REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3387/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č., OIB … iz T., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-83/2023-2 od 21. veljače 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2799/2021-66 od 17. listopada 2022., na sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-83/2023-2 od 21. veljače 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2799/2021-66 od 17. listopada 2022.

2. Tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije iz razloga predviđenih odredbom čl. 385. a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Navodi da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a na koje povrede se već pozivao u nižestupanjskom postupku. Tako smatra da je došlo do povrede zabrane mučenja iz članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i do povrede čl. 23. st. 1. i čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te prava na pravično (pošteno suđenje) u smislu prava na obrazloženu sudsku odluku. To sve u odnosu na dio odluke koji se odnosi na uvjete boravka u zatvoru u Z..

3. Tuženica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući materijalnopravno pitanje koje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:

„Opravdava li činjenica što je tužitelj, kao osoba lišena slobode, smješten u zatvorsku sobu površine neznatno manje od zakonom propisanog standarda iz odredbe čl. 74. st. 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora, konkretno za 0,11 m2, dosuđenje pravične novčane naknade s osnove prava osobnosti i dostojanstva zbog povrede odredbe čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, unatoč činjenici da je soba u Kaznionici u G. u kojoj je tužitelj bio smješten u razdoblju od 07. studenog 2011. do 05. rujna 2012. imala samo funkciju spavaonice, u vrijeme noćnog odmora, dok je preostalih 16 sati u danu, tužitelj imao mogućnost za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na rad, sportske aktivnosti, druženja, pristup biblioteci i prava na izobrazbu u skladu s organizacijom života i rada, sve u skladu s Kućnim redom i Dnevnim rasporedom Kaznionice te su tužitelju pružena i omogućena sva druga prava i pogodnosti predviđene Zakonom o izvršenju kazne zatvora, Pravilnikom i Ustavom Republike Hrvatske koja osiguravaju ukupnu kvalitetu života svojstvenu lišenju slobode zbog zakonito izrečene kazne zatvora?"

Kao razloge važnosti postavljenog pitanja poziva se na različitu praksu drugostupanjskih sudova i odluku ovoga suda kojim je zbog istog pitanja revizija dopuštena.

4. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.

5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a ZPP-a revizijski sud je u odnosu na prijedlog tužitelja ocijenio slijedeće. Tužitelj prijedlog koji se temelji na odredbi čl. 385. a st. 2. ZPP-a obrazlaže počinjenjem osobito teških povreda odredaba postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava koje da je počinjeno pred sudom drugoga stupnja u odnosu na njegov boravak u zatvoru u Z. U tom smislu smatra da je odluka neobrazložena pa da je time povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Suprotno navedenome, na temelju takvih navoda nije učinio vjerojatnim postojanje takve povrede jer je u odnosu na taj dio odluka više nego detaljno obrazložena (v. toč. 17., 18. i 19. obrazloženja presude suda drugoga stupnja). Pored toga, navodima o povredi zabrane mučenja tužitelj zapravo preispituje utvrđeno činjenično stanje i daje svoje viđenje uvjeta boravka u čelijama i njihovoj površini. Takav navod nije dostatan za zaključak o vjerojatnosti počinjenja ove povrede. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.

6. U odnosu na prijedlog tuženice valja naznačiti slijedeće. Pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer u odnosu na isto postoji dosadašnja i ustaljenu sudsku praksu izražena u odlukama ovog suda poslovni broj Rev 6/2021-2 od 5. siječnja 2022. i Rev 1072/2022-2 od 3. studenoga 2022. s kojom je praksom u skladu i pravno shvaćanje iz pobijane odluke (tako i Revd-947/2022-2 od 15. veljače 2023). Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.