REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4757/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D.P., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika D.P., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 23. ožujka 2021. godine, broj: 72. Pp-1052/2021-6, na sjednici vijeća održanoj dana 8. studenoga 2023. godine,

p r e s u d i o  j e:

I) U povodu žalbe okrivljenika D.P., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci prekršaja i odluci o novčanoj kazni, te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022),

izriče novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset) eura / 9.945,54 kuna (devettisućadevetstočetrdesetpet kuna i pedesetčetiri lipe)[1] ,

koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II) Odbija se žalba okrivljenika D.P. kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje.

III) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik D.P. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura (dvadesetšest eura pedesetčetiri centa) / 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik D.P. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, platiti u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Okrivljeniku je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, u koju mu se ima uračunati vrijeme za koje mu je bila privremeno oduzeta vozačka dozvola naredbom o određivanju mjere opreza serijski broj: 00891801., Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres, u trajanju od 12 sati.

3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan i na plaćanja troškova postupka u ukupnom iznosu od 390,00 kuna.

4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik D.P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer da konzumira samo konoplju s visokim udjelom CBD-a, da se ponekad nalazi u prisutnosti konzumenata konoplje s većim udjelom THC-a i da je iz tog razloga test mogao biti pozitivan, te da ga je trebalo odvesti na vađenje krvi i urina, a ne pustiti da se izjasni kako odbija podvrgnuti se stručnom pregledu i uzimanju krvi i urina radi analize. Također ističe da pobijana presuda nije u skladu s „člankom 4. Pravilnika za primjenu zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske (NN93/95)“

Žalitelj predlaže pobijanu presudu ukinuti ili preinačiti i osloboditi ga krivnje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje ističe žalitelj.

7. Prvostupanjski je sud u dokaznom postupku, imajući u vidu obranu okrivljenika proveo dokaz saslušanjem policijskog službenika M.F. i izvršio uvid materijalne dokaze i nedvojbeno utvrdio odlučne činjenice koje čine bitno obilježje prekršaja koji se stavlja na teret okrivljeniku, jer je kritične zgode kao sudionik u prometu - vozač motornog vozila, odbio podvrći se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi i urina, nakon što mu je isto bilo ponuđeno od strane službene osobe koja je kontrolirala promet.

Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio između ostaloga, na izjavi spomenutog saslušanog svjedoka koju je ocijenio jasnom, okolnosnom, određenom i sukladnom s drugim provedenim dokazima, te je odluku o krivnji obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

Stoga su po ocjeni ovog Suda, žalbeni navodi istaknuti u smjeru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovani, a na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

8. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

9. Razmotrivši dakle odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski Sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a. Međutim, kako je u međuvremenu od donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 114/2022), koji sada propisuje za prekršaj iz članka 282. stavak 9. nižu minimalnu novčanu kaznu u iznosu od 1320,00 eura / 9945,54 kune (ranije propisana minimalna novčana kazna je bila 10.000,00 kuna / 1327,23 eura), to je ovaj Sud po službenoj dužnosti primijenio povoljniji propis za okrivljenika i izrekao novčanu kaznu u sada propisanom iznosu donje granice za predmetni prekršaj.

Izrečena novčana kazna primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

10. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, nije prestroga. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo moguće ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će također preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

11. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kuna, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

12. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. studenoga 2023. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Mirna Prišlin v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.