Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 17 Gž-865/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice S. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica B. M., odvjetnica u Odvjetničkom uredu M. i suradnici d.o.o. u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 48 Pn-1761/19-38 od 18. ožujka 2022., u sjednici održanoj 8. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 48 Pn-1761/19-38 od 18. ožujka 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici u iznosu od 975,51 eura/7.350,00 kuna[1] (devetsto sedamdeset pet eura i pedeset jedan cent/sedam tisuća tristo pedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2019. do isplate, te u točki III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 493,11 eura/3.715,35 kuna¹ (četiristo devedeset tri eura i jedanaest lipa/tri tisuće sedamsto petnaest kuna i trideset pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 18. ožujka 2022. do isplate.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 48 Pn-1761/19-38 od 18. ožujka 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.459,95 eura/11.000,00 kuna¹ (tisuću četiristo pedeset devet eura i devedeset pet centi/jedanaest tisuća kuna), te u točki III. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.459,95 eura/11.000,00 kuna¹ (tisuću četiristo pedeset devet eura i devedeset pet centi/jedanaest tisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 5. ožujka 2019. do isplate kao neosnovan, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata od 5. ožujka 2019. do 3. srpnja 2019. tekućih na iznos od 975,51 eura/7.350,00 kuna (devetsto sedamdeset pet eura i pedeset jedan cent/sedam tisuća tristo pedeset kuna).

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 957,22 eura/7.212,15 kuna¹ (devetsto pedeset sedam eura i dvadeset dva centa/sedam tisuća dvjesto dvanaest kuna i petnaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 18. ožujka 2022. do isplate kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 55,88 eura/421,07 kuna¹ (pedeset pet eura i osamdeset osam centi/četiristo dvadeset jedna kuna i sedam lipa) u roku petnaest dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužiteljici S. M., Z., OIB: … iznos od 19.940,00 kn sa zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 18.350,00 kn od 5. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 1.590,00 kn od 18. ožujka 2022. do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.735,00 kn s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 5. ožujka 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.590,00 kn od 5. ožujka 2019. do 18. ožujka 2022.

III Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: … platiti tužiteljici S. M., Z., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 10.927,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici s osnove neimovinske štete platiti iznos veći od 577,34 eura/4.350,00 kuna¹ i točke III. izreke te presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

3. U žalbi osporava dosuđenu visinu naknade neimovinske štete po kriterijima smanjenja životne aktivnosti, straha i fizičkih bolova. Nadalje, tuženik osporava primjenu novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete iz pravnog shvaćanja zauzetog na sjednicama Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., budući da se štetni događaj dogodio prije donošenja navedenih kriterija. Također, ističe da je, u slučaju primjene navedenih Orijentacijskih kriterija, prvostupanjski sud pogrešno dosudio zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete jer smatra da se tuženika ne može opteretiti negativnim posljedicama povećanja pravične novčane naknade neimovinske štete na način da mu se naloži plaćanje zateznih kamata na cjelokupan iznos naknade, a koji je nakon štetnog događaja navedenim Orijentacijskim kriterijima povećan za 50%. Konačno, osporava odluku o parničnim troškovima, budući da je tužiteljica djelomično uspjela u sporu, a uspjeh tuženika u omjeru od 11,17% nije beznačajan u smislu članka 154. stavka 2. ZPP-a. Tuženik zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 3.407,66 eura/25.675,00 kuna¹ sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2019., a koju je pretrpjela 6. studenog 2018. zadobivanjem ozljeda padom zbog zapinjanja na oštećenje na kolniku za koje održavanje brine osiguranik tuženika.

7. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika i njegova odgovornost za štetu, kao što nije sporno da je tuženik povodom odštetnog zahtjeva tužiteljice od 5. ožujka 2019. isplatio tužiteljici iznos od 1.990,84 eura/15.000,00 kuna¹ i to 1.811,67 eura/13.650,00 kuna¹ na osnovu neimovinske štete, a 179,18 eura/1.350,00 kuna¹ na osnovu imovinske štete. Također, nije sporno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom maleola lisne kosti u lijevom gležnju, natučenje oba koljena s oguljotinom desnog koljena i natučenje s oguljotinom desnog lakta.

8. Sporna je visina neimovinske i imovinske štete nastale tužiteljici u predmetnom štetnom događaju.

9. Pazeći po službenog dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih procesnih povreda zakona.

10. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud utvrđuje da su tužiteljici zbog predmetne ozljede zaostale trajne posljedice u vidu povremenih kroničkih bolova u lijevom gležnju kod hodanja po stepenicama i neravnom terenu, te duljeg hodanja i kod promjene vremena, a koje posljedice su uzrok umanjenja životne aktivnosti od 5%. Nadalje, utvrđuje da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede trpjela fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta osam dana i manjeg intenziteta tri mjeseca. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da je trpjela primaran strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, nakon čega je trpjela sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana i manjeg intenziteta četiri tjedna, dok zbog zadobivenih ozljeda nije zaostalo naruženje. U odnosu na imovinsku štetu koja se ogleda u vidu tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljici takva pomoć bila potrebna ukupno 147 sati (tri sata dnevno tijekom četiri tjedna, pa dva sata dnevno tijekom tri tjedna i jedan sat dnevno tijekom tri tjedna).

11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, te uzimajući u obzir ukupan opseg trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice, karakter nastale povrede, način manifestiranja zaostalih trajnih posljedica, te dob tužiteljice, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici po kriteriju smanjenja životne aktivnosti pripada naknada u iznosu od 1.459,95 eura/11.000,00 kuna¹. Nadalje, cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivene ozljede zaključuje da tužiteljici po kriteriju fizičkih bolova pripada naknada u iznosu od 1.858,12 eura/14.000,00 kuna¹, te cijeneći intenzitet, vrstu i trajanje pretrpljenog straha da tužiteljici po kriteriju straha pripada iznos od 929,06 eura/7.000,00 kuna¹. Stoga, s obzirom da je prije pokretanja ovog postupka tuženik nesporno isplatio tužiteljici s osnove neimovinske štete iznos od 1.811,67 eura/13.650,00 kuna¹, te da je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici po kriterijima smanjenja životne aktivnosti, fizičkih bolova i straha pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 4.247,13 eura/32.000,00 kuna¹, dok joj ne pripada naknade neimovinske štete po kriteriju naruženja u zatraženom iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kuna¹, budući da je utvrđeno da isto nije zaostalo. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na članak 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.435,46 eura/18.350,00 kuna¹ (4.247,13 eura/32.000,00 kuna¹-1.811,67 eura/13.650,00 kuna¹) sa zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2019., odnosno od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

12. Nadalje, na temelju utvrđene činjenice da je tužiteljici zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 147 sati, a koja je pružena tužiteljici od strane njezine kćeri, prvostupanjski sud imajući u vidu da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege odgovara cijeni sata najniže plaćene kategorije, odnosno 2,65 eura/20,00 kuna¹, zaključuje da tužiteljici s osnove naknade imovinske štete pripada iznos od 390,21 eura/2.940,00 kuna¹. Stoga, uzimajući u obzir da je prije pokretanja ovog postupka tuženik s te osnove nesporno isplatio tužiteljici iznos od 179,18 eura/1.350,00 kuna¹, prvostupanjski sud tužiteljici dosuđuje naknadu u iznosu od 211,03 eura/1.590,00 kuna¹ sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2022., odnosno od donošenja prvostupanjske presude, dok u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete odbija kao neosnovan.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na članak 154. stavak 5. u vezi s člankom 155. ZPP-a i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022.; dalje: Tarifa).

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe da nema mjesta primjeni Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete iz pravnog shvaćanja zauzetog na sjednicama Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. iz razloga što je predmetni štetni događaj nastao prije donošenja istih. Naime, navedeni Orijentacijski kriteriji prihvaćeni su 15. lipnja 2020. i odnose se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće, a u konkretnom slučaju ovaj parnični postupak je u to vrijeme bio u tijeku. Pri tome, valja naglasiti da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava, te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete, a obveza je sudova da ovisno o konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja sukladno odredbama članka 1100. stavka 1. i 2. ZPP-a utvrde visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

15. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je visina naknade neimovinske štete po kriteriju smanjenja životne aktivnosti, fizičke boli i straha previsoko dosuđena.

16. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka specijalista kirurga – subspecijalista traumatologa prof.dr.sc. B. Š., a koji nalaz je prvostupanjski sud pravilno prihvatio, jasno proizlazi da su kod tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda (prijeloma maleola lisne kosti u lijevom gležnju, natučenja oba koljena s oguljotinom desnog koljena i natučenja s oguljotinom lijevog lakta) u predmetnom štetnom događaju zaostali povremeni, kronični bolovi u gležnju u pojedinim situacijama (hodanje po stepenicama i na neravnom terenu, dulje hodanje i prilikom promjene vremena), te manja mišićna slabost lijeve noge i ograničenje dorzalne fleksije lijevog stopala u manjem stupnju, slijedom čega joj je umanjena životna aktivnost 5%. Cijeneći navedena utvrđenja, kao i životnu dob tužiteljice, prema ocjeni ovog suda sukladno članku 1100. stavku 2. i 3. ZOO-a, te rukovodeći se novim Orijentacijskim kriterijima, tužiteljici pripada pravična naknada po kriteriju smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 929,06 eura/7.000,00 kuna¹.

17. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka specijalista kirurga – subspecijalista traumatologa proizlazi da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta osam dana i manjeg intenziteta tri mjeseca. Stoga, ujedno imajući u vidu težinu zadobivene ozljede i okolnosti i tijek liječenja tužiteljici prema ocjeni ovog suda po navedenom kriteriju pripada naknada u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna¹.

18. Također, prvostupanjski sud je previsoko dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete po kriteriju pretrpljenog straha. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka specijalista kirurga – subspecijalista traumatologa jasno proizlazi da je tužiteljica pretrpjela primaran strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a nakon čega je pretrpjela sekundarni jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana i manjeg intenziteta četiri tjedna. Stoga, imajući u vidu trajanje i intenzitet straha vezan za predmetnu ozljedu tužiteljice, kao i okolnosti nastanka štetnog događaja pravična naknada neimovinske štete koja tužiteljici pripada po kriteriju pretrpljenog straha iznosi 530,89 eura/4.000,00 kuna¹.

19. Stoga, tužiteljici na osnovu neimovinske štete po kriterijima smanjenja životne aktivnosti, fizičke boli i straha pripada pravična naknada u ukupnom iznosu od 2.787,18 eura/21.000,00 kuna¹, pa cijeneći nespornu činjenicu da je tuženik tužiteljici s te osnove isplatio iznos od 1.811,67 eura/13.650,00 kuna¹, tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete je osnovan u iznosu od 975,51 eura/7.350,00 kuna¹.

20. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava početak tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos dosuđene neimovinske štete prije 15. lipnja 2020. godine kao dana kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske izmijenio ranije Orijentacijske kriterije od 29. studenoga 2002., valja reći da pitanje dospjelosti štete nije vezano niti ovisi o navedenim Orijentacijskim kriterijima, već je uređeno odredbama ZOO-a.

21. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud odredio početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete, budući da sukladno članku 1103. ZOO-a zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete teku od podnošenja tužbe. Naime, prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon tog dana. Kako je tužiteljica podnijela tužbu 4. srpnja 2019., to znači da je tog dana dospjela cjelokupna neimovinska šteta, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete dosudio od 5. ožujka 2019.

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu u točki I. i III. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačiti pobijanu presudu u preostalom dijelu točke I. i III. izreke pozivom na članak 373. ZPP-a, kao u točki II. izreke ove presude.

23. S obzirom na ishod žalbenog postupka, valjalo je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka. S obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici i to u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, a s visinom u omjeru od 34% (8.940,00:25.675,00*100=34%), to znači da je tužiteljica u parnici uspjela u omjeru od 67% (100+34:2=67%), a tuženik u omjeru od 33%. Stoga, kada se sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tužitelja proizlazi da tužiteljici pripada 34% (67%-33%=34%) naknade parničnih troškova potrebnih za vođenje parnice.

23.1. Stoga, budući da je prvostupanjski sud sukladno odredbi 155. ZPP-a pravilno zaključio koji su troškovi tužiteljice bili potrebni za vođenje parnice, te sukladno odredbama Tarife pravilno utvrdio da tužiteljici pripada naknada parničnih troškova u iznosu od 1.450,33 eura/10.927,50 kuna¹, te cijeneći da ishodom ovog žalbenog postupka tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u omjeru od 34% sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a, to tužiteljici pripada naknada parničnih troškova u iznosu od 493,11 eura/3.715,35 kuna¹.

24. Presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 211,03 eura/1.590,00 kuna¹ sa zakonskim zateznim kamatama s osnove naknade imovinske štete i točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

25. Budući da je tuženik uspio u žalbenom postupku u omjeru od 79% (osporavao dosuđenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.858,11 eura/14.000,00 kuna¹ i tijek zateznih kamata, a ishodom žalbenog postupka uspio osporiti 1.459,95 eura/11.000,00 kuna¹), to mu u smislu članka 154. stavka 2. ZPP-a pripada naknada sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 55,89 eura/421,07 kuna¹ od zatraženih 70,74 eura/533,00 kuna¹. Stoga odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci 8. studenog 2023.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan, v.r.