REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1091/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Z., OIB ..., iz P., S. 7, zastupanog po punomoćniku R. M.-B., odvjetniku u P., protiv tuženika T. d. P. d.d., OIB ..., iz S., zastupanog po članici uprave R. D., radi ništetnosti odluke o izvanrednom otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-806/2022-2 od 16. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4918/2020-10 od 16. prosinca 2021., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 806/2022-2 od 16. ožujka 2022. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4918/2020-10 od 16. prosinca 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju Z. S., OIB: ..., ništetan pa se utvrđuje ništetnom odluka tuženika P. d.d., S., OIB: ..., od 09.12.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu temeljem koje je tužitelju Z. S., OIB: ... prestao radni odnos kod tuženika sa danom 20.12.2019.

II. Nalaže se tuženiku P. d.d., S., OIB: ..., da tužitelja Z. S., OIB: ..., vrati na rad na radno mjesto trgovac-blagajnik, te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa počevši od 21.12.2019. nadalje temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

III. Nalaže se tuženiku P. d.d., S., OIB: ..., da tužitelju Z. S., OIB: ..., naknadi parnični trošak iznosu od 3.125,00 kn u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 16.12.2021. do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.“.

1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

- dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

3. Revizija tuženika je osnovana.

4. Uz utvrđenje:

- da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu sa tuženikom,

- da je tuženik 9. prosinca 2019. tužitelju izvanrednim otkazom otkazao taj ugovor o radu,

- da je tužitelj u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bio stariji od 60 godina,

- da kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće,

- da su kod tuženika djelovala tri sindikata,

- da se ta tri sindikata nisu sporazumjela o sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća,

- te, da se tuženik prije otkazivanja ugovora o radu nije obraćao niti jednom sindikatu sa zahtjevom za davanje prethodne suglasnosti na taj otkaz ugovora o radu, nižestupanjski sudovi uz primjenu odredaba čl. 151. st. 1. i čl. 153. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR/14), zaključuju da je predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten jer da je tuženik u datoj situaciji bio dužan obratiti se makar jednom od sindikata radi pribavljanja prethodne suglasnosti za otkaz ugovora o radu.

5. Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno, a radi čega je ostvaren dakle revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Prema odredbi čl. 151. st. 1. toč. 4. ZR/14 poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu ugovora o radu radniku s navršenih 60 godina života, osim o otkazu radniku s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža (što ovo potonje u konkretnom slučaju nije riječ).

6.1. Prema odredbi čl. 153. st. 4. ZR/14 ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz st. 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

6.2. Kako se drugostupanjski sud poziva, između ostalog, i na pravno shvaćanje ovog revizijskog suda izraženog u presudi broj Revr 982/15-2 od 27. siječnja 2016., za ukazati je da je to pozivanje neosnovano, s obzirom da je ta presuda donesena uz primjenu odredbe čl. 152. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11

- dalje: ZR/09), a koja odredba je glasila: „Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, a sindikati ne postignu sporazum o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. toga članka, spor će se riješiti odgovarajućom primjenom odredbi toga Zakona o izborima za radničko vijeće.“.

7. Odredba čl. 153. st. 4. ZR/14 oslobađa obveze poslodavca da se, u situaciji kada kod njega djeluje više sindikata koji se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća (i o tome pisano obavijestili poslodavca), obraća makar jednom od sindikata radi ishođenja prethodne suglasnosti na otkaz ugovora o radu. Tom odredbom se, u situaciji kada sindikati nisu ispunili svoju dužnost iz te odredbe, poslodavac oslobađa neizvjesnosti o sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća, a u kojoj neizvjesnosti je bio za vrijeme primjene ZR/09. U toj situaciji nitko od sindikalnih povjerenika ne stupa u funkciju radničkog vijeća. Stoga u konkretnom slučaju, suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, nije postojala obveza tuženika da prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju zahtijeva makar od jednog sindikata prethodnu suglasnost na taj otkaz.

8. Radi pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama, nižestupanjski sudovi su propustili ispitati osnovanost ostalih razloga zbog kojih tužitelj pobija predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu.

9. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 3. i st. 2. ZPP ukinuti obadvije nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

11. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.