REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2002/2021-33

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari I. P., S., O.: …, zastupan po punomoćniku

H. R., odvjetniku iz O. K. & R. d.o.o., protiv tužene

P. B. Z. d.d., O.: … Z.,

zastupana po punomoćniku B. B., odvjetniku u O. M. i

B., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5. listopada 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. R., odvjetnika u S. i zamjenice punomoćnika tuženika B. B.,

odvjetnice u O. M.. i B. d.o.o., 8. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba iz članka 4. Ugovora o kreditu, broj … koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 22. 02. 2006. , a kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika.

II. Utvrđuju se ništetnom odredbe iz članka 1. i 7. Ugovora o kreditu, broj … koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 22. 02. 2006. , a kojima se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tuženika, važećem na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 80.719,06 kuna / 10.713,26 EUR, na ime ništetnosti odredbi članaka 1. i 7. Ugovora o kreditu, broj 9011036457, sa pripadajućom zateznom kamatom kako slijedi na iznos od:

- 3,02 kuna / 0,4 centa od 31. 05. 2006. ,

- 67,73 kuna / 8,99 EUR od 30. 10. 2008.

- 24,55 kuna / 3,26 EUR od 31. 10. 2008.

- 14,00 kuna / 1,86 EUR od 05. 12. 2008.

- 92,45 kuna / 12,27 EUR od 12. 01. 2009.

- 184,33 kuna / 24,46 EUR od 10. 02. 2009.

- 2,15 kuna / 0,29 centi od 28. 02. 2009.

- 103,03 kuna / 13,67 EUR od 03. 03. 2009.

- 78,36 kuna / 10,40 EUR od 10. 04. 2009. -

98,43 kuna / 13,06 EUR od 13. 05. 2009.

- 62,90 kuna / 8,35 EUR od 12. 06. 2009.

- 79,79 kuna / 10,50 EUR od 10. 07. 2009.

- 48,34 kuna / 6,42 EUR od 12. 08. 2009. -

73,73 kuna / 9,79 EUR od 14. 09. 2009. -

56,00 kuna / 7,43 EUR od 16. 10. 2009.

- 0,08 kuna / 0,01 EUR od 31. 10. 2009.

- 77,46 kuna / 10,28 EUR od 01. 12. 2009.

- 61,74 kuna / 8,19 EUR od 14. 12. 2009.

- 128,17 kuna / 17,91 EUR od 28. 01. 2010.

- 0,41 kuna / 0,05 EUR od 31. 01. 2010.

- 117,28 kuna/ 15,57 EUR od 03. 03. 2010.

- 78,44 kuna / 10,41 EUR od 01. 04. 2010.

- 159,35 kuna / 21,15 EUR od 22. 04. 2010.

- 206,38 kuna / 27,39 EUR od 23. 06. 2010.

- 203,88 kuna / 26,99 EUR od 09. 08. 2010.

- 288,46 kuna / 38,29 EUR od 18. 09. 2010.

- 266,72 kuna / 35,40 EUR od 27. 10. 2010.

- 236,86 kuna / 31,44 EUR od 29. 11. 2010.

- 288,85 kuna / 38,34 EUR od 24. 01. 2011.

- 201,55 kuna / 26,75 EUR od 28. 02. 2011.

- 1.387,50 kuna / 184,15 EUR od 23. 08. 2011.

- 1.397,61 kuna / 185,49 EUR od 22. 09. 2011.

- 1.378,77 kuna / 182,99 EUR od 21. 10. 2011.

- 790,44 kuna / 104,91 EUR od 23. 11. 2011.

- 160,46 kuna / 21,30 EUR od 30. 11. 2011.

- 72.260,25 kuna / 9590,58 EUR od 17. 04. 2012.

- 39,59 kuna / 5,25 EUR od 18. 04. 2012.

do 31. 12. 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. 08. 2015. do 31. 12. 2022. , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju prosječnu stopu utvrđuje HNB za referentno

razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila

prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi

" Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 16.129,23 kuna / 2.140,72 EUR, na ime ništetnosti odredbe članka 4. Ugovora o kreditu, broj 9011036457, sa pripadajućom zateznom kamatom kako slijedi na iznos od:

- 200,39 kuna / 26,60 EUR od 31. 08. 2007. - 199,87 kuna / 26,53 EUR od 01. 10. 2007. - 199,32 kuna / 26,45 EUR od 02. 11. 2007.

- 198,78 kuna /26,38 EUR od 03. 12. 2007.

198,24 kuna / 26,31 EUR od 04. 01. 2008.

- 237,23 kuna / 31,49 EUR od 08. 02. 2008. ,

- 384,48 kuna / 51,03 EUR od 14. 03. 2008.

- 383,49 kuna / 50,90 EUR od 16. 04. 2008.

