Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-2361/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz M., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika J. F. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica Lj. P., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-849/21-150 od 13. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenoga 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-849/21-150 od 13. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 3.969,52 eura/29.908,35 kn[1] sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2013. do isplate, za isplatu naknade za tuđu pomoć u iznosu od 2.348,06 eura/17.691,45 kn sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2013. do isplate, zahtjev za isplatu, počevši od 6. svibnja 2013. nadalje, rente za tuđu pomoć u mjesečnom iznosu od 9,63 eura/72,56 kn, sa pripadajućim zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 3.742,25 eura/28.195,98 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose te u odluci pod točkom VI. da svaka stranka snosi svoj parnični trošak i sudi se:

"Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 3.969,52 eura/29.908,35 kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade za tuđu pomoć i njegu daljnji iznos od 12,02 eura/90,56 kn sa zateznom kamatom od 13. ožujka 2023. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da plaća tužitelju na ime rente za tuđu pomoć i njegu, počevši od 6. svibnja 2013. nadalje, daljnji mjesečni iznos od 2.78 eura/20,95 kn do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate, od 15. svibnja 2013. do 1. kolovoza 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da na ime izgubljene zarade isplati tužitelju daljnji iznos od 1.870,63 eura/14.094,26 kn zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 48,75 eura/367,30 kn od 15. kolovoza 2010. do isplate

-na iznos od 48,75 eura /367,30 kn od 15. rujna 2010. do isplate

-na iznos od 48,75 eura/367,30 kn od 15. listopada 2010. do isplate

-na iznos od 48,75 eura/367,30 kn od 15. studenoga 2010. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. prosinca 2010. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. siječnja 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. veljače 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. ožujka 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. travnja 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. svibnja 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. lipnja 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. srpnja 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. kolovoza 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. rujna 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. listopada 2011. do isplate -na iznos od 70,87 eura/533,97kn od 15. studenoga 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. prosinca 2011. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. siječnja 2012. do isplate

-na iznos od 70,87 eura/533,97 kn od 15. veljače 2012. do isplate

-na iznos od 72,22 eura/544,14 kn od 15. ožujka 2012. do isplate

-na iznos od 72,22 eura/544,14 kn od 15. travnja 2012. do isplate

-na iznos od 72,22 eura/544,14 kn od 15. svibnja 2012. do isplate

-na iznos od 72,22 eura/544,14 kn od 15. lipnja 2012. do isplate

-na iznos od 72,22 eura/544,14 kn od 15. srpnja 2012. do isplate

-na iznos od 72,22 eura/544,14 kn od 15. kolovoza 2012. do isplate

-na iznos od 72,22 eura/544,14 kn od 15. rujna 2012 do isplate

-na iznos od 72,22 eura/544,14 kn od 15. listopada 2012. do isplate

-na iznos od 35,54 eura/267,77 kn od 15. studenoga 2012. do isplate, koja zatezna kamata teče do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.905,73 eura/ 21.893,26 kn, u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.040,00 eura/30.439,38 kn sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2013. do isplate, u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.336,04 eura/17.600,89 kn sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2013. do isplate i za isplatu zatezne kamate na sada ukupno dosuđeni iznos ove naknade od 2.336,04 eura/17.600,89 kn za razdoblje od 6. svibnja 2013. do 12. ožujka 2023., u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2010. do studenoga 2012. u preostalom iznosu od 1.871,62 eura/14.101,72 kn sa zatraženom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate.

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu odluke o parničnom trošku kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za iznos od 6.249,87 eura/47.089,65 kn.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 255,07 eura/1.921,87 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku J. F. iz Z., OIB: …, naknaditi tužitelju A. V. iz M., OIB: …, neimovinsku štetu u iznosu od 9.390,48 EUR /70.752,57 kn/1 sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku J. F. iz Z., OIB: …, naknaditi tužitelju A. V. iz M., OIB: …, nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.751,94 EUR /13.200,00 kn/ sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku J. F. iz Z., OIB: …, plaćati tužitelju A. V. iz M., OIB: …, rentu za tuđu pomoć i njegu počevši od 6. svibnja 2013. godine ubuduće, u iznosu od 6,37 EUR /48,00 kn/ mjesečno, do svakog petnaestog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku J. F. iz Z., OIB: …, naknaditi tužitelju A. V. iz M., OIB: …, imovinsku štetu za izgubljenu zaradu u iznosu 5.611,91 EUR /42.282,93 kn/ sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:

- 146,25 EUR /1.101,92 kn/ teče od 15. kolovoza 2010. do isplate,

- 146,25 EUR /1.101,92 kn/ teče od 15. rujna 2010. do isplate,

- 146,25 EUR /1.101,92 kn/ teče od 15. listopada 2010. do isplate,

- 146,25 EUR /1.101,92 kn/ teče od 15. studenog 2010. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. prosinca 2010. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. siječnja 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. veljače 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. ožujka 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. travnja 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. svibnja 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. lipnja 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. srpnja 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. kolovoza 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. rujna 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. listopada 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. studenog 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. prosinca 2011. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. siječnja 2012. do isplate,

- 212,46 EUR /1.600,79 kn/ teče od 15. veljače 2012. do isplate,

- 216,67 EUR /1.632,50 kn/ teče od 15. ožujka 2012. do isplate,

- 216,67 EUR /1.632,50 kn/ teče od 15. travnja 2012. do isplate,

- 216,67 EUR /1.632,50 kn/ teče od 15. svibnja 2012. do isplate,

- 216,67 EUR /1.632,50 kn/ teče od 15. lipnja 2012. do isplate,

- 216,67 EUR /1.632,50 kn/ teče od 15. srpnja 2012. do isplate,

- 216,67 EUR /1.632,50 kn/ teče od 15. kolovoza 2012. do isplate,

- 216,67 EUR /1.632,50 kn/ teče od 15. rujna 2012. do isplate,

- 216,67 EUR /1.632,50 kn/ teče od 15. listopada 2012. do isplate,

- 106,64 EUR /803,48 kn/ teče od 15. studenog 2012. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu preko dosuđenih 9.390,48 EUR /70.752,57 kn/ do zatraženih 17.400,00 EUR /131.100,30 kn/ (za iznos od 8.009,52 EUR /60.347,73 kn/), s dijelom tužbenog zahtjeva za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu preko dosuđenih 1.751,94 EUR/13.200,00 kn/ do zatraženih 4.100,00 EUR /30.891,45 kn/ (za iznos od 2.348,06 EUR /17.691,46 kn/), sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđenu nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.751,94 EUR/13.200,00 kn/ tekuću od 6. svibnja 2013. do 12. ožujka 2023., sa zahtjevom za mjesečnu rentu preko dosuđenih 6,37 EUR /48,00 kn/ do zatraženih 16,00 EUR /120,55 kn/ (za iznos od 9,63 EUR /72,56 kn/), sa zahtjevom za naknadom imovinske štete zbog izgubljene zarade preko dosuđenih 5.611,91 EUR /42.282,93 kn/ do zatraženih 9.354,16 EUR /70.478,92 kn/ (za iznos od 3.742,25 EUR /28.195,98 kn/).

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), pobijajući dio pod V. izreke i odluku o parničnom trošku pod točkom VI. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev (9.155,60 eura/68.982,86 kn) s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje preostalog iznosa tužbenog zahtjeva "kako je specificiran 25. siječnja 2023." (čiji sadržaj djelomično pogrešno citira) i zahtjeva za naknadu parničnoga troška.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Sadržajem žalbenih navoda žalitelj ne ukazuje na ijednu od bitnih povreda odredbi parničnoga postupka a nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene što nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima kojima žalitelj iznosi vlastite, proizvoljne tvrdnje o okolnostima štetnog događaja iz kojih, kako dalje tvrdi, ne proizlazi ikakva njegova suodgovornost.

7. Djelomično je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, što slijedi iz daljnjeg obrazloženja ove presude.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju 11. svibnja 2010. kada ga je tuženik ranio hicem iz pištolja u lijevu potkoljenicu, u prostorijama ranije II.-tuženika R. C..

