REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2449/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivo Damjanović, odvjetnik u Solinu, protiv I-tuženika Grad Split, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, i II- tuženika Vodovod i kanalizacija d.o.o., Split, Biokovska 3, OIB: 56826138353, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o reviziji II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7302/16-3 od 4. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pst-1514/12 od 2. rujna 2016., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija II-tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7302/16-3 od 4. prosinca 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu br. Pst-1514/12 od 2. rujna 2016., te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe prestati sa uznemiravanjem, uspostaviti prijašnje stanje uklanjanjem kanalizacijskog cjevovoda, odnosno, kolektora fekalnih i oborinskih voda, promjera 30 cm, dužine 65 metara, prikazanog na prikazu lica mjesta u mjerilu 1:500, izgrađenog od stalnog sudskog vještaka T. Čipića dana 8. srpnja 2013. sa čest. zem. [katastarska čestica] (kat.oznake 6552/2) K. O. [katastarska općina], te se ubuduće kloniti takvog ili sličnog uznemiravanja. Ujedno je odlučeno da se tuženici mogu osloboditi obveze uklanjanja kanalizacijskog cjevovoda, odnosno kolektora fekalnih i oborinskih voda, ako tužiteljici solidarno plate iznos od 158.280,00 EUR plativo u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 31.150,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe I i II-tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugog stupnja II-tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog i/ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija II-tuženika je osnovana.

6. Prije svega valja reći da vrijednost predmeta spora relevantna za ocjenu dopuštenosti revizije sukladno čl. 40.st.1. ZPP u ovom predmetu iznosi 158.280 eura, što odgovara protuvrijednosti od 1.193.431,20 kuna, radi čega je revizijski sud reviziju II-tuženika razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica vlasnica za cijelo neizgrađenog građevinskog zemljišta označenog sa čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koje joj je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave od 23. prosinca 2011. dato u vlasništvo za cijelo, a koje zemljište je prethodno bilo oduzeto rješenjem Općine Split od 27. prosinca 1972. i to od prijašnjeg uknjižnog i stvarnog prava korištenja LD za cijelo, prednice tužiteljice, te je predmetnim rješenjem određen kao obveznik naknade (vraćanja) Grad Split,

- da je I-tuženik izgradio kanalizacijski cjevovod putem svog prednika i stavio ga u funkciju, koji je predao na upravljanje II-tuženiku na održavanje u vrijeme kada je I- tuženik bio korisnik predmetne čestice 4971/4 K. O. [katastarska općina],

- da za predmetni kanalizacijski cjevovod nije izdano odobrenje za građenje, jer je uvidom u dokumentaciju utvrđeno da za izgradnju vanjskog kanalizacijskog cjevovoda sa šahtama nije ishođena građevinska dozvola, te da priležeće građevinske dozvole i glavni projekt instalacije vodovoda i kanalizacije se odnose na vodovod i kanalizaciju unutar stambenih objekata za koje je i izdano odobrenje za građenje,

- da se pozivanje I-tuženika na čl. 49. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ne odnosi na konkretni slučaj legaliziranja predmetnog kanalizacijskog cjevovoda, a koji je izgrađen u vrijeme prije vraćanja oduzete nekretnine ranijem vlasniku i I-tuženik prilikom vraćanja oduzetog zemljišta tužiteljici nije ni postavio uvjet trpljenja bespravno izgrađenog kanalizacijskog cjevovoda, a posebno ne bez naknade, da postojanjem predmetne kanalizacije zemljište tužiteljice se ukazuje neiskoristivo za bilo kakvu gradnju,

- da II-tuženik nije mogao steći pravo služnosti predmetnog cjevovoda dosjelošću korištenjem skoro 40 godina, jer ne ispunjava zakonske uvjete za stjecanje prava stvarne služnosti jer iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je predmetni kanalizacijski cjevovod sagrađen bez zakonske osnove, odnosno bez građevinske dozvole, što je ovom tuženiku bilo poznato, te se u konkretnom slučaju ne radi o poštenom i zakonitom posjedniku,

- da je predmetni postupak pokrenut tužbom tužiteljice 28. prosinca 2012., u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o vodama koji nije sadržavao odredbu čl. 144. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama, koji je stupio na snagu 18. svibnja 2013., radi čega istu odredbu sud nije primijenio na ovu pravu stvar,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke proizlazi da je umanjenje tržišne vrijednosti zemljišta uslijed izgradnje podzemnog kanalizacijskog voda 30% te predstavlja iznos od 158.280,00 eura u protuvrijednosti u kunama na dan izrade nalaza.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice, uz alternativno ovlaštenje, na temelju čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) zaključujući da je predmetni kanalizacijski cjevovod izgrađen bez zakonskog osnova te da se radi o nelegalnoj građevini. Nadalje nižestupanjski sudovi prihvaćaju istaknuti alternativni tužbeni zahtjev u iznosu visine umanjene tržišne vrijednosti nekretnine sukladno Zakonu o izvlaštenju.

10. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

11. U predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno je da je I-tuženik predmetni kanalizacijski cjevovod predao na upravljanje II-tuženiku na održavanje u vrijeme kada je I-tuženik bio korisnik predmetne čestice 4971/4 K. O. [katastarska općina].

12. II-tuženik u reviziji sadržajno ukazuje na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 8. ZPP počinjen prilikom donošenja odluke nižestupanjskih sudova.

13. Naime, nejasni su razlozi pobijane presude zbog čega nižestupanjski sudovi ocjenjuju da posjed II-tuženika nije pošten te obzirom na koje provedene dokaze zaključuje da II-tuženik stvarnu služnost nije pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj.

14. Budući da se poštenje posjeda presumira, tu činjenicu II-tuženik nije bio dužan dokazivati, a u nižestupanjskoj presudi su izostali jasni razlozi koji bi osporili presumpciju II-tuženikovog poštenja.

15. Osim prethodno navedene bitne povrede odredba parničnog postupka valja ukazati da sukladno čl. 38. toč. 2. Zakona o izgradnji objekata („Narodne novine“ broj 20/75, 52/81) građevinska dozvola nije potrebna za kabelske i zračne priključke napona do 20 kV čija dužina ne prelazi 200 m, kao i za priključke objekata za ulične komunalne instalacije (vodovod, kanalizacija, plinovod i dr.).

16. Iz sadržaja prethodno navedene zakonske odredbe, koja se primjenjuje od 10. lipnja 1975., proizlazi da građevinska dozvola nije bila niti potrebna ukoliko je riječ o kanalizacijskom cjevovodu koji ima priključnu funkciju za ulične komunalne instalacije.

17. Kako je u nižestupanjskim odlukama izostalo utvrđenje kada je točno izgrađen predmetni cjevovod, a posljedično tome je li isti ima priključnu funkciju za sada se ne može ocijeniti radi li se o situaciji bespravnog uznemiravanja vlasnika u smislu čl. 167. ZVDSP.

18. Također valja napomenuti da je u konkretnom slučaju riječ o nekretnini koja je tužiteljici sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/99, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi) vraćena u vlasništvo 23. prosinca 2011.

19. Sukladno odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi imovina koja je predmet naknade daje se prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazi u trenutku oduzimanja.

20. Sukladno odredbi čl. 51. Zakona o naknadi prijašnji vlasnik koji ostvari pravo na naknadu imovine bez obzira u kome obliku, nema pravo na vraćanje plodova, troškova, kao ni pravo na naknadu štete.

21. Obzirom je tužiteljici u postupku radi utvrđivanja prava na naknadu izvršen povrat sukladno odredbi čl. 17. Zakona o naknadi (naturalni povrat nekretnine), pri čemu sukladno čl. 51. istog Zakona, tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu štete te obzirom je predmetna nekretnina vraćena tužiteljici sukladno čl. 49. st. 1. Zakonu o naknadi prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva.

22. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju II-tuženika, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, u odnosu na sve tuženike obzirom isti imaju položaj jedinstvenih suparničara.

23. U daljnjem tijeku postupka nižestupanjski sudovi će ocijeniti je li u vrijeme izgradnje predmetnog kanalizacijskog priključka, obzirom na funkciju istog, bila potrebna građevinska dozvola te da li sukladno odredbama čl. 49. i 51. Zakona o naknadi tužiteljici pripada zahtijevana isplata u visini umanjene tržišne vrijednosti nekretnine, obzirom na stanje i način korištenja u kojem se predmetna nekretnina nalazila u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva u korist tužiteljice.

24. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug