REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-948/2023-63

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. L., iz V., S. L. 1, OIB:, zastupane po punomoćniku I.

B., odvjetniku u Z., protiv tuženica: 1. L. L. P., iz P.,

S. kod N. V., S. 60c, OIB:, zastupane po punomoćniku

B. Č., odvjetniku iz P. i 2. L. L. B., iz V., S. L. 1,

OIB:, radi ništetnosti Ugovora o darovanju i brisanja uknjižbe prava suvlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 28. rujna 2023. godine u prisutnosti stranaka, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika prvotuženice, dana 08. studenog 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju od 22. travnja 2020. godine sklopljen između I. tužene L. L. P., iz P., S. kod N. V., S. 60C, OIB: i II. tužene O. L., iz P., V., S.. L. 1, OIB: , a koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika A. P.

pod brojem OU-169/20 ništetan, te se nalaže brisanje uknjižbe prava suvlasništva I. tužene L. L. P., iz P., S. kod N. V., S. 60C, OIB: izvršena rješenjem Općinskog suda u P., Zemljišnoknjižni odjel

P.-P. poslovni broj Z-5162/20 na nekretnini koja se sastoji od kč. br. zgr. 71/1 stancija Lindi 533 m2 (dvorište 330 m2, poslovna zgrada, stancija L. 1, 203 m2), a koja nekretnina je upisana u zk. ul 66 k.o. M. i nalaže se uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, u roku od 15 dana, a povrat u prijašnje stanje i brisanje uknjižbe prava suvlasništva tuženika provest će Općinski sud u P., Z. odjel P.-P., a što su tužene dužne trpjeti.

II. Nalaže se I. tuženoj L. L. P., iz P., S. kod N. V.,

S. 60C, OIB: da tužiteljici M. L., V., S.. L. 1, OIB: naknadi parnični trošak u iznosu od 12.882,12 eura/97.060,33 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev prvotuženice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 15. svibnja 2020. godine podnijela tužbu protiv tuženica L. L. iz P., S. kod N. V., S. 60c i O. L., iz P.,

V., S. L. 1, radi donošenja presude da se briše uknjižba prava vlasništva u 5/6 dijela prvotuženice, a koja je provedena Rješenjem Z-5162/20 na k.č.zgr. 71/1 k.o. M.. Ukoliko tako postavljeni tužbeni zahtjev sud smatra neosnovanim predložila je donošenje presude da se utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju od 22. travnja 2020. godine sklopljen između L. L. i O. L. i koji je proveden

Rješenjem Z-5162/20, a predmet kojeg je bila k.č.zgr. 71/1, te da se uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje, sve uz naknadu parničnog troška. U tužbi navodi da su tužiteljica i njen pokojni suprug L. D. 5. ožujka 2007. godine s O. L. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je O. L. tužiteljici i njezinom sada pokojnom suprugu dala svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu. Točkom II Ugovora da je određeno da O. L. daje, između ostalih, i nekretninu označenu kao k.č. br. 71/1 k.o. M. u naravi nedovršeni apartmanski objekt upisan u zk. ul. 66 k.o. M.. Predmetnim Ugovorom utvrđeno je i kako su davatelji uzdržavanja stupili u suposjed navedenih nekretnina te kako nakon smrti O. L. davatelji uzdržavanja imaju pravo izvršiti upis prava vlasništva na danim nekretninama. Davatelji uzdržavanja 29. travnja 2014. godine pri Općinskom sudu u P., Zemljišnoknjižni odjel pod poslovnim brojem Z-1813/14 ishodili su zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica je u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila u posjedu nekretnina koje su predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a u posjedu istih je i danas. Tužiteljica izvršava svoju obvezu iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju. O. L. kao primateljica uzdržavanja da je osoba starije životne dobi koja ne može obavljati svakodnevne poslove bez tuđe pomoći, da joj je dijagnosticiran neoznačeni organski poremećaj ličnosti i poremećaj ponašanja uzrokovano bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga. Zbog navedene dijagnoze O. L. da često nije u stanju percipirati svoju okolinu i potrebna joj je pomoć drugih osoba kako bi obavljala svoje svakodnevne dužnosti. Za potrebe unapređenja apartmana koji se iznajmljuju tužiteljica je o svom trošku uredila nekretninu označenu kao k.č.br. zgr. 71/1, te istu dovela u stanje u kojem se ista može iznajmljivati. Tužiteljica je tu nekretninu opremila svom opremom potrebnom za iznajmljivanje (televizori, ručnici, kreveti…). Tužiteljica podmiruje sve režijske troškove za navedenu nekretninu i to one račune koji glase na ime tužiteljice i one koji glase na ime O. L.. O. L. da je pokrenula postupak pod posl.br. P-11/2020 u kojem traži predaju posjeda od tužiteljice i njezine kćeri. Dana 22. travnja 2020. godine L. L. P. i O. L. da su sklopile Ugovor o darovanju nekretnine označene kao k.č. br. zgr. 71/1, u naravi S. L., dvorište 330 m2, poslovna zgrada, V., S. L.

površine 203 m2, ukupne površine 533m2, upisane u zk. ul. 66 k.o. M. i to 5/6 dijela. U članku 4. navedenog ugovora utvrđeno je kako su obje ugovorne strane svjesne kako na navedenoj nekretnini postoji zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Iz navedenog proizlazi da su L. L. P. i O. L. bile svjesne kako je O. L. predmetnom nekretninom besplatno raspolagala u korist L.

P..br. 31 P-948/2023-63

L. P., iako je istom nekretninom već ranije raspolagala Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. L. L. P. da je bila nesavjesni stjecatelj i nije postupala u dobroj vjeri. Člankom 125. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ˝ZV˝) propisano je: ˝ Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.˝ Tužiteljica tvrdi da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 125. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da tužiteljica ima pravo na zaštitu svojih interesa i kako ima pravo tražiti brisanje zemljišnoknjižnog upisa kojim je L. L. P. stekla nekretninu i traženje uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. A ranije da su L. L. P. i O. L. već sklopile Ugovor o darovanju 1/6 dijela iste nekretnine. Nakon toga je tužiteljica pokrenula postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u P., S. služba u

P.-P. pod poslovnim brojem P-1345/2019 te je Prvostupanjskom presudom usvojen tužbeni zahtjev i naloženo je brisanje prava vlasništva L. L. P. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 579. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Postupanje L. L. P. i O. L. da je nemoralno iz razloga što je zakonskim odredbama određeno da se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenosi vlasništvo stvari na davatelja uzdržavanja, a davatelj uzdržavanja se obvezuje primatelju uzdržavanja davati potrebno uzdržavanje. Obzirom na zdravstveno stanje O. L. da se dovodi u pitanje je li ona bila svjesna svojih postupaka prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine od 22. travnja 2020. godine. Tužiteljica i njen pokojni suprug vršili su sve svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nakon proteka niza godina i davanja uzdržavanja L. L. P. da utječe na volju O. L., te da

su sklopile Ugovor o darovanju nekretnine, a sve s ciljem kako bi osujetili stjecanje nekretnine od strane tužiteljice i zbog navedenog da je Ugovor o darovanju nemoralan. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 22. ZOO-a. Između L. L. P., O. L. i tužiteljice da postoji niz postupaka, a koji postupci su pokrenuti upravo radi postupanja L. L. P., a O. L. da nije u stanju shvatiti sve postupke koje vodi niti o istima ima saznanja. Tako je na raspravi prilikom saslušanja u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-1345/2019 prilikom saslušanja navela kako nije pokrenula nikakve postupke, iako ih je pokrenula nekoliko i svi se vode pred Općinskim sudom u P., Stalna služba u P. P. (P- 1565/2018, P-11/2020, Psp-4/2020, R1-12/2020). Trenutno da se vodi postupak za lišenje poslovne sposobnosti O. L. pod poslovnim brojem R1 Ob-463/2019.

O predmetnom postupku saznanja ima i L. L. P. jer je podneskom od 12.

veljače 2020. godine tražila da joj se dozvoli sudjelovanje kao umješač u tom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tuženice L. L. P. i O. L. nisu osporile da je između tužiteljice i njezinog pok. supruga D. L. i O. L. sklopljen

Ugovor o doživotnom uzdržavanju 05. ožujka 2007., te da je zabilježen u zemljišnim knjigama. Također, nisu osporile da je tužiteljica od sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju ekonomski iskorištavala nekretnine koje su bile predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju za iznajmljivanje turističkih apartmana, uz suglasnost O. L., a do 2018. godine i uz pomoć O. L.. Međutim,

osporavaju da da je tužiteljica o svom trošku uredila nekretninu k.č.br. zgr. 71/1, već da su svi popravci i opremanja izvedeni iz sredstava ostvarenih iznajmljivanjem apartmana turistima u proteklih 12 godina, te da je O. L. i svojim radom u poslovnima vezanim uz iznajmljivanje ulagala. U odgovoru na tužbu se dalje navodi da O. L. ima dijabetes, da su od 2014. godine narušeni odnosi između tužiteljice i O. L. nakon što da je O. L. saznala za dugotrajnu

izvanbračnu aferu tužiteljice još dok je njezin muž bio živ. Kod O. L. zbog toga i nakon smrti sina D. L. 2018. godine da se razvila reaktivna depresija,

a nakon njenog zalječenja da se kod O. L. manifestira stanovita demencija,

kao posljedica slabo liječenog dijabetesa. O. L. da je točno znala kakav

Ugovor potpisuje sa kćerkom L. L.. U odgovoru se dalje navodi da Onorina

Lindi nije postupila nemoralno. Tužiteljica da je u prosincu 2019. godine odbila podnijeti račun o prihodima od iznajmljivanja turistima. Tužiteljica da je O. L. učestalo davala pojačanu dozu lijekova propisanih zbog depresije, a kako bi kod O. L. postigla poslušno i "smireno" ponašanje. 18. veljače 2020. godine

O. L. da je prestala živjeti u svom domu na adresi u V., S.. L..

3. Tijekom postupka tužiteljica je, zbog promijenjenih okolnosti, a nakon što je O. L. lišena poslovne sposobnosti, 8. rujna 2021., specificirala tužbeni zahtjev na način da drugo postavljeni tužbeni zahtjev sada postaje prvo postavljeni, a prvo postavljeni tužbeni zahtjev sada postaje drugo postavljeni. Sud je prihvatio tako specificirani tužbeni zahtjev, te je na ročištu 08. rujna 2021. godine odlučeno raspravljati o tužbenim zahtjevima onim redoslijedom kako je tužiteljica i predložila na ročištu 08. rujna 2021. godine.

4. U postupku je Rješenjem posl.br. P-305/2020-6 od 13. kolovoza 2020. godine određen prekid postupka dok se pravomoćno ne završi postupak koji je pokrenut radi lišenja poslovne sposobnosti O. L. pod posl.br. R1 Ob- 463/2019.

4.1. U postupku posl.br. R1 Ob-463/2019 L. L. P. je predložila da u tom postupku sudjeluje kao umješač na strani O. L.. Rješenjem R1 Ob-

463/2019-14 od 05. svibnja 2020. godine odbijen je prijedlog L. L. P. da sudjeluje kao umješač u postupku lišenja poslovne sposobnosti. Nakon podnošenja žalbe od strane L. L. P. R. Ž. suda u P.-P. posl.br. Gž

Ob-143/2020-2 od 05. lipnja 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba L. L. P. i potvrđeno je Rješenje posl.br. R1 Ob-463/19-14 od 05. svibnja 2020. godine.

5. Nakon što je okončan postupak posl.br. R1 Ob-463/2019 i nakon što je Rješenjem od 29. listopada 2020. godine O. L. djelomično lišena poslovne sposobnosti, ona ne može samostalno raspolagati imovinom, nekretninama i pokretninama, ne može sklapati ugovore niti opteretiti svoju imovinu, ne može jamčiti ili kreditno se zadužiti, ne može samostalno davati suglasnost za hospitalizaciju, ne može samostalno pokretati niti voditi sudske postupke, ni druge upravne postupke kod nadležnih tijela državne uprave, niti oporučno raspolagati svojom imovinom, niti davati izjave koje se tiču njezinog osobnog stanja, niti sklopiti brak, niti promijeniti mjesto prebivališta odnosno boravišta, niti samostalno donositi odluke o zdravlju, smještaju u domove i druge ustanove. U ovom parničnom postupku Onorini Lindi kao drugotuženici je od strane Centra za socijalnu skrb Poreč Rješenjem od 26. veljače 2021. godine imenovan skrbnik V. E. P., dipl. socijalna

radnica, zaposlenica C. za socijalnu skrb P.- P..

5.1. Skrbnik O. L. predložio je provođenje psihijatrijskog vještačenja nad O. L. na okolnosti njezine sposobnosti za rasuđivanje prilikom zaključenja Ugovora o darovanju od 22. travnja 2020. godine. Po prijedlogu skrbnika provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku P. M. dr. med. specijalistu psihijatru. Vještak je dao mišljenje da O. L. u vrijeme sklapanja

Ugovora o darovanju dana 22. travnja 2020. godine nije bila sposobna za rasuđivanje odnosno nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom. I u dopuni psihijatrijskog nalaza i mišljenja vještak je ustvrdio da u cijelosti ostaje kod danog mišljenja i zaključka, te da sagledavajući cjelokupno mentalno stanje koje proizlazi iz vlastitih pregleda O. L., medicinske dokumentacije, pa i iskaza svjedoka, da uslijed uznapredovale demencije O. L. u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine dana 22. travnja 2020. godine nije bila sposobna za rasuđivanje odnosno nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom.

6. Onorina Lindi je tijekom ovog parničnog postupka umrla, dana 05. srpnja 2022. godine. Rješenjem posl.br. P-310/2021-43 od 11. kolovoza 2022. godine utvrđen je prekid postupka zbog smrti O. L. kao stranke u postupku. L.

L. P. se na Rješenje o prekidu žalila. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku njezina žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je Rješenje posl.br. P- 310/2021-43 od 11. kolovoza 2022. godine.

7. L. L. P. i L. L. pozvane su kao nasljednice iza pok. O. L. da preuzmu postupak iza ostaviteljice. Rješenjem posl.br. P-948/2023-58 od 04. rujna 2023. godine nastavljen je postupak u kojem je bio određen prekid Rješenjem od 11. kolovoza 2022. godine.

7.1. U nastavljenom postupku kao tuženice su ad1 L. L. P. i ad2 L.

L. B..

8. U ovom postupku je tužiteljica podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere kojim je predložila da radi osiguranja nenovčane tražbine za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju koji je L. L. P. sklopila s O. L. dana 22. travnja 2020. godine i radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete da se tužiteljica ovlašćuje da vrši djelatnost pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na nekretnini k.č.zgr. 71/1 k.o. M..

8.1. Rješenjem posl.br. P-310/2021-55 od 20. lipnja 2023. godine riješeno je da će se odvojeno raspravljati o prijedlogu tužiteljice za određivanje privremene mjere, u posebnom ovršnom postupku.

8.2. Rješenjem posl.br. Ovr-591/2023-2 od 20. lipnja 2023. godine određena je predložena privremena mjera. Na istu je L. L. podnijela žalbu. Povodom žalbe odluka još nije donijeta.

9. Drugotuženica L. L. B. je u podnesku od 04. rujna 2023. godine navela da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, a to da smatra jer je njezina pok. baka O. L. s M. L. imala sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Poznato joj je da njezina teta L. L. P. pokušava raskinuti taj Ugovor kako bi naslijedila imovinu iza pok. O. L.. Njezina baka O. L. da nikada nije htjela raskinuti taj Ugovor, a niti da je htjela svoju imovinu prenijeti na svoju kćer L. L. P.. L. L. P. da je iskoristila bolest svoje majke, te da je s njom sklopila predmetni Ugovor o darovanju, a prije još jedan Ugovor o darovanju koji da je nepravomoćno utvrđen ništetnim. A također, predmetni Ugovor o darovanju da je sklopljen u vrijeme kada O. L. nije bila sposobna za rasuđivanje. O. L. da je, povodom njezinog prijedloga, lišena poslovne sposobnosti odnosno da je utvrđeno da O. L. nije bila poslovno sposobna. Toga da je bila svjesna i

L. L. P., budući da je i sama 15. listopada 2019. godine bila pokrenula postupak radi lišenja poslovne sposobnosti O. L., ali ga je kasnije povukla.

10. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o doživotnom uzdržavanju (9-11), izvadak iz zemljišne knjige (12-13), izvadak iz matice umrlih (14, 22), psihijatrijski nalaz (15-19), otpusno pismo (20-21), račune i naloge za plaćanje (23-111), tužbu (112-113), Ugovor o darovanju nekretnine (114-118), Presudu (119- 125), zapisnik (136-146), neurološki nalaz (158), Rješenje (172-175, 176-177), psihijatrijski nalaz i mišljenje izrađen za potrebe spisa posl.br. R1 Ob-463/19 (185- 188), prijedlog (194), liječničku potvrdu (195), Rješenje (196), zahtjev (197-198), Presuda i rješenje (207-212 i 251-256), službenu zabilješku (213), psihijatrijski nalaz i mišljenje izrađen za potrebe ovog postupka (218-221) i u dopunu nalaza i mišljenja (263-265), zapisnik očevida lica mjesta izrađen od strane Centra za socijalnu skrb (228), Rješenje (249-250), Rješenje o nasljeđivanju (278-284), izvadak iz zemljišne knjige (317-319), ovosudne spise R1 Ob-386/19, R1 Ob-463/19, Psp-4/2020, P- 11/2020, te su saslušani svjedoci N. H., J. P., R. R., R.

T., N. S., J. M., A. P., A. P., J.

L., S. R., L. L., R. V., te tužiteljica i tuženice kao parnične

stranke.

10.1. Sada drugotuženica L. L. B. je tijekom postupka saslušana u svojstvu svjedoka, a sada kao stranka iskazala je da u cijelosti potvrđuje iskaz kojeg je dala u svojstvu svjedoka.

11. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

12. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju (9-11) utvrđeno je da je ugovor sklopljen između O. L. (ranije drugotuženice) u svojstvu primatelja uzdržavanja i D. L. i M. L. (sada tužiteljica) u svojstvu davatelja uzdržavanja dana 05. ožujka 2007., a ovjerenog od strane suca 15. ožujka 2007., pod posl. br. R1-39/07. Točkom 1. ugovorne strane su konstatirale da se između ugovornih strana preko 10 godina održavaju odnosi brige i skrbi o svim životnim potrebama primatelja uzdržavanja, budući da je primatelj uzdržavanja starija osoba slabog zdravlja i da ugovorne strane žive u zajedničkoj ekonomskoj i stambenoj zajednici. Točkom 2. primatelj uzdržavanja je na ime osiguranog uzdržavanja, davateljima uzdržavanja (sinu D. L. i snahi M. L.) ostavio u nasljedstvo svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, a posebice svoj suvlasnički dio nekretnine k. č. br. 47/9 k. o. M., k. č. zgr. 71/2 k. o. M. u naravi obiteljsku katnicu izgrađenu 1973. i nekretninu k.č.br. zgr. 71/1 k.o. M. u naravi nedovršeni apartmanski objekti te suvlasnički dio svih ostalih nekretnina koje pripadaju davatelju uzdržavanja, kao supruzi iz ostavine pok. L. L. u k.o. V. i k.o. M.,

pravo na isplatu redovite mirovine kao i ušteđevinu primatelja uzdržavanja na njenim računima u devizama i kunama. Točkom 3. ugovora davatelji uzdržavanja obvezali su se brinuti o svim životnim i dnevnim potrebama primateljice uzdržavanja na način da ju osiguraju skrb i njegu u njezinoj kući, hranu, odjeću i obuću, održavanje higijene te osiguranje toplog smještaja za primateljicu uzdržavanja u njezinoj kući te brinuti o svim zdravstvenim potrebama i liječenju primateljice uzdržavanja te izvanrednim troškovima liječenja, u slučaju smrti pokopati ju o svom trošku na groblju u Poreču. Nadalje ugovorne strane su točkom 4. ugovorili da su davatelji uzdržavanja stupili u suposjed nekretnina i pokretnina te da imaju pravo izvršiti zabilježbu tog ugovora u zemljišnim knjigama.

12.1. iz sadržaja navedenog ugovora utvrđeno je da je primatelj uzdržavanja sve svoje nekretnine, poslije svoje smrti, ostavio davateljima uzdržavanja, a da su se davatelji uzdržavanja obvezali uzdržavati primatelja uzdržavanja.

13. Uvidom u izvadak iz matice umrlih (14) utvrđeno je da je D. L. (jedan od davatelja uzdržavanja i suprug tužiteljice) umro 04. svibnja 2018.

14. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (12-13), datiran 14. svibnja 2020. utvrđeno je da je na taj dan na k. č. zgr. 71/1 k. o. Musalež bila upisana L. L. (prvotuženica) na 2. suvlasnički dio u 5/6 djela, te na 3. suvlasnički dio u 1/6 djela, a da je prema prvenstvenom redu upisa Z-1813/2014., izvršena zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog kod suda dana 15. ožujka 2007., pod posl. br. R1-39/07., i to na k. č .br. zgr. 71/1 u korist D. L. i M. L. (tužiteljice).

Nadalje je utvrđeno da je dana 23. travnja 2019. Rješenjem Z- 6060/2019 izvršena zabilježba spora na temelju tužbe zaprimljene kod ovog suda dana 23. travnja 2019., pod posl. br. P-1345/19., na nekretnine L. L. i O. L. na k. č. zgr. 71/1.

Također dana 18. lipnja 2019. Rješenjem Z-9070/2019 izvršena je zabilježba spora po Rješenju ovog suda posl. br. P-1565/2019-2 od 07. lipnja 2019. na k. č. zgr 71/1 k. o. M..

15. Uvidom u psihijatrijske nalaze (15-18) utvrđeno je da je O. L. bila na prvom pregledu kod psihijatra 20. svibnja 2018., da je došla u pratnji snahe (tužiteljice), da joj je šest dana prije tog pregleda umro sin, da je od tada "potonula", neraspoložena, plačljiva, sa oscilacijama i dr. Psihijatar je dijagnosticirao organski afektivni poremećaj i demenciju. Iduća kontrola joj je zakazana za 21. lipnja 2018., kada je O. L. ponovno u pratnji snahe (tužiteljice) došla kod psihijatra te je konstatirano da je stanje nešto bolje iako ima epizoda verbalne agitacije i redulacije uvida, mnestičiki je narušena za svježije događaje. Iduća kontrola joj je zakazana za 23. kolovoza 2018., kada je konstatirano zadovoljavajuće kompezivno stanje te je iduća kontrola zakazana za 22. studenog 2018., kada je i dalje stanje kompezivno, kognitivno zadovoljavajuće, zatim joj je zakazana kontrola za 21. veljače 2019., te se u psihijatarskom nalazu navodi uglavnom zadovoljavajuće, epizodno proturječi. U svim psihijatrijskim nalazima navodi se terapija prazine 25 mg., i normabel 5 mg. 16. Uvidom u otpusno pismo (20-21) utvrđeno je da je O. L. u razdoblju od 22. ožujka 2018 do 28. ožujka 2018., boravila u O. bolnici P. na odjelu za Internu medicinu sa dijagnozom dijabetes melitus tip 2., neovisan o inzulinu sa slabom kontrolom, zatim sa dijagnozom neoznačeni organski poremećaj ličnosti i poremećaj ponašanja uzrokovan bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga. U bolnici je boravila zbog neregulirane vrijednosti glikemije, posljednjih 30. godina zna za šećernu bolest.

17. Uvidom u račune, naloge za plaćanja i sl., utvrđeno je da se isti odnose na raznu robu i materijale za kuću, na račune za struju, vodu, tv, zdravstveno osiguranje i dr., a neki od računa glase na tužiteljicu, O. L., kćerku tužiteljice, odnosno drugotuženicu. Navedeni dokazi su, u odnosu na predmet spora radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju, irelevantni.

18. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine (114-118) utvrđeno je da je kod javnog bilježnika A. P. u V. dana, 22. travnja 2020., sastavljen i ovjeren Ugovor o darovanju u kojem je O. L. imala svojstvo darovatelja, a

L. L. svojstvo obdarenika, a da su bili prisutni i svjedoci N. H. i R.

V.. Predmet Ugovora o darovanju bila je nekretnina označena kao k. č. zgr. 71/1, stancija L., dvorište površine 330m2 , poslovna zgrada, V., S. L. 1,

površine 203m2, ukupno 533 m2, upisana u zk ul. 66 k. o. M., u 5/6 djela. Istim Ugovorom darovateljica je obdarenici izdala tabularnu ispravu. Člankom 4. ugovorne strane su konstatirale postojanje prvenstvenog reda upisa Z-1813/2014 tj. postojanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. ožujka 2007., kao i zabilježbe spora u predmetima P-1345/2019., od 23. travnja 2019., i P-1565/2019 od 18. lipnja 2019. U članku 5. Ugovora se konstatira da svjedokinje poznaju darovateljicu već dugi niz godina, da su upoznate sa njezinom obiteljskom situacijom i da tim Ugovorom darovateljica želi izraziti zahvalnost svojoj kćeri L. L. za svu brigu o njoj u vrijeme bolesti, što će i nadalje joj pružati.

19. Uvidom u ovosudnu Presudu posl. br. P-1345/2019-24 (119-125), utvrđeno je da se vodio parnični postupak povodom tužbe tužiteljice M. L. protiv tuženice L. L. i O. L. radi brisanja uknjižbe prava suvlasništva 1/6 djela prvotužene L. L., a koja je izvršena Rješenjem zemljišno knjižnog odjela Poreč posl. br. Z-4474/2019., na nekretnini k. č. zgr. 71/1 upisana u zk. ul. k. o. M. i radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Dana 03. travnja 2020., donijeta je Presuda da se izvrši brisanje tražene uknjižbe, uz naknadu parničnog troška.

19.1. Presudom i Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici posl. br. Gž Zk-353/2021-2 od 14. listopada 2021., preinačena je Presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl. br. P-1345/2019-24 od 3. travnja 2020., te je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen.

20. Uvidom u Zapisnik u predmetu posl. br. P-1345/2019-20 od 18. veljače 2020., utvrđeno je da je prije donošenja Presude navedene u točki 19. obrazloženja između ostalog proveden dokaz saslušanjem svjedoka N. S., M.

G., R. T., Š. P., J. P. i drugotuženice O.

L.. O. L. je u predmetu P-1345/2019., na Zapisnik 18. veljače 2020., (tj. dva mjeseca prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju) iskazala "kada me se pita o čemu je ovdje riječ, konstatira se da drugotužena okreće glavom, ne zna, ne odgovara na to pitanje. Živim u V. u S.. L. sa svojom kćeri L.. Na

pitanje koliko dugo, odgovaram dosta dugo, s time da ona ode pa dođe. Na pitanje da li je moja kći L. udata, da li ima obitelj, odgovaram …, konstatira se da se 2. tužena okreće prema 1. tuženoj te ju pita "da li si oženjena". Na pitanje tko mi je tužiteljica, da li mi je ona snaha, odgovaram ona mi nije nikakva snaha. Ona nije bila udata za moga sina. Moj sin je mrtav dosta godina. …" Iz takvog iskaza O. L., koja je u tom predmetu imala svojstvo drugotuženice proizlazi da je ista bila konfuzna, nejasna, nerazumljiva i da nije razumjela što je predmet raspravljanja.

21. Uvidom u Zapisnik u predmetu P-1565/2019-10 od 02. listopada 2019., utvrđeno je da se postupak vodio povodom tužbe tužiteljice O. L. protiv tuženice M. L. radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju te da je dana 02. listopada 2019., saslušana O. L. te je iskazala "Kad me se pita da li znam što je predmet ovog postupka, odgovaram da bi to trebali odgovoriti ovdje prisutni, pa nakon što mi se ukazuje da sam ja podnijela tužbu, odgovaram da jesam, da se raskine ugovor, jer bi rađe da me uzdržava kćerka."

22. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju (278-281), utvrđeno je da je Lino Lindi svekar tužiteljice, otac prvotuženice, i djed drugotuženice umro 20. kolovoza 2006., da su nasljednicima na temelju Oporuke od 18. listopada 2004., te sporazuma od diobi i o načinu diobe proglašeni sir D. L. na određenim nekretninama, supruga O. L., u odnosu na nekretninu k. č .br. zgr. 71/1 k. o. M. u cijelosti i kćerka L. L. na određenim nekretninama.

23. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju (282-284) utvrđeno je da je D. L., muž tužiteljice, brat prvotuženice i otac drugotuženice umro 4. svibnja 2018., da su nasljednicima na temelju Zakona i danih nasljedničkih izjava proglašene supruga M. L. (tužiteljica), na nekretninama u cijelosti i na određenim pokretninama i pravima, te kćerka L. L. na određenim pokretninama.

24. Uvidom u ovosudni spis R1 Ob-386/2019., utvrđeno je da je L. L. (prvotuženica) dana 15. listopada 2019., podnijela prijedlog protiv O. L.

(svoje majke), radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti u kojem navodi da je majka dijabetičar, da je nakon smrti brata predlagateljice, odnosno sina protustranke, kod njezine majke primjetno da je demencija svakim danom sve izraženija te da o svojim osnovnim životnim potrebama više nikako nije u stanju brinuti se sama, a što da dokazuje i medicinskom dokumentacijom, a uz prijedlog predložila je i psihijatrijski nalaz i liječničku potvrdu liječnice. Uz prijedlog priložila je psihijatrijski nalaz od 22. kolovoza 2019., u kojem se navodi da dolazi u pratnji kćerke, da je stanje uglavnom stacionarno, da su i sada prisutni simptomi rezilne demencije, da je dezorijentirana vremenski i prostorno te je doktor dijagnosticirao demenciju. A u liječničkoj potvrdi za O. L. od 14. listopada 2019., se navode dijagnoze ustanovljene iz izvoda medicinske dokumentacije i to: organski afektivni poremećaji (poremećaj raspoloženja), demencija kod Alzheimerove bolesti s ranim početkom (G 30.0+), BCC reg. temporalis sin, dijabetes melitus ovisan o inzulinu, esencijalna hipertenzija, poliarthralgija, mastophatia cystica diffusa, lumboischialgia. L. L. je povukla prijedlog radi lišenja poslovne sposobnosti te je dana 25. listopada 2019., Rješenjem posl. br. R1 Ob-386/19-4 utvrđeno da je prijedlog povučen.

25. Uvidom u ovosudni spis R1 Ob-463/2019 utvrđeno je da je L. L.

(kćerka tužiteljice, a ujedno i drugotuženica) dana 16. prosinca 2019., podnijela prijedlog radi lišenja poslovne sposobnosti svoje bake O. L.. U postupku je L. L. (prvotuženica) 12. veljače 2020., predložila sudjelovanje kao umješač na strani protustranke jer da za to ima pravni interes. Rješenjem posl. br. R1 Ob- 463/2019-14 od 05. svibnja 2020., L. L. je odbijena sa prijedlogom da sudjeluje kao umješač. Povodom njezine žalbe Rješenjem Županijskog suda u Puli posl. br. Gž Ob-143/2020-2 od 05. lipnja 2020., odbijena je njezina žalba te je potvrđeno Rješenje od 05. svibnja 2020.

25.1. Za potrebe donošenja odluke u ovom postupku osim uvidom u medicinsku dokumentaciju te u osobni zdravstveni karton za O. L.,

provedeno je psihijatrijsko vještačenje nad istom.

25.2. Stani sudski vještak, specijalist psihijatar P. M. dr. med. dao je nalaz i mišljenje na temelju uvida u sudski spis, u priloženu medicinsku dokumentaciju i na temelju vlastitog psihijatrijskog pregleda O. L. obavljenog

18. rujna 2020., u kojem je iznio sve relevantne podatke kako iz sudskog spisa tako i iz medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona osobnog liječnika te vlastitog ispitivanja, te je dao mišljenje da O. L. boluje od demencije, da je O. L. osoba sa uznapredovalom demencijom, sa teškim oštećenjima kognitivnog i emocionalnog funkcioniranja, u smislu potpunog gubitka sposobnosti za donošenje bilo kakvih odluka za njezino zdravlje, financije, imovinu, egzistenciju i sl. te da zbog tog duševnog stanja O. L. bez posebnog prethodnog odobrenja Centra za socijalnu skrb odnosno skrbnika ne može samostalno raspolagati imovinom, nekretninama i pokretninama, ne može sklapati ugovore niti opteretiti svoju imovinu, ne može samostalno davati suglasnost za hospitalizaciju, ne može samostalno pokretati niti voditi sudske postupke niti pokretati niti voditi upravne i druge postupke kod nadležnih tijela Državne uprave, niti davati osobne izjave koje se tiču njezinog osobnog stanja, niti oporučno raspolagati svojom imovinom, ne može promijeniti mjesta prebivališta, odnosno boravišta i ne može samostalno donositi odluke o zdravlju, smještaju u domove i druge ustanove. Prema medicinskim podacima da se može zaključiti da je proces razvoja demencije započeo početkom 2018. Konačno Rješenjem posl br. R1 Ob-468/2019-35 od 29. listopada 2020., O. L. je djelomična lišena poslovne sposobnosti.

26. Uvidom u ovosudni spis P-11/2020 utvrđeno je da je dana 3. siječnja 2020., O. L. bila podnijela tužbu protiv M. L. i L. L. radi predaje

posjeda nekretnine označene sa k. č. zgr. 71/1 k. o. M. u naravi dvorište i poslovna zgrada na S. L. 1., V.. Tužba je zaprimljena pod posl. br. P-

11/2020. Rješenjem na zapisniku dana 1. srpnja 2020., određen je prekid postupka dok se pravomoćno ne završi postupak posl. br. P-1565/2019., ili kad sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se ne čeka na završetak toga postupka. I postupak u predmetu posl. br. P-1565/2019 (koji se vodi radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju), je u prekidu zbog smrti O. L. koja je umrla 5. srpnja 2022.

Postupak je još uvijek u prekidu.

27. Uvidom u ovosudni spis Psp-4/2020 utvrđeno je da su L. L. i O. L. dana 21. siječnja 2020., podnijeli tužbu protiv M. L., radi smetanja posjeda i u odnosu na k. č. zgr. 71/1 k. o. M.. Tužba je zaprimljena pod posl. br. Psp- 4/2020. Rješenjem od 1. srpnja 2020., tužba tužiteljice je odbačena te je Rješenje postalo pravomoćno 31. srpnja 2020.

28. Za potrebe ovog parničnog postupka je također provedeno psihijatarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru specijalisti radi provođenja vještačenja nad O. L. na okolnosti njezine sposobnosti za rasuđivanje dana 22. travnja 2020., odnosno konkretno na okolnosti njezine sposobnosti za zaključenje Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog pred javnim bilježnikom A. P. u V. 22. travnja 2020. posl. br. UO-169/2020.

28.1. Stalni sudski vještak je na temelju uvida u predmetni parnični spis, u priloženu medicinsku dokumentaciju i na temelju vlastitog psihijatrijskog pregleda i razgovora sa O. L. 14. siječnja 2022., dao mišljenje da O. L. u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju dana 22. travnja 2020., nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom.

28.2 Prvotuženica je imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je vještak pozvan da se očituje na primjedbe prvotuženice.

28.3. Vještak se pisano očitovao na sve primjedbe prvotuženice dane na njegov nalaz i mišljenje te je dopunskim psihijatrijskim nalazom i mišljenjem (263- 265) iznio detaljno svoje očitovanje te je zaključno naveo da u cijelosti ostaje kod prethodno danog mišljenja i zaključka u svom vještvu. Smatra da u cjelini treba sagledati ne samo eventualnu izjavu ispitanice, da želi promijeniti odluku i sve ostaviti kćerki L. L., već prije svega cjelokupno mentalno stanje u sklopu očigledno u to vrijeme (22. travnja 2020)., uznapredovale demencije, kao i utjecaj te bolesti na sposobnosti odlučivanja i iskazivanja svoje volje. Sagledavajući cjelokupno mentalno stanje koje proizlazi iz vlastitih pregleda ispitanice, medicinske dokumentacije O. L. pa i priloženih iskaza svjedoka, vještak je mišljenja, i dalje, da uslijed napredovale demencije O. L. u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine dana 22. travnja 2020 godine nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom.

29. Svjedokinja N. H. (rođena 1960 godine i živi u S., predložena od prvotuženice) iskazala je da O. L. poznaje od svoje mladosti, da ju je viđala po gradu. Zbog činjenice da je susjeda prvotuženice, poznato joj je da je negdje u ljeto 2020 godine O. L. došla živjeti kod kćerke L. L., da je u vrijeme dok je kod nje živjela izlazila iz kuće sa jednim mačkom. O. L. da joj je za to vrijeme govorila da su joj sve uzeli, prodali (misleći na nevjestu). Par mjeseci da je bila kod kćerke L., a jednog dana da je dobila lagani moždani udar i završila u bolnici. Od tada O. L. da više nije ista kao prije laganog moždanog udara.

O. L. da je u razgovoru spominjala pokojnog sina, da je prodavala mlijeko,

govorila je o životinjama. Ta svjedokinja bila je i svjedok kod sastava Ugovora o darovanju između O. L. i L. L. i iskazala je da je O. L. pred

javnim bilježnikom rekla da želi živjeti sa kćerkom L.. Svjedokinja misli da je predmet darovanja bio jedan dio kuće i da je želja O. L. bila da to daruje kćerki L.. Prije laganog moždanog udara O. L. da je bila dobro, da je shvaćala što govori, možda na momente da nije bila dobro, ali uglavnom da je bila dobro i da je znala što govori. Poslije moždanog udara svjedokinja je bila sa Onorinom Lindi otprilike samo jedan sat i tada su cijelo vrijeme pričale. Prije nego je svjedokinja bila svjedok kod javnog bilježnika, a vezano za Ugovor o darovanju, Onorina Lindi da joj nikada nije govorila o želji da kćerki daruje već da je samo ponavljala da želi živjeti kod kćerke L.. Svjedokinja je iskazala da je O. L.,

prije nego je došla živjeti kod kćerke L., viđala malo, jednom u Kauflandu, jednom da je pješačila. O. L. da je vidjela u trgovini par mjeseci prije nego je došla živjeti kod kćerke L.. U posljednjih 10 godina prije nego je O. L. došla živjeti kod kćerke, vidjela je O. par puta da je bila u posjeti kćerki. Svjedokinja je iskazala da za vrijeme druženja sa O. kada je živjela sa kćerkom L.,

O. da je nekada bila u potpunosti svjesna svoje situacije ili okoline, a nekada da nije bila potpuno svjesna, ali većinom da je bila svjesna. Na dan sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju O. da je bila svjesna i zato da je tada izjavila da je O. pri punoj svijesti. Svjedokinja nije sigurna gdje je O. L. živjela prije nego je išla živjeti kod kćerke, budući da nikada nije bila na S. L. gdje je živjela O.. Nakon što je bila svjedok kod javnog bilježnika pri sklapanju Ugovora o darovanju telefonski da ju je zvala M. L. i da joj je rekla da je lažno svjedočila. A svjedokinja da je samo potvrdila da O. L. živi kod kćerke L. L. u

S. i da O. L. poznaje od ranije. Svjedokinja je iskazala da joj je L.

L. pričala da njezina majka zaboravlja, da zaboravlja popiti lijekove, a to joj je pričala prije nego što je O. L. došla živjeti kod kćerke L..

30. Svjedok J. P. (rođen 1943. i živi u V., predložen od tužiteljice)

iskazao je da posljednjih 20 godina živi u V., nedaleko od mjesta gdje živi tužiteljica i gdje je živjela O. L., da su susjedi, da je poznavao i L. L.

(svekrva tužiteljice) i D. L. (muža tužiteljice). Od nešto kasnije poznaje i L.

L. prvotuženicu koju da je vidio dva puta u 20 godina. Dalje je iskazao da su on i njegova supruga i po dva puta dnevno odlazili na kavu kod obitelji L., a posljednjih tri do četiri godine nije odlazio zbog korone. O. L. je živjela u prizemlju, a tužiteljica na katu. Tužiteljica da je skuhala kavu i zatim da je došla i O. i svi zajedno da su pili kavu, da su se šalili i sve to da je bilo dok nije umro L. L., odnosno kasnije da su odlazili manje. Prije nego je D. obolio da je radio na traktoru i dr. Tužiteljica i Onorina da su radile kao dvije crnkinje vezano za iznajmljivanje apartmane, da su radile doručak jer su im stalno dolazili gosti. Svjedok je iskazao da u razdoblju prije i poslije Dariove smrti nije primijetio kod Onorine problema vezano za njezino ponašanje. Tužiteljica i O. da su radile zajedno i dobro funkcionirale. Svjedok se sjeća jednog događaja kada je sa suprugom vidio O. da ide po cesti u spavačici, da je plakala i da je ponavljala "sin mi umire", i tada da je O. bila izbezumljena i da je pitala tko ste vi i da ih nije poznala. Drugom prilikom nakon samo dva dana silom ju je uzeo u auto da je netko ne bih udario na cesti, jer je vrludala po cesti i djelovala nenormalno. U tom slučaju tužiteljica da nije znala da je O. bila izašla iz kuće tako rano. Svjedoku je poznato da je M. L. bila zaposlena u nekom hotelu u gradu ali da je radila i kod kuće kao crnac, vezano za iznajmljivanje, da joj je mašina stalno bila upaljena, da je peglala, presvlačila, prala.

31. Svjedok R. R. (rođen 1968. i živi u K., predložen od prvotuženice) iskazao je da O. L. poznaje od sredine travnja ili svibnja 2020

godine, prije toga da je nikada nije vidio, a nakon toga da ju je vidio 4 ili 5 puta kod L. L.. Budući da dolazi kod nje jer već više od 20 godina poznaje supruga od L. L.. Prvi puta je O. L. vidio u travnju 2020 godine i tada je ona s njim razgovarala o svom životu te mu pričala da se bavi poljoprivredom, pričala je o njezinoj obitelji u B., raspitivala se o nekim obiteljima, pričala je o strojevima, spomenula je da joj je sin umro i sl. Drugi puta ju je vidio početkom lipnja 2020 godine, a zatim i u kolovozi ili rujnu iste godine. Kada ju je vidio O. da je djelovala normalno, da je shvaćala, da je sjedila na kauču sa mačkom. Pričala je da je sada kod kćerke, da je sretna, da je nešto riješila. Svjedok je iskazao da on nema nikakva saznanja vezano da bi O. iznajmljivala svoju nekretninu već da je samo govorila da je imala krave, da se bavi poljoprivredom. Kasnije je saznao da je O. L. imala moždani udar, vidio ju je i nakon moždanog udara ali je primijetio kod nje razliku u ponašanju, čas se je primijetilo, čas nije. i to što je primijetio bilo je krajem kolovoza 2020 godine.

32. Svjedokinja R. T. ( rođena 1946. i živi u F., predložena od strane tužiteljice), iskazala je da je u daljnjem srodstvu sa tuženicama, da je O. L. pomagala čistiti i drugo potrebno za iznajmljivanje, a to da je bilo još u vrijeme dok je bio živ sin O., D. L.. Tužiteljica da je tek kasnije preuzela posao iznajmljivanja, da je preuredila sobe i apartmane i nastavila iznajmljivati turistima. O. L. da je prije smrti sina D., počela se ponašati kako ne treba, npr. čuvala je krave u djetelini, spavala na djetelini, a poslije smrti sina D. da nije bila kako treba, da je počela svašta pričati. Negdje prije Uskrsa 2020 godine da je stala O. L. kada je brala šparoge i tada je da je O. L. bila popišana te da ju je pitala da ju odveze kući na stanciju L. gdje je živjela. Po mišljenju svjedokinje O. L. tada nije bila potpuno pri sebi. Kasnije da je tužiteljica nastavila iznajmljivati apartmane ali da ih je prethodno preuredila jer da su bili u neurednom stanju. Svjedokinje ne zna kada je tužiteljica počela raditi. O. L. da se ponašala kao gazda, da je uvijek imala novce u grudnjaku, tužiteljica da je nakon rada na poslu nastavila raditi kod kuće, da nije imala novaca ni za najpotrebnije.

33. Svjedok N. S. (rođen 1954, živi u B. kod P., predložen od tužiteljice), iskazao je da poznaje stranke s time da više poznaje tužiteljicu i O. L., a prije otprilike 18 godina da je upoznao i prvotuženicu. S obzirom da

je vodoinstalater da je na poziv O. L., a još i za vrijeme dok je bio živ njezin muž L. L., da je dolazio popravljati na svim objektima na stanciji L.. Također vodoinstalaterske radove je obavljao i za vrijeme dok je bio živ D. L. pa sve dok D. L. i O. L. mu više nisu plaćali za izvedene radove jer su pali u

bankrot. Dalje je iskazao da su se O. i D. dogovorili da će tužiteljici dati na upravljanje da on iznajmljuje, tada da ga je tužiteljica angažirala za obavljanje vodoinstalaterskih radova (popravljao je vodokotliće, špine i drugo što je trebalo vezano za njegovo zanimanje, bilo je ukupno 13 ili 14 kupatila). Po njegovom mišljenju u to vrijeme O. L. da više nije bila sposobna organizirati obavljanje tih poslova. Nakon smrti D. L., O. da se počela ponašati drugačije,

neprimjereno, nenormalno. Dalje je iskazao da je tužiteljica radila na stanciji, ali unatoč toga da nije imala novaca pa da se morala zaposliti. Poznato mu je da je tužiteljica radila i na poslu i kod kuće, a to što je radila kod kuće joj nije bilo plaćeno jer da je Onorina rekla da joj ne treba novaca.

34. Svjedokinja J. M. (rođena 1986. živi u Č. P.-P.,

predložena od tužiteljice, a ujedno i nevjesta prvotuženice) iskazala je da je tužiteljicu i O. L. upoznala 2015 godine kada je počela "hodati" sa suprugom F.

(sinom prvotuženice) 2016 godine da je rodila prvo dijete i tom prilikom da je tužiteljica dovela O. tj. baku njezinog supruga da vidi bebu. Otkad je suprug svjedokinje završio u zatvoru, tužiteljica da ju je pozivala na ručkove sa djecom pa su tako nedjeljom odlazili na ručkove kod tužiteljice. A i prije sklapanja braka sa F. da je odlazila kod tužiteljice i O. pomagati čistiti i ostalo potrebno za iznajmljivanje apartmana. Od 2016 ili 2017 godine pa nadalje brigu o iznajmljivanju da vodi tužiteljica i njezina kćerka L.. Svjedokinja je iskazala da je kod O. počela primijetiti da nešto nije u redu otkad joj je umro sin D.. Svjedokinja je primjećivala da O. kćerku svjedokinje zove L. pa zatim da je počela pričati o troje djece od F., a zapravo da ima dvoje. Svjedokinja je iskazala da kada je počela hodati sa F., prvotuženica (svekrva) da joj je rekla da će ona pošto poto uzeti M. sve što može. Tužiteljica da je obavljala poslove i na poslu i kod kuće pa tako i oko čišćenja za iznajmljivanje, ali O. da nije dala ništa novaca tužiteljici pa da se zato tužiteljica morala zaposliti. Svjedokinja je iskazala da O. L. nije vidjela od vremena kada ju je L. L. "otela".

35. Svjedok A. P. (rođen 1967. živi u S. kod N. V.,

suprug prvotuženice) iskazao je da je u vezi sa prvotuženicom od početka 2019 godine i do tada da nema nikakvih saznanja vezanih za nekretnine na S. L.

niti za stranke. Iskazao je da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju O. L. živjela kod prvotuženice i njega, a kod njih je počela živjeti 18. veljače 2020., a krajem godine (ali nije siguran) da je O. išla živjeti u dom. O. L. da je stalno govorila da želi kćerki darovati kući, da želi da je kćerka uzdržava, da je O. bila sasvim normalna, da je dolazila kod njih na ručak, u njihove masline, da je odlazila brati šparoge. U lipnju mjesecu 2020 godine O. da je doživjela moždani udar i nakon toga postepeno da se na njoj počelo primjećivati da joj se zdravstveno stanje pogoršava, da je počela zaboravljati, da je malo drugačije izgledala i reagirala. Dalje je iskazao da mu je O. pričala da nije vidjela nikakav novac dobiven od iznajmljivanja, da je novac zadržavala tužiteljica, a O. da nije imala otvoren račun na koji bi dobivala novac. Svjedok je dalje iskazao kada je on dolazio kod tužiteljice ključeve od svega za iznajmljivanje da je imala tužiteljica, a Onorina da nije mogla niti ući u svoju kuću, a to da je kuća koja je bila predmet darovanja. Prvotuženica da je vodila brigu o majci O., da ju je vozila u bolnicu u Pulu, da je 2019 godine O. operirala melanom na glavi, da je nakon jedne rasprave kod suda 18. veljače 2020 godine, O. došla živjeti kod prvotuženice i da je rekla da više ne želi živjeti na S. L.. Tužiteljica da je 3-4 puta nakon toga (jednom sa kćerkom, a dva puta sa svojim bratom) došla kod njih i htjela razgovarati sa O. ali O. da joj je odgovorila da ne želi ići na S.

L.. Tužiteljica, unatoč što joj je rečeno da više ne dolazi, da je dolazila jer da je htjela uzeti kući O., a O. da joj je uvijek govorila da ne želi. Nakon toga,

O. L. da je bila u stresu. Za vrijeme dok je O. L. živjela kod tuženice,

O. L. je smještena u domu u P., S. P.. Svjedok je dalje iskazao da

su par puta kada su bili kod O. L. na S. L., O. pronašli

"ušlagiranu" da su vidjeli da pije tablete kjupin, prazine i da su pronašli flašu vina, a to da ne ide zajedno, i zato da je prvotuženica bila pokrenula postupak radi lišenja poslovne sposobnosti tj. samo radi zaštite O..

36. Svjedokinja A. P. (rođena 1955, iz P., javni bilježnik) iskazala

je da dužnost javnog bilježnika obnaša 20 godina, da je upoznata o sporu jer da je prije otprilike mjesec dana bila pozvana od strane Državnog odvjetništva da dostavi predmetni darovni Ugovor. Iskazala je da poznaje O. L. oko 40 godina, da ju je prvotuženica nazvala radi sastava Ugovora o darovanju između nje i njezine majke Onorine, da joj je rekla da mama ima određenih zdravstvenih problema, ali da će biti sposobna sklopiti predmetni ugovor. Dalje je iskazala da je rekla prvotuženici da, s obzirom na okolnosti, pristupe još dva svjedoka uz čiju pomoć bi utvrdila sposobnost O. L. za sklapanje Ugovora. Po dogovoru da su došli dvojica svjedoka i ugovorne strane. U razgovoru sa O. L. i svjedocima da je utvrdila da je

O. L. sposobna sklopiti darovni ugovor i da je to izraz njezine volje. Dalje je iskazala da nije neuobičajeno da poziva svjedoke pri sklapanju Ugovora o darovanju. Dalje je iskazala da tijekom svog rada u javnom bilježništvu nije zatražila stručno mišljenje psihologa ili psihijatra o poslovnoj sposobnosti stranke, čiju ovjeru je obavljala. Da je imala bilo kakve sumnje u sposobnost O. L. ne bih bila pristupila sastavu i ovjeri Ugovora o darovanju.

37. Svjedokinja J. L. (rođena 1974 godine, iz P., diplomirana pravica zaposlena u Centru za socijalnu skrb P.), iskazala je da su 2. veljače 2021. na lice mjesta u stanu kod prvotuženice pristupili ona zajedno sa socijalnom radnicom S. R. i tog dana je sastavljen zapisnik na licu mjesta, da je isti sastavljen za potrebe postupka stavljanja pod skrbništvo O. L. i za imenovanje skrbnika tj. da predmetni zapisnik nema veze sa predmetom ovog spora. Iskazala je da je u zapisnik ručno unijela izjavu koju je dala O. L. i to da bi ona za skrbnika svakoga tko je pametan i to svoju kćer L.. Prilikom dolaska na lice mjesta 2. veljače 2021., O. L. da je zatečena za stolom prilikom ručka, a u stanu su bili prvotuženica i njezin partner. Dalje je iskazala da je tog dana prvi put vidjela O. L. i tada da je prepoznala da O. L. ne razumije, zbog čega

su došle, međutim ista da zbog svog zdravstvenog stanja to nije razumjela. Svjedokinja je iskazala da je od prve skrbnice O. L. i to od V. E.

P. čula da prvotuženica brani tužiteljici da posjeti O. L. za vrijeme dok je O. L. bila u Domu za starije osobe u Umagu.

38. Svjedokinja S. R. (rođena 1989, iz V., socijalna radnica),

iskazala je da saznanja vezana za O. L. ima od 2018 godine kada je prvi puta sa kolegicom K. S. (koja je tada radila u centru), postupala

povodom zahtjeva prvotuženice vezano za skrb o njezinom majci O., a koju skrb da je trebala vršiti tužiteljica. Od tada pa do davanja iskaza, sa O. L. je kontaktirala 6-7 puta. Dana, 2. veljače 2021., da je zajedno sa kolegicom J.

L. bila kod O. L. u stanu gdje živi L. L. i da su bili prisutni O.

L., prvotuženica i njezin partner. Tog dana O. L. da nije bila u stanju shvatiti značenje skrbništva. Dalje je iskazala da je i u lipnju 2020., sa kolegicom bila kod O. L. u stanu kod prvotuženice i tada da se sa O. L. nije

moglo smisleno razgovarati. Tog dana O. L. da je počela plakati kada se sjetila da joj je sin umro i da je reagirala da ne želi ići kod tužiteljice. Nikada ranije dok je O. L. živjela sa tužiteljicom da nije spominjala ili rekla da ne bi bila zadovoljna sa tužiteljicom. Centar za socijalnu skrb da nije zaključio da bi O. L. ugrožavala svoja prava i interese i zato da nije pokrenuo postupak lišenja poslovne sposobnosti. Kod O. L. dok je živjela kod tužiteljice od strane centra da su počeli odlaziti od proljeća 2018., kada se prvotuženica obratila centru da se tužiteljica ne brine o njezinoj majci.

39. L. L. dok je imala svojstvo svjedoka, (rođena 1997, iz V.,

S. L., kćerka tužiteljice i nećakinja prvotuženice), iskazala je da je odrasla sa roditeljima i nonićima po ocu i da su se uvijek bavili iznajmljivanjem soba turistima i poljoprivredom. Od 2018 do 2020., ona je bila nositelj iznajmljivanja soba i apartmana turistima. Ključeve od soba i apartmana su imale ona i njezina majka i one su zajedničke radile na iznajmljivanju, spremale, čistile, primale goste. Dalje je iskazala da su 2018 godine, u razgovoru sa nonom O. saznale da je

dementna, da je u 10-ak minuta više puta postavljala isto pitanje, da je zaboravljala imena osoba, da više nije prepoznala osobe koje je ranije poznavala, da nekada nije znala ni koliko godina ima niti datum, i zbog svega toga da više nije bila sposobna brinuti o sebi, higijeni, ni sama uzimati lijekove koje je inače uzimala za dijabetes. Također, da jedno vrijeme nije znala ni kuhati, a inače je bila ponosna na sebe da je dobra kuharica i da je znala kuhati i za obitelj i za goste, ali nakon 2018 godine da sve više nije znala. Dalje je iskazala da nona O. nije dobrovoljno otišla živjeti kod prvotuženice, da je njezin odlazak iz S. L. atipičan za nonu, jer da nikada nigdje nije htjela otići. Nikada ranije nona O. da nije govorila da bi htjela ići kod prvotuženice ili da bi htjela nekretninu darovati prvotuženici. Kada je prvotuženica odvela nonu O. kod sebe, ona i njezina majka da su je htjele posjetiti, u početku i jesu, jer im je to dozvolila prvotuženica, ali kasnije da im je prvotuženica zabranila posjećivati nonu O.. Prvotuženica da je nonu O. odvela 17. veljače 2020. Dok je nona O. živjela kod njih na S. L. da je pila lijek qupin, prazine i lijekove za dijabetes. Lijekove koje je uzimala nona O. da su bili propisani od liječnika.

40. Svjedokinja R. V. (rođena 1959, živi u S. kod N. V.),

iskazala je da je bila svjedok pri ovjeri predmetnog Ugovora o darovanju. Javni bilježnik da je nešto malo sa strane popričao sa O. L., i nakon tog

razgovora javni bilježnik da je za stolom pitao O. L. da li zna zbog čega je kod javnog bilježnika, a O. da se izjasnila da zna. Nakon toga svi su potpisali Ugovor. Tog dana O. L. da je bila dobro raspoložena, da su se zagrlile, da ju je O. prepoznala. Svjedokinja misli da je O. shvaćala da prvotuženici daruje kuću jer da je nakon potpisivanja Ugovora O. rekla da se jako veseli što će zajedno sa kćerkom iznajmljivati kuću. Nakon potpisivanja Ugovora, Onorinu je vidjela još 1 ili 2 puta, O. ju je prepoznala. Dalje je iskazala da je u razdoblju od 2008 do 2015., vodila knjigovodstvo vezano za iznajmljivanje apartmana i soba turistima, za tužiteljicu. To razdoblje da je viđala i O. L.. O. L. da je do momenta sklapanja Ugovora o darovanju sa prvotuženicom bila sposobna i razumna. Nakon sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju da ju je nazvala tužiteljica i da joj je rekla kako je mogla držati ruku "drugoj strani". Svjedokinja je iskazala da ona nije imala saznanja da bi O. L. imala problema sa sjećanjem i zaboravljanjem, niti da bi se u to vrijeme vodio postupak lišenja poslovne sposobnosti O. L.. O. L. je zadnji puta, prije 2020 godine, vidjela na sprovodu sina D..

41. Iskaze svjedoka N. H., J. P., R. R., N.

S., A. P., R. V. sud ocjenjuje uvjerljivim. Međutim, kod

vrednovanja iskaza ovih svjedoka treba imati u vidu da su isti bili u kratkom neposrednom kontaktu s O. L. (npr. R. R. ju je prvi puta upoznao u

travnju 2020., J. P. je nije vidio već neko razdoblje prije sklapanja Ugovora

o darovanju, R. V. je nije vidjela od svibnja 2018., do dana sklapanja

Ugovora o darovanju), pa oni nisu mogli vidjeti njezino funkcioniranje neposredno prije i u danima koji su slijedili nakon sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju. Stoga se iz iskaza svjedoka, koji nisu i članovi obitelji, odnosno koji su rijetko viđali O. L. prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, ne može utvrditi psihičko stanje O. L. u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju.

Nadalje, i sama činjenica da je L. L. ukazala javnom bilježniku na zdravstveno stanje svoje majke O. L., kao i činjenica da je javni bilježnik tražio prisutnost dvojice svjedoka kod sklapanja Ugovora o darovanju, (a Ugovor o darovanju ne predviđa niti propisuje prisutnost svjedoka), a pogotovo jer svjedoci nisu pravno relevantni da bi mogli potvrditi da li je osoba koja sklapa Ugovor o darovanju poslovno sposobna, ukazuje na postojanje sumnje od strane prvotuženice da njezina majka O. L. možda nije poslovno sposobna za sklapanje predmetnog

Ugovora o darovanju, tim više što je znala da je u tijeku postupak lišenja poslovne sposobnosti, a i sama je bila pokrenula postupak radi lišenja poslovne sposobnosti.

41.1. Svjedoci članovi obitelji stranaka (npr. A. P. i L. L. kada je iskazivala kao svjedok), iskazivali su o svojim viđenjima glede sposobnosti O. L., ali oni su involvirani u ovaj postupak u smislu da imaju pravni interes za uspjeh određene strane u postupku, pa se može smatrati da su njihovi iskazi subjektivni.

41.2. Saslušani svjedoci iskazivali su, između ostalog, o njihovim viđenjima glede sposobnosti O. L. prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju dana, 22. travnja 2020 godine. Međutim iskazi svjedoka, a koji bi se odnosili na utvrđivanje poslovne sposobnosti O. L. na dan 22. travnja 2020 godine, ne mogu biti pravno relevantni za utvrđenje njezine poslovne sposobnosti, već pravno relevantni dokazi o poslovnoj sposobnosti O. L. mogu biti oni utvrđeni iz stručne obrade nadležnog vještaka. Naime, iz iskaza svjedoka proizlazi da su oni iskazivali prema onome što su oni mislili i to kao obični, prosječni ljudi, a ne sa aspekta stručnosti budući da oni nisu i ne mogu biti stručni za granu medicine za koju nisu školovani.

42. Tužiteljica (rođena 1964 godine, živi na S. L. 1, P.) iskazala je

da je predmetni Ugovor o darovanju sklopljen u vrijeme kada je njezina svekrva bila vidno bolesna, da je tada već bio u tijeku postupak lišenje poslovne sposobnosti protiv njezine svekrve, a za sve to da je znala i bila svjesna toga prvotuženica i unatoč toga da je sklopljen predmetni Ugovor o darovanju. Predmetni Ugovor o darovanju da je sklopljen 20 dana nakon što je prvostupanjskom presudom utvrđena ništetnost Ugovora o darovanju koji se odnosio na 1/6 djela iste nekretnine. Predmetni Ugovor o darovanju da se odnosi na 5/6 djela, a drugi Ugovor o darovanju koji je predmet u drugom postupku da se odnosio na 1/6 djela iste nekretnine. Dalje je iskazala da kada je saznala da je sklopljen predmetni Ugovor o darovanju za 5/6 djela da je otišla kod javnog bilježnika kod kojeg je sklopljen Ugovor i tada da joj je javni bilježnik rekao da je dobro poznavala sve pa tako i O. L.. U prvom navratu da su kod nje tj. kod javnog bilježnika bile O. i L. ali da je javni bilježnik tražio da drugi puta sa sobom dovedu dvojicu svjedoka koji će potvrditi da je O. L. sposobna potpisati predmetni Ugovor o darovanju. Dalje je iskazala da je prvotuženica iskoristila pandemiju korona virusa jer se zbog te pandemije nisu održavale rasprave pa ni povodom prijedloga ta lišenje poslovne sposobnosti. Dalje je iskazala da je kod svoje svekrve primijetila da zaboravlja, da je imala vaskularnu demenciju u uznapredovalom stanju i to da se primjećivalo u nizu situacija, pa je tako opisivala niz situacija. Tužiteljica je dalje iskazala da je prvotuženica 2014 godine saznala za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju i od tada je ponovno "uključena" u život obitelji tužiteljice i Onorine Lindi. 2006 godine da je umro svekar (L. L.) i on da je bio napravio oporuku kojom je prvotuženici ostavio maslinik površine oko 6.400m2 i 40.000,00 eura, a prvotuženica da nije bila zadovoljna sa oporukom te da se vodio sudski postupak. Među strankama da je, u cilju razrješenja odnosu između brata i sestre (D. i L.), 2008 godine sklopljena nagodba – postignut sporazum, kojom je D. L. pristao na sve uvjete prvotuženice pa je prvotuženici isplatio 60.000,00 eura za (a koji iznos da je zapravo bio od D. i tužiteljice), a ne od svekra, a prvotuženici je prepustio još i zemljišta, tako da je prvotuženica ukupno dobila oko 27 000 m2. Od 2006 godine do 2014 godine (tj. dok prvotuženica nije saznala za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju) prvotuženica da apsolutno da nije dolazila na S. L., tj. niti kod svoje majke

O. L.. 2014 godine da je prvotuženica počela nagovarati svoju majku da najprije sa imena tužiteljice skine obrt za iznajmljivanje. Na tužiteljicu da se vršio sve veći pritisak da ona više ne vodi obrt, odlučila je ići raditi u praonu 2015 godine i zbog tog pritiska sa 2016 godine je zatvoren obrt za iznajmljivanje koji je glasio na ime tužiteljice. Nakon toga je njezina svekrva radila sama vezano za iznajmljivanje. Muž tužiteljice je umro 04. svibnja 2018., a prije toga 2016 ili početkom 2017 godine kada je došao iz bolnice kući sam da je rekao da je njegova majka drugačija, da baca račune u smeće. Dalje je iskazala da su i svekrva i obitelj tužiteljice zajednički živjeli, kuhali, jeli, prali, samo što je obitelj tužiteljice išla spavati u dograđeni dio kuće. Tužiteljica je i dalje iskazivala vezano za razdoblje od kada je zatvoren obrt koji je glasio na njezino ime, da je O. L. u kuću primala Rome. Dalje je iskazala da se nakon toga obrt vodio na ime L. L., kćerke tužiteljice odnosno unuke

O. L.. Nakon smrti supruga tužiteljice, O. L. da je bila loše, da je mijenjala raspoloženja, čas je bila jako tužna, a čas je sređena išla u vinograd. Tužiteljica u iskazu tvrdi da je naravno ona brinula tj. da je vodila brigu o svekrvi, da ju je vodila liječniku. Dalje je iskazala da ju je svekrva jednom i fizički napala i to nakon što je prvotuženica bila saznala za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju i kad je prvotuženica vršila pritisak na majku O. i tada da ju je svekrva počela napadati i tjerati da izađe, a to da je bilo prije smrti muža odnosno sina od Onorine. Tužiteljica je sklopila brak sa D. L. 23. travnja 1993 godine.

Tužiteljica je dalje iskazala da nju svekrva sigurno ne bi fizički bila napala da nije bila nagovorana od strane prvotuženice. Prvotuženica da je svojoj majci govorila da mora razvlastiti tužiteljicu u svemu i da joj je govorila da O. ide kod odvjetnika radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što da je tužiteljica i čula.