9. Nije sporno da je ovdje tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. K-40/11 od 14. listopada 2011., pravomoćnom 7. svibnja 2013., proglašen krivim i kažnjen što je dana 11. svibnja 2010. oko 00,00 sati u Z., u casinu "R." nakon verbalnog sukoba s ovdje tužiteljem kao oštećenikom, koji se nalazio u društvu V. B. i S. B., u cilju da oštećenika teško tjelesno ozlijedi iz džepa hlača izvadio pištolj točno neutvrđene marke kalibar 9 mm Browning, repetirao ga i ispalio jedan hitac koji ga je pogodio u potkoljenicu lijeve noge nanijevši mu tešku tjelesnu ozljedu u vidu prostrijelne ozljede lijeve potkoljenice sa prijelomom lijeve goljenične kosti, dakle drugog teško ozlijedio i time počinio kazneno djelo protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u ovom parničnom postupku proizlazi da je tužitelj dugovao novac tuženiku koji je kritične zgode, saznavši da je ovaj ostvario dobitak u drugom casinu, tražio od njega da mu vrati dug, pri tome je bio uporan i navaljivao. Tuženik je došao do stola za kojim je sjedio tužitelj sa V. B., tužitelj mu nije htio vratiti novac, počeo ga je vrijeđati, omalovažavati i psovati, vrijeđao je i njegovu ženu i djecu prostim riječima. Neposredno prije propucavanja tužitelj je ustao od stola i krenuo prema tuženiku i svjedoku B., koji je zadržavao tuženika, iz zapisnika o balističkom vještačenju je utvrđeno da je u tom trenutku tuženik počeo izvlačiti pištolj te su se tada njih dvojica kretala jedan prema drugome (t.18. obrazloženja).

11. Odgovornost tuženika nije sporna imajući u vidu vezanost parničnog suda za pravomoćnu kaznenu presudu u pogledu postojanja kaznenog djela o odgovornosti tuženika (čl. 12. ZPP).

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u ovom slučaju ta okolnost ne isključuje doprinos oštećenika štetnom događaju a time i vlastitoj šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO).

13. Međutim, imajući u vidu sve okolnosti slučaja i dinamiku sukoba stranaka kojem je tužitelj doprinio uvredljivom verbalnom agresivnošću dok je s druge strane tuženik reagirao uporabom vatrenog oružja i nanošenjem tužitelju teške tjelesne ozljede, po mišljenju ovoga suda tužitelj je suodgovoran u omjeru od 20% umjesto 40% kako je zaključio prvostupanjski sud.

14. U postupku je utvrđeno i sada nije sporno da je tužitelj zadobio prostrijelnu ranu lijeve potkoljenice s prijelomom lijeve potkoljenične kosti, kao posljedicu istog događaja je razvio čir na dvanaesniku i kroničnu upalu želučane sluznice. Iz pojašnjenja sudskih vještaka proizlazi da iako je tužitelj više godina bolovao od dijabetesa, zaostali edem lijeve potkoljenice te otvoreni čir na lijevoj potkoljenici komplikacija je otvorenog višeivernog prijeloma koji je liječen krvavom repozicijom i vanjskim fiksatorima. Tromboza vene i smanjena pokretljivost noge posljedica su komplicirane ozljede u ovom događaju gdje je ozlijeđena i jedna od krvnih žila lijeve potkoljenice s partiklima lijeve goljenične kosti a ne kao posljedica dijabetesa i povišenog krvnog tlaka.

15. Trajne posljedice ozljede manifestiraju se kao umanjeni opseg kretnji lijevog koljena i lijevog gležnja, kraćoj lijevoj nozi, zaostalom otoku lijeve natkoljenice i lijeve potkoljenice, uz insuficijenciju lijeve vene safene zbog čega mora trajno nositi natkoljeničnu elastičnu čarapu, te povremenim slabim i srednje jakim bolovima lijevog koljena, potkoljenice i gležnja, te umanjuju životnu aktivnost tužitelja u omjeru od 40%.

16. Tužitelj je zbog ozljede trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 15 dana, srednje jake bolove 25 dana i slabijeg intenziteta 60 dana. Pretrpio je jaki primarni strah u trenutku ozljeđivanja uslijed životne ugroženosti, sekundarni strah se javio kao reakcija na ozljeđivanje i posljedice i trajao je u jačem intenzitetu 5 dana, srednjem intenzitetu 15 dana i manjem intenzitetu 2 mjeseca.