- 764,06 kuna / 101,41 EUR od 31. 05. 2008.

- 380,55 kuna / 50,51 EUR od 25. 07. 2008.

- 758,16 kuna / 100,63 EUR od 31. 08. 2008.

- 377,59 kuna / 50,11 EUR od 30. 10. 2008.

- 622,91 kuna / 82,67 EUR od 05. 12. 2008.

- 503,84 kuna / 66,87 EUR od 12. 01. 2009.

- 373,55 kuna / 49,58 EUR od 31. 01. 2009.

- 372,52 kuna / 49,44 EUR od 03. 03. 2009.

- 371,50 kuna / 49,31 EUR od 10. 04. 2009.

- 370,46 kuna / 49,17 EUR od 13. 05. 2009.

- 369,42 kuna / 49,03 EUR od 12. 06. 2009.

- 368,40 kuna / 48,90 EUR od 10. 07. 2009.

- 367,33 kuna / 48,75 EUR od 12. 08. 2009.

- 366,28 kuna / 48,61 EUR od 14. 09. 2009.

- 365,23 kuna / 48,47 EUR od 16. 10. 2009.

- 364,15 kuna / 48,33 EUR od 01. 12. 2009.

- 363,08 kuna / 48,19 EUR od 14. 12. 2009.

- 362,02 kuna / 48,05 EUR od 28. 01. 2010.

- 360,92 kuna / 47,90 EUR od 03. 03. 2010.

- 718,59 kuna / 95,37 EUR od 22. 04. 2010.

- 357,65 kuna / 47,47 EUR od 23. 06. 2010.

- 681,40 kuna / 90,44 EUR od 09. 08. 2010.

- 375,78 kuna / 49,87 EUR od 18. 09. 2010.

- 687,15 kuna / 91,20 EUR od 27. 10. 2010.

- 341,93 kuna / 45,38 EUR od 29. 11. 2010.

- 278,03 kuna / 36,90 EUR od 24. 01. 2011.

- 277,11 kuna / 36,78 EUR od 28. 02. 2011.

- 825,60 kuna / 109,58 EUR od 23. 08. 2011.

- 1.155,82 kuna / 153,40 EUR od 22. 09. 2011.

- 246,40 kuna / 32,70 EUR od 21. 10. 2011.

do 31. 12. 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. 08. 2015. do 31. 12. 2022. , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju prosječnu stopu utvrđuje HNB za referentno

razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila

prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena".

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.840,67 eura/21.403,03 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 8. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu radi isplate podnesenoj ovom sudu 20. svibnja 2021. navodi se kako je tužitelj s tuženikom P. B. Z. d.d. zaključio ugovor o kredit broj 9011036457 22.

veljače 2006., te da je tužitelj koristio kredit u iznosu od 54.100,00 CHF u protuvrijednosti domaće valute. Ugovorena je kamatna stopa od 4,15% koja je promjenjiva temeljem odluke Kreditora koja odredba je ništetna, a temeljem koje je tuženik neosnovano stekao utuženi iznos. Nadalje se pojašnjava da je tuženik jednostrano donosio odluku o promjeni kamatne stope čime je povrijedio prava potrošača zbog čega je takva odredba ništetna što proizlazi iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-129/23. Uslijed nezakonite promjene visine kamatne stope te primjene valutne klauzule da je tužitelj tijekom trajanja kredita platio tuženiku 95.608,95 kuna više nego da je kredit otplaćivan bez primjene valutne klauzule te u uz primjenu inicijalno ugovorene kamatne stope.

1.1. Tužbom je tužitelj potraživao ukupno 95.608,98 kuna dok podneskom od 15. rujna 2022. konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju, te isti potražuje s osnove pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi 16.129,23 kuna / 2.140,72 EUR, a s valutne klauzule 80.719,06 kuna / 10.713,26 EUR, odnosno ukupno 12.853,98 EUR/96.848,29 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe se prigovor zastare, kao i nedostatak pravnog interesa tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe jer da je kredit otplaćen 5. prosinca 2013. jer da se na ništetnost ne može pozivati kada je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen. Presude na koje se poziva tužitelj da nisu obvezujuće za sud temeljem članka 502. c Zakona o paničnom postupku jer da se ne radi o parnici radi naknade štete već o parnici radi isplate temeljem stjecanja bez osnove. Ujedno tuženik ističe da prema tadašnjim zakonskim propisima nije imao obvezu definirati parametre promjenjivosti izmjena i usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima. Ujedno se ističe da je tuženik dobio sve informacije o ugovoru te je dobio sva tražena pojašnjena kako od zaposlenika banke tako i od javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu. U daljnjim podnescima tuženik ističe kako ugovorna odredba nije ništetna jer nije dovela do znatne ravnoteže u pravima i obvezama stranaka u potrošačkim ugovorima na štetu potrošača. Kako je tužitelj nakon provedenog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev tužitelj se protivio takvoj preinaci.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem ugovora o kreditu broj 9011036457 od 22. veljače 2006. solemniziran pod poslovnim brojem OU-95/06 od strane D. M., JB u S. (list 6-12 spisa), otplatna

