REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1980/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-139/2021-2 od 15. rujna 2022., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž R-139/2021-4 od 2. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-277/2017-24 od 25. siječnja 2021., ispravljene rješenjem istog suda broj Pr- 277/2017-38 od 2. prosinca 2022., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se prijedlog tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-139/2021-2 od 15. rujna 2022., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž R-139/2021-4 od 2. veljače 2023., u kojem postavlja sljedeće pravno pitanje:
„Da li je u situaciji kad je tužena na spis dostavila relevantnu dokumentaciju o radu tužiteljice odnosno pisane zapovijedi o prekovremenom radu tužiteljice u spornom periodu bilo opravdano u postupku utvrđivati prekovremene sate rada tužiteljice personalnim dokazima odnosno izjavama tužiteljice i svjedoka odnosno da li personalni dokazi mogu imati prednost i veću vjerodostojnost u odnosu na materijalne dokaze?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženica ukazuje na odluke ovoga suda broj Revd- 2673/2021 od 15. veljače 2022., Revr-1845/2012 od 29. travnja 2014., Revr- 1902/2012 od 4. lipnja 2014. i Revr-1795/2012 od 25. veljače 2014., a navodi i odluke županijskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-480/2019-2 od 18. travnja 2019., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-127/2019 od 8. travnja 2019. te Županijskog suda u Splitu broj Gž R-171/2020-2 od 10. prosinca 2020. i Gž R-1081/2020-2 od 11. prosinca 2020.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica isti predlaže odbaciti, podredno odbiti. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ocijenjeno je da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje tuženice nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tuženica nije precizno vodila evidenciju radnog vremena, a koje utvrđenje ne proizlazi samo iz iskaza tužitelja i svjedoka, već i iz Dnevne evidencije radnog vremena, pa o postavljenom pitanju ne ovisi odluka o sporu.
6. Osim toga postavljeno pitanje nije važno ni zbog toga što odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP-a, ni jedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, a uvjerljivost dokaza kojima se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu.
7. Podredno, valja reći i to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage. Na isti način ovaj revizijski sud odlučio je i u predmetima poslovni broj Revd 3765/2021-2 od 27. listopada 2021., Revd 2851/2022-2 od 13. rujna 2022. i Revd 4509/2022-2 od 28. ožujka 2023.
8. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe članka 389.b ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.
9. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog, jer se ne radi o troškovima potrebnima za odluku o prijedlogu (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).
Zagreb, 8. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
