REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1088/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek kao predsjednice vijeća, Željka Šarića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića kao člana vijeća, Željka Pajalića kao člana vijeća i mr. sc. Igora Periše kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE d.d., OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, Područni ured Krapina, Krapina, Ivana Rendića 7, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Marijana Tokić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3115/2020-2 od 1. lipnja 2021., kojom je potvrđena presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3058/2012-91 od 1. lipnja 2020., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 60.902,28 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa dinamikom naznačenom u izreci prvostupanjske presude, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži daljnjih 51.450,38 kn sa zateznom kamatom.
2. Drugostupanjskom presudom žalbe stranaka su odbijene, a protiv dijela drugostupanjske presude koji se odnosi na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva reviziju je podnio tuženik, nakon što mu je podnošenje revizije dopušteno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3974/2021-2 od 11. svibnja 2022.
3. Tuženik predlaže da se presude nižestupanjskih sudova u pobijanom dijelu ukinu ili preinače.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije.
5. Revizija nije osnovana.
6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su tužitelj, odnosno njegov pravi prednik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, kao osiguratelj isplatili svojem osiguraniku naknadu štete (troškovi liječenja i bolovanja) koja je osiguraniku nastala zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći (ozljeda na radu) koju je prouzrokovao osiguranik tuženika 18. srpnja 2009.
7. Predmet spora je u postupku povodom revizije, iznos od 60.902,28 za koji iznos je u postupku koji je prethodio reviziji prihvaćen tužbeni zahtjev.
8. Tužbeni zahtjev je prihvaćen na temelju odredaba čl. 62. st. 1. i čl. 57. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine", broj 85/06 i 67/08 – dalje: ZOZZR).
9. Tuženik u reviziji iznosi razloge zbog kojih smatra da tužitelj nema pravo na naknadu troškova na koje se odnosi tužbeni zahtjev isplaćenih od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, te da šteta koja je nastala tužitelju jest pokrivena tzv. funkcionalnom premijom.
10. Međutim, argumentacija iznesena u reviziji nije prihvatljiva.
11. Revizija je podnesena zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena a ta pitanja glase:
"1. Je li u postupcima za naknadu troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja, a koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pokreće kao slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu protiv osiguravajućeg društva, odlučujući je li te troškove platio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ili njegov pravni prednik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu?
2. Ako je šteta nastala tužitelju (a ne njegovom pravnom predniku) je li ista pokrivena funkcionalnom premijom?"
12. Prije svega treba reći da je 1. siječnja 2011. kada je prestao postojati Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, u skladu s odredbama čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 139/10, dalje: ZIDZOZO) tužitelj preuzeo sve obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, uključivši i obveze svog prednika platiti troškove liječenja nastale u okviru zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu, kao i obvezu zahtijevati naknadu štete od odgovorne osobe u skladu o odredbama čl. 17. ZOZOZZR.
13. Suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, prema shvaćanju revizijskog suda, pritom nije odlučno je li predmetne troškove podmirio tužitelj ili njegov pravni prednik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, već je odlučno jesu li troškovi koji su predmet tužbenog zahtjeva plaćeni zdravstvenim ustanovama.
14. Sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu u vrijeme kad se dogodila nezgoda (18. srpnja 2009.) bio reguliran ZOZOZZR, koji je stupio na snagu 4. srpnja 2006. Prema odredbi čl. 2. tog Zakona, obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (dalje: Zavod).
15. Prema odredbi čl. 32. istog Zakona prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu su: doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu sukladno posebnom zakonu, prihodi iz državnog proračuna te prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi.
16. Dakle, prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu nisu i prihodi od obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove autoodgovornosti, odnosno prihod koji društva za osiguranje uplaćuju u visini od 7 % naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.
17. Ti su prihodi (od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti), prema odredbi čl. 53. st. 1. toč. 10. ZOZO, isključivo prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja koje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.
18. S obzirom na odredbu čl. 22. ZOZO, nedvojbeno je da se osiguranim osobama Zavoda u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova za zaštitu zdravlja na radu.
19. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama ZIDZOZO, koji je na snazi od 1. siječnja 2011., kada je ujedno prestao važiti ZOZOZZR, propisano da se u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu bolest sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona, a istim Zakonom (u članku 20.) je određeno i da se uz poslovne fondove predviđene čl. 64. ZOZO, predviđa i poslovni fond Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.
20. Dakle, bez obzira na to što se predmetni štetni događaj dogodio u vrijeme kada je na snazi bio ZOZO, sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je uređen posebnim zakonom (ZOZOZZR). To znači da je u razdoblju od 4. siječnja 2006. do 1. siječnja 2011., kada je prestao važiti ZOZOZZR, obvezno zdravstveno osiguranje provodio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, osim obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu kojeg je provodio Zavod. 21. U tom razdoblju su odredbama ZOZO bili regulirani svi oni prihodi iz kojih se namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, među kojima su i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dio naplaćene funkcionalne premije). Međutim, od namirenja iz tih prihoda bili su izuzeti troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu, slijedom čega su funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja bile pokrivene sve one štete prema ZOZO, ali i ne i one prema ZOZOZZR.
22. Tek od 1. siječnja 2011., na temelju ZIDZOZO, prihodi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa tako i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdavajaju društva osiguratelja u visini 7 % od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, postali su i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.
23. Stoga je tuženik izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan štetnog događaja (18. srpnja 2009.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede na radu, dok je predmetna šteta, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, a koja se dogodila do 1. siječnja 2011., bila u režimu ZOZOZZR i time nije pokrivena funkcionalnom premijom.
24. Dakle, neovisno o tome kada je sklopljena polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, i kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje, za ocjenu je li ta šteta pokrivena funkcionalnom premijom isključivo je mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu.
25. Drugim riječima, odredbe ZOZO kojima je regulirano financiranje tužitelja izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti moguće je primijeniti na sve one slučajeve ozljeda na radu koje su se dogodile prestankom važenja ZOZOZZR, i to po policama osiguranja od automobilske odgovornosti koje su sklopljene nakon 1. siječnja 2011.
26. Navedeno je shvaćanje u skladu sa samom svrhom ugovora o osiguranju, ali i s činjenicom da je funkcionalna premija, kao dio premije osiguranja, vezana uz konkretnu policu osiguranja i buduće osigurane slučajeve.
27. Dakle, na pitanja zbog kojih je podnesena revizija treba odgovoriti da nije odlučno je li šteta nastala tužitelju ili njegovom pravnom predniku, te da ako je šteta nastala tužitelju, ta šteta nije pokrivena funkcionalnom premijom za ugovore sklopljene prije 1. siječnja 2011., već je funkcionalna premija vezana za ugovore sklopljene nakon 1. siječnja 2011.
28. Dakle, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo na koje se odnose pitanja zbog kojih je podnesena revizija pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 8. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
Broj zapisa: 9-30860-db436
Kontrolni broj: 09dd6-bae1c-2630c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Renata Šantek, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
