3. ZR-a, pa su tužitelju iste dosuđene od 20.-og u mjesecu za protekli mjesec. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a), te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14, dalje u tekstu: OT/12) prema vrijednosti predmeta spora.

18. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/12), sastava podnesaka od 30. lipnja 2021., 23. studenog 2021., 23. rujna 2022. i 3. veljače 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12) te pristupa na ročište 21. ožujka 2022., 6. listopada 2022., 6. veljače 2023. i 6. listopada 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12) što uz vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kuna (Tbr 50. OT/12) i PDV od 25% iznosi 2.238,75 eur / 16.867,86 kuna, slijedom čega je tužitelju dosuđen navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 8. studenog 2023.

Sutkinja

Ruža Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika