1

Poslovni broj: 72 Gž R-260/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 72 Gž R-260/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. T., Z., OIB: …, zastupana po punomoćnici A. I., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika H. C. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza,  odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14095/2021-27 od 30. siječnja 2023., dana 6. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14095/2021-27 od 30. siječnja 2023.

 

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. T. koji glasi:

"I Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika H. C. d.o.o., Z., OIB: …, broj: … od 13. travnja 2021. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj … od 17. rujna 2018. kojom je tužiteljici S. T., Z., OIB: …, otkazan ugovor o radu.

II Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto šifre 6708, odnosno na novoosnovano radno mjesto šifre 6703 ili na drugo odgovarajuće radno mjesto."

 

II/ Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura1 / 3.750,00 kn, u roku 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka tužiteljici uključujući i trošak ovog žalbenog postupka , podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužiteljica jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke  te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Tužiteljica u žalbenim navodima u bitnome ističe  da je sud pogrešno ocijenio da je zakonito proveden postupak savjetovanja o kolektivnom višku radnika a koji postupak je jasno uređen odredbama čl. 127. Zakona o radu (Narodne novine broj 83/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR-a) a koja odredba je kogentne naravi pa je stoga obvezujuća za poslodavca a prvostupanjski sud je obvezan utvrditi je li poslodavac poštivao tu odredbu a što je u pobijanoj odluci izostalo jer je odluka u tom dijelu proturječna.

 

8. Nadalje tužiteljica u žalbi ističe da nije jasno na temelju čega je sud zaključio  da je tuženik pravilno primijenio odredbu čl. 72. KU a koja jasno određuje kriterije za utvrđivanje viška radnika koje je poslodavac dužan primijeniti budući se radno mjesto tužiteljice ukinulo  pa je stoga tuženik trebao odrediti kolektivni višak radnika između radnika neovisno o kojem radnom mjestu se radi i to između srodnih radnih mjesta na kojima su radili prije promjene ugovora o radu.

 

9. Tužiteljica u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na interni natječaj a kojeg je tuženik raspisao za još jednog izvršitelja na radno mjesto -samostalni referent za fakturiranje i obračun transportnih prihoda a u kojem je sam tuženik naveo koje uvjete trebaju ispunjavati kandidati i odredio za to radno mjesto stručnu spremu kategorijom B (VSS) da bi na kraju za to radno mjesto izabrao R. B. koja ima srednju stručnu spremu a ne tužiteljicu koja ima visoku stručnu spremu ,dakle kandidata koji formalno nije udovoljio uvjetima internog natječaja, pa stoga nije jasan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik "nije imao obvezu ponuditi radno mjesto tužiteljici ako nije pokazala zadovoljavajuće rezultate na intervjuu odnosno testiranju."

 

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz Odluke o otkazu od 13. travnja 2012. proizlazi da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u odnosu na ovdje tužiteljicu,

-da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je zbog značajnih gubitaka u poslovanju društva došlo do potrebe za optimizacijom troškova poslovanja i broja radnika a sve zbog neophodne potrebe za daljnjim restrukturiranjem društva, donesena odluka o pokretanju postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika,

-da je poslodavac bio dužan provesti reorganizaciju poslovanja u cilju održivosti poslovanja i opstojnosti društva te je donesen i Pravilnik o organizaciji tuženika ( Sl. Vjesnik broj 3/21,

-da je tužiteljica utvrđena tehnološkim / kolektivnim viškom Pravilnikom o organizaciji (Sl.Vjesnik broj 15/20) na način da je došlo do ukidanja radnog mjesta Višeg referenta za obračun transportnih prihoda u izvozu,

-da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu proveo savjetovanje s radničkim vijećem koje se očitovalo dopisom od 8.travnja 2021., 

-da iz Odluke tuženika o pokretanju postupka savjetovanja od 10. ožujka 2021. proizlazi da je tuženik donio odluku da će se pokrenuti postupak o kolektivnom višku radnika,

-da iz predmetne Odluke proizlazi da su navedeni razlozi za namjeravanje otkaze, broj, zvanje, stručna sprema radnika za čijim će radom prestati potreba , kriterije za utvrđivanjem viška radnika, iznos i način obračuna otpremnina i drugih davanja te mjere poduzete prema radnicima,

-da iz dopisa Glavnom radničkom vijeću od 10. ožujka 2021. proizlazi da je pokrenut postupak savjetovanja o kolektivnom višku radnika a iz dopisa Glavnog radničkog vijeća od 11. ožujka 2021. proizlazi da je savjetovanje provedeno te da Glavno radničko vijeće nije tražilo nikakva pojašnjenja i dopune u pogledu traženog savjetovanja,

-da iz dopisa predsjednice Radničkog vijeća Direkcije od 8. travnja 2021. proizlazi da je 1. travnja 2021. zaprimljen dopis tuženika u kojem traži savjetovanje u pogledu nacrta pojedinačnih odluka o otkazu između kojih je odluka o otkazu tužiteljice, te iz dopisa proizlazi da je Radničko vijeće uskratilo suglasnost  na odluku o otkazu,

-da iz iskaza svjedoka T. K., predsjednika Glavnog radničkog vijeća (ujedno i predsjednik organizacijske jedinice C.) proizlazi da je pozvan na savjetovanje vezano za odluke i akte koje se odnose za sve radnike a ujedno i za radnike koji spadaju organizacijsku jedinicu C., te navodi da se sjeća da je bilo kolektivnih viškova iz 2020. i 2021., te je provedeno savjetovanje, poslodavac je dostavio svu dokumentaciju a da nešto nije bilo dostavljeno tada bi reagirali,

-da osim tablice (list 387. spisa) traži se i tablica kadrovske strukture svih radnika tuženika kako bi se mogli očitovati, te je dostavljeno očitovanje (list 380 spisa),

-da Glavno radničko vijeće čiji je predsjednik se ne savjetuje poimence o radnicima  već samo o kolektivnom višku te pri tome niti ne znaju poimence tko je na listi kolektivnog viška odnosno ne zna je li dobivaju poimeničnu listu a misli da na regionalnom radničkom  vijeću se provjeravaju  kriteriji  a savjetovanje o kolektivnom višku provodi Glavno radničko vijeće ,ne može se sjetiti da je uz radnike navedeno da se radi o višku  iz ranijih godina,

-da svjedokinja D. N., u bitnome navodi da je kod tuženika ustrojeno 5  radničkih vijeća (centar, zapad, istok, jug i direkcija) time da je ista predsjednica Radničkog vijeća za Direkciju u koju pripada i tužiteljica,

-da je ustrojeno i Glavno radničko vijeće koje čine predsjednici svih pet radničkih vijeća,

-da je standardna praksa da se savjetovanje u vezi odluke o otkazu za radnike Direkcije obavlja kod radničkog vijeća za Direkciju čiji je ona predsjednik i ta savjetovanja ne idu na Glavno radničko vijeće, jer svako radničko vijeće je zaduženo za svoje radnike,

-da su konkretno za tužiteljici uskratili dati suglasnost što je standardna praksa za radnike koji nemaju nikakvih uvjeta za mirovinu,

-da ovdje T. K. kao predsjednik radničkog vijeća C. nije bio uključen u savjetovanje radničkog vijeća  za Direkciju,

-da se savjetovanje o kolektivnom višku radnika upućuje na Glavno radničko vijeće, a za pojedinačne odluke o otkazu na ovih pet radničkih vijeća,

-da misli da se ovdje u konkretnom slučaju tužiteljice radi o radnom mjestu koje je bilo ukinuto,

-da iz Pravilnika o organizaciji tuženika od 26. kolovoza 2020. proizlazi da u istom više nije sistematizirano radno mjesto pod šifrom 6708 ,Višeg referenta za obračun transportnih prihoda u izvozu, već je navedeno samo radno mjesto pod šifrom 7741; Viši referent za obračun transportnih prihoda u uvozu i tranzitu,

-da iz Pravilnika o organizaciji od 27. siječnja 2021. proizlazi da više nije sistematizirano radno mjesto 7741, Viši referent za obračun transportnih prihoda u uvozu i tranzitu kao niti radno mjesto 6708 koje se odnosilo na izvoz i na kojem je bila zaposlena ovdje tužiteljica,

-da tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da je od 2018. imala ugovor o radu za obavljanje poslova na  radnom mjesta izvoza te je taj posao vrlo sličan poslovima uvoza i tranzita i zapravo su svi radili sve poslove, te smatra da nije uopće bilo potrebe da se ukine radno mjesto izvoza za koje je bila zadužena,

-da je bila educirana za korištenje SAP-a i bila je ključni korisnik za taj program, odnosno predavala je na radionicama vezano za korištenje tog programa, a posao koji danas obavlja R. B. je u 80% opsega upravo posao kojeg je ona obavljala,

-da je saznala u kolovozu 2020. da je R. B. koja je ranije povučena iz fonda dobila poslove uvoza dok su poslovi izvoza ukinuti  i tada je saznala da je stavljena na listu kolektivnog viška radnika,

-da se nalazila na bolovanju kada je raspisan interni  natječaj u prosincu 2020. za samostalnog referenta za obračun i fakturiranje transportnih prihoda  te se javila na taj natječaj kao i kolegica R. B. te je na intervjuu kojeg je obavila sa predstavnicima tuženika bilo očigledno da će na to radno mjesto primiti kolegicu R.,

-da je nakon toga u travnju 2021. dobila odluku o otkazu a radno mjesto višeg referenta za izvoz je ukinuto premda ima saznanja da te poslove i dalje rade referentice ali nema saznanja kakvo one rješenje imaju ali ima saznanja da su preuzele dio poslova koji je ona obavljala,

-da je čitavo to vrijeme za poslove radnog mjesta za izvoz kojeg je obavljala primala plaću za radno mjesto uvoza i tako je bilo navedeno  na platnim listama iako je imala ugovor o radu za radno mjesto izvoza,

-da u svom iskazu svjedokinja R. B. u bitnome navodi da radi kao referent za obračun i kontrolu transportnih prihoda te da poznaje ovdje tužiteljicu koja je radila na radnom mjestu višeg referenta u izvozu i međusobno su surađivale,

-da svjedokinja navodi da se 2018. nalazila u željezničkom fondu jer je bila tehnološki višak, a u travnju 2020. joj je ponuđeno radno mjesto višeg referenta u izvozu koje je prihvatila, a u kolovozu 2020. joj je ponuđeno radno mjesto višeg referenta u uvozu i tranzitu kojeg je također prihvatila da bi na kraju i to radno mjesto bilo ukinuto, te je raspisan interni natječaj za samostalnog referenta za obračun i kontrolu transportnih prihoda na koji se javila i na kojem je izabrana i od siječnja 2021. se nalazi na tom radnom mjestu te nema saznanja na kojem je radnom mjestu radila tužiteljica u trenutku otkaza,

- da pretpostavlja da se i tužiteljica javila na ovo radno mjesto koje svjedokinja obavlja jer su se srele na hodniku a za to radno mjesto tražilo se poznavanje rada u SAP sustavu koji se koristio za fakturiranje i obračun transportnih prihoda, te se taj sustav koristio samo za fakturiranje odnosno izdavanje računa a tužiteljica nije obavljala poslove izdavanja računa  dok je radila na poslovima uvoza već se to radi samo na poslovima izvoza  te je  za to radno mjesto bila na intervjuu sa direktorom prodaje i voditeljem službe a tada je bila nazočna i osoba iz kadrovske službe,

-da u svom iskazu svjedokinja M. M. u bitnome navodi da je tužiteljica radila na radnom mjestu za izvoz dok je svjedokinja radila za uvoz i tranzit sve do travnja 2019. kada ju se raspoređuje u prodaju,

-da je pored tužiteljice koja je radila na radnom mjestu izvoza za to radno mjesto bila raspoređena i R. B. pa su stoga bila dva izvršitelja,te ima saznanja da je tjedan dana prije nove sistematizacije R. B. bila raspoređena na radno mjesto za uvoz i tranzit dok su radno mjesto za izvoz ukinuli a na kojem je radila tužiteljica, a R. B. je bila raspoređena na radno mjesto fakturiranja,

-da su stoga i R. B. i svjedokinja radile na izvozu a da na uvozu nije bilo nikoga time da je svjedokinja otišla u prodaju sa pozicije izvoza premda su u stvarnosti radile poslove uvoza te svjedokinja više od 1. studenog 2021. ne radi kod tuženika.

 

11. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja izveo pravilan pravni zaključak da je prije donošenja sporne Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 13. travnja 2021. provedeno valjano savjetovanje i to kako u pogledu kolektivnog viška radnika tako i u pogledu pojedinačne odluke o otkazu jer upravo i  iz iskaza T. K. i D. N. proizlazi da je tuženik proveo savjetovanje o kolektivnom višku radnika i 2020. i 2021. a što proizlazi i iz materijalnih dokaza odnosno dokumentacije u spisu.

 

12. Pravilno sud utvrđuje da ovdje nije odlučno što je za tužiteljicu navedeno da je ona "višak iz 2020." budući da kod savjetovanja o kolektivnom višku radnika Glavno radničko vijeće ne treba imati popis radnika poimenično sa imenom i prezimenom jer  prema podacima koji se dostavljaju Glavnom radničkom vijeću  nije vidljivo da bi se utvrđivali kriteriji prestanka ugovora o radu za svakog pojedinog radnika a što proizlazi i iz iskaza samog predsjednika Glavnog radničkog vijeća T. K. kao i dopisa predsjednika Glavnog radničkog vijeća iz kojeg proizlazi da je sva relevantna dokumentacija koja je bila nužna za provedbu savjetovanja pred Glavnim radničkim vijećem dostavljena (dopis od 11. ožujka 2021.)

 

13. Nadalje pravilno sud utvrđuje da i iz iskaza D. N. koja je bila predsjednica Radničkog vijeća za Direkciju u koju pripada tužiteljica kao i njenog dopisa od 8. travnja 2021. jasno proizlazi da je tuženik prije donošenja konkretne odluke o poslovno uvjetovanom otkazu za tužiteljicu proveo savjetovanje u radničkom vijeću za Direkciju koje je upravo nadležno za radno mjesto tužiteljice i koje se usprotivilo prijedlogu donošenja odluke o otkazu.

 

14. Stoga je sud pravilno zaključio da je ovdje tuženik na pravilan i zakonit način proveo savjetovanje s radničkim vijećem i pravilno je sud primijenio materijalno pravo utvrdivši  da odluka o otkazu u smislu odredbe čl. 150. st. 12. ZR-a nije ništetna.

 

15. Žalbeni navodi tužiteljice da su iskazi predsjednika Glavnog radničkog vijeća T. K. i predsjednice Radničkog vijeća za Direkciju D. N. a čije vijeće je nadležno upravo za tužiteljicu kontradiktorni nemaju uporište u provedenom dokaznom postupku jer upravo su svjedoci u bitnome suglasno naveli za što je zaduženo Glavno radničko vijeće kod provođenja savjetovanja a za što ostalih pet radničkih vijeća  koja su ustrojena kod tuženika.

 

16. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužiteljica u trenutku donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu bila na radnom mjestu pod šifrom 6708-viši referent transportnih prihoda u izvozu te je stvarno obavljala te poslove, a prema Pravilniku o organizaciji iz kolovoza 2020. kao i Pravilniku od 27. siječnja 2021. proizlazi da je to radno mjesto tužiteljice ukinuto pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da prema Pravilnicima tog radnog mjesta više nema.

 

17. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno sud zaključuje da iz Pravilnika o organizaciji koji je donesen u siječnju 2021. proizlazi da je ukinuto i radno mjesto pod šifrom 7741-Viši referent za obračun transportnih prihoda u uvozu i tranzitu a za koje tužiteljica tvrdi da je prema isplatnim plaćama primala plaću sve do kolovoza 2020. a koje radno mjesto je srodno radnom mjestu kojeg je tužiteljica obavljala pod šifrom 6708 - viši referent transportnih prihoda u izvozu.

 

18. Žalbeni navodi tužiteljice koji su usmjereni na interni natječaj temeljem kojeg je tuženik za radno mjesto Samostalnog referenta za fakturiranje i obračun transportnih prihoda nakon provedbe natječaja izabrao drugu radnicu R. B., a ne ovdje tužiteljicu, koja se također javila na predmetni natječaj nisu odlučni u ovom postupku jer provedba internog natječaja nije predmet ovog sudskog postupka već je predmet spora je li Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice zakonita.

 

19. Međutim ovdje pravilno sud zaključuje da poslodavac ima autonomno pravo na internom natječaju odabrati od prijavljenih kandidata onoga za kojeg smatra da će najbolje obavljati posao radnog mjesta za koji je natječaj raspisan  a što je u skladu s odredbom čl. 12. st. 3. kao i st. 5. Kolektivnog ugovora prema kojim odredbama je propisano da na internom natječaju ima prednost onaj kandidat koji najbolje svojim kvalifikacijama i kompetencijama udovoljava zahtjevima radnog mjesta a ukoliko kandidat na testiranju ili intervjuu nije pokazao željene rezultate poslodavac nema obvezu s njim sklopiti ugovor o radu.

 

20. Nadalje pravilno je sud  zaključio i to posebno uzimajući u obzir i iskaz tužiteljice kao i svjedokinja M. M. i R. B. da je tužiteljica u trenutku otkaza obavljala poslove Višeg referenta za obračun transportnih prihoda u izvozu pod šifrom 6708 a koje je nedvojbeno ukinuto a pri tome su poslovi radnog mjesta tužiteljice preneseni na djelatnice koje su i ranije radile kod tuženika a koje sada rade poslove izvoza koje je radila tužiteljica a što je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada kako je to najoptimalnije za njegovo poslovanje pa u tu svhu poslodavac ima pravo ukidati pojedina radna mjesta kao i formirati nova odnosno poslove ukinutog radnog mjesta raspoređivati na druge djelatnike kao što je u ovom slučaju pa stoga nije odlučno što su poslovi ukinutog radnog mjesta raspoređeni na druge djelatnice koje obavljaju te poslove uz svoje ranije radne zadatke ,stoga su žalbeni navodi tužiteljice u tom dijelu neosnovani i proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju autonomnog prava poslodavca kod donošenja odluka o ukidanju određenih radnih mjesta i preraspodjeli poslova.

 

21. Ovdje valja reći da s obzirom da je radno mjesto tužiteljice ukinuto to se onda tužiteljica pogrešno poziva na čl. 72. Kolektivnog ugovora (dalje: KU) jer je ovdje u primjeni odredba čl. 71. koja u stavku 1. t. 2. KU-a propisuje da se odredba čl. 72. KU-a primjenjuje kod smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu a ne u slučaju kada se radi o ukidanju radnog mjesta.

 

22. Stoga je prvostupanjski sud iz svih naprijed navedenih razloga pravilno utvrdio da je Odluka o otkazu zakonita pa da je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan u smislu odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a.

 

23. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

24. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena  sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 6. veljače 2024.

 

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                         Sanja Joka Umićević, v.r.