REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 289/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz Republike Slovenije, P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku u K., protiv tuženika: 1. M. A. iz K., OIB: … i 2. M. C. iz K., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnicima M. M. i I. F., odvjetnicima u Z., radi predaje u posjed nekretnina i radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji 1. i 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1281/2021-2 od 16. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, broj: P-333/2020-12 od 31. svibnja 2021., na sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija 1. i 2. tuženika se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I.) Nalaže se tuženima M. A. i M. C., tužitelju J. A., predati u posjed z.č.1342/1 z.k.ul.2495 poduložak 3 k.o. K., u naravi stan, suvlasnički dio 1750/10000 etažno vlasništvo (E-3), stan III, u visokom potkrovlju, koji se sastoji od hodnika sa 4,16 m2, sobe sa 10,53 m2, kuhinje/blagavaone/ dnevnog boravka sa 34,55 m2, terase 7,39X0,25=1,85m2, kupaone sa 4,05 m2, ostave sa 1,53 m2, ukupne površine od 56,76 m2, zatim z.č.1342/2, poduložak 6, suvlasnički dio 469/10000 (E-6), posebni dio z.č.1342/2 u k.o.K., koji je neodvojivo povezan sa 469/10000 upis u listu B, redni broj 6, z.k.ul.2501 k.o.K., a koji u naravi predstavlja: garažaII-G2, u prizemlju objekta, u nacrtu označena roza bojom, ukupne površine od 13,10 m2, zatim poduložak 8, suvlasnički dio 470/10000 etažno vlasništvo (E-8), posebni dio z.č.1342/2 u k.o.K. koji je neodvojivo povezan sa 470/10000, upisanom u listu B, redni broj 8, z.k.ul.2501 k.o.K., a koji u naravi predstavlja : garaža II-G4, u prizemlju objekta, u nacrtu označena svijetlo zelenom bojom, ukupne površine od 13,12 m2, sve upisano k.o. z.k. odjela Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, sve to u K., ulica …, i to slobodne od sebe i svih osoba koje se tamo zateknu kao i od svojih stvari, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

II.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“Utvrđuje se da su tužitelj i drugotužena, suvlasnici, svaki u ½ dijela idealnog suvlasničkog dijela, slijedećih nekretnina:

- 1750/10000 idealnog suvlasničkog dijela k.č.1342/1 k.o.K., kuća i dvorište 643 m2, koja je upisana u zemljišnu knjigu kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela u Krku u zk.ul.2495, a s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo sljedećeg posebnog dijela nekretnine ( 3.etaža): Stan III u visokom potkrovlju, koji se sastoji od hodnika sa 4,16 m2, sobe sa 10,53 m2, kuhinje/blagavaone/dnevnog boravka sa 34,55 m2, terase 7,39X0,25=1,85 m2,kupaone sa 4,05 m2, ostave sa 1,53 m2, ukupne površine od 56,67 m2,

- 469/10000 idealnog suvlasničkog dijela k.č.1342/2 k.o.K., kuća i dvorište površine 584 m2, koja je upisana u zemljišnu knjigu kao Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela na Krku u z.k.ul.2501, a s kojom je neodvojivo povezanovlasništvo sljedećeg posebnog dijela nekretnine ( 6. etaža): garaža II – G2, u prizemlju objekta, u nacrtu označena rozom bojom, ukupne korisne površine od 13,10 m2,

- 470/10000 idealnog suvlasničkog dijela k.č.1342/2 k.o.K., kuća i dvorište površine 584 m2, koja je upisana u zemljišnu knjigu kao Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela na Krku u z.k.ul.2501, a s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo sljedećeg posebnog dijela nekretnine (8. etaža): garaža II – G4, u prizemlju objekta, u nacrtu označena zelenom bojom, ukupne korisne površine od 13,12 m2.

Nalaže se tužitelju da drugotuženici izda ispravu podobnu za upis njenog vlasničkog prava na navedenim nekretninama, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.”

III.) Nalaže se tuženicima nadoknaditi parnični trošak tužitelju, u iznosu od 31.470,00 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženih kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 31. svibnja 2021., pod poslovnim brojem P-333/20 u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari, te prihvaćen tužbeni zahtjev i odbijen protutužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke).

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženih preinačuje se odluka o troškovima postupka (točka III. Izreke prvostupanjske presude) tako da se sudi: Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, nadoknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 26.470,00 kuna, dok se za više zatraženi iznos od 5.000,00 kuna (do iznosa od 31.470,00 kuna) zahtjev za nadoknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.“

3.1. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4741/2022-4 od 1. veljače 2023. dopustio 1. i 2. tuženicima (dalje: tuženici) izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude u točki I. izreke kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke, zbog pravnih pitanja:

„1. Može li se darovanje nekretnine, uz njezino istodobno opterećenje koje je sadržano u ugovoru o darovanju, smatrati raspolaganjem imovinom obdarenika?

2. Je li ugovor o darovanju nekretnine maloljetnoj osobi, uz njezino istodobno opterećenje koje je sadržano u ugovoru o darovanju, nužno zaključiti u formi javnobilježničkog akta?“

3.2. Naime, na temelju odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP radi pravnih pitanja navedenih u izreci tog rješenja s obzirom na to da je riječ o pravim pitanjima koja su važna za rješenje ovoga spora i o kojima nema prakse revizijskog suda, a pitanja su važna za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženici su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. ZPP zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka jest tužiteljev zahtjev za predaju u posjed nekretnina pobliže označenih u točci I. izreke prvostupanjske presude.

9. Povodom revizije, a imajući u vidu sadržaj pitanja za koje je dopušteno podnošenje revizije, spornim proizlazi imaju li tuženici pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku u smislu čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZVDSP) s obzirom na Ugovor o darovanju nekretnina uz pridržaj prava doživotnog uživanja te ograničenje prava na otuđenje nekretnina zaključen 20. kolovoza 2012. između tužitelja te 1. tuženika koji je u vrijeme zaključenja ugovora bio maloljetan.

10. Na temelju tog ugovora 1. tuženik nije stekao pravo vlasništva navedenih nekretnina u smislu čl. 120. ZVDSP, jer navedeni ugovor obzirom da nije bio sklopljen u formi javnobilježničkog akta nije proveden u zemljišnim knjigama, pri čemu je u zemljišnoknjižnom predmetu u kojem se odlučivalo o dopustivosti upisa Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž Zk-444/2017 od 27. studenoga 2017. zauzeo pravno shvaćanje, da je za dopustivost uknjižbe na temelju ugovora, kojim se istodobno sa stjecanjem vlasništva imovine predlagatelja to pravo opterećuje teretom i ograničava u raspolaganju do smrti protustranke, potrebno da isprava bude sačinjena u formi javnobilježničkog akta. Osim toga istaknuto je da je odredbom čl. 98. st. 1. tada važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, u daljnjem tekstu: OBZ) propisano da roditelji imaju dužnost i pravo zastupati svoje dijete i za njega sklapati pravne poslove, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno, dok u smislu čl. 261. st. 1. OBZ roditelji u obnašanju roditeljske skrbi te u izvršavanju prava i dužnosti zastupanja djece, uključujući i sklapanje pravnih poslova, nisu ovlašteni bez odobrenja nadležnog centra za socijalnu skrb sklopiti pravni posao koji se odnosi na opterećenje imovine malodobnog djeteta. Ocijenjeno je da osim što je mehanizam kontrole nad dispozicijom protustranke kao roditelja bio potreban iz razloga što se ugovorom opterećuje imovina predlagatelja u korist protustranke, isti je bio potreban u konkretnom slučaju i radi ocjene interesa i zaštite prava predlagatelja jer je ugovor sklopila protustranka u svoje ime i ujedno kao zakonski zastupnik tada maloljetnog predlagatelja. Revizija predlagatelja upisa (ovdje I-tuženika) protiv navedene drugostupanjske odluke rješenjem ovog suda Rev 2895/2019-2 od 6. prosinca 2022. odbačena je kao nedopuštena.

11. Navedeno pravno shvaćanje reafirmirano je i u pobijanoj drugostupanjskoj odluci te je istaknuto kako je odredbom čl. 53. st. 1. toč. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 - dalje: ZJB) propisano kako je javnobilježnički akt potreban osobito za pravu valjanost ugovora o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba i osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost. Nadalje, ukazano je na odredbu čl. 18. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) kojom je propisano je kako poslovnu sposobnost fizička osoba stječe punoljetnošću, a pravna danom nastanka, ako zakonom nije drukčije određeno; te na odredbu čl. 322. ZOO kojom je propisano kako je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Istaknuto je da je u vrijeme zaključenja ugovora na snazi je bio OBZ koji je u odredbi čl. 98. st. 1. propisivao kako roditelji imaju dužnost i pravo zastupati svoje dijete i za njega sklapati pravne poslove osim ako je OBZ drukčije određeno, a OBZ je u odredbi čl. 261. st. 1. propisao kako roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu mlt. djeteta, radi njegovog uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta, dok je st. 2. citirane odredbe čl. 261. OBZ propisano kako je odobrenje centra za socijalnu skrb potrebno i za poduzimanje odgovarajućih postupovnih radnji pred sudom ili državnim tijelima koji se odnose na djetetovu imovinu. Stoga je taj sud, zauzeo pravno shvaćanje kako zaista predmetni ugovor o darovanju sklopljen s maloljetnom osobom, u kojem su bitni sastojci ugovora uz samo darovanje te primitak dara i ugovoreno pravo plodouživanja i zabrana otuđenja darovane nekretnine, nije sklopljen u propisanom obliku te stoga ne proizvodi pravni učinak u smislu čl. 290. ZOO, pa je posljedično prigovor tuženika kojim tvrde da imaju pravo na posjed i odbijaju predaju nekretnina njenom vlasniku ocijenjen neosnovanim.

12. Izloženo pravno shvaćanje iz pobijane presude u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Za istaknuti je da je i zakonodavac prilikom donošenja novog Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15) u čl. 101. st. 2., uveo još stroži pravni režim te posebno naveo pravne poslove za koje je potrebna suglasnost obaju roditelja i odobrenje suda, te je među ostalim izričito stipulirano da se isto odnosi i na prihvaćanje darova opterećenih teretima.

13. Zbog sveg navedenog, odgovor na postavljena revizijska pitanja jest da raspolaganje imovinom ne znači samo otuđenje već i stvarnopravno /obveznopravno opterećenje imovine pa je stoga ugovor o darovanju nekretnine maloljetnoj osobi, uz njezino istodobno opterećenje koje je sadržano u ugovoru o darovanju, upravo obveznopravno opterećenje u smislu navedene odredbe čl. 261. st. 1. OBZ, te ga je nužno zaključiti u formi javnobilježničkog akta (čl. 53. ZJB).

14. Stoga, kako odgovori na postavljena pitanja nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove presude.

15. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak II. izreke ove presude).

Zagreb, 8. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.