REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

10370 Dugo Selo

Poslovni broj: 10 P-357/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu po sucu pojedincu Ranka Memišević, u pravnoj stvari tužitelja J. G. OIB: …, iz Z., , zastupan po punomoćnici T. P., odvjetnici u Z., , protiv tuženika T. M., OIB: …, iz S., , , radi obvezno - isplata, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 8. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku T. M., OIB: … platiti tužitelju J. G. OIB: …, iznos od 17.386,69 eura/ 131.000,00 kn[1] sa zateznim kamatama od 28. travanja 2019. godine pa do isplate, i to od 28. travnja 2019. do 31. prosinca 2022. određenim po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa djelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 17.386,69 eura/ 131.000,00 kn[1] za dan 27.4.2017., kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 763,15‬eura/5.749,95 kn[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 23.7.2021. navodi da prema tuženiku ima novčanu tražbinu na temelju usmenog odgovora o zajmu u iznosu od 140.000,00 kn , a koju je tuženik priznao i o tome dao tužitelju potvrdu tj. Izjavu da će do dana 27.04. 2019. vratiti dug. Stranke su prethodno bile u prijateljskim odnosima te se poznaju dugi niz godina, budući da je tužitelj stanovao u S. u roditeljskoj kući i poznavao roditelje tuženika. Tužitelj je zamolio tuženika s obzirom da je isti direktor i vlasnik L. I. d.o.o. da mu na ime posuđenog novca uredi instalacije u roditeljskoj kući kako bi mu tako nešto novca vratio, međutim bezuspješno. Tuženik je u prvo vrijeme tužitelju vraćao novac pa mu je do podnošenja tužbe vratio ukupno 9.000,00 kn. Također je putem odvjetničkog društva pozvao tuženika na sastanak gdje je tuženik obećao novac vratiti u kraćem roku. Kako tuženik nije vratio zajam sukladno odredbi čl. 499. st. ZOO-a predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju vrati iznos od 17.386,69 eura/ 131.000,00 kn[1] , sa zakonskom zateznom kamatom od 27.4.2019. do isplate. U tužbi predlaže i donošenje privremene mjere kojom bi se radi osiguranja utuženog potraživanja tuženiku zabranilo otuđenje ili opterećenje njegovog vlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul.1131, k.o. S. N., a koju bi tuženik mogao naslijediti kao nasljednik svoje majke.

2.U odgovoru na tužbu (list 19 spisa) tuženik osporava da je tužitelju dužan iznos koji tužitelj navodi. Ne spori da tužitelja poznaje po nadimku J. (kako je tužitelj naveden u Izjavi priloženoj tužbi) iako mu je osobno ime J. Protivi se predloženoj privremenoj mjeri jer nekretnina koja je predmet privremene mjere nije u njegovom vlasništvu. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3.Na ročištu 4. 9. 2023. tužitelj je prijedlog za podnošenje privremene mjere povukao te je rješenjem od istog dana utvrđeno da je prijedlog povučen. Stranke nisu tražile pisani otpravak rješenja i nakon objave istog odrekle su se prava na žalbu protiv istog.

4 U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u : Izjavu o priznanju duga ( list 4), Opomena pred tužbu (list 5), E –mail tuženika ( list 6 ), Izvadak iz sudskog registra za tvrtku L.T. I. d.o.o. (list 7, 8 ), sasluša su svjedoci B. M. (list 25), B. M. (list 36), te stranke (list 26, 27). Odbijen je prijedlog tuženika za ponovnim saslušanjem stranaka, jer sud smatra da je činjenično stanje o kojem ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti i istinito utvrđeno, jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, sukladno čl. 7 i 10 ZPP-a. Sud je odredio da se stranke ne saslušavaju ponovno, jer je u međuvremenu od prošlog saslušanja tužitelj imao četiri moždana udara i s njim je komunikacija otežana.

5.Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

7.Predmet spora je isplata iznosa od 17.386,69 eura/ 131.000,00 kn[1] s osnova usmenog ugovora o zajmu.

8.Na odnos među strankama primjenjuje se odredbe Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15). Sukladno čl. 499. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca. Ugovor o zajmu je konsenzualan ugovor jer nastaje sporazumom stranaka, dakle radi se o konsenzualnom ugovoru za čiju valjanost nije nužan pisani oblik. Stranke se moraju sporazumjeti o bitnim sastojcima ugovora a to su određeni iznos novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vrijeme trajanja zajma nakon kojeg se zajmoprimac obvezuje vratiti isti iznos novca. Sukladno čl.500 ZOO-a zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

9. Iz navoda tužbe i odgovora na tužbu, te navoda stranaka tijekom postupka proizlazi da je među strankama sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te je sporno koji iznos je tuženik posudio i koje iznose je vratio. Među strankama je sporno i da li je ugovorena kamata na posuđeni iznos. Sporno je i da li je navedeni Ugovor zelenaški s obzirom da tuženik tvrdio da je od tužitelja zapravo posudio druge iznose, da ih je vraćao, te da ga je tužitelj "reketario " radi čega ga je i kazneno prijavio. Nije sporno da stranke nisu sačinile pisani ugovor, niti je sporno da je valuta zajma bila kuna.

10. Na okolnost koji iznos je pozajmljen, te koji iznos je vraćen, odnosno utvrđenja visine duga koji nije podmiren izvršen je uvid u dokumentaciju koja priloži spisu te su saslušane stranke i svjedoci B. M. i B. M. Tuženik u odgovoru na tužbu nije naveo koji iznos je posudio i kada, niti koji iznos je vratio, samo je osporio da je još dužan utuženi iznos.

11.Uvidom u Izjavu tuženika ( list 4 spisa) utvrđeno je da se istom tuženik obvezao dug od 140.000,00 kn isplatiti do 12 h dana 27.4. 2019. jer u protivnom tuženik ima pravo doći kod tuženika kući (doma) i popričati sa tuženikovim roditeljima. Navedena Izjava nema datum sačinjavanja. Tuženik nije osporio da je navedenu izjavu potpisao ali je u svom iskazu tvrdio da ju je potpisao pod prisilom i da je za to kazneno prijavio tužitelja. Tu tvrdnju tuženik ničim nije dokazao a na zadnjem ročištu je naveo da mu je kaznena prijava protiv tužitelja odbačena.

12. Uvidom u poziv na vraćanje duga upućen tuženiku po odvjetniku tužitelja Broj/NO:…-… od 30. listopada 2019. utvrđeno je da je istim tužitelj pozvao tuženika da mu na temelju Ugovora o zajmu od 10. srpnja 2019. kojim je pozajmio iznos od 405.000 kn isti iznos vrati u daljnje roku od 2 mjeseca jer zajam nije vratio.

13. Uvidom u e-mail tuženika punomoćniku tužitelja od 16. siječnja 2020., utvrđeno je da u istom tuženik navodi u vezi dopisa koji je dobio za povrat zajma Broj/NO: …- …, nije dobio nikakve dokaze da je on posudio iznos novca. Predlaže sastanak, ali ne osporava da novac nije pozajmio, samo traži dokaze o istom.

14. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za firmu L.T. I. d.o.o. utvrđeno je da je osnivač i član društva istog T. M. te društvo osnovano 23.10.2002. a rješenjem Trgovačkog suda od 2.10.2020. otvoren je stečajni postupak nad istim.

10.Svjedok B. M., sestra tuženika saslušana 3.5.2022. iskazala je da joj je brat prije neke 3 godine kazao da je posudio novac od tužitelja i da to rješava, te je veći dio duga vratio, te će ih tužitelj u svezi toga zvati. Potom joj je nakon 2 mjeseca kazao da je sve vratio. Na pitanje da li im se obitelji poznaju iskazala je da je samo ona bila u prijateljskim odnosima s tužiteljem i poznaje tužitelja od prije. Potvrdila je da je ona osobno razgovarala s tužiteljem kada je tražio da tuženik potpiše potvrdu o priznanju duga jer će inače imati posla s opasnim ljudima. Prije toga ju je zvao i kazao da joj je brat narkoman koji se spetljao s krivim ljudima

11.Svjedok B. M., majka tuženika, saslušana 4.9.2023. iskazala je da tužitelja i njegovu u majku poznaje duži niz godina a tužitelja je znao i tuženik jer je tužitelj dolazio i kod njih doma. O posudbi novca ne zna ništa ali tužitelj je i nju i njenog sada pok. supruga putem telefona maltretirao i govorio im da je tuženik gubitnik i propalica ali im nije kazao zašto to govori. Sina ništa o tome nije pitala. Tuženik je imao svoju firmu 8 godina i kazao joj je da će ju zatvoriti a ne zna da bi ista otišla u stečaj 2020. Zna da je tuženik tužitelju radio neke instalaterske poslove u kući, što joj je sin kazao kada ga je tužitelj zvao da mu potpiše da su mu popucale cijevi.

12. Sud je iskaze ovih svjedoka cijenio kao iskaze osoba voljnih da pomognu tuženiku a s obzirom da su mu najbliži rod. Iako su im iskazi djelomično oprečni sud je uvjerenja da isti dokazuju da je tužitelj i njegova obitelj bila poznata i tuženiku i njima i prije sporne posudbe novca, te da je obitelj tuženika znala da je tužitelj posudio neki iznos tuženiku. Iskaz majke tuženika potvrđuje da je tuženik radio vodoinstalerske poslove tužitelju. Indikativno je što majka tuženika ne zna za novčane probleme sina a ne zna niti da mu je nad tvrtkom otvoren stečaj 2020. Također zvuči neuvjerljivo da bi ih tužitelj nazivao i govorio pogrdno o tuženiku ali ne i zašto.

13. Saslušan kao stranka tužitelj je 3.5.2022. iskazao da i tuženika i njegovu obitelj zna dugi niz godina. On je tuženiku i prije sporne posudbe posudio više puta manje iznose novca koje mu je tuženik i vratio. Kada je prodao svoju kuću tuženik mu se obratio da mu pod hitno treba 140.000,00kn jer namjerava s nekim talijanom otvoriti firmu. Novac mu je posudio i nije tražio kamate već da mu tuženik sredi instalacije u kući. Novac mu je posudio na mjesec –, a kada je rok prošao tražio je da mu tuženik novac vrati a potom mu je on napisao potvrdu koju je priložio tužbi. On je roditelje tuženika poznavao, znao je da su pošteni ljudi i oni su mu bili svojevrsna garancija za povrat duga. kad dug nije vraćen zvao je oca tuženika koji mu je kazao da je tuženikova firma u blokadi a da je upao u dugove. Tražio je tuženika da se nađu kod odvjetnika K. i u 3- navratu mu je tuženik potpisao potvrdu na iznos od 400.000,00kn koji iznos on i ne traži, već traži upravo ono što je posudio. U tom trenutku je tuženik nazvao sestru i govorio joj da ga on drži u stanu te nije mogao vjerovati što tuženik govori. Tada mu je tuženik kazao da mu ne može ništa. U međuvremenu je shvatio da je tuženik dužan i drugima novac pa se obratio tuženikovoj sestri. Na ime povrata duga tuženik mu nije ništa odradio, pa mu je kroz par mjeseci e vraćao iznose od nekih 200 eura te mu je ukupno vratio 9.000,00 kuna zbog čega je za taj iznos dug umanjio. Tuženiku je posudio 140.000,00 kuna u svom stanu na rok od mjesec najviše dva negdje tijekom 2017. Iznos od 9.000,00 mu je tuženik vratio tijekom 2017. Ostatak novca mu nikad nije vratio.

14. Saslušan kao stranka tuženik 3.5.2022. je potvrdio da je od tužitelja svojedobno u nekoliko navrata posuđivao novac koji je i vratio. 2017. je od njega posudio 10.000,00 kuna na rok mjesec dva, uz kamatu od 100 eura, s time da mu je on platio i više oko 1.000,00 kuna tjedno i vraćao mu dio glavnice. Potom su ugovorili kamate u iznosu 1.200,00 kuna mjesečno, te je bilježio iznose koje mu je vraćao tako ispada da je od tužitelja posudio ukupno 23.500,00 kuna. Svaki put kad je dolazio tužitelju tužitelj mu je tražio da potpiše da mora vratiti 30.000,00 kuna pa onda 50.000,00 kuna, pa bi se svaki mjesec dva taj iznos povećavao. Potom mu je počeo prijetiti da će mu zvati roditelje, da će mu uzeti kuću i doći s opasnim ljudima te da ne zna u što se upustio. Zbog toga se i obratio policiji 10.12.2020., a na ročištu 4 rujna 2023. je naveo da mu je kaznena prijava odbačena. Jednom prilikom tužitelj ga je zaključao u svom stanu negdje 2019.-2020. i tražio da potpiše primitak pozajmice od 450.000,00 kuna što on nije htio potpisati. Kasnije ga je tužitelj po odvjetniku K. tražio da mu plati iznos od 405.000,00 kuna. Dio duga je odradio na tužiteljevoj kući u S. Potvrdu na 140.000,00 kuna potpisao je 24. travnja 2019. a potom mu je tužitelj i dalje prijetio i tražio da potpiše i druge iznose. Iznos koji je posudio 12.000,00 kuna vratio je 24. rujna 2018. a nije tražio da mu to tužitelj prizna jer se tužitelj nije htio potpisati na iznose koje mu je on vraćao. Kod posudbe nisu ugovarali kamate već su kamatu ugovorili nakon mjesec dana od posudbe u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno. Novac je vraćao od 2017.-2019. dok nije dobio poziv odvjetnika K. na isplatu 405.000,00 kuna. Na ročištu 4. rujna 2023. je naveo da je svoju firmu imao u kontinuitetu 20 godina, radi se o d.o.o. kojeg je bio direktor.

15. Iskazi stranaka su oprečni u dijelu koji iznos je tuženik posudio od tužitelja i da li je bila ugovorena kamata. Njihovi iskazi su suglasni u dijelu da su se poznavali od ranije kao obiteljski prijatelji i da je i prije sporne posudbe tuženik posuđivao novac od tužitelja. Iskaze stranaka sud je cijenio kao iskaze osoba zainteresiranih za ishod postupka.

16. Nedvojbeno je da tuženik osoba koja je bila direktor trgovačkog društva osnovanog 2002. godine pa se pretpostavlja da je kao takav upoznat s činjenicom da je potrebno kod zaključenja ugovora o zajmu kao i kod vraćanja zajma napisati neki pisani trag da bi se moglo dokazati što je posuđeno i što je vraćeno. Unatoč tome tuženik je potpisao izjavu da je dužan iznos od 140.000,00kn, a nije dokazao da je istu potpisao pod prisilom ili prijetnjom. Tuženik je iskazao da je prijavio tužitelja radi iznuđivanja novca i prijetnji ali je naveo da mu je kaznena prijava odbačena, dok niti prvu niti drugu tvrdnju nije dokazao materijalnim dokazima. Također je tvrdio da je niz puta potpisivao potvrde odnosno obećavao vraćanje iznosa a niti jednu takvu potvrdu u spis nije dostavio. Tvrdi da je potvrdu koja je priložena tužbi potpisao 24. travnja 2019. a da ga je tužitelj zaključao u svom stanu negdje 2019. na 2020. kada mu je tražio da potpiše primitak 405.000,00 kuna

17. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da on potvrđuje da je pozvao tuženika na povrat pozajmljenog iznosa ali nije objasnio zašto bi mu tuženik predavao potvrdu na iznos od 400.000.00 kuna ako on to od njega nije tražio.

19. Na tužitelju je teret dokaza postojanja ugovora o zajmu. Nesporno je jedino da je tuženik potpisao izjavu da će dug od 140.000,00 kuna isplatiti tužitelju 27.4.2019. Navedena pisana izjava jedini je materijalni dokaz o pozajmljenom novcu te sud smatra uz sve provedene dokaze odnosno iskaze svjedoka i stranaka kojim je utvrđeno da su stranke bile u prijateljskim odnosima, da je svjedocima bilo poznato da tužitelj od tuženika posuđuje novac, ista dokazuje da je tužitelj pozajmio tuženiku taj iznos.

20.Na tužitelju je bilo da dokaže koje iznose je posudio tuženiku i za to je predočio Izjavu potpisanu od tuženika. Tuženik nije dokazao da je posuđivao neke druge iznose, da je posuđeni novac vratio niti da ga je tužitelj prinudio da potpiše predmetnu Izjavu.

21. Kako je među strankama nesporno, a što proizlazi i iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka da je tuženik posuđivao novac od tužitelja, sud pored postojanja potpisane Izjave o priznanju duga nije poklonio vjeru iskazu tuženika i njemu srodnih svjedoka da utuženi iznos nije dužan tužitelju, odnosno da ga je vratio.

22. Sud smatra da tuženik nije dokazao da je Ugovor o zajmu zaključen među strankama bio zelenaški, odnosno da je tužitelj koristio njegovo stanje nužde, jer o nikakvoj nuždi nije niti iskazivao, a njegova majka je izričito tvrdila da joj sin nikada nije tražio novac da mu posudi niti da je govorio da je u novčanim problemima. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj određenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Člankom 329. ZOO-a propisan je zelenaški ugovor te je propisano je da je ništetan ugovor koji netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, 2) na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

23.Dakle sud smatra da je iz provedenih dokaza, utvrđeno da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 18.581,19 eura/140.000,00kn[1] kuna a kako tužitelj navodi da mu je 1.194,51 eura/9.000,00kn[1] tuženik vratio i potražuje preostalih kn 17.386,69 eura/ 131.000,00 kn[1] koji mu nije vraćen u ugovorenom roku, taj iznos mu je i dosuđen.

24. Tužitelj osnovano potražuje i iznos zakonskih zateznih kamata na iznos od 17.386,69 eura/131.000,00 kn[1] , ali od dana 28.4.2017. a s obzirom da je dug u tom iznosu bio dužan vratiti do dana 27.4.2017., pa je u zakašnjenje pao s danom 28.4.2017. Stoga je odlučeno kao pod točkom I ove presude dok je tužitelj odbijen s zahtjevom za kamatom za dan 27.4.2017. ( točka II izreke presude). U pogledu visine stope zatezne kamate se primjenjuje odredba čl. 29.st.2 ZOO-a kojom je utvrđena stopa zakonske zatezne kamate.

25.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1 i čl.155.ZPP-a, jer je tužitelj u parnici uspio u cijelosti. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka prema VPS od 17.386,69 eura/131.000,00 kn[1] i troškovniku (list 37) sukladno važećoj Tarifi (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) te mu je priznat zatraženi trošak: sastava tužbe 132,80eura/1.000,00kn[1] po Tbr 7/1, zastupanje na ročištu 16.12.2021., 3.5.2022. i 4.9.2032. svako po Tbr.9/1 u iznosu od 132,80eura/1.000,00kn[1] odnosno na ime zastupanja zatraženi iznos od ukupno 530,89eura/4.000,00 kn[1] . Priznat mu je i trošak pristojbe na tužbu od 116,13eura/874,98kn[1] ( 50% radi dostave ptužbe e-komunikacijom) i presudu 116,13eura/874,98kn[1] ( 50% radi dostave presude e-komunikacijom), odnosno ukupni trošak od 763,15‬eura/5.749,95 kn[1] . Sud mu nije mogao priznati više troška nego što je tražio. Tužitelj nije tražio na dosuđeni trošak i zakonsku zateznu kamatu te mu ista i nije dosuđena.

26.Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Dugom Selu 8. studenog 2023.

S U D A C

Ranka Memišević, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, a računajući od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja odvj. T. P.

2. tuženik T. M.