17. Kao posljedica ozljeđivanja i liječenja zaostali su hiperkeloidni ožiljci na lijevoj potkoljenici s vanjske strane dužine 8 cm i širine 2 cm i unutarnje strane dužine 7,5 cm i širine 2,5 cm s lividnom bojom kože i ulcus cruris na medijalnoj strani gležnja, na lijevoj potkoljenici i natkoljenici vidljivo je 8 manjih ožiljaka od vijaka vanjskog fiksatora, koji uz trajnu potrebu nošenja elastične čarape predstavljaju naruženje srednjeg stupnja.

18. Tuđa pomoć je zbog fiksatora, štaka, funkcionalnog gipsa i provođenja kontinuirane fizikalne terapije bila potrebna ukupno 1021 sati, zbog otežanog hoda i nemogućnosti duljeg stajanja i sagibanja, te većeg opterećenja tužitelju je trajno potrebna tuđa pomoć 4 sata mjesečno.

19. Liječenje tužitelja je dovršeno u ožujku 2012.

20. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 25. siječnja 2023. (list 615. spisa) kojim je povisio iznos tužbenog zahtjeva za strah i fizičke bolove, pozivajući se na nove orijentacijske kriterije Vrhovnog suda. Međutim ukupni iznos njegovog tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete istaknut u tom podnesku je 17.400,00 eura što je umanjenje u odnosu na raniju specifikaciju od 20. rujna 2016. kojom je za taj vid štete tražio ukupno 18.050,29 eura.

21. Odlučujući o naknadi za neimovinsku štetu, prvostupanjski sud je prije svega zaključio da je 25. siječnja 2023. tužitelj preinačio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je povisio tražene iznose za strah (za 672,77 eura) i za fizičke bolove (za iznos od 1.076,44 eura) i odbio taj dio zahtjeva uvaživši kao osnovan prigovor zastare, smatrajući da se zastarni rok računa od dana preinačenja, tj. 25. siječnja 2023.

22. Ova odluka prvostupanjskog suda temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnoga prava.

23. Prije svega, prema odredbi čl. 19. ZOO fizički bolovi i strah ne predstavljaju samostalne pravne osnove odnosno vidove nematerijalne štete za koje oštećenik ostvaruje pravo na pravičnu naknadu već je pravni osnov za ostvarenje toga prava povreda prava osobnosti, u ovom slučaju povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje dok su pretrpljeni fizički bolovi i strah samo činjenice koje, uz sve ostale okolnosti koje proizlaze iz stanja oštećenika nakon dovršenog liječenja, služe kao kriteriji kod utvrđenja iznosa pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100. ZOO.

24. Već stoga, imajući u vidu da je tužitelj u podnesku od 25. siječnja 2023., neovisno o povećanju traženog iznosa za fizičke bolove i strah u odnosu na dotadašnje, u biti snizio ukupni iznos tužbenog zahtjeva zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje kao pravno priznati osnov za isplatu pravične naknade, pogrešan je zaključak o preinačenju tužbe u tome dijelu (čl. 191. st. 3. ZPP).

25. Također je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je povišenjem iznosa tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za tuđu pomoć i njegu u istom podnesku od 25. siječnja 2023. (za 1.180,10 eura) i za isplatu rente za tuđu pomoć i njegu (za mjesečni iznos od 5,38 eura) tužba preinačena i da je za taj dio zahtjeva nastupila zastara budući da, kako obrazlaže, zastarni rok teče od dana preinačenja.

26. Po mišljenju ovoga suda, preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem iznosa postojećeg zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare, neovisno o odredbi čl. 191. st. 1. i st. 2. ZPP prema kojoj je riječ o preinaci tužbe.

27. Naime, za ocjenu prigovora zastare odlučno je da li je riječ o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva a kada je riječ o generičkoj tražbini kao ovdje, onda nju određuje činjenični osnov, to znači u ovakvom slučaju da li je u pitanju isti štetni događaj i isti vid štete. Stoga, ako je tužitelj povisio iznos zahtjeva za isplatu naknade istog vida štete (kada je riječ o renti za tuđu pomoć i za isto razdoblje) iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi po kojem parnica i dalje teče i stoga je za zastaru bitan dan podnošenja tužbe.

28. Kada bi se dosljedno primijenio stav da povećani iznos ovakve vrste zahtjeva predstavlja novi zahtjev po kojem je parnica pokrenuta danom preinake, onda bi tužitelj taj zahtjev mogao utužiti i u posebnoj parnici, i tako u odnosu na svako daljnje eventualno povećanje iznosa, a nema spora da bi to bilo protivno zabrani dvostruke litispendencije.

29. I sama odredba čl. 191. st. 1. ZPP koja definira preinaku tužbe razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva i povećanje postojećeg zahtjeva, u biti time potvrđuje da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti. Stoga je po mišljenju ovog suda značenje ove odredbe samo procesne naravi i njena je svrha da se i povišenje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koja predstavlja procesnu radnju) kako bi ta dispozicija bila uvjetovana tamo navedenim ograničenjima (čl. 190. ZPP).

30. Zbog ovog razloga, pored već izloženih razloga o pravnoj prirodi osnova naknade pravične naknade za neimovinsku štetu, također nije pravilan zaključak o preinačenju tužbe u pogledu naknade za neimovinsku štetu i posljedično o zastari dijela toga zahtjeva (za strah i fizičke bolove).

31. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. svibnja 2013., dakle niti tri godine nakon samog štetnog događaja od 11. svibnja 2010., prigovor zastare u odnosu na povišene iznose tražbina iz podneska od 25. siječnja 2023. nije osnovan (čl. 230. st. 1. ZOO).

32. Kako je rečeno, u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu od 25. siječnja 2023. tužitelj je tražio isplatu pravične naknade neimovinske štete zbog povrede prava ne tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 17.400,00 eura/131.100,30 kn, prvostupanjski sud je utvrdio pravičnim ukupni iznos od 15.650,79 eura/117.920,87 kn, a razmjerno utvrđenoj suodgovornosti od 40% dosudio tužitelju iznos od 9.390,48 eura/70.752,57 kn.

33. Po mišljenju ovoga suda, imajući u vidu utvrđene činjenice o težini ozljede, trajanju i intenzitetu fizičkih bolova i straha, tijeku liječenja, intenzitetu i lokaciji naruženja, prirodi zaostalih trajnih posljedica i opsegu smanjenja životne aktivnosti, te dobi tužitelja (u vrijeme štetnog događaja 38 godina), pravična naknada za ovu vrstu štete predstavlja iznos od 16.700,00 eura/125.826,15 kn (čl. 1100. st. 2. ZOO). Razmjerno suodgovornosti od 20%, tužitelju pripada za ovaj vid štete naknada u iznosu od 13.360,00 eura/100,660,92 kn (čl. 1092. ZOO), pa je stoga prvostupanjska presuda djelomično preinačena i dosuđen mu je po ovoj osnovi daljnji iznos od 3.969/52 eura/29.908,34 kn a njegova je žalba odbijena kao neosnovana za pobijani iznos od 4.040,00 eura/30.439,38 kn.

34. Odluka o tijeku zatezne kamate na iznos pravične naknade od podnošenja tužbe do isplate temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 1103. ZOO.

35. Prvostupanjski sud je iznos naknade od 2,86 eura/21,54 kn po satu za tuđu pomoć utvrdio prema kriterijima u vrijeme donošenja presude, polazeći od neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je pomoć pružena (M.) bila sposobna pružiti takvu pomoć.

36. Sadržajem žalbenih navoda žalitelj ne iznosi ikakve konkretne nepravilnosti toga utvrđenja pa ga stoga ovaj sud prihvaća kao pravilno.

37. Za 1021 sat potrebne pomoći tužitelju stoga pripada iznos naknade od 2.920,06 eura/22.001,19 kn, a razmjerno omjeru suodgovornosti 2.336,04 eura/17.600,89 kn. Stoga je u ovom pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i naloženo tuženiku da mu plati daljnji iznos od 12,02 eura/90,56 kn a odbijena žalba tužitelja u tome dijelu za iznos od 2.336,04 eura/17.600,89 kn.

38. Prema utvrđenom iznosu cijene sata za tuđu pomoć, koja je tužitelju trajno potrebna u trajanju od 4 sata mjesečno, pravilnom primjenom odredbe čl. 1088. ZOO utvrđeno je da mu pripada pravo na naknadu u obliku mjesečne rente te mu je razmjerno suodgovornosti dosuđen mjesečni iznos od 6,37 eura/47,99 kn. Budući da je ovom presudom utvrđena njegova suodgovornost od 20%, valjalo mu je dosuditi po toj osnovi daljnji mjesečni iznos od 2,78 eura/20,94 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO) a odbiti njegovu žalbu za pobijani iznos od 6,85 eura/51,61 kn mjesečno.

39. U postupku je utvrđeno da je u razdoblju od kolovoza 2010. do studenoga 2012. tužitelj bio nesposoban za rad zbog ozljede u ovom štetnom događaju te njegova izgubljena zarada iznosi ukupno 9.353,18 eura/70.471,53 kn.

40. Pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO prihvaćen je njegov zahtjev za isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade, umanjene razmjerno suodgovornosti, tj. u iznosu od 5.611,91 eura/42.282,93 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate.

41. Budući da je ovom presudom utvrđena suodgovornost tužitelja od 20%, pripada mu naknada izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 7.482,54 eura/56.377,19 kn te mu je stoga po ovoj osnovi dosuđen daljnji iznos od ukupno 1.870,63 eura/14.094,26 kn a odbijena njegova žalba za iznos od 1.871,62 eura/14.101,72 kn.

42. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je uspjeh stranaka u postupku, pa je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP izmijenjena i odluka o parničnom trošku. Tužitelj je u pogledu iznosa zahtjeva uspio u omjeru od 73%, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP pripada mu pravo na naknadu dijela troškova u omjeru od 46%. Pri tome je uzeto u obzir i da je u cijelosti dokazao osnov za isplatu neimovinske i imovinske štete, u pogledu dokazivanja odgovornosti uspio je u omjeru od 80%. U takvoj situaciji opravdano je da mu tuženik naknadi razmjerni dio troškova postupka jer bi u protivnom bio djelomično obezvrijeđen njegov uspjeh sa glavnim zahtjevom, time i ograničeno pravo na pristup sudu radi ostvarenja prava što na drugi način nije mogao realizirati.

43. Primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) tužitelju su priznati kao potrebni troškovi zastupanja: sastav tužbe i podneska od 23.10.13. po 250 b, za zastupanja na ročištima 14.11.13., 8.5.14., 18.2.15., 21.11.16., 13.2.17., 11.5.17., 13.9.17., 22.11.17., 26.2.18. po 250 bodova, za ročište 19.10.16. 125 bodova, za ročište 14.5.18. 50 bodova, za sastav podneska 18.11.13. 50 bodova, za ove radnje je sukladno troškovniku tužitelja priznata vrijednost boda od 10,00 kn, ukupno 29.750,00 kn ili 3.948,50 eura.

44. Za sastav podneska od 25.1.23. tužitelju pripada 50 bodova i za zastupanje na ročištu 26.1.23. 250 bodova, uz vrijednost boda od 15,00 kn ukupno 4.500,00 kn ili 597,25 eura.

45. Stoga ukupni trošak zastupanja iznosi 4.545,75 eura/34.249,95 kn, bez PDV-a jer nije zatražen.

46. Nadalje, priznati su i troškovi plaćenih pristojbi na tužbu u iznosu od 2.840,00 kn, presudu u iznosu od 2.680,00 kn i odgovor na žalbu u iznosu od 1.085,00 kn, ukupno 6.605,00 kn ili 876,63 eura.

47. Od navedenog ukupnog troška od 5.422,38 eura tužitelju pripada naknada razmjerno utvrđenom uspjehu od 46% u iznosu od 2.494,29 eura čemu je dodan u cijelosti trošak vještačenja (medicinskog i financijskog) od 411,44 eura, što iznosi ukupno 2.905,73 eura/21.893,26 kn dok je neosnovana žalba tužitelja u odnosu na dio presude pod točkom VI. izreke kojim njegov zahtjev nije prihvaćen za iznos od 6.249,87 eura/47.089,65 kn.

48. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

49. Tuženiku je naloženo da naknadi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 255,14 eura/1.921,87 kn, razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 41% dok trošak pristojbe nije dosuđen jer nema dokaza da je plaćena (čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 7. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.