tablica (list 311-315 spisa), knjigovodstvena kartica za korisnika I. P. po kreditu broj 9011036457 ( list 316-344 spisa), pregled uplata po kreditu (list 335-336 spisa), plan otplate kredita list (337-340 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B. ( list 398-410 spisa), očitovanje vještaka na primjedbe tuženika ( list 439-441 spisa), saslušanje tužitelja I. P. ( list 482-484 spisa).

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzule te isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen te da li je bilo promjena kamatne stope nakon sklapanja istog već da li je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetna i visina eventualnog potraživanja tužitelja.

4.3. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("SL SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82.,

43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "NN" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., ), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

6. Čitanjem ugovora o kreditu … od 22. veljače 2006.., otplatnog plana, knjigovodstvene kartice prometa po računu u vlasništvu tužitelja otvorenog kod P. B. d.d., čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije A. B. od 8. svibnja 2022., te saslušanjem tužitelja, sud je utvrdio:

- da je u ugovorena kamatna stopa od 4,15 koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora, ali se pritom ne pojašnjavaju kriteriji uslijed kojih dolazi do promjene kamatne stope. Tužitelj je koristio kredit u iznosu od 54.100,00 CHF za potrebe kupnje stana

-financijskim vještačenjem vještaka A. B. utvrđeno je da je tužitelj pretplatio s osnove promjenjive kamatne stope 16.129,23 kuna, a s valutne klauzule 80.719,06 kuna.

6.1. Tuženik je u podnesku od 23. svibnja 2022. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da vještak pogrešno računa visinu anuiteta po početnoj kamatnoj stopi obzirom da koristi amortizaciju glavnice iz stvarnog plana otplate što je u suprotnosti sa svim počelima financijske matematike koja obrađuje otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima. Obavljenim izračunom vještak pretpostavlja da bi korisnik kredita i u slučaju da nije bilo promjena kamatne stope otplaćivao iznose glavnice koje je otplaćivao prema stvarno primijenjenom planu otplate što je apsolutno pogrešna pretpostavka budući bi otplata bila vršena prema početnom platnu otplate da nije bilo promjena kamatne stope. Nadalje tuženik ističe da je izračun razlike nastale zbog primjene valutne klauzule pogrešan obzirom da iznosi anuiteta u planu otplate po početnim uvjetima nisu ispravni.

6.2. Vještak u očitovanju na iznesene prigovore navodi kako je vještačio upravo temeljem načela financijske matematike prema kojoj kada se promatra i uspoređuju dvije relativne promjene (postotci) apsolutne vrijednosti (prirodnih brojeva), relativni brojevi se moraju primijeniti na istu apsolutnu vrijednost. Vještak ističe kada bi vještačio temeljem prigovora tuženika izračun bi bio na njegovu štetu, kao i u slučaju da vještači temeljem njegovog prigovora za izračun primjene valutne klauzule jer bi tužitelju dva puta dao razliku zbog promjene kamatne stope.

7. Iako je tuženik i nakon očitovanja vještaka ostao kod iznesenih prigovora ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao pravilan i dostatno obrazložen. Ujedno svoja očitovanje potkrepljuje materijalima za obuku sudskih vještaka sačinjenih od stranke HD sudskih vještaka i procjenitelja.

7.1. Saslušan u svojstvu stranke tužitelj je navodio da je zaključio 2 ugovora o kreditu radi rješavanja stambenog pitanja i to za potrebe kupnje stana u kojem trenutno živi. Zaposlenica banke mu je rekla kako je za njega najpovoljniji kredit u švicarskim francima jer je Š. neutralna zemlja i kao takva zaštićena. Nije mu nitko pojašnjavao pojedine odredbe već mu je predan nacrt ugovora na potpis. Naknadno je ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika koji nije pojašnjavao sadržaj ugovora. Početni mjesečni anuitet iznosio je 3.100,00 kn, da bi 2013. bio 5.200,00 kn.

7.2.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže citiranih u izreci, za navesti je sljedeće. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

Povodom podnesenih revizija stranaka, VS RH je presudom i rješenjem br. Revt- 249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.

7.3. U odnosu na valutnu klauzula presuda je postala pravomoćna 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.4 Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91,

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) koji se ima primijeniti u ovom postupku ovaj sud je bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018). Tuženik neosnovano ističe da sud je vezan pravnim utvrđenjima samo u postupcima radi naknade štete, ali ne i na parnice radi isplate temeljem stjecanja bez osnove. Međutim, cilj zakonodavca iz prijašnje odredbe članka 502. C Zakona o parničnom postupku nije bio da se strankama onemogući pozvati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koje se ne odnose na parnice radi naknade štete što se potvrđuje kako brojnom sudskom praksom tako i činjenicom da je upravo u tom dijelu i izmijenjen Zakon o parničnom postupku.

8. Osim iznesenog o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je temeljem čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tužitelja. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/07).

8.1. Osim iznesenog o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je temeljem čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tužitelja. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/07).

8.2. Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

8.3. Iako tuženik ističe da su tužitelju bile jasne sve ugovorne odredbe u presudi Suda EU broj C-26/13 od 30.4.2014. navodi se da članak 4.

stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

9. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4.ZOO propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

9.1. Prema odredbi čl.322.st.1.ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu R. H., prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

9.2. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

9.3. Ni ZZP/03 ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4.ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

9.4. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

9.5.Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do promjene dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP/03.

9.6.Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl.81.st.1.ZZP/03 u svezi odredbi iz čl.322.st.1. i čl.324.st.1.ZOO-a, a kako proizlazi i iz odluke VSRH broj Revt-249/14 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora.

9.7.Zaključno, ovaj sud drži da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u ugovorenoj visini, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakoga mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

10.Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja kao što neosnovano ističe tuženik. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik trebala odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene.

10.1. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

10.2.Glede pozivanja tužitelja na odredbe propisa o potrošačkom kreditiranju i obvezi tuženika da o svakoj promjeni kamatne stope obavijesti potrošača ovdje tužitelja, treba reći da je o ovom pravnom pitanju VSRH u predmetu br. Rev- 1172/2018 zauzeo stajalište da tuženik na temelju obavijesti o promjeni kamatne stope nije u svoju korist uspostavio pravo potraživati kamatu po višoj stopi.

10.3. Izneseno o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti te odredbe zbog toga jer se nije o njoj pojedinačno pregovaralo i zbog toga jer uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača te zbog toga što odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču, može se, mutatis mutandis, reći i za ugovornu odredbu koja se tiče valutne klauzule pa bi i ta odredba bila ništetna.

11. U odnosu na prigovor tuženika kako tužitelj nema pravni interes jer je kredit otplaćen, treba istaknuti da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica,

11.1. U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je GO VS RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se

stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

11.2. Budući da je, kako je ranije navedeno u točki 7. obrazloženja, odluka u kolektivnom sporu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. to je osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja s osnova pretplate ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

11.3. Iako se tuženik protivio povišenju tužbenog zahtjeva ističe se da je prema zaključku sa sastanka predsjednika GO županijskih sudova i

GO VS RH od 26. studenoga 2021.

godine broj Su-IV-162/2021 u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

12.Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I .i II izreke presude. Kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, odlučeno je kao pod točkom III izreke Odluke. Dok je točkom IV izreke presude odbijen dio tužbenog zahtjeva radi isplate s osnova promjenjive kamatne stope jer je to potraživanje u zastari kao što je prethodno obrazloženo.

13.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).

13.1.U ovom postupku vrijednost predmeta spora prema končanom postavljenom tužbenom zahtjevu iznosila je 12.853,98 EUR / 96.848,29 kuna. Kako je tužitelj u osnovi uspio u cijelosti jer su ugovorne odredbe utvrđene ništetne. U visini je tužitelj od zatraženih 12.853,98 EUR / 96.848,29 kuna uspio s iznosom od 80.719,06 kuna / 10.713,26 EUR, što iznosi 83%. Dakle, tužitelj je u sporu uspio 91,5%. Kako tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu to je tuženik dužan nadoknaditi cjelokupan trošak parničnog postupka.

13.2.Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku i to po 100 bodova za sastav tužbe za sastav tužbe od 20. svibnja 2021., sastav podnesaka od 17.veljače 2022., 22. ožujka 2022., 17. svibnja 2022., i 15. rujna 2022., zastupanje na ročištima od 21. ožujka 2022., 26. travnja 2022., 27. rujna 2022., 19. srpnja 2023. i 5. listopada 2023. što ukupno iznosi 1000 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 15.000,00 kuna s obračunatim PDV-om iznosi 18.750,00 kuna/2.488,55 eura čemu je potrebno pridodati troškove provedenog vještačenja od 265,45 EUR i trošak pristojbe odgovora na tužbu u vrijednosti od 86,67 eura što ukupno iznosi 2.840,67 eura/21.403,03 kuna.

13.3.Tužitelju nije obistinjen trošak sudske pristojbe na odluku jer su člankom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN

51/23) potrošači oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.

13.4. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 8. studenog 2023.

SUDAC

Branko Karaman

v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje

smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženog

- u spis