REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 707/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Sanja Porobija odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1034/2021-4 od 19. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj P- 141/2019-19 od 23. studenog 2020., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačavaju presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1034/2021-4 od 19. svibnja 2022. i presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj P-141/2019-19 od 23. studenog 2020. u dijelu kojom je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke za iznos od 22,56 EUR/170,01 kn (preko iznosa od 361,33 EUR/2.722,47 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2007. do isplate te se u tom dijelu sudi:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 22,56 EUR/170,01 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2007. do isplate“.
II. Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak revizijskog postupka u iznosu od 213,21 EUR/1.605,47 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom: utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. toč. 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208595943/07 od 13. ožujka 2007. ovjerenog kod Javnog bilježnika Zdravke Bišćanin-Pešut, pod brojem Ov- 1068/2007, 13. ožujka 2007. koji glasi: „...a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“ (točka I. izreke); utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 6. toč. 2. Ugovora o kreditu koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“ (točka II. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 2.892,48 HRK sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose kako je to navedeno u točki III. izreke; utvrđeno je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 6. toč. 1. Ugovora o kreditu koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 283,83 obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja“ (točka IV. izreke); te naloženo tuženiku da tužitelju zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 9.798,57 HRK sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u točki V. izreke, i naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2020. do isplate (točka VI. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd 3602/2022-2 od 25. listopada 2022., dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi sljedećeg pravnog pitanja:
„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalno-pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti pobijane presude za iznos od 22,56 EUR/170,01 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, a podredno ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Tužitelj je u tužbi na ime razlike preplaćenih iznosa kamata potraživao isplatu iznosa od 2.722,47 kn, a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatu iznosa od 10.178,88 kn. Podneskom od 11. kolovoza 2020. tužitelj je preinačio tužbu, na način da je povisio tužbeni zahtjev s osnove razlike preplaćenih iznosa kamata na iznos od 2.892,48 kn, dok je snizio tužbeni zahtjev za isplatom zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli na iznos od 9.798,57 kn.
8.1. Pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, prema kojem tužitelj nije preinačio tužbu podneskom od 11. kolovoza 2020., jer nije povisio tužbeni zahtjev u odnosu na ukupno postavljen zahtjev u tužbi (iznos od 12.901,35 kn, dok prema podnesku od 11. kolovoza 2020. ukupni tužbeni zahtjev iznosi 12.691,05 kn). Navedeno stoga, što se postavljeni tužbeni zahtjev (iznos od 12.691,05 kn) prema podnesku tužitelja od 11. kolovoza 2020. odnosi na dvije osnove i to isplatu s osnove povrata preplaćenih iznosa kamata (2.892,48 kn) i povrata isplate s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (iznos od 9.798,57 kn). Dakle, podneskom od 11. kolovoza 2020. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev s osnove povrata razlike preplaćenih iznosa kamata (a snizio zahtjev sa osnove povrata isplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli).
9. Povećanjem tužbenoga zahtjeva (s osnova razlike preplaćenih iznosa kamata) došlo je do preinake tužbe, te za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je podnesen novi tužbeni zahtjev, jer se u odnosu na taj zahtjev parnica smatra pokrenutom tek kada je istaknut taj novi zahtjev (tako i ovaj sud u odlukama Revr 1797/10 od 19. ožujka 2013., Rev-x 887/15-2 od 20. siječnja 2016., Rev-x 424/11 od 29. siječnja 2014., Revr 1068/16 od 9. travnja 2019. i dr.). To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
10. Zastarni rok za restitucijske zahtjeve od pet godina, propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 - dalje: ZOO) u konkretnom slučaju je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu i počeo iznova teći s danom donošenja i pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/13 od 13. lipnja 2014. Kako je tužitelj tužbu podnio 23. travnja 2019., a povećani tužbeni zahtjev (u odnosu na razlike preplaćenih iznosa kamata) podneskom od 11. kolovoza 2020. to je objektivnom preinakom tužbe od dana početka zastarijevanja 13. lipnja 2014. do dana podnošenja tog zahtjeva, protekao petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, pa je u odnosu na taj dio zahtjeva tuženikov prigovor zastare osnovan. 11. Stoga je, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, valjalo preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti.
12. Nakon preinačenja pobijane presude, uspjeh stranaka u parnici je neznatno izmijenjen, zbog čega nisu nastali posebni troškovi pa stoga primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a, odluka o troškovima postupka nije mijenjana.
13. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP- a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a. Kako je tuženik uspio sa revizijom valjalo mu je dosuditi troškove revizijskog postupka, a s obzirom na vrijednost predmetnog spora pobijanog dijela presude i to prema Tbr. 10. toč. 6. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) tuženik ima pravo na nagradu za sastavljanje prijedloga za dopuštenje revizije 74,66 EUR/562,19 kn i sastav revizije 74,66 EUR/562,19 kn, što uz PDV od 25%, iznosi ukupno 186,65 EUR/1.405,47 kn.
14. Sukladno čl. 24. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 - dalje: ZSP) tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe prema Tbr. 3.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19 i 92/21) i na vrijednost pobijano dijela presude i iznosi 26,56 EUR/200,00 kn.
15. Na temelju odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7,53450 kuna).
Zagreb, 8. studenog 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
