- 1 -              Rev 43/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 43/2024-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-1404/2022-2 od 18. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-7935/19-35 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

1.                  Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-1404/2022-2 od 18. listopada 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-7935/19-35 od 25. ožujka 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

2.               Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je djelomično ništetna odluka čl. 6. Ugovora o kreditu od 7. rujna 2007., sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i odredba čl. 4. istog Ugovora u dijelu kojim se korisnik kredita, obvezuje iznos kredita, vratiti uz valutnu klauzulu (toč. I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.030,41 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. II. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.283,14 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak parničnog postupka u iznosu od 11.475,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. III. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem ovog suda posl. br. Revd-626/23-2 od 16. svibnja 2023. tuženiku je dopuštena revizija u odnosu na dva pitanja:

 

              a) "Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?"

 

              b) "Nalažu li pravila o stjecanju bez osnove da sud treba u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesene povodom tužbe Udruge F. za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pri provođenju financijskog vještačenja kod izračuna preplate po ništetnim odredbama uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku u preplati nastalu primjenom izračuna anuiteta po tečaju nižem od početnog?"

 

4. Tuženik je temeljem dopuštena Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) samo zbog prvopostavljenog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije u iznosu od 373,28 EUR.

 

5. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao potrošača, na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope te zahtjev na isplatu stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti spornih odredbi.

 

8. Sud prvog stupnja utvrdio je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, pa je iste ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatnih stopa utvrdio ništetnima te je naložio tuženiku isplatiti preplaćeni iznos kredita od 9.030,41 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i iznos od 32.283,14 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenja suda prvog stupnja da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

 

9. Nižestupanjski sudovi su se u presudama pozvali na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog Ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnik kredita usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP) i to odredbama čl. 81. do 87. ZZP.

 

10. Naznačenim pitanjem u odnosu na koje je revizija dopuštena, tuženik je istaknuo postupovnopravno pitanje pravilnosti primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP.

 

11. Naime, tuženik smatra da su nižestupanjski sudovi, zaključivši da već iz odluka donesenih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, proizlazi nepoštenost postupanja tuženika, a time i ništetnost odredbi Ugovora o kreditu.

 

12. Ovakvo stajalište nižestupanjskih sudova je pogrešno, a što je dovelo i do pogrešne primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, kada su nižestupanjski sudovi odbili izvođenje dokaza predloženih od strane tuženika na okolnost da su stranke o odredbama o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju, pojedinačno pregovarale.

 

13. Temeljem navedenog proizlazi da je prijeporno predstavljaju li utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) oborivu ili neoborivu presumpciju, te je li u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je pojedinačno pregovaranje prethodilo sklapanju ugovora i u odnosu na sporne ugovorne odredbe.

 

14. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je odredbom čl. 81. st. 4. ZPP propisano da je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

 

15. Prema ocjeni ovog revizijskog suda, neovisno o odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženiku je, kao trgovcu, dopušteno sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

 

16. To stoga, ako tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što nije na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti tih odredbi, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, jer tuženiku nije bilo omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U-III-5458/21 od 31. lipnja 2022.).

 

17. Sud prvog stupnja odbio je dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja smatrajući da iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (Pž-7129/13 i Pž-6632/17) proizlazi neoboriva presumpcija o nepoštenosti postupanja tuženika. Drugostupanjski sud ocijenio je neosnovanim žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka propisano odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP.

 

18. Prema tome, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              "Utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) ne predstavljaju neoborivu presumpciju, te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je sklapanje spornih odredbi Ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje."

 

19. Budući da su nižestupanjski sudovi neosnovano odbili tuženikov dokazni prijedlog na okolnost pojedinačnog pregovaranja, postupili su protivno načelu o procesnoj ravnopravnosti stranaka, a zbog čega su pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka (Ovakvo pravno stajalište zauzeto je već i u odluci ovog revizijskog suda posl. br. Rev-392/23).

 

20. S obzirom da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se odnosi postupovnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. al. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 6. veljače 2024.