REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2340/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEPA STAN d.o.o. Zagreb, Borovci 7A-ZB, OIB 39777918920, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Stajčiću odvjetnik u Zagrebu, protivprvotuženika RUMAT d.o.o. Rijeka, Žrtava Fašizma 1I, OIB 79513253561, Podružnica Zagreb, Selska cesta 136-138 i drugotuženika DH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], koje tuženike zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1669/2022-2 od 24. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2122/2020 od 14. ožujka 2022., na sjednici 7. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu ove odluke navedene drugostupanjske presude.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja on smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Polazeći od utvrđivanja da su tuženici sklopili Ugovor o upravljanju zgradom broj 243/ZG od 1. listopada 2020. i da je međuvlasnički ugovor potpisala većina suvlasnika ulaza broj 8 [adresa], te polazeći od sadržaja odredbi čl. 85. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), čl. 375. ZVDSP i čl. 44. st. 3. tog Zakona, nižestupanjski sudovi zaključuju da sklapanje ugovora o upravljanju po ulazima kao posebnim zgradama unutar složenog objekta nije protivan propisima ni u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske niti s moralnom društva, radi čega da nije ništav. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da su međuvlasnički ugovor sklopili suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnina u smislu čl. 375. ZVDSP. Slijedom navedenoga ocijenjen je neosnovan primarni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
6. Podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije u svom prijedlogu prvenstveno analizira rezultate izvedenih dokaza i vlastito viđenje činjeničnog stanja te s tim u vezi pogrešne primjene materijalnog prava. Sva pitanja koja postavlja u prijedlogu za reviziju mogu se sažeti na pitanje o mogućnosti sklapanja Ugovora o upravljanju zgradom od strane suvlasnika jednog ulaza u odnosu na taj ulaz unutar složenog objekta- zgrade sa više ulaza te s tim u vezi ocijene suglasnosti suvlasnika prema čl. 375. ZVDSP. U razlozima važnosti predlagatelj se poziva da o tom pitanju nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da ne postoji jedinstvena praksa viših sudova, pri čemu u odnosu na praksu viših sudova ne konkretizira koja je to praksa, a puko pozivanje da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u ovom konkretnom slučaju, ne predstavlja razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Podnositelj se u prijedlogu revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljem ljudskog prava zajamčenom Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pri tome on ne konkretizira koje to temeljno ljudsko pravo povrijeđeno, a iz sadržaja prijedloga dalo bi se naslutiti kada se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U – III/12115/2015 od 30. ožujka 2015., da se poziva na povredu prava na pravično suđenje. Kako ovaj sud uočava da su nižestupanjski sudovi obrazložili svoje odluke i za iste dali dostatne i relevantne razloge za odlučne činjenice, za zaključiti je da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi došlo do povrede temeljenih ljudskih prava.
8. Razmatrajući prijedlog za dopuštenje revije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i 389. st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio da postavljena pitanja nisu važna u smislu kako to zahtjeva odredba čl. 385.a st. 1. ZPP pa je u tom dijelu sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a kako nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, revizija je u tom dijelu odbačena te riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 7. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
