REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2334/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz L., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L., protiv tuženika G. B. iz N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. Z. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Č. i p. d.o.o. u P., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-77/2022-2 od 2. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu broj P Ob-5/2019 od 18. veljače 2022., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-77/2022-2 od 2. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu broj P Ob-5/2019 od 18. veljače 2022., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„a) da li je sud pogrešno primijenio odredbe članaka 1127. i(li) članka 1128. ZOO-a, ako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik, kao poslovođa bez naloga, počinio štetu tužiteljici, a da bi potom sud zaključio da tužiteljica nema pravo (da uopće ne postoji pravni osnov) za naknadom te štete,
b) da li je sud pogrešno primijenio odredbe članka 2. ZPP-a, odnosno (prekoračio tužbeni zahtjev), ukoliko je odlučio po zahtjevu kojega nitko nije postavio u ovome postupku (konkretno tuženik nikada nije postavio bilo kakav zahtjev da bi se njegove obveze spram tužiteljice – naknada štete, umanjile-izvršio prijeboj, s radnjama-uplatama, koje je tuženik izvršio u korist tužiteljice),
c) da li je sud pogrešno primijenio odredne članka 7. ZPP-a, odnosno ukoliko je sud donio svoju odluku, van dokaza kojih su stranke predložile-izvele tijekom prvostupanjskog postupka (konkretno dokaza kojima bi se dokazale važne činjenice u smislu da tuženik ima pravo umanjiti-izvršiti prijeboj svojih dugovanja spram tužiteljice, s koristi-dobiti-umanjenje štete, koje radnje je tuženik učinio u korist tužiteljice),
d) da li je sud počinio bitne povrede ZPP-a (članak 375.), ukoliko se uopće nije očitovao o žalbenim navodima tužiteljice (nije dao odgovor na njih), odnosno ako je obrazloženje presude nerazumljivo, proturječno s činjeničnim stanjem utvrđenim za trajanja postupka, odnosno u suprotnosti s izrekom presude.“
2. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda broj Rev- 1255/1991 od 24. listopada 1991., Rev-573/1991 od 3. srpnja 1991., Rev-678/2009 od 24. listopada 2012., Rev-1063/2007 od 18. veljače 2010., Rev-x 707/2017 od 22. svibnja 2019., Revr-20/2004 od 17. lipnja 2004., Rev-2790/1991 od 11. ožujka 1992., Rev-x 4833/2017 od 13. studenoga 2019., i Rev-1341/1990 od 6. studenoga 1990.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. To iz razloga jer se dijelom radi o pitanjima (pod a) i b)) kojima predlagateljica polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da tuženik nije prodao stan ispod njegove tržišne vrijednosti i da je prilikom prodaje postupao savjesno, pri čemu tužiteljici nije počinjena šteta (…), te u situaciji kada je nižestupanjski sud odlučivao samo o postavljenom zahtjevu tužiteljice, a ne kako tužiteljica polazi u pitanju pod b) o zahtjevu tuženika (…), pitanja kojima se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
5.1. Pitanja (pod c) i d)) predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva tužiteljica u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 8. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
