Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-4041/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Jakovčević, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. K. Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik K. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica S. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3155/21-27 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. studenoga 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika P. b. Z. d.d., Z., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3155/21-27 od 24. travnja 2023. te se kao neosnovan odbija i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 1.462,41 eur/ 11.018,51 kn[1] sa zateznim kamatama tekućim na način kako je pobliže određeno izrekom te presude (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.667,64 eur/ 20.174,67 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2023. do isplate (točka II. izreke) i obijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 80/22.,  114/22.,  dalje:  ZPP).  Predlaže  da 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,

1 1 eur = 7,53450 kn

drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovana te da tuženiku prizna naknadu troškova parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dosuđenog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sve s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim kamatama.

5. Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev prihvatio u bitnome obrazlažući da iz dokumentacije u spisu proizlazi da tužitelj ima status potrošača, da je sud u skladu s čl. 502.c ZPP, u postupcima kakav je predmetni vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je Vrhovni sud u odluci Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. odbiju reviziju tuženika), da nije osnovan prigovor zastare i da su ugovorne odredbe kojima je otplata vezana uz valutu CHF ništetne iz razloga na koje je ukazano u navedenoj pravomoćnoj odluci donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, zbog čega da je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjeva u visini dosuđenog iznosa, koju visinu je sud utvrdio ocjenom nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju se poziva tuženik, a nisu počinjene ni druge povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

7. Također neosnovanim je ocijenjeno pozivanje i na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP jer je sud prvoga stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je, ujedno, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Žalitelju na navode žalbe dalje valja odgovoriti da je točno da tužbenim zahtjev tužitelj ne zahtjeva utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutu obveze. To, međutim, nije bila prepreka da sud o tome odluči kao o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a), kako je sud pravilno i učinio, slijedom čega navodi žalbe u ovom dijelu ne dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke.

9. Dalje valja reći da navodima žalbe nije u pitanje doveden stav suda o neosnovanosti prigovora zastare. Prema obvezujućem pravnom shvaćanju Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (članak 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To znači da kada ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača da tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga, kako je presuda po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba je u ovom predmetu podnesena 19. travnja 2021. to u trenutku podnošenja tužbe nije nastupila zastara (čl. 225. ZOO).

10. Nadalje, sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima „ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak“, također je odlukama viših sudova utvrđena nepoštenom i ništetnom (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu).

10. a U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. navodi se kako je uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, nepošten i ništetan zato jer su:

-ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

-tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

-te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

10. b. Izloženo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, a to je ujedno odgovor na žalbene razloge tuženika zbog čega bi taj uglavak bio ništetan i kako nije dokazano da je tuženik mogao predvidjeti tečaj strane valute. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

10.c Naime, valja reći da je valutna klauzula zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije. Međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, već kao zaštitna klauzula, koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća. Dakle, ista je sastavni dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja. Stoga nije dovoljno da su odredbe samo gramatički razumljive, već sadržaj odredbe i ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne i prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija, pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio, što je sve u konkretnom slučaju izostalo.

11. Žalitelju valja odgovoriti i da je odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedena odredba ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

11.a Slijedom navedenog, s obzirom na pravo suda da se poziva na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, nisu osnovani žalbeni navodi kojima se osporava utvrđenja iz navedenih presuda. Ovo dodatno i jer tijekom ovog postupka nije dokazano niti da je vezano uz konkretni ugovor, odnosno odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti s tužiteljem uopće pregovarano. Stoga, kada to nije dokazano, već je tužitelj mogao samo prihvatiti unaprijed sastavljene i ponuđene uvjete ugovora, to je takvim postupanjem uzrokovana neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu.

12. Imajući na umu rečeno pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnim odredbe predmetnog Ugovara o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, te je pravilno utvrdio da je, s obzirom da se radi o ništetnim odredbama Ugovora, što ima ex tunc učinak, dakle, od sklapanja ugovora, tuženica nesavjestan stjecatelj, zbog čega je u obvezi platiti preplaćene iznose po obje ništetne osnove s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 1111., čl. 29. st. 2. i čl. 1115. ZOO).

13. Zbog navedenog je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP), odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke (čl. 368. st. 1. ZPP).

14. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Nar. nov. br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) te je kao takva također potvrđena (čl. 80. točka 2. ZPP-a).

15. Kako tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to mu temeljem odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova nastalih u žalbenoj fazi postupka.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.