REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu ovog suda Željki Bajzek u parničnom predmetu tužiteljice

, protiv tuženika

radi

, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene dana

u prisutnosti

,

2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan a koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju M. B. (OIB: …) iznos od 132.370,00 kn (odnosno, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 HRK za 1,00 EURO koji se primjenjuje do 31.XII.2023.g., iznos od (17.568,52 EUR), zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2.Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju M. B. (OIB: …) parnični trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.692,21 eur[1] (12.749,96 kn) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica tvrdi da je u razdoblju od 2014 do 2018. godine uplaćivala tuženiku zajmove a nakon 2018. i 2019. više nije uplaćivala kao fizička osoba već kao trgovačko društvo M. B. j.d.o.o. u kojem je tužiteljica bila osnivač i direktor. Pozajmice je uplaćivala isključivo iz vlastitih sredstava i to iz razloga da pomogne tadašnjem suprugu spasiti društvo te je pozajmljivala novac od svoje prijateljice a dijelom se radilo o novcu koji je tužiteljica stekla radom kod tuženika koji je nikada nije prijavio u radni odnos. Rok povrata zajma nisu ugovorili i to iz razloga što su u vrijeme davanja zajmova tuženik i tužiteljica bili u braku te im je u zajedničkom cilju bilo spašavanje trgovačkog društva M. I. d.o.o.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava da je tužiteljica sklopila ugovor o zajmu sa tuženikom M. I. d.o.o. U vrijeme navodnih pozajmica dakle od studenog 2014. do lipnja 2017. tužiteljica je bila nezaposlena sve do 8. svibnja 2016. godine, a od 9. svibnja 2016. godine osnovala je društvo B. j.do.o. Za vrijeme nezaposlenosti ista nije ostvarivala nikakva primanja, a za vrijeme zaposlenja u društvu B. j.d.o.o. nije si isplaćivala plaću niti je društvo isplaćivalo dobit tužiteljici kao imatelju poslovnog udjela. Stoga nije imala niti objektivno mogla imati vlastitu imovinu u vidu novčanih sredstava koja bi na ime pozajmica isplatila bilo kojoj trećoj osobi pa tako i tuženiku. Novčane iznose koje je tužiteljica uplaćivala u korist poslovnog računa tuženika, dakle iznos od 132.370,00 kn njoj je prethodno "na ruke" predao M. B. njezin tadašnji suprug, a ujedno vlasnik i direktor tuženika te je zamolio da uplati kao zajam njega osobno a ne kao zajam tužiteljice. Tuženik je tako evidentirao navedene uplate, a što je razvidno iz isprave naziva "2145- obveze za zajmove članova društva" na dan 31. prosinca 2015., 31. prosinca 2016. i 31. prosinca 2017. godine. Novčana sredstva je M. B. prethodno pribavio kao zajmoprimac temeljem zajma sklopljenim sa S. U. kao zajmodavcem a kako se radi o zajedničkom prijatelju sa zajmovima je bila upoznata i tužiteljica i tako uplaćena novčana sredstva tuženik je koristio za potrebe redovnog poslovanja. Kako je M. B. primio navedena novčana sredstva temeljem zajma od treće osobe, radi se o novčanim sredstvima iznosa od 132.370,00 kn ista predstavlja vlastitu imovinu M. B. a ne bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, a posebno ne vlastitu imovinu tužiteljice. Nadalje tvrdi da je bračna zajednica tužiteljice i M. B. trajala od 1998. do početka 2020. godine kada je brak razveden te ističe ako sud smatra da se ne radi o vlastitoj imovini M. B., riječ je o novčanim sredstvima kojima se raspolagalo za vrijeme trajanja bračne zajednice i radi se o bračnoj stečevini čiji su suvlasnici tužiteljica i M. B. svaki u ½ dijela. Nadalje navodi da se iz priloženih izvadaka po transakcijskom računu ne vide sve uplate na koje se poziva tužiteljica pa tako npr. 29. lipnja 2017. godine rubrika pod uplata nije vidljiva, dana 18. studenog 2016. ne navodi se iznos uplate, tako da tuženik opreza radi osporava da je tužiteljica izvršila uplatu navedenih novčanih iznosa te u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvatke po transakcijskom računu (list 7 do 38 spisa), u analitičku karticu konta (list 111 do 113 spisa), saslušao svjedoke S. U., A. T., S. A., M. B., M. Lj., te stranke.

4. Iz iskaza S. U. proizlazi da je M. B. za otvaranje firme dao 10000,00 eura i to 2014. te mu je taako povremeno davao novac u periodu od 2014. do 2017. po 10.000,00 kn, 15.000,00 kn, 500,00 eura, a davao je i tužiteljici za najam lokala 1.000,00 eura, 10.000,00 kn za struju i to 2015. ili 2016. nije se mogao sjetiti. Nije tražio povrat novca već je M. rekao da će mu vratiti kada "stane na noge". I tako mu je sveukupno dao 30.000,00 eura. Navedeni novac nije vraćen budući je dogovor da će novac vratiti kada će biti u mogućnosti i kada riješi sve svoje probleme. Tužiteljici je davao po 2.500,00 kn mjesečno jer je četiri puta mjesečno dolazila kod njega na ispomoć jer ima dijete invalida, ali iznos od 30.000,00 eura je pozajmio M. za sve njegove potrebe pa i za firmu, ali uglavnom se radilo o posudbi za potrebe firme i u to vrijeme je tužiteljica bila u braku sa M. Kako mu M. nije vratio novac, tako mu nije vratila niti tužtieljica.

5. Svjedokinja A. T. je prijateljica tužiteljice pa je upoznata sa sporom stranaka. U svom iskazu navodi da su u 11. mjesecu 2014. nastali problemi i tužiteljica joj se obratila da joj za potrebe firme pozajmi iznos od 15.000,00 kn. 10. prosinca 2014. je opet na zahtjev tužiteljice za potrebe firme pozajmila 15.000,00 kn. 2015. nastali su još veći problemi te je opet na zahtjev tužiteljice za potrebe firme njoj pozajmila u 4. mjesecu 2015. 11.500,00 kn, a u 7. mjesecu iste godine 12.000,00 kn, u 8. mjesecu 12.000,00 kn, da bi u prosincu 2015. stanje firme postalo kritično i koliko se sjeća, firma je bila u blokadi i tada je ponovno na zahtjev tužiteljice za firmu u dva navrata pozajmila 22. ili 23.000,00 kn odnosno ukupno joj je za potrebe firme pozajmila 97.000,00 kn. Nadalje navodi da osim ovih 97.000,00 kn je 2016. pozajmila u siječnju 2016. 18.000,00 kn, u lipnju 8.000,00 kn, u studenom 5.000,00 kn, dakle, u tri godine je tužiteljici za potrebe firme pozajmila 145.000,00 kn, od tih 145.000,00 kn ona joj je vratila 12.500,00 kn i to krajem 2016. u listopadu ili studenom, kada je otvorila kafić, a ostao je dug od 132.500,00 kn i novac je pozajmljivala na ruke tužiteljice s time da joj je ona za svaku isplatu pokazala izvod iz firme da je ona taj iznos uplatila na ime firme. Za predmetni dug nije se obraćala suprugu tužiteljice jer njemu nije niti pozajmljivala novac. Rok vraćanja novca nije bio ugovoren, već su se dogovorile da će se isti vratiti kada će biti u mogućnosti, no kako joj je sada novac potreban, obratila se tužiteljici da joj ga vrati,a novac koji je pozajmljivala potiče od njezinog pokojnog prijatelja i u većini slučajeva je on donosio novac, ali ga on nije isplaćivao tužiteljici. Uvijek su sačinili pisanu potvrdu o predaji novca gdje je bio naveden iznos i potpis.

6. Svjedokinja S. A. ne zna oko čega se stranke spore, već ona za firmu M. I. d.o.o. vodi knjigovodstvo i poznato joj je da je tužiteljica bila supruga direktora firme te da je otvorila svoj vlastiti kafić te je i za nju vodila knjigovodstvo, s time da ona za godinu dana nije platila usluge knjigovodstva već je to učinila firma M. I. Firmi M. I. novac je posuđivao direktor M. B., no tko je njemu davao novac, ne zna, ali je bilo uobičajeno da je on uzimao novce od firme i uplaćivao novac na račun firme. O kojim se iznosima radilo, ne zna, da li je firma imala s nekim ugovor o zajmu, ne sjeća se. Ostavlja mogućnost da su postojali neki ugovori ali nije sigurna. Ne sjeća se da je tužiteljica vršila kakvu uplatu na firmu s time da ona nije vršila knjiženje već samo kontrolira rad svojih 20-tak zaposlenika te radi završni račun i tada vidi te uplate pozajmica, no tko je vršio uplatu tih pozajmica ne zna, "pozajmicu uvijek knjižimo na vlasnika firme i uplata se vrši na osobu koja je donijela novac, ali to ne znači da je novac od te osobe" i oni kao knjigovodstveni servis ne znaju čiji je novac. Što se tiče analitičke kartice konta na dan 31. prosinca 2017. list 113 spisa, svjedokinja je sa sigurnošću izjavila da se radi o zbroju svih pozajmica iz 2016., a kao davatelj pozajmice naveden je M. B. Da je pozajmicu dala treća osoba, tada bi bilo navedeno njezino ime te bi trebali imati ugovor o pozajmici s obzirom na tu treću osobu. Na bankovnim izvodima može se vidjeti tko je uplatio pozajmicu, a analitičke kartice rade se na temelju izvoda iz banke. Da postoji ugovor o pozajmici i da ga mi imamo, onda bi mi nju vodili kao davatelja pozajmice. Ako bi pak u banci bilo navedeno da je pozajmicu dala treća osoba, oni bi u analitičkoj kartici napisali vlasnika firme a ako ne bi imali ugovor o pozajmici, odnosno vršili bi knjiženja na osobu za koju sam poduzetnik kaže da ju uknjižimo. Nakon što su svjedokinji bili predočeni izvodi iz P. banke koji su dostavljeni uz tužbu, te joj je postavljeno pitanje kako bi knjižila pozajmice koje su navedene u tim izvodima, ista je odgovorila da se ne može očitovati jer dokumentacija nije cjelovita jer nedostaje prva i druga stranica, znači nema naziva firme na koju se pozajmica odnosi. Što se tiče dokumentacije list 8 spisa, gdje je navedeno da pozajmicu daje B. j.do.o. to bi knjižili kao pozajmicu od B. j.d.o.o. te da li je tu postojao ugovor o pozajmici ne zna, ali može reći da ugovor uvijek mora postojati.

7. Svjedok M. B., kćer stranaka, navodi da je tužiteljica imala punomoć u svezi računa firme M. I. d.o.o. te je mogla uplaćivati pozajmice od novca koji joj je davao M. B. Vlastiti novac nije mogla uplaćivati jer ga nije niti imala. Kada je npr. nedostajao novac za plaće, M. B. je davao svoj vlastiti novac tužiteljici da izvrši uplatu na račun, ali tvrdi da tužiteljica nije pozajmljivala novac ni od koga za potrebe firme.

8. Svjedokinja M. Lj., sestra M. B. ima saznanja da tužiteljica od njezinog brata pozajmljuje neki novac, no o kojem se iznosu radi i s kojih osnova, nema saznanja. Također joj nije poznato da li je tužiteljica i od koga pozajmljivala novac za potrebe firme.

9. Tužiteljica M. B. saslušana kao stranka u svom iskazu navodi da su trebali otići u Nj., no tada im je U. pozajmio 10.000,00 eura i to njoj i njezinom suprugu za otvaranje firme koja je trebala biti u vlasništvu njezinog sada bivšeg supruga. Datum pozajmljivanja novca ne zna. Ona je u toj firmi pisala fakture, ponude, obračunavala plaće te sve ostalo što je bilo potrebno u svezi poslovanja. Kako im klijenti nisu plaćali, firma je upala u probleme te je ona za potrebe firme pozajmljivala novac i to ponajviše od svoje prijateljice A. T. tako da je ostao dug od 132.500,00 kn. Novac je pozajmljivala u razdoblju od 2014. do 2016. te o tome postoji i evidencija koju je vodila A. T. 2016. otvorila je vlastitu firmu uz poticajna sredstva države, radilo se o trgovačkom društvu B. j.t.d.o.o. i tada je sa računa svoje firme uplaćivala na račun tuženika M. I. d.o.o. za plaće djelatnika i to tijekom 2016. i 2017. i to iznos od 35. ili 36.000,00 kn, dok je 9.000,00 kn dala također za potrebe firme na ruke M. B. Nikada joj novac nije vraćen.

10. Direktor tuženika M. B. u svom iskazu navodi da mu je S. U. pozajmio 30.000,00 eura za otvaranje firme i dogovor je bio da će novac vratiti kada će biti u mogućnosti. A. T. ne poznaje. Koje iznose je tužiteljica uplaćivala i kada, on o tome nema saznanja jer ima knjigovodstvo koje je za to zaduženo i to knjigovodstvo je od 2014. kada je otvorena firma. Nadalje u iskazu navodi da uplate koje su predmet ovoga spora je tužiteljica vršila preko Internet bankarstva na način da je on svako jutro ili navečer dolazio kod tužiteljice u kafić te joj davao novac koji je ona uplaćivala na račun svog kafića pa onda putem Internet bankarstva na račun njegove tvrtke.

11. Iz provedenih dokaza sud je mišljenja da tužiteljica nije dokazala da je utuženi iznos kao pozajmicu uplatila na račun tvrtke M. I. Točno je da su uz tužbu priloženi izvodi no sud nema stručnoga znanja da bi iz tih izvoda mogao nedvojbeno tvrditi tko je i kada uplaćivao iznose, s koje osnove, te s kojih računa, a tužiteljica nije predložila knjigovodstveno vještačenje, a upravo je u konkretnom slučaju teret dokazivanja na tužiteljici, član 221a ZPP-a. Tim više ako se uzme u obzir iskaz svjedoka S. A. koja vodi knjigovodstvo za potrebe tuženika i radi se o osobi koja je nezainteresirana za ishod postupka , a raspolaže stručnim znanjem što se tiče knjigovodstva. Ista u svom iskazu navodi da je firmi M. I. novac posuđivao direktor M. B. i da je uobičajeno da je on uzimao novac od firme i uplaćivao na račun firme.

Ista se također ne sjeća

da bi tužiteljica vršila bilo kakvu uplatu na ime firme. Točno je da u svom iskazu navodi da nije vršila knjiženje ali je kontrolirala rad svoji zaposlenika i radila je završni račun i tada može vidjeti uplate pozajmica koje su knjižene na ime vlasnika firme. Ista je detaljno pojasnila i analitičku karticu s danom 31. prosinca 2017. gdje je kao davatelj pozajmice naveden M. B., dok je za dokumentaciju koja je dostavljena u spis tvrdila da je manjkava, te da joj nedostaje prva i druga stranica što znači da nema naziva firme na koju se pozajmica odnosi dok što se tiče pozajmice od B. j.t.d.o.o. je trebao postojati ugovor koji stranke nisu dostavile.

12. Dakle, ako osoba koja vodi knjigovodstveni servis tvrdi da je dokumentacija koja prileži uz tužbu manjkava, a sud ne raspolaže sa znanjem da bi iz iste mogao zaključiti tko je kome i s koje osnove uplaćivao, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti jer ista u tijeku postupka nije dokazala da je doista ona uplatila utuženi iznos kao pozajmicu tuženiku, tim više ako se analizira iskaz svjedokinje A. T. koja je navodno cjelokupni utuženi iznos dala tužiteljici jer ista prvotno tvrdila da joj je navedeni novac predala "na ruke", a nakon toga da postoji "pisani trag", da bi na kraju iskaza izjavila da se u stvari radi o novcu njezinog sada pokojnog prijatelja koji je prvotno novac davao njoj, a ona tužiteljici. Tužiteljica također tvrdi da je svjedokinja vodila pisanu evidenciju, ista nije dostavljena u spis, a logično je za očekivati ako ista postoji, da bi je tužiteljica i dostavila kao dokaz svojih tvrdnji. Nije životno da bi netko dao 132.500,00 kn bez ikakve pisane potvrde.

13. Zbog svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

14. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZPP). Sud je tuženiku priznao trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.692,21 eur, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku a visina je određena u skladu s tbr. 7., 8. i 9. važeće odvjetničke tarife (sastav odgovora na tužbu 497,71 eur, zastupanje na ročištu 18.10.2022. 99,54eur, sastav podneska 25.2.2023. 99,54 eur, zastupanje na ročištu 3.5. i 2.10.2023. po 497,71 eur).

U Sesvetama, 8. studenog 2023.

S U D A C:

Željka Bajzek, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se uložiti žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje ovom sudu pismenim podneskom u dovoljnom broju primjeraka za sud, suprotnu stranku i drugostupanjski sud, a o istoj odlučuje županijski sud.

DN-a:

1. Odvj. D. S. – uz pristojbu na presudu

2. Odvj. J. Č.