REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3296/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. S. iz M., OIB: … te 2. M. A. iz Š., OIB: …, koje zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u S. protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-185/2020-2 od 5. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2049/2018 od 16. prosinca 2019., na sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e
Prijedlog 1. i 2. tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1.1. Tužitelji J. S. i M. A. (dalje: tužitelji) podnijeli su ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 185/2020-2 od 5. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2049/2018 od 16. prosinca 2019., zbog pravnih pitanja koje smatraju važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Računa li se u vrijeme za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću, koje su na dan 8. 10. 1991. bile u društvenom vlasništvu, period posjedovanja prije 8. 10. 1991.?
2. Ako je ispunjen uvjet da je stjecanje vlasništva nekretnine u društvenom vlasništvu dosjelošću nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugih stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96), odnosno do 17. studenog 1999., kao i da osim parničnih stranaka (tužitelja i tuženice Republike Hrvatske) ne postoji treća osoba koja bi zahtijevala, odnosno pretendirala na pravo vlasništva te nekretnine, da li se u tijek dosjelosti za stjecanje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu mora uračunati i razdoblje od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991.?
3. Mora li tužitelj kao posjednik dokazivati pravni temelj svojega posjeda kada zahtjev za utvrđenje prava vlasništva temelji na proteku roka za izvanrednu dosjelost i kada je tužitelj preuzeo posjed od svoje pravne prednice te nije znao ni morao znati za temelj posjeda svoje pravne prednice?
4. Je li za odlučivanje od stjecanja prava vlasništva na nekretnina ranijeg društvenog vlasništva mjerodavno je li tužba podnesena do 17. studeni 1999. ili se tužba može podnijeti i nakon tog roka, pri čemu je bitno da je rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva protekao prije 17. studeni 1999. godine?
5. Dali tužitelj kod stjecanja nekretnine ranijeg društvenog vlasništva dosjelošću mora dokazati kako su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću do 6. travnja 1941. godine?''.
1.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tužitelji ukazuju na pravno shvaćanje iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2776/2016 od 29. siječnja 2019., Rev-2430/2019 od 9. srpnja 2019. i Rev-443/2021 od 27. travnja 2021., a smatrajući da se pobijana odluka temelji na suprotnom pravnom shvaćanju. Također ukazuju da je u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu Vrhovni sud Republike Hrvatske već u više predmeta dopustio podnošenje revizije (Revd- 2017/2020 i dr.).
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Vijeće ovog suda je ocijenilo da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o kojem važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
5. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja su tužitelji postavili pod 1., 2., 4. i 5. nisu važna za odluku u sporu budući da pobijana odluka nije utemeljena na pravnom shvaćanju na koje upiru navedena pitanja (računanje roka dosjelosti), već se odluka temelji na zaključku nižestupanjskih sudova da tužitelji nisu dokazali da su ikada stupili u posjed spornog dijela nekretnine i na koji su način isti posjedovali, pa od odgovora na ta pitanja ne ovisi ishod spora. Za pitanje postavljeno u prijedlogu pod 3. tužitelji nisu izložili razloge zbog čega bi navedeno pitanje bilo važno ne samo za odluku u tom sporu (tužitelji ističu da je stajalište drugostupanjskog suda pogrešno i nezakonito, odnosno rezultat pogrešne primjene materijalnog prava), već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni pa nisu ispunjene propisane pretpostavke za dopuštanje revizije.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštanje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 8. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