43. Prvotuženica ( rođena 1965 godine, sa prebivalištem u S. kod N.

V.), iskazala je da je sve dobro funkcioniralo dok je otac (L. L.) bio živ. Njezina inicijativa da je bila da se na predmetnoj nekretnini izgradi objekat za iznajmljivanje, a to da je bilo 1998., jer se tada od strane grada ili županije dobivao poticaj za razvoj turizma. U izgradnji da su sudjelovali svi tj. i prvotuženica i njezin tadašnji partner. Njezin otac da je naglo umro, da je ostavio oporuku i ona da se nije složila s oporukom te da je zahtijevala zakonski dio, odnosno nužni dio od 1/6 djela. Nije se slagala sa vrijednošću imovine koja je ostala iza oca jer da je smatrala da joj pripada više. U konačnici postupak da je završio na sudu te da je završio na način kako je i sama tužiteljica iskazivala tj. da je ona - prvotuženica dobila 60.000,00 eura i 27.000m2, a po oporuci da joj je pripadalo 40.000,00 eura i 6.400m2. Nakon tog postupka svatko da je išao svojim putem. Prvotuženica je dalje iskazala da je 2014 godine kada je kod nje u posjeti došla njezina majka O. u S., da joj je majka rekla da treba legalizirati objekat na nekretnini koja je predmet spora, ali da joj tužiteljica ne želi dati novac. Tom prilikom da joj je majka rekla da im je sve potpisala da će ju oni uzdržavati. Prvotuženica na to da je odgovorila da ti ugovori nisu nikada nikome donijeli dobro i tada je majci predložila da raskine Ugovor o doživotnom te da podnese tužbu. Ali majci da je bilo nepojmljivo da tuži svojeg sina i zato da majka nije tražila raskid ugovora. Dalje je iskazala da je njezina majka O. fizički bila sposobna za sve. Muž tužiteljice da je podigao kredit radi legalizacije objekta izgrađenog na predmetnoj nekretnini. 2014 godine tužiteljica da je čula telefonski razgovor između prvotuženice i njezine majke O. i od tada da stanje u obitelji kod njezine majke nije bilo dobro, da su odnosi između tužiteljice i svekrve bili narušeni, da je brat spavao u starom djelu kuće. 2015 godine da su mužu tužiteljice zatajili bubrezi, da je počeo odlaziti na dijalizu, da mu je u studenom 2017., izvršena transplantacija bubrega, da je bio u lošem stanju. O. L. da je sa svojom unukom Lucijom sklopila ugovor vezano za iznajmljivanje objekta, O. da je bila u velikom šoku zbog obima posla i da se počela gubiti u svemu i prvotuženica je počela primjećivati da je drugačija. 2018 godine da je O. hospitalizirana tjedan dana u bolnici te da se pokazao veliki šećer i nakon toga da je završila na inzulinu. Liječnici da su, bez savjeta psihijatra, dali određene psihotike, prazine i to da je Onorinu malo stabiliziralo. Prvotuženica je majci 2017 godine kupila mobitel, jer da joj je tužiteljica ukinula telefon i majka da je koristila mobitel, 2017 godine, što znači da je bila u redu i da je mogla pronaći kontakt da zove prvotuženicu. Zdravstveno stanje brata D. da se je pogoršalo, da je umro 04. svibnja 2018. Nakon bratove smrti tužiteljica da je nastavila sve voditi. Tužiteljica da je čak majku, tj. svekrvu upisala u dnevni boravak u dom iako to nije htjela, a čak i da je radila papire i za trajni smještaj. Dalje je iskazala da je psihijatar Kos u svibnju 2018. na nezakonit način propisao njezinoj majci O. lijek prazine i qupin, da se na majci primjećivalo da mijenja raspoloženje, da ima takozvani robotski hod. Prvotuženica je iskazala da je 18. veljače 2020 godine nakon jednog ročišta na sudu, uzela svoju majku kod sebe doma, odnosno da joj je majka rekla da ona ide kod nje doma. Od tada pa do 21. svibnja 2021., njezina majka da je živjela kod nje, a 21. svibnja 2021., ju je smjestila u dom. Početkom 2020 godine da je svoju majku vodila kod dva paralelna psihijatra, da se vidi što je točno njezinoj majci. Njezina majka da nije bila psihički bolesnik. Jedan psihijatar da je rekao da lijekove koje majka uzima da nisu dobri i zabranio joj da pije te lijekove. Odvikavanje od lijekova da je bilo postepeno. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora njezina majka da je bila na kraju faze odvikavanja od lijekova. Dalje je iskazala da joj je telefonom javni bilježnik rekao da dovede sa sobom dva svjedoka, a vezano za sklapanje Ugovora o darovanju. Prvotuženica je iskazala da kada je pokrenula postupak radi lišenja poslovne sposobnosti nad majkom u listopadu 2019 godine da tada nije znala što to točno znači, ali kada joj je od strane Centra za socijalnu skrb objašnjeno tada da je povukla prijedlog. 44. Drugotuženica (rođena 1997 godine, sa prebivalištem u V., S.

L., kćerka tužiteljice, i nećakinja prvotuženice) iskazala je da je ona u ovom postupku već dala iskaz u svojstvu svjedoka te da u cijelosti ostaje kod svega što je iskazala kao svjedok, a sada kao drugotuženica da je slušala iskaz svoje majke tužiteljice i da potvrđuje što je majka iskazivala. Iskazala je da jako dobro poznaje svoju baku odnosno da ju je poznavala jer da je apsolutno netipično za nju da bi otišla bilo gdje drugdje živjeti izvan svoje kuće. Tužiteljica da je svakodnevno kuhala baki. Lijekove koje je baka uzimala da su bili propisani od strane liječnika.

45. Iskaze tužiteljice i drugotuženice sud ocjenjuje uvjerljivim. One su s O. L. sve do 18. veljače 2020. (kada je prvotuženica odvela O. L.

svojoj kući, tj. sve do 2 mjeseca prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju), bile kontinuirano u neposrednom kontaktu, živjele su zajedno sa O. L.,

tužiteljica ju je uzdržavala, zato njihovi iskazi pružaju podlogu za utvrđenje tadašnjeg psihičkog stanja O. L..

46. Iskaz prvotuženice koji se odnosi na psihičko stanje O. L. u

vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju da je bila sposobna sklopiti predmetni Ugovor o darovanju, sud ocjenjuje neuvjerljivim, budući da je i sama prvotuženica dana 15. listopada 2019., bila podnijela prijedlog radi lišenja poslovne sposobnosti svoje majke O. L., a i u ukupnosti svih provedenih dokaza, posebice provedenog psihijatrijskog vještačenja O. L., iskaz prvotuženice nije uvjerljiv.

47. Predmet ove pravne stvari, prema prvo postavljenom tužbenom zahtjevu je da li je Ugovor o darovanju od 22. travnja 2020., sklopljen između prvotuženice i O. L. valjan ili ne, odnosno da li je taj Ugovor ništetan i posljedično tome da li se može izvršiti brisanje uknjižbe koja je provedena po takvom Ugovoru tj. da se uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje prije provedbe predmetnog Ugovora o darovanju.

48. Prema članku 322 st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema članku 323 st. 1. istog zakona u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog Ugovora.

49. Prema članku 276 st. 1 ZOO-a za sklapanje pravovaljanog Ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtjeva za sklapanje tog Ugovora. Pri tom, samo činjenica da ugovornoj strani nije bila oduzeta poslovna sposobnost u trenutku sklapanja Ugovora ne isključuje mogućnost da u vrijeme sklapanja Ugovora stvarno nije bila poslovna sposobna. Ugovor koji bi sklopila osoba nesposobna shvatiti značaj Ugovora bio bi ništetan.

50. Uvidom u nalaz i mišljenje te u dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijaliste psihijatra, nakon prigovora prvotuženice, koji je na temelju medicinske dokumentacije te vlastitog pregleda O. L. dao svoj nalaz i mišljenje, nesporno je utvrđeno da O. L. u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine dana 22. travnja 2020., nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom.

51. U ukupnosti svih provedenih dokaza, iskaza stranaka te konačno i uvida u spise R1 Ob-386/2019, R1 Ob-463/2019, P-11/2020, Psp-4/2020, zapisnika i presuda iz spisa P-1345/2019, te sklapanja 2. Ugovora o darovanju nesporno je utvrđeno da prvotuženica na više načina nastoji onemogućiti tužiteljicu u stjecanju prava vlasništva na nekretninama temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa O. L. 2007 godine.

52. Dakle, sud je, imajući u vidu sve provedene dokaze, u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra specijaliste. Sud ocjenjuje da je vještak u potpunosti odgovorio na zadatak određen Rješenjem o vještačenju te je svoj nalaz i mišljenje, i po prigovorima prvotuženice, u svemu detaljno obrazložio i pojasnio. Sud nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje temeljitim, argumentiranim i stručnim. Nezadovoljstvo prvotuženice sa utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka ne znači da su isti nepotpuni, nejasni, niti proturječni sa stanjem spisa, kako to neosnovano prigovara prvotuženica.

53. Slijedom svega iznijetog, sud utvrđuje da O. L., prvotno drugotuženica, u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine 22. travnja 2020., sklopljenog između nje kao darovateljice i prvotuženice kao obdarenice, nije bila sposobna shvatiti značaj tog Ugovora. Posljedično tome, taj Ugovor je ništetan pa je presuđeno kao u točki I. izreke Presude.

54. S obzirom na osnovanost prvo postavljenog tužbenog zahtjeva, o drugo postavljenom tužbenom zahtjevu nije bilo potrebno obrazlagati.

55. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Tužiteljica je uspjela u ovom postupku pa joj je prvotuženica, koja osporava tužbu i tužbeni zahtjev, dužna naknaditi parnični trošak. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe, za sastav podneska od 6. kolovoza 2021., 8. veljače 2022., 9. rujna 2022., 2. lipnja 2023., za zastupanje na ročištima po punomoćniku odvjetniku 8. rujna 2021., 25. studenog 2021., 5. svibnja 2022., 9. lipnja 2022. i 28. rujna 2022., za svako po 995,00 eura / 7.496,83 kn + PDV u iznosu od 2.487,50 eura / 18.742,07 kuna, te trošak sudske pristojbe za tužbu 222,31 eura / 1.675,00 kn i sudske pristojbe na presudu 222,31 eura / 1.675,00 kn, a što sveukupno iznosi 12.882,12 eura / 97.060,33 kune. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 19. travnja 2021., jer isti nije bio nužan, kao ni trošak za putovanje punomoćnika tužiteljice iz Zagreba do Poreča i natrag, budući da trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda. U sjedištu ovog suda je bilo odvjetnika koji su mogli zastupati tužiteljicu. A parnični troškovi dosuđuju se stranci, a ne njezinu punomoćniku, zato tužiteljici nije priznat putni trošak njezinog punomoćnika. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7.1.,8.1., 9.1., 42., 48., i 50., Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika te na tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.

56. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 08. studenog 2023. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.