REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1983/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska čitaonica Hercegovac, Hercegovac, Moslavačka 152, OIB: 30733087217, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Volić, Ružička i Cabadaj Cafuta sa sjedištem u Virovitici, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1708/2022-2 od 24. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P - 43/2021-8 od 18. ožujka 2022., u sjednici održanoj 8. studenog 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1708/2022-2 od 24. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P - 43/2021-8 od 18. ožujka 2022.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovorno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Pobijana presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju: - da tužitelj nije zakonit posjednik predmetne nekretnine, te – da tužitelj nije dokazao da je bio pošten posjednik predmetne nekretnine u razdoblju od 40 godina prije pokretanja ovog spora. Prema činjeničnom osnovu temeljem kojeg je odlučeno o zahtjevu tužitelja, za odluku u ovom sporu nije važno pravno pitanje koje se odnosi na pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću nad nekretninom koja je bila u društvenom vlasništvu, a koje su se prema pitanju kako ga je naznačio tužitelj stekle prije donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime pitanje kako ga je u prijedlogu naznačio tužitelj ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnosi se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U tom smislu se i razlozi važnosti postavljenog pitanja (presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev - 291/14-2 od 17. travnja 2018., na koju se u prijedlogu pozvao tužitelj) odnose na bitno drukčiju činjeničnu osnovu u odnosu na relevantne razloge na kojima temelji pobijana odluka.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 8. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
