REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3110/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NOVI POČETAK 1 j.d.o.o., Šibenik, Put kroz Meterize 43, OIB 53051566241, kojeg zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika ŠIPAD KOMERC-DRVO ZAGREB d.o.o. iz Zagreba, Metalčeva ulica 5/7, OIB 48409255338, kojeg zastupa punomoćnik Šime Mrdež, odvjetnik u Šibeniku i 2. tuženika ŠIPAD-KOMERC d.d., Sarajevo, Trampina 12/IV, Sarajevo, OIB 4200199560003, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3915/2021-5 od 29. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-40/2019 od 28. lipnja 2021., na sjednici 7. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije 2. tuženik nije odgovorio, a 1. tuženik je predložio odbiti prijedlog tužitelja.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Pobijana presuda temelji se na zaključku da je ne postoje razlozi ništenosti ugovora sklopljenog između tuženika, te da je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama opisanim u izreci prvostupanjske odluke, jer da pogrešno, u pogledu ništetnosti, tužitelj tumači Odluku Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, pravnih osoba sa sjedištem u Republike Slovenije, Republike Makedonije i Republike Bosne i Hercegovine („Narodne novine“ broj 46/00), a da u pogledu zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva, između ostalog, na njega nije moglo biti preneseno pravo koje njegov prednik nije imao.
6. Prijedlogom za dopuštenje revizije tužitelj pita može li se smatrati presuđenom stvari ako je tužitelj kao pravni slijednik podnio tužbu za utvrđenje prava vlasništva protiv istog tuženika ali za drugu nekretninu (prvo pitanje), te ako je tužba za utvrđenje ništetnosti istog akta podnesena iz drugih činjeničnih i materijalno pravnih osnova s drugačijim posljedicama ništetnosti (drugo pitanje), te je li se nepravomoćna kaznena presuda može smatrati rješenjem prethodnog pitanja (treće pitanje).
7. S obzirom na ta pitanja valja naglasiti da bi ona bila odlučna kada bi odluka suda bila da se tužba odbacuje, kao posljedica zaključka o pravomoćno presuđenoj stvari (res iudicata). Međutim, u ovom slučaju sudovi su odlučivali o osnovanosti tužbenog zahtjeva i uzimajući u obzir da je u odnosu na ovdje 1. tuženika u odnosu na česticu 2521/1 k. o. [katastarska općina] zk 803 (iz točke III. izreke prvostupanjske odluke) u drugom postupku donesena pravomoćna presuda kojom se taj tuženik utvrđuje vlasnikom, te da je u daljnjem postupku naloženo predniku tužitelja predati u posjed 1. tuženiku nekretninu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul [broj ZK uloška], te da je odbijen protutužbeni zahtjev prednika tužitelja za utvrđenjem da je on dosjelošću i građenjem stekao pravo vlasništva, te sve okolnosti su cijenili u kontekstu ukupno utvrđenog činjeničnog stanja i u kontekstu da nitko ne može prenijeti na drugog, pa tako i prednik tužitelja na tužitelja, više prava nego ih ima. Isto tako u odnosu na pitanje vezano za ništetnost, u postupcima koji su prethodili ovom prijedlogu, cijenjeno je da je prednik tužitelja pravomoćno odbijen sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti u odnosu na sporni ugovor iz točke I. izreke prvostupanjske odluke, pri čemu su u ovom postupku sudovi sami ocjenjivali ništetnost ugovora prema onim činjeničnim tvrdnjama koje je u ovom postupku tužitelj iznio. Stoga ta prva dva pitanja ne utječu povoljniju poziciju tužitelja u sporu. Isto tako i u odnosu na treće pitanje, njegovo rješenje ne bi dovelo do drugačije odluke u ovom sporu, jer nižestupanjski sudovi nisu problematizirali prethodno pitanje, pa tako nije uzeto da je odluka iz kaznenog postupka rješenje ikakvog prethodnog pitanja, već su samo utvrdili i cijenili činjenicu da je takva odluka donesena, tj da je u kaznenom postupku (nepravomoćno) utvrđeno da direktor ovdje tuženika nije potpisao ugovor na koji se i tužitelj u ovom postupku, u korist svojih tvrdnji, poziva.
8. Također pretežiti dio naznačenih razloga u prijedlogu predstavljaju izražavanja nezadovoljstva podnositelja sa ocjenom dokaza i utvrđenim činjenicama te vlastito izvođenje zaključka drugačijih no što su zaključili sudovi, ukazujući na možebitne propuste glede utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom sporu, sve to pozivom na postupovne povrede i nepravilnu primjenu materijalnog prava. Kao razlog važnosti označuje se da u pogledu iznesenih pitanja ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, što, u ovom slučaju, nije dostatan razlog.
9. Naime, revizija se dopušta u odnosu na određeno postavljeno pitanje u granicama kojeg se u postupku povodom revizije ispituje pravilnost shvaćanja izraženih u nižestupanjskim odlukama, što ovdje prema postavljenim pitanjima nije moguće, jer nižestupanjske odluke ne polaze od shvaćanja koje predlagatelj implicira u svom prijedlogu. Stoga ni postavljena pitanja niti navedeni razlozi važnosti ne opravdavaju intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
10. Stoga, kako na opisan način naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 7. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
