Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 68 Gž-1003/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednice vijeća, Marine Kunić Stipčić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Andrine Raspor Flis, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku u Našicama, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: P-95/2021-25 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj: P-95/2021-25 od 28. veljače 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se o zahtjevu tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, odlučeno je:

„I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 1. i članka 7. Ugovora o kreditu [broj kredita] od 05.07.2006. godine, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku dana 07.07.2006. godine pod brojem: OU-1435/06 sklopljen između tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak.

II Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj: 528-50- 3554696 od 05.07.2006. godine, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku dana 07.07.2006. godine pod brojem: OU-1435/06 sklopljen između tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

III Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju, DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 19.434,47 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 28,63 kn od 01.11.2006. godine do isplate,

- 414,61 kn od 01.03.2009. godine do isplate,

- 277,77 kn od 01.04.2009. godine do isplate,

- 274,70 kn od 01.05.2009. godine do isplate,

- 277,89 kn od 01.07.2009. godine do isplate,

- 272,10 kn od 01.08.2009. godine do isplate,

- 274,64 kn od 01.09.2009. godine do isplate,

- 275,78 kn od 01.10.2009. godine do isplate,

- 666,29 kn od 01.01.2010. godine do isplate,

- 277,89 kn od 01.03.2010. godine do isplate,

- 277,89 kn od 01.04.2010. godine do isplate,

- 277,89 kn od 01.05.2010. godine do isplate,

- 277,89 kn od 01.08.2010. godine do isplate,

- 277,89 kn od 01.09.2010. godine do isplate,

- 277,89 kn od 01.11.2010. godine do isplate,

- 277,89 kn od 01.12.2010. godine do isplate,

- 277,89 kn od 01.01.2011. godine do isplate,

- 277,89 kn od 01.02.2011. godine do isplate,

- 277,48 kn od 01.05.2011. godine do isplate,

- 276,22 kn od 01.06.2011. godine do isplate,

- 253,85 kn od 01.07.2011. godine do isplate,

- 503,53 kn od 01.10.2011. godine do isplate,

- 546,96 kn od 01.11.2011. godine do isplate,

- 570,53 kn od 01.12.2011. godine do isplate,

- 575,25 kn od 01.01.2012. godine do isplate,

- 572,11 kn od 01.02.2012. godine do isplate,

- 570,22 kn od 01.03.2012. godine do isplate,

- 10.024,90 kn od 01.04.2012. godine do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje; od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 9.850,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 28. veljače 2022. godine pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, u cijelosti, pravovremeno je podnio žalbu tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Osnovan je žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi. Naime, razlozi pobijane presude protivni su izreci u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatom jer u izreci prvostupanjski sud nalaže tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 19.434,47 kn, dok obrazlaže osnovanost zahtjeva za isplatom iznosa od 19.343,47 kn. Nadalje, tuženik je istaknuo i prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, a prvostupanjski sud je o tom prigovoru odlučio zajedno s odlukom o glavnoj stvari, međutim u pobijanoj odluci nisu uopće izneseni nikakvi razlozi u svezi tog prigovora.

7. Predmet postupka je utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kako je to pobliže označeno u izreci pobijane presude te isplata preplaćenih kamata radi višekratnih mijenjanja ugovorene kamate i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.

8. Nisu sporne činjenice: da su 5. srpnja 2006. tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili ugovor o kreditu [broj kredita] ovjeren kod javnog bilježnika 7. srpnja 2006. pod br. OU 1435/06; da se radi o kreditu u kunskoj protuvrijednosti CHF 19.590,85; da je redovna kamatna stopa iznosila 5,95% i promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora; da je rok otplate ugovoren na 84 mjeseci, a otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan dospijeća; da je tužitelj podigao kredit za kupnju osobnog automobila; da je tužitelj otplatio kredit po naprijed navedenom ugovora 13. ožujka 2012. u cijelosti i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope.

9. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti prihvatio ocjenjujući ništetnim predmetne odredbe Ugovora o kreditu s obzirom na vezanost za pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14 od 19. travnja 2015., presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., primjenom odredbe članka 502.c ZPP, zbog čega nije izvodio dokaze saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku na okolnost pojedinačnog pregovaranja o predmetnim odredbama, a prihvatio je i zahtjev za isplatom pri čemu je visinu utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka odgovarajuće struke.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku dao odgovor kako je suprotan odredbi članka 81. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 76/03.) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

12. U ovom je predmetu tuženik predložio saslušanje svjedoka TR i javnog bilježnika Lidije Perić radi utvrđenja informiranosti tužitelja glede ugovornih odredbi u odnosu na koje tužitelj traži utvrđenje njihove ništetnosti, odnosno o pojedinačnom pregovaraju o navedenim odredbama.

13. Slijedom navedenog ostvaren je i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik navodima iz kojih proizlazi da mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo jer je prvostupanjski sud zanemario dokaze tuženika, kojemu nije omogućeno dokazivati odlučne činjenice za donošenje odluke o nepoštenosti konkretne ugovorne odredbe što je predmet pojedinačnih postupaka, čime je doveden u poziciju kršenja temeljnog prava na pravično suđenje.

14. Prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu za isplatom ocijenio i neosnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku s obrazloženjem da smatra da je zastara počela teći iz početka, a sve prema pravnom shvaćanju VSRH u odluci posl. br. Rev- 2245/2017 od 20. veljače 2018. jer je tužba podnesena 19. ožujka 2021. pa od podnošenja tužbe nije protekao rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), odnosno opći zastarni rok od pet godina. Takvi razlozi nisu jasni jer nije razvidno od kojeg dana je prvostupanjski sud utvrdio da je počeo teći zastarni rok u odnosu na zahtjev za isplatom preplaćenih kamata radi mijenjanja ugovorene kamate, a od kojeg u odnosu na isplatu razlike u tečaju valute CHF. Pri tome prvostupanjskom sudu valja navesti da je pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke (među kojima je i tuženik), mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u tom postupku poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 13. lipnja 2018. taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnim ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018.

15. Budući da odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o uspjehu stranaka u ponovnom suđenju to je već iz razloga ukidanja odluke o glavnoj stvari valjalo ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

16. Zbog toga je primjenom odredbe članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP odlučeno kao pod točkom I izreke.

17. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja, saslušati svjedoke predložene po tuženiku na okolnost pojedinačnog pregovaranja o ugovornim odredbama predmet zahtjeva te osporavanja izravne primjene utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, kao i izvesti druge potrebne dokaze predložene po tuženiku koji nisu do sada izvedeni, te potom donijeti novu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu, kojom će se odlučiti i o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda kao i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka. Prvostupanjski sud će pri donošenju nove odluke odlučujući o prigovoru zastare istaknutim po tuženiku voditi računa o pravnom shvaćanju ovog suda navedenom pod točkom 14. obrazloženja.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP (točka II izreke).

U Zagrebu 7. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb