REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 186/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., V., OIB … , kojega zastupa punomoćnik K. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. L. S. C. d.o.o., P., OIB … , kojega zastupaju punomoćnici D. S. i L. S. M.. odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-380/2018-3 od 4. studenog 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-922/16-45 od 24. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je:
- odbijen tužiteljev zahtjev da se utvrdi da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. ožujka 2016. i tuženikova Odluka o zahtjevu za zaštitu prava od 1. travnja 2016. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da se tužitelja vrati na rad kod tuženika i tuženiku naloži da mu nadoknadi parnične troškove ( t. I. izreke) i
- naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove (t. II. izreke).
2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome sudu da preinači pobijane presude tako da prihvati tužbene zahtjeve ili da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.
4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391 st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
5. Revizija je neosnovana.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednome otkazu ugovora o radu i tuženikove odluke u povodu tužiteljeva zahtjeva za zaštitu prava, za utvrđenje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao i za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika.
7. U postupku je utvrđeno:
- da je tuženik, poslodavac, 7. ožujka 2016., donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu s tužiteljem, radnikom,
- da je tu odluku tuženik obrazložio tvrdnjom da je tužitelj osobito teško povrijedio obveze iz radnoga odnosa tako što je 1. ožujka 2016. verbalno napao neposredno nadređenu mu osobu kod poslodavca zaprijetivši mu fizičkim nasiljem, kod čega je u obzir uzeto i to da je tužitelj i ranije na različite načine učestalo kršio radne obveze zbog čega je pismeno upozoravan,
- da je tužitelj doista verbalno napao neposredno nadređenu mu osobu kod tuženika zaprijetivši mu fizičkim nasiljem i
- da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane.
Zato su nižestupanjski sudovi zaključili da su ispunjeni uvjeti iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17, dalje: ZR) prema kojem poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
8. Neosnovano se tužitelj u odnosu na obje nižestupanjske presude poziva na bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, obrazloživši to tvrdnjom da „i prvostupanjski i drugostupanjski sud u obrazloženjima svojih odluka propuštaju navesti činjenice koje je tužitelj naveo“. Suprotno toj tužiteljevoj tvrdnji, u obrazloženjima obiju nižestupanjskih odluka navedene su odlučne tužiteljeve tvrdnje koje je on tijekom postupka iznio obrazlažući osnovanost svojih tužbenih zahtjeva i osporavajući tuženikove navode. U nastavku revizije tužitelj opširno analizira sadržaj izvedenih dokaza i ocjenjuje ih, iznoseći svoje viđenje činjeničnoga stanja, a upravo takvo viđenje, za razliku od onoga koje je iznio prvostupanjski sud, nije u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza s obzirom na isprave i zapisnike u spisu.
9. Tužitelj u reviziji uvodno ustvrđuje da je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, no potom u reviziji nigdje konkretno ne ustvrđuje koju je to postupovnopravnu odredbu drugostupanjski sud pogrešno primijenio ili ju nije primijenio, i kako je to utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude, a to se ne može zaključiti ni interpretacijom sadržaja revizije.
10. Zato je neosnovan revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka.
11. Na temelju utvrđene činjenice da je tužitelj kao radnik svoga pretpostavljenoga radnika verbalno napao zaprijetivši mu fizičkim nasiljem, pri čemu je iz obrazloženja prvostupanjske presude za zaključiti utvrđenim da je tužitelj pred neposredno nadređenim mu radnikom drugoj radnici rekao „da tom šupčiću ništa ne govori“, misleći pritom na toga nadređenoga mu radnika, a potom mu se i neposredno obratio riječima „prebit ću te majke mi, ubit ću te, kunem ti se“, pritom skočivši i krenuvši prema njemu u njega uperenim prstom, što je kod toga nadređenog radnika izazvalo strah zbog čega je događaj prijavio policiji, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo odnosno zaključili da su se stekli razlozi iz čl. 116. st. 1. ZR za izvanredni otkaz ugovora o radu jer se radi o ponašanju koje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnoga odnosa uslijed koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
12. Zato je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 8. